Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-8992/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća, te Marjane Rajić i Tomislava Tomašića kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika - specijalista Željka Kudrića, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenice IN odgovorne osobe, zastupana po branitelju Tomislavu Kuren, odvjetniku iz Zagreba, zbog prekršaja iz čl. 229. st. 2. u svezi st.1. t. 3. Zakona o radu (Narodne novine broj: 93/14, 127/1, 98/19), čl. 172. st. 2. t. 5. i st. 3. i 174. st. 1. t. 2. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine broj: 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21), čl. 150. st. 1. i 2. i čl. 151. st. 2. u svezi st. 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (Narodne novine broj: 80/13, 137/13, 98/19, 33/23), i čl. 10. st. 2. u svezi st.1. al.a) Zakona o minimalnoj plaći (Narodne novine broj: 118/18, 120/21), odlučujući o žalbi okrivljenice i tužitelja, podnijetoj protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku od 15. svibnja 2025., broj: Pp-600/2022-52, na sjednici vijeća održanoj 22. listopada 2025. i 10. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. U povodu žalbe okrivljenice IN odgovorne osobe i tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područni ured Varaždin, Ispostava u Krapini, a po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda, te se izriče:

Na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018. i 114/2022.), okrivljenica IN. odgovorna osoba

OSLOBAĐA SE OD OPTUŽBE

zbog prekršaja pod točkom I.3) izreke, da radniku LN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] u propisanom roku, odnosno do kraja mjeseca u kojem je dospjela plaća za prethodni mjesec, nije isplatila plaće za mjeseca prosinac 2021. do dana 31.01. 2022. i mjesec siječanj 2022. do 28.02.2022. što je bila dužna sukladno članku 3. i 4. u svezi člankom 6. Zakona o minimalnoj plaći,

dakle, kao odgovorna osoba u pravnoj osobi poslodavca, u propisanim rokovima nije isplatila minimalnu plaću u visini utvrđenoj prema odredbama Zakona o minimalnoj plaći,

čime da bi počinila prekršaj iz čl. 3. st. 1. i 4. u svezi s čl. 6. Zakona o minimalnoj plaći, kažnjivo po čl. 10. st. 2.u svezi st.1. al. a.) istog Zakona.

II. Uslijed odluke iz točke I. izreke, žalba okrivljenice odgovorne osobe i tužitelja je bespredmetna u odnosu na djelo prekršaja iz točke I. 3 izreke pobijane presude.

III. Djelomičnim prihvaćanjem žalbe tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područni ured Varaždin, Ispostava u Krapini, i po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda u odnosu na točku I. 1) izreke u pravnoj oznaci djela i oduci o kazni, tako da se okrivljenoj IN za učinjeno djelo prekršaja iz izreke pobijane presude pod točkom I. 1) koje se pravilno pravno označava kao prekršaj iz članka 229. st. 2. u svezi st. 1. točka 3. i stavka 15. Zakona o radu (Narodne novine broj: 93/14, 127/1, 98/19, 151/22) primjenom članka 37. stavak 2. i 3. točka 1. Prekršajnog zakona utvrđuje novčana kazna u iznosu od 300.00 (tristo) eura koja se na temelju članka 229. stavka 15. citiranog zakona, uvećava dvostruko iznosi 600 (šesto) eura.

IV. U povodu žalbe okrivljenice i tužitelja, a po službenoj dužnosti preinačuje se pobijana presuda u pravnoj oznaci djela, tako da se prekršaj činjenično opisan u točki I.2) izreke pobijane presude zbog kojeg je okrivljenica proglašena krivom, pravilno pravno označava kao prekršaj iz članka 150. stavak 2. u vezi stavka 1. podstavak 2. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (Narodne novine broj: 80/13, 137/13, 98/19, 33/23).

