Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj:Gž-1726/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinje Filke Pejković kao predsjednice vijeća, Kristine Vukelić Aničić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Svjetlane Pražić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Adžić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika HPB d.d., OIB: 87939104217, Zagreb, Jurišićeva ulica 4, kojeg zastupa punomoćnik Ivo Šućur, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, ,odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. P-667/2024-18 od 14. kolovoza 2025. u sjednici vijeća održanoj 10. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. P-667/2024-18 od 14. kolovoza 2025.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke utvrđena je ništetnom odredba točke 11.st.1. Ugovora o kreditu od 18. travnja 2007.kojom je ugovorena obveza tužitelja na plaćanje naknade za prijevremenu otplatu kredita. U točki II. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 382,53 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 19. sprnja 2011. pa do isplate dok je u točki III. izreke naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.082,72 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate.

2.Protiv citirane presude pravovremenu žalbu podnosi tuženik pobijajući istu iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje ZPP).

3. Tuženik predlaže uvaženje žalbe.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba tuženika nije osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti dijela odredbe točke 11.t.1. Ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovoreno plaćanje naknade za prijevremenu otplatu kredita

7. I u ovoj žalbenoj fazi postupka sporno je li predmetna ugovorna odredba ništetna te pripada li tužitelju posljedično ništetnosti iste pravo na isplatu iznosa od 382,53 eur.

8. Prvostupanjski sud po provedenom postupku utvrđuje;

- da je 18. travnja 2007. između tužitelja i prednika tuženika sklopljenUgovor o kreditu kojim je prednik tuženik kao kreditor stavio tužitelju kao korisniku kredita na raspolaganje iznos od 24.064,00 CHF,

- da je u odredbi čl. 11.1. sklopljenog Ugovora ugovoreno da korisnik kredita može izvršiti prijevremenu otplatu kredita sukladno uvjetima iz Odluke o kamatama i naknadama kreditora,

- da se radi o ugovoru kojeg je unaprijed pripremio tuženiku te da isti predstavlja standardni tipski ugovor tuženika,

- da se o spornoj odredbi čl. 11.t.1. Ugovora među strankama sklopljenog ugovora nije pregovaralo te da je tuženik tužitelju vezano uz prijevremenu otplatu kredita naplatio iznos od 382,53 eur.

9. Polazeći od iznijetih utvrđenja te činjenici da se radi o Ugovoru kojeg je prethodno pripremio tuženik te da se o spornoj odredbi čl. 11.t.1 među strankama sklopljenog Ugovora kojom je ugovoreno da korisnik kredita može izvršiti prijevremenu otplatu kredita samo uz suglasnost i uz uvjete koje odredi kreditor nije pregovaralo kao što se nije pregovaralo niti o odredbama Općih akata banke te izmjenama i dopunama istih, prvostupanjski sud zaključuje da sporna odredba čl. 11.t.1. među strankama sklopljenog Ugovora u smislu odredbe čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03., 46/07., 79/07., dalje ZZP/03) predstavlja nepoštenu ugovornu odredbu te posljedično tome ništetnu prema odredbi čl. 87.st.1. ZZP..

10. Prvostupanjski sud zaključuje da takva odredba Ugovora kojom se između ostalog pravo na prijevremenu otplatu kredita uvjetuje plaćanjem tzv. izlazne naknade a kojom odredbom nije određeno na koji način i po kojim parametrima će se formirati visina iste predstavlja odredbu kojom se tužitelj kao potrošač stavlja u neravnopravan položaj jer ga se istom obvezuje na plaćanje naknade za koju ne zna na koji način će se formirati njezina visina koja je podložna jednostranom određivanju od strane tuženika odlukom na koju tužitelj ne može utjecati. Zbog toga navedena odredba da predstavlja nepoštenu ugovornu odredbu jer ista suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Osim toga, na dan sklapanja Ugovora o kreditu tuženik, sukladno zakonskim propisima nije imao pravo na naplatu naknade za prijevremeno zatvaranje kredita, jer takva mogućnost nije bila predviđena niti odredbama ZZP-a niti odredbama ZOO-a pa da odredba čl. 11.1. Ugovora o kreditu predstavlja nepoštenu te posljedično tome u smislu odredbe čl 87. ZZP/03 ništetnu ugovornu odredbu.

