Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-5826/2025
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinje Gordane Korotaj, predsjednice vijeća, te sutkinje Kristine Gašparac Orlić i suca Roberta Završkog, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nine Lukić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene IŽH, zbog prekršaja iz članka 54. stavka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22., 133/23., 145/24.), odlučujući o prigovoru okrivljene podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, I. postaje prometne policije Zagreb od 2. veljače 2025., klasa: 211-07/25-1/5340 urbroj: 511-19-44-25-1, u sjednici vijeća održanoj 10. prosinca 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se prigovor okrivljene IŽH kao neosnovan te se prekršajni nalog potvrđuje.
II. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) okrivljena IŽH obvezna je naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 30,00 eura (trideset eura) u roku 15 dana od dana primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanim prekršajnim nalogom Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, I. postaje prometne policije Zagreb od 2. veljače 2025., klasa: 211-07/25-1/5340 urbroj: 511-19-44-25-1, okrivljena IŽH proglašena je krivom da je, na način činjenično opisan u izreci, počinila prekršaj iz članka 54. stavka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za koji joj je izrečena novčana kazna 660,00 eura koju je dužna platiti u roku osam dana od pravomoćnosti prekršajnog naloga, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene kazne. Uz kaznu, okrivljena je na ime troškova prekršajnog postupka dužna naknaditi 66,36 eura.
1.1. Istim prekršajnim nalogom, na temelju članka 58. Prekršajnog zakona, okrivljenoj je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 1 (jedan) mjesec.
2. Okrivljena je protiv navedenog prekršajnog naloga pravodobno podnijela prigovor zbog izrečene joj novčane kazne i zaštitne mjere, slijedom čega je ovaj sud, temeljem članka 238. stavka 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.
3. Prigovor nije osnovan.
4. Ispitujući pobijani prekršajni nalog u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda iz prigovora, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljene niti su počinjene bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, kao i da nije nastupila zastara prekršajnog progona.
5. Iz sadržaja prigovora proizlazi kako okrivljena priznaje počinjenje prekršaja. Ističe kako je zdravstveni djelatnik na hitnom pedijatrijskom odjelu Kliničkog bolničkog centra Zagreb te je u trenutku počinjenja prekršaja bila u žurbi zbog izvanredne situacije na radnom mjestu. Nadalje navodi kako je majka maloljetnog djeteta o kojem skrbi sama. Ističe kako joj je vozačka dozvola potrebna za obiteljske obaveze te kako bi gubitkom vozačke dozvole bila spriječena pri odlasku na posao, a time bi se ugrozila kvaliteta zdravstvene skrbi u okviru zdravstvenog sustava. Iz navedenih razloga predlaže izricanje opomene ili uvjetne mjere, a podredno ublažavanje novčane kazne i ukidanje zaštitne mjere.
6. Razmatrajući odluku prvostupanjskog tijela o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je navedena odluka pravilna i zakonita te da izrečena novčana kazna nije prestroga. Naime, za prekršaj iz članka 54. stavka 2. propisana je novčana kazna od 660,00 do 1.990,00 eura. U tome smislu izrečena novčana kazna 660,00 eura koja predstavlja poseban zakonski minimum, po mišljenju ovoga suda primjerena je stupnju krivnje okrivljene, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.
6.1. Uz navedeno, okrivljena u prigovoru, nije iznijela i dokumentirala razloge koje bi ovaj sud mogao razmotriti kao naročito izražene olakotne okolnosti koje bi opravdale primjenu instituta ublažavanja kazne u smislu članka 37. stavka 3. točke 1. Prekršajnog zakona. Uz puno razumijevanje hitnosti i obujma posla koje okrivljena obavlja kao zdravstveni djelatnik, irelevantni su navodi u prigovoru kojima okrivljena opisuje okolnosti koje su dovele do počinjenja prekršaja. Naime, motiv odnosno razlog zbog kojeg je okrivljena počinila prekršaj, nema utjecaja na odabir vrste i visine prekršajnopravne sankcije.
6.2. Stoga je ovaj sud, cijeneći jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra i stupanj pogibeljnosti, kao i to da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, otklonio mogućnost primjene instituta ublažavanja kazne jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona te svrha kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona ne bi mogle postići blažim kažnjavanjem.
7. U odnosu na prijedlog okrivljene da joj se izrekne opomena, okrivljenoj se pojašnjava da se, sukladno odredbi članka 43. stavka 1. Prekršajnog zakona, opomena može primijeniti prema počinitelju prekršaja za koji je propisana kao jedina kazna novčana kazna i to u iznosu do 663,51 eura. Budući da je za prekršaj iz članka 199. stavka 7. za koji je okrivljena proglašena krivom pobijanim prekršajnim nalogom propisana novčana kazna 660,00 do 1.990,00 eura, to u konkretnom slučaju nema zakonskih uvjeta za primjenu mjere upozorenja opomene.
7.1. U odnosu na prijedlog okrivljene da joj se izrekne uvjetna osuda ovaj sud ističe kako ne postoje zakonski uvjeti za izricanje uvjetne osude jer za prekršaj koji joj se stavlja na teret pobijanim prekršajnim nalogom nije propisana kao alternativna kazna zatvora, a uvjetna osuda se upravo i sastoji od izrečene kazne zatvore i roka kušnje.
8. Ispitujući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj drugostupanjski sud smatra da je odluka prvostupanjskog tijela o zaštitnoj mjeri zakonita i pravilna. Naime, inkriminirano ponašanje okrivljene teži je oblik kršenja prometnih propisa te takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu upućuje na opasnost od budućeg ugrožavanja sigurnosti prometa, zbog čega je prvostupanjsko tijelo osnovano i u skladu sa zakonom okrivljenoj izreklo zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije. Primjena ove zaštitne mjere u konkretnom slučaju nužna je zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja koji je predmet ovog postupka i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljene.
8.1. Duljina trajanja izrečene mjere od mjesec dana, u okviru zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine, dakle u minimalnom trajanju, po ocijeni ovoga suda i više je nego primjerena težini počinjenog prekršaja. Ovaj sud nije mogao kao olakotne okolnosti uzeti navod okrivljene da će zbog gubitka vozačke dozvole biti onemogućena u odlasku na posao, a to zato što postoje alternativne mogućnosti odlaska na posao (gradski i međugradski prijevoz) pa se gubitak vozačke dozvole ne može smatrati zaprekom za odlazak na posao kojim se okrivljena bavi. Isto tako, svijest o nužnosti vozačke dozvole za obiteljske i poslovne obaveze bio je razlog više da se okrivljena ponaša u skladu sa zakonskim odredbama.
9. Odluka o paušalnom iznosu troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona, određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/13.), a s obzirom na složenost i trajanje postupka, držeći da plaćanje troška postupka u visini 30,00 eura, dakle vrlo blizu donje granice iznosa troška postupka, neće ugroziti egzistenciju okrivljene niti osoba koje je okrivljena eventualno dužna uzdržavati.
10. Slijedom svega navedenog, temeljem članka 238. stavka 11. u vezi s člankom 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je ka
o u izreci ove presude.
Zagreb, 10. prosinca 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Nina Lukić, v.r.
Gordana Korotaj, v.r.
Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi zagrebačkoj, I. postaji prometne policije Zagreb u 2 otpravka: za spis i okrivljenicu.