V. Uslijed odluke iz točke I. – II. ove presude, a po službenoj dužnosti preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda u odluci o ukupnoj novčanoj kazni izrečenoj okrivljenici IN odgovornoj osobi, na način da se za prekršaje činjenično i pravno opisane pod točkama I. 1) 2). 4) i 5) te presude na temelju članka 39. stavak 1. točka 2. Prekršajnog zakona okrivljenici odgovornoj osobi izriče ukupna novčana kazna u iznosu od 1.100,00 (tisućusto) eura, koju je dužna platiti u roku od 90 (devedeset) dana od primitka ove presude, a ukoliko okrivljenica plati 2/3 izrečene novčane kazne u roku određenom za plaćanje smatrat će se da su novčane kazne plaćene u cjelini sukladno odredbi članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona.

VI. U ostalom dijelu odbijaju se žalbe tužitelja i okrivljenice kao neosnovane te se prvostupanjska presuda u pobijanom nepreinačenom dijelu, potvrđuje.

VII. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018. i 114/2022.), okrivljenica je obvezana naknaditi paušalni iznos troškova ovog drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 30,00 (trideset) eura, u roku od 90 (devedeset) dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom okrivljenica odgovorna osoba IN proglašena je krivom i primjenom čl. 37. Prekršajnog zakona kažnjena ukupnom novčanom kaznom kaznama u iznosu od 1.200,00 eura, da je na način činjenično opisan u izreci pobijane presude pod točkom I. 1), 2), 3), 4) i 5) počinila prekršaje iz čl. 229. st. 2. u svezi st.1. t. 3. Zakona o radu, čl. 172. st. 2. t. 5. i st. 3. i 174. st. 1.t. 2. Zakona o mirovinskom osiguranju, čl. 150. st. 1. i 2. i čl. 151. st. 2. u svezi st. 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju i čl. 10. st. 2. u svezi st.1. al.a) Zakona o minimalnoj plaći, dok je temeljem čl. 181. t. 5. (ispravno čl. 181. t. 4.) Prekršajnog zakona protiv okrivljenice u točki VII. odbijena optužba za djelo prekršaja iz čl. 172. st. 2. t. 5. i st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju. Rješenjem od 14. siječna 2025. obustavljen je postupak protiv pravne osobe MinervaMak koja je brisana iz Sudskog registra i time prestala postojati.

2. Istom presudom okrivljenica je oobvezana na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 eura i trošak prijevoza svjedoka u iznosu od 2,18 eura.

3. Protiv navedene presude okrivljenica je pravodobno podnijela žalbu u odnosu na prekršaje 1), 2), 3) i 4) točke I. zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede materijalnog prekršajnog prava, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o prekršajnopravnim sankcijama, oduzimanju imovinske koristi, oduzimanju predmeta, troškovima prekršajnog postupka i imovinskopravnom zahtjevu, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači, odnosno ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3.1. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu u odnosu na prekršaje u točki I. 1), 2), 3) 4) I 5) i točke VII. zbog povrede odredaba matrijalnog prekršajnog prava i odluke o prekršajnim sankcijama, predlažući da se presuda ukine i vrati na ponovno odlučivanje odnosno da se presuda preinači.

3.2. Žalitelji predlažu da se iz razloga navedenih u žalbama, iste prihvate.

4. Žalba tužitelja je djelom bespredmetna, a dijelom osnovana.

5. Žalba okrivljenice je djelom bespredmetna, a dijelom neosnovana.

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ocijenio je da je u odnosu na djelo opisano pod točkom I.3) sud povrijedio na štetu okrivljenice odredbu prekršajnog materijalnog prava iz članka 196. točke 1. Prekršajnog zakona, jer djelo činjenično opisano pod navedenom točkom nije prekršaj.

7. Naime, okrivljenici se stavlja na teret da je počinila prekršaj činjenično opisan u izreci ove presude iz članka 10. stavak 2. u vezi stavka 1. alineja a) Zakona o minimalnoj plaći.

7.1. Odredbom članka 10. stavka 2. u vezi stavka 1. Zakona o minimalnoj plaći, propisano je da će se kazniti za prekršaj novčanom kaznom od 920,00 do 1.320,00 eura odgovorna osoba u pravnoj osobi poslodavca te fizička osoba obrtnik i osoba koja obavlja drugu samostalnu djelatnost kada je prekršaj počinila u vezi s obavljanjem svog obrta ili samostalne djelatnosti: a) ako ne isplatiminimalnu plaću na način propisan ovim Zakonom (članak 3. stavci 1., 2., 4., 5., 6. i 7.).