11. Zbog navedenog prvostupanjski sud kao osnovan prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti predmetne odredbe te odlučuje kao u točki I. pobijane presude te kao osnovan posljedično ništetnosti prihvaća kondemnatorni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 382,53 eura sa zakonskim zateznim kamatama prema odredbi članka 29. ZOO-a s tijekom sukladno članku 1115. ZOO-a te odlučuje kao u točki II. izreke pri čemu kao neosnovan otklanja po tuženiku istaknuti prigovor zastare uz obrazloženje zastara zahtjeva za povrat naknade za prijevremenu otplatu kredita koju je tužitelj platio tuženiku, počinje teći od dana utvrđenja ništetnosti ugovora ili pojedinih njegovih odredbi odnosno u konkretnom slučaju od dana donošenja prvostupanjske presude kojom je odlučeno o pitanju ništetnosti odredaba o naknadi za prijevremenu otplatu kredita.

12. Suprotno žalbenim navodima tuženika pravilno je prvostupanjski sud utvrdio ništetnom odredbu čl. 11.t.1. među strankama sklopljenog Ugovora u dijelu kojim je ugovoreno da korisnik kredita može izvršiti prijevremenu otplatu kredita samo uz suglasnost i uz uvjete koje odredi kreditor te je pravilno utvrdio da se o sadržaju navedene odredbe nije pregovaralo. Da se o sadržaju sporne odredbe Ugovora nije pregovaralo utvrđeno je na temelju iskaza tužitelja kao stranke time da na navedenu činjenicu ukazuje i sadržaj isprave o sklopljenom Ugovoru iz sadržaja koje evidentno proizlazi da se radi o standardnom tipskom ugovoru unaprijed pripremljenom po tuženiku pa je pravilno prvostupanjski sud utvrđuje da se radi o Ugovoru čiji je sadržaj unaprijed pripremljen po banci te na koji tužitelj kao korisnik kredita te potrošač nije imalo utjecaja.

13. Naime odredbom čl. 81. ZZP/03 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, smatra nedopuštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

14. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radio o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca (čl. 81. st. 2 ZZP/03).

15. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati (čl. 81. st. 4 ZZP/03).

16. Prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena uzimat će se u obzir narav robe ili usluge koje predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije ili prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe kao i neki drugi ugovor koji, u odnosu na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor (čl. 83. ZZP/03).

17. Nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive (čl. 84. ZZP/03).

18. Nadalje odredbom čl. 87. st. 1 ZZP/03 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništava.

19. Ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe (čl. 87. st. 1. i 2. ZZP/03).

20. Cijeneći okolnosti konkretnog slučaja te u postupku utvrđenu činjenicu da je sporna odredba Ugovora sadržana u standardnom tipskom ugovoru čiji je sadržaj unaprijed pripremio tuženik o sadržaju koje se nije pregovaralo pravilno je prvostupanjski sud utvrdio te zaključio da sporna odredba Ugovora predstavlja nepoštenu ugovornu odredbu u smislu odredbe čl. 81 ZZP/03 koja je kao takva sukladno odredbi čl. 87. st. 1. ZZP/03 ništetna.

21. Naime, iako predmetna ugovorna odredba po ocjeni ovoga suda predstavlja lako uočljivu odredbu ista ne predstavlja jasnu i lako razumljivu odredbu pa samim time niti transparentnu ugovornu odredbu već upravo ugovornu odredbu koja suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

22. Predmetna odredba Ugovora ne sadrži određeno naznačene kriterije i parametre te uvjete pod kojima se može izvršiti prijevremena otplata o kojima je tužitelj kao potrošač te slabija ugovorna strana na jasan, određen i razumljiv način sadržajem ugovorne odredbe informira o uvjetima pod kojima se može izvršiti prijevremen otplata već se istom ostavlja jednostranom odlučivanju tuženika da određuje uvjete prijevremene otplate te ostavlja mogućnost tuženiku kao trgovcu te jačoj ugovornoj strani da jednostrano određuje i visinu iznosa naknade koje će potrošač platiti za slučaj prijevremene otplate kredita, a o kojima bi tužitelj kao potrošač prilikom sklapanja ugovora nije bio na jasan i transparentan način informiran.

23. Da bi sporna odredba Ugovora o kreditu bila lako razumljiva ista je trebala sadržavati jasno naznačene i objašnjene uvjete pod kojima tužitelj kao potrošač može izvršiti prijevremenu otplatu kredita te eventualno s tim u vezi jasno naznačene parametre za određivanje iznosa visine naknade za slučaj prijevremene otplate kredita tako ta tužitelj kao potrošač na temelju tih jasnih i razumljivih kriterija i parametara u vrijeme sklapanja ugovora može jasno predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze a što je u konkretnom slučaju izostalo.