7.2. Člankom 3. stavkom 1. citiranog Zakona propisano je da je minimalna plaća u smislu ovoga Zakona najniži mjesečni iznos brutoplaće koja se radniku isplaćuje za rad u punom radnom vremenu; da se iznimno od stavka 1. ovoga članka, minimalnom plaćom smatra najmanji iznos mjesečne brutoplaće prema složenosti poslova za puno radno vrijeme ugovoren kolektivnim ugovorom čija je primjena proširena sukladno općem propisu o radu (stavak 2.), da se u iznos minimalne plaće ne ubrajaju povećanja plaće s osnove prekovremenog rada, otežanih uvjeta rada, noćnog rada i rada nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi (stavak 3.); da se otežanim uvjetima rada iz stavka 4. ovoga članka smatraju oni uvjeti koji su određeni zakonom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, ugovorom o radu ili drugim propisom koji poslodavca obvezuje (stavak 5.); da se minimalna plaća radnika koji radi u nepunom radnom vremenu utvrđuje i isplaćuje razmjerno ugovorenom radnom vremenu (stavak 6.), te da se minimalna plaća radnika koji je sukladno ugovoru o radu proveo u radnom odnosu odnosno na radu u bilo kojem razdoblju ugovornog odnosa s poslodavcem manje od mjesec dana, utvrđuje i isplaćuje razmjerno trajanju radnog odnosa odnosno vremena provedenog na radu u tom mjesecu, a u slučaju iz stavka 6. ovoga članka i razmjerno ugovorenom radnom vremenu (stavak 7.). Ovdje se još napominje kako je odredbom članka 1. Zakona o minimalnoj plaći propisano da se ovim Zakonom propisuje način utvrđivanja iznosa minimalne plaće i rokovi njezina utvrđivanja, način određivanja minimalne plaće radnika i utvrđivanja minimalnih povećanja plaće po pojedinim zakonskim osnovama te provedba nadzora nad primjenom ovoga Zakona.

7.3. Međutim, takav opis djela sadržan u izreci pobijane presude ne sadrži sva bitna zakonska obilježja prekršaja iz gore citirane zakonske odredbe, a koje odlučne činjenice tužitelj nije naveo niti u optužnom prijedlogu. Naime, u činjeničnom opisu prekršaja nije navedeno da okrivljenica nije radnici isplatila minimalnu plaću, već se samo navodi da: „… nije isplatila plaće za prosinac 2021. i siječanj 2022., što je bila dužna sukladno članku 3., 4. i 6. Zakona o minimalnoj plaći…“, a koji propust poslodavca nije sankcioniran Zakonom o minimalnoj plaći, već odredbama Kaznenog zakona.

7.4. Kako je zakonski opis odnosno pravno kvalificiranje prekršaja podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu pod biće odgovarajućeg prekršaja, to sve odlučne činjenice nužno moraju biti navedene isključivo u činjeničnom opisu prekršaja, jer u protivnom, u nedostatku nekog od konstitutivnih elemenata bića prekršaja u činjeničnom opisu, opisano djelo nije prekršaj.

7.5. Stoga, kako izreka pobijane presude u točki I3) ne sadrži činjenični opis radnje prekršaja iz koje proizlaze zakonska obilježja prekršaja iz članka 10. stavka 2. u vezi stavka 1 alineja a) Zakona o minimalnoj plaći, ovaj sud je u povodu žalbe okrivljenice i tužitelja, a po službenoj dužnosti, po pravilnoj primjeni zakona, na temelju članka 207. Prekršajnog zakona presudu preinačio i okrivljenicu zbog prekršaja za koji se optužuje pod tom točkom I3), na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona, oslobodio optužbe.

7.6. Uslijed ove odluke, žalba okrivljenice i tužitelja postala je bespredmetna u odnosu na djelo prekršaja opisano pod točkom I.3) izreke.