24. Sama činjenica donošenja Odluka ili drugih akata kojima je tuženik odredio visinu nakane koju će naplatiti za slučaj prijevremene otplate a o sadržaju kojih se nije pregovaralo niti je na donošenje istih tužitelj imao utjecaja ne predstavlja okolnost zbog kojih bi ništetna odredba čl. 11.t.1. među strankama sklopljenog Ugovora u dijelu kojom je ugovoreno da korisnik kredita može izvršiti prijevremenu otplatu samo uz suglasnost i uvjete koje odredi kreditor postala naknadno valjana pa donošenje tih akata u cilju realizacije nepoštenih odredbi ugovora nije relevantno za presuđenje u ovoj pravnoj stvari.

25. Kako su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava iz tih odnosa stranke dužne pridržavati načela savjesnosti i poštenja iz odredbe čl. 4. ZOO-a kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud to u situaciji kao što je konkretna, kada se o sadržaju sporne odredbe Ugovora nije pregovaralo te kada u Ugovoru nisu jasno i određeno naznačeni uvjeti pod kojima se može izvršiti prijevremena otplata te s tim u vezi jasno naznačeni parametre za određivanje iznosa visine naknade koje će naplatiti tuženik za slučaj prijevremene otplate kredita tako ta tužitelj kao potrošač na temelju tih jasnih i razumljivih kriterija i parametara u vrijeme sklapanja ugovora može jasno predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze, već se ostavlja tuženiku da jednostrano određuje uvjete prijevremene otplate evidentno je da se radi o ugovornoj odredbi koja uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, ovdje tužitelja to je takva odredba ugovora kako to pravilno utvrđuje prvostupanjski sud sukladno odredbi čl. 81. ZZP/03 nepoštena te posljedično tome ništetna.

26. Slijedom iznijetog pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je sporna odredba u smislu odredbe čl. 87. ZZP nepoštena i time ništetna te je pravilno utvrdio ništetnost iste na način kako je to navedeno u točki I. izreke pobijane presude.

27. S obzirom na utvrđenu djelomičnu ništetnost predmetnog ugovora o kreditu, pravilnom primjenom materijalnog prava iz čl. 323. st. 1. i čl. 1111. ZOO-a pravilno je prvostupanjski sud naložio tuženiku vratiti tužitelju naplaćenu naknadu u visini od 382,53 eura sa zakonskom zateznom sukladno čl. 1115. ZOO-a od dana plaćanja 19. srpnja 2006., kao dana kada je tuženik neosnovano stekao preplaćene iznose.

28. Protivni žalbenim navodima tuženika pravilno je utvrđenje te zaključak prvostupanjskog suda da zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 382,53 eura nije u zastari. Ovo iz razloga jer zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1.ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora pa kako je ništetnost sporne odredbe Ugovora utvrđena tek u ovom postupku, to je pravilno utvrđenje prvostupanjskog suda da zahtjev tužitelja za isplatu predmetnog iznosa nije zastario.

29. Neosnovano tuženik sadržajem žalbe osporava pravilnost odluke o trošku sadržane u točki III. izreke navodima previsoko označene vrijednosti predmeta spora deklaratornog dijela tužbenog zahtjeva tužitelja.

30. Ovo iz razloga jer tuženik, u konkretnom slučaju nije pravovremeno u odgovoru na tužbu ili pak na pripremnom ročištu prigovorio naznačenoj vrijednosti predmeta spora u smislu odredbe čl. 40. t. 3. ZPP-a, niti je pravilnosti označene visine iste prigovorio do donošenja odluke prvostupanjskog suda pa je pravilno prvostupanjski sud odlučujući o naknadi troška tužitelju kao mjerodavnu uzeo vrijednost predmeta spora koju je tužitelj naznačio u tužbi u smislu odredbe čl. 40.st.2. ZPP-a.

31. Slijedom svega naprijed iznijetog žalbu tuženika kao neosnovanu valjalo je odbiti te prvostupanjsku presudu temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a potvrditi.

32. Tuženik nije uspio s žalbom pa je kao neosnovan odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka te je odlučeno kao u točki II. izreke ove odluke temeljem čl. 166. stavak 1. u vezi s čl. 154. stavak 1. ZPP-a.

U Rijeci 10. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća

Filka Pejković