8. Rješavajući dalje predmet te ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda žalbi, u odnosu na prekršaje opisane pod točkama I. 1), 2), 4) i 5) i u točki VII. izreke, ovaj sud je utvrdio da na štetu okrivljene odgovorne osobe nisu povrijeđene odredbe materijalnog prava i da nije nastupila zastara progona.

9. U odnosu na točku I1) žalbeni navodi tužitelja su osnovani u odnosu na izrečenu novčanu kaznu u točki I1) izreke presude, dok su neosnovani u odnosu na točke I. 2). 4) i 5) i VII izreke.

9.1. Naime, ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud u korist okrivljenice povrijedio materijalno prekršajno pravo i to u odnosu na djelo prekršaja pod točkom I.1) izreke. S obzirom da je nakon počinjenja djela stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o radu (Narodne novine broj: 151/22) koji propisuje nešto blaže kazne za inkrinimirani prekršaj od Zakona o radu koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja djela, to je ovaj sud sukladno odredbi članka 3. stavak 2. Prekršajnog zakona, primjenio taj Zakon i izmjenio pravnu oznaku djela i novčanu kaznu iz točke I1) izreke, s obzirom da je predmetni prekršaj „novim“ Zakonom pravno označen kao prekršaj iz članka 229. stavak 2. u vezi stavka 1. točke 3. i stavka 15. Zakona o radu te propisuje (ako poslodavac nije sklopio ugovor o radu u pisanom obliku prije nego radnik počne raditi, dužan je najkasnije prije početka rada radniku izdati pisanu potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu), da se iznos novčane kazne uvećava dvostruko za odgovornu osobu ako je prekršaj počinjen u odnosu na maloljetnika, koju odredbu prvostupanjski sud nije primjenio i time je povrijedio materijalnoprekršajno pravo u korist okrivljenice. Iz gore navedenog razloga obligatorne primjene blažeg propisa ovaj sud postupio je i u odnosu na prekršajno djelo iz točke I.2) izreke, s obzirom da je nakon počinjenja djela stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (Narodne novine broj: 33/23), koji propisuje blažu kaznu za inkrinimirani prekršaj od zakona koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja djela te je po službenoj dužnosti pravilno pravno označio djelo okrivljenice kao u točki IV. izreke ove odluke.

10. Nadalje, u odnosu na žalbene navode tužitelja, ovaj sud nalazi da je u odnosu na prekršaj iz članka 172. stavak 2. točka 5. i stavak 3. Zakona o mirovinskom osiguranju, činjenično opisan u točki VII. izreke prvostupanjske presude i primjenu instituta ne bis in idem te odbijanje optužbe primjenom članka 181. točke 4. Prekršajnog zakona (omaškom naznačen kao čl. 181. t. 5.), pravilno prvostupanjski sud zaključio da je okrivljenica pridržavanjem zabrane obavljanja djelatnosti, kako je potvrdila svjedokinja FN da je objekt bio zatvoren od 28.2. do 15.3.2022. kako je to određeno upravnim mjerama-usmenim rješenjima o zabrani obavljanja djelatnosti na rok od 15 dana, odnosno od dana izvršnosti rješenja s danom 28. veljače 2022. i traje do otklanjanja utvrđenih nedostataka, a najkraće do 15. ožujka 2022. koja je upravna mjera donesena sukladno ovlaštenjima iz članka 171. Zakona o mirovinskom osiguranju, već kažnjena za taj prekršaj.

10.1. Naime, člankom 4. stavkom 1. Protokola br. 7 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava („Narodne novine“ broj 6/99), pravo da se ne bude dva puta suđen ili kažnjen u istoj stvari, propisano je da se nikome ne može ponovno suditi niti ga se može kazniti u kaznenom postupku iste države za kazneno djelo za koje je već pravomoćno osuđen ili kažnjen u skladu sa zakonom i kaznenim postupkom te države, cilj koje je odredbe zabraniti ponavljanje kaznenog postupka koji je završen pravomoćnom odlukom, a ista se primjenjuje u slučaju pokretanja postupka nakon što je prethodna odluka stekla učinak res iudicata.

10.2. Prema pravnom stajalištu sjednice Odjela gospodarstva i financija Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske od 19. svibnja 2016., načelo ne bis in idem primjenjuje se na prekršaje koji su obuhvaćeni rješenjem upravnog tijela, a iz stanja spisa nedvojbeno proizlazi da je usmenim rješenjem inspektorice rada okrivljenoj pravnoj osobi zabranjeno obavljanje djelatnosti i da se te mjere okrivljenica pridržavala, koja mjera po ocjeni ovog suda ima kao svrhu odvraćanje i kažnjavanje, što provedeni postupak stavlja u kazneni postupak u smislu članka 4. Protokola 7 Konvencije.

10.3. Nadalje, činjenice zbog kojih je poslodavcu izrečena i izvršena mjera zabrane obavljanja djelatnosti, istovjetne su činjenicama zbog kojih je protiv okrivljenice podnijet optužni prijedlog, jer se radi o zapošljavanju radnice navedene u činjeničnom opisu koja je kod okrivljene obavljala poslove konobarice bez prijave tijelu obveznog mirovinskog osiguranja, na poslovima koji, s obzirom na narav i vrstu rada te ovlasti poslodavca, imaju obilježje posla za koji se zasniva radni odnos.

10.4. Kako je predmetno usmeno rješenje izvršeno prije podnošenja optužnog prijedloga 28. veljače 2022., to je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da se u konkretnom slučaju radi o presuđenoj stvari u smislu odredbe članka 196. stavka 1. točke 3. Prekršajnog zakona, uslijed čega je optužba protiv okrivljenice za taj prekršaj na temelju članka 181. točke 4. Prekršajnog zakona odbijena, za koju je odluku prvostupanjski sud dao dostatne i relevantne razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

11. U odnosu na žalbu okrivljenice zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, okrivljenica navodi da se u konkretnom slučaju ne primjenjuju odredbe Zakona o radu, već se primjena odnosi isključivo na odredbe Pravilnika o obavljanju djelatnosti u svezi sa zapošljavanjem (NN 28/19), kao provedbenog propisa Zakona o tržištu rada, s posebnim naglaskom na članak 12. koji propisuje sklapanje Ugovora o povremenom radu redovitog učenika. Okrivljena ispravno navodi da je za maloljetne redovite učenike predviđen poseban režim zapošljavanja, a zanemaruje da je Pravilnik lex specijalis kada su ispunjeni svi uvjeti valjana iskaznica, ugovor preko servisa i praznici što ovdje nije slučaj.

11.1. Suprotno takvim žalbenim navodima, valjanom analizom provedenih dokaza, ispravno je stajalište prvostupanjskog suda glede svih odlučnih činjenica. Naime, iz podneska Gimnazije A. G. Matoš Zabok (Klasa: 602-03/25-01/14, Urbroj: 2140-91/01-25-2 od 21.1.2025.) proizlazi kako KN nije sklopila ugovor s MinervaMak j.d.o.o. posredstvom učeničkog servisa, učlanjena je u učenički servis dana 17. veljače 2022., a Ugovor o povremenom radu koji joj je izdan nije sadržavao podatke o poslodavcu, a niti jedan ugovor s MinervaMak j.d.o.o. nije dostavljen učeničkom servisu radi obračuna i ovjere, posljedično, u evidenciji servisa ne postoji MinervaMak j.d.o.o. kao naručitelja posla, a upravo izostanak formalnog ugovora o radu preko učeničkog servisa, te započinjanje rada prije učlanjenja, obvezuje poslodavca na postupanje sukladno čl. 229. st. 2. u vezi st. 1. t. 3. Zakona o radu. Svjedokinja KN u iskazu od 19. siječnja 2023., navodi da je učeničku iskaznicu zatražila 17. veljače 2022., a da je radila 5. i 6. veljače.2022. radi "uhodavanja", a kasnije izrijekom potvrđuje i druge datume, koje je navela i u zapisniku o inspekcijskom nadzoru od 22. veljače .2022., i to: 12. veljače, 13. veljače, 19. veljače i 20. veljače.2022., kako je potvrdila i svjedokinja FN da je mlt. KN zatekla na poslu 19. veljače.2022. kako poslužuje goste bez prisutnosti okrivljene, neposredno prije početka praznika, a praznici su počeli 21. veljače 2022.

11.2. Neosnovano okrivljenica tvrdi da je riječ o pripremi za rad tijekom praznika, budući da svaki rad uključujući i „uhodavanje“, podliježe članku 229. stavak 1. točka 3. i stavka 2. Zakona o radu, sklapanjem ugovora o radu u pisanom obliku prije nego radnik počne raditi, a što nije bio slučaj jer je radnica KN radila od 5. veljače 2022. bez pisanog ugovora o radu i bez izdane potvrde o sklopljenom ugovoru o radu kada ugovor nije sklopljen i bez prijave na obvezno zdravstveno osiguranje sukladno članku 150. stavak 2. u vezi stavka 1. podstavak 2. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju.

11.3. Nadalje, okrivljenica pogrešno interpretira zakonske odredbe vezane za zdravstveno osiguranje učenika koji rade putem učeničkog servisa. Točno je da učenici imaju pravo na osiguranje, no obveznik uplate doprinosa sukladno čl. 159. Zakona o doprinosima jest učenički servis koji posreduje pri zapošljavanju. U ovom slučaju, učenica nije bila prijavljena niti zaposlena putem učeničkog servisa, pa nije bilo valjano prijavljenog radnog odnosa niti je ostvareno osiguranje, zbog čega je odgovornost za propuštanje ispunjenja zakonskih obveza na poslodavcu.

11.4. Nadalje, okrivljenica smatra da je počinjena relativno bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 2. Prekršajnog zakona, koju pronalazi u činjenici da je svjedokinja FN, inspektorica koja je vršila inspekcijski nadzor nakon što je ispitana na ročištu 19. siječnja 2023., ostala u sudnici te je nazočila ispitivanju svjedokinje KN, ukazujući kako su pogrešno primijenjene zakonske odredbe o ispitivanju svjedoka, budući se isti u skladu s odredbom članka 288. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku, ispituju svaki posebno i bez ostalih svjedoka.

11.5. Naime, na navedenom ročištu nakon valjanih upozorenja koja se prema zakonu moraju priopćiti osobama koje se ispituju u svojstvu svjedoka, svaka svjedokinja iznijela je svoj iskaz, s time da svjedokinja FN nije napustila sudnicu nakon davanja svog iskaza, već je bila prisutna ispitivanju svjedokinje KN i odgovarala je na pitanja kako prvostupanjskog suca, tako i branitelja okrivljenice. Međutim iako je navedeno protivno odredbama Zakona o kaznenom postupku (koje se u smislu odredbe članka 173. Prekršajnog zakona primjenjuju supsidijarno kod ispitivanja svjedoka), opisanim postupanjem nije povrijeđeno u postpku pravo obrane na način da je to utjecalo na presudu (odredba članka 195. stavka 2. Prekršajnog zakona). Osim što se takvom ispitivanju svjedokinje FN na ročištu 19. siječnja 2023. nije protivio branitelj, obje su svjedokinje naknadno ispitane odvojeno (svjedokinja FN na ročištu glavne rasprave 14. siječnja 2025., a svjedokinja KN **.**.2025.) te su imale mogućnost iskazivati ponovno neometeno i bez eventualnih utjecaja jedna na drugu, a kako se pobijana presuda temelji i na drugim dokazima koji su provedeni tijekom prvostupanjskog postupka, navedeno postupanje nije moglo utjecati na drugačiju odluku o krivnji okrivljenice.

11.6. Okrivljena u žalbi ne spori prekršaje pod točkama 4. i 5. da kao član uprave društva nije prijavljena na obvezno zdravstveno i mirovinsko osiguranje nakon prestanka prethodnog osiguranja 31. prosinca 2021., a od tada nije imala drugu osnovu osiguranja, a kako je obnašala funkciju člana uprave bila je dužna prijaviti se kao samostalni osiguranik na mirovinsko i zdravstveno osiguranje.

11.7. U žalbi okrivljenica navodi i žalbene razloge koji se odnose na odluku o oduzimanju imovinske koristi, oduzimanju predmeta, te imovinskopravnom zahtjevu. Međutim, iz sadržaja pobijane presude jasno proizlazi da u ovom prekršajnom postupku nisu izrečene mjere oduzimanja imovinske koristi, niti su odlučivani imovinskopravni zahtjevi ili oduzimani predmeti.

11.8. Nadalje, potrebno je napomenuti da je nakon donošenja pobijane presude, a u tijeku ovog žalbenog postupka, dana 1. srpnja 2025. stupio na snagu novi Zakon o mirovinskom osiguranju (Narodne novine broj: 96/2025) u kojem također postoji pravni kontinuitet prekršaja iz čl. 174. st. 1. t. 2. Zakona o mirovinskom osiguranju, u prekršaju iz čl. 167. t. 2. Zakona o mirovinskom osiguranju te za obveznika doprinosa odgovornu osobu propisuje novčanu kaznu u istom rasponu, pa stoga novi Zakon nije blaži propis za počinitelja.

11.9. Slijedom navedenog, po ocjeni ovog suda, nema mjesta nikakvoj dvojbi glede odlučnih činjenica pa žalba okrivljenice zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

12. Ispitujući dalje pobijanu presudu u odnosu na odluku o kazni uz ocjenu navoda žalbi, ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud, kao što je predhodno navedeno, povrijedio materijalno prekršajno pravo u korist okrivljenice te je otklonio ovu nepravilnost na način da je preinačio pobijanu presudu o odluci o kazni i okrivljenici za počinjeni prekršaj pod točkom I.1) izreke, i uz primjenu čl. 37. st. 2. i 3. t. 1. Prekršajnog zakona utvrdio novčanu kaznu u iznosu od 600,00 eura, a temeljem članka 39. stavak 1. točka 2. Prekršajnog zakona okrivljenici je izričena ukupna novčana kazna u iznosu od 1.100,00 eura, držeći da je ista razmjerna prirodi i težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti okrivljenice, kao i ostalim okolnostima odlučnim za odmjeravanje kazne i da će se i ovako ublažnom novčanom kaznom postići svrha kažnjavanja i utjecati na okrivljenicu da se ubuduće kloni činjenja ovakvih ili sličnih prekršaja, odnosno da će se izrečenom novčanom kaznom postići kako opća, tako i posebna svrha izricanja prekršajnih sankcija, dakle svrha specijalne i generalne prevencije.

13. Budući da je člankom 152. stavkom 3. Prekršajnog zakona propisano da će se novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne u roku određenom odlukom kojom je ta kazna izrečena, odlučeno je kao pod točkom V. izreke ove presude.

14. U odnosu na troškove postupka, valja napomenuti kako okrivljenica nije obrazložila ovu žalbenu osnovu već je samo paušalno navodi kako se žali i na troškove postupka. Budući je okrivljenica proglašena krivom, ista je dužna naknaditi troškove prekršajnog postupka, a kako je to i odredio prvostupanjski sud u pobijanoj odluci. Troškovi postupka u paušalnom iznosu određeni su sukladno složenosti i trajanju postupka te u okviru određenom Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/2013) gdje je propisano da se paušalni iznos za troškove prekršajnog postupka određuje u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (13,27 eura do 663,61). Stoga je odluka prvostupanjskog suda o trošku pravilna i zakonita.

15. Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, to je na temelju članka 139. stavka 3. i 5. Prekršajnog zakona, obvezna okrivljenica na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

16. Iz navedenih razloga, na temelju članak 207. i 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove odluke.

U Zagrebu 10. prosinca 2025.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Željko Kudrić, v.r.

Mario Soljačić, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Zlataru u 5 otpravaka: za spis, okrivljenicu, branitelja i tužitelja.