REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-6204/2025
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivanke Mašić kao predsjednice vijeća, te Anđe Ćorluka i Mirjane Medić kao članica vijeća uz sudjelovanje sudskog savjetnika Ivice Ožbolta kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog ŠH, zbog prekršaja iz članka 51. stavka 5. u vezi članka 293. stavka 2. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 89/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22., 133/23. i 145/24.), odlučujući o prigovoru okrivljenog ŠH, podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave karlovačke, Policijske postaje Slunj od 16. svibnja 2025., KLASA: 211-07/25-3/7949, URBROJ: 511-05-11-25-1, u sjednici vijeća održanoj 10. prosinca 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se prigovor okrivljenog ŠH kao neosnovan te se prekršajni nalog potvrđuje.
II. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okrivljeni ŠH obvezan je naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 30,00 eura (trideset eura) u roku od 15 dana od dana primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanim prekršajnim nalogom Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave karlovačke, Policijske postaje Slunj od 16. svibnja 2025., KLASA: 211-07/25-3/7949, URBROJ: 511-05-11-25-1, okrivljeni ŠH proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci prekršajnog naloga, počinio prekršaje iz članka 51. stavka 5. u vezi članka 293. stavka 2., članka 199. stavka 8. te članka 163. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama za koje mu je, na temelju članka 39. Prekršajnog zakona, izrečena ukupna novčana kazna u iznosu od 2.375,00 eura, koju je dužan platiti u roku osam dana od pravomoćnosti prekršajnog naloga, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene kazne.
1.1. Istim prekršajnim nalogom, okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu 104,36 eura te mu je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od šest mjeseci.
2. Okrivljeni ŠH je protiv navedenog prekršajnog naloga pravodobno podnio prigovor zbog odluke o novčanoj kazni i zaštitnoj mjeri, slijedom čega je ovaj sud, temeljem članka 238. stavka 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.
3. Prigovor nije osnovan.
4. Ispitujući pobijani prekršajni nalog u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda iz prigovora, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika niti su počinjene bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, kao i da nije nastupila zastara prekršajnog progona.
4.1. Izdavatelj prekršajnog naloga u izreci istoga pogrešno je zbrojio pojedinačno utvrđene novčane kazne i izrekao ukupnu novčanu kaznu okrivljeniku u iznosu od 2.375,00 eura. Izdavatelju prekršajnog naloga se ukazuje kako ispravan zbroj pojedinačno utvrđenih novčanih kazni iznosi 2.505,00 eura. Međutim, drugostupanjski sud nije ovlašten izmijeniti prekršajni nalog u tom dijelu jer bi se radilo o povredi materijalnog prava na štetu okrivljenika iz članka 202. stavka 4. Prekršajnog zakona.
5. Okrivljenik u prigovoru priznaje počinjenje prekršaja i izražava žaljenje zbog počinjenja istih. Ističe kako nema velike prihode i nije u mogućnosti podmiriti izrečenu novčanu kaznu, a kako mu je vozačka dozvola neophodna zbog posla. Slijedom navedenog moli da mu se umanji izrečena novčana kazna i zaštitna mjera.
6. Razmatrajući odluku u pogledu navoda prigovora na odluku o kazni, ovaj sud smatra da je okrivljeniku odmjerena novčana kazna u zakonom propisanim granicama, razmjerno svim okolnostima konkretnog slučaja mjerodavnim za vrstu i mjeru kazne, u smislu članka 36. Prekršajnog zakona. Naime, za prekršaj iz članka 199. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisana je novčana kazna u rasponu od 1.320,00 do 2.650,00 eura (ili kazna zatvora u trajanju do 60 dana), a prvostupanjsko je tijelo okrivljeniku kaznu za to djelo utvrdilo u iznosu od 1.985,00 eura, što ovaj sud smatra primjerenom kaznom s obzirom da je okrivljenik povratnik u činjenju prekršaja upravljanja vozilom pod utjecajem alkohola, a za što je prethodno kažnjen odlukom Policijske postaje Slunj, i to obaveznim prekršajnim nalogom KLASA: 211-07/23-2/43951, URBROJ: 511-05-11-23-1, koji je postao pravomoćan dana 5.12.2023., a izvršan dana 14.12.2023., dok je za prekršaj iz članka 51. stavka 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama okrivljeniku utvrđena kazna u fiksno propisanom iznosu od 130,00 eura, koja je uvećana za 260,00 eura po osnovi članka 293. stavka 2. istog zakona, a za prekršaj iz članka 163. stavka 8. istog zakona okrivljeniku je utvrđena kazna u fiksno propisanom iznosu od 130,00 eura.
6.1. Cijeneći težinu počinjenih prekršaja, i to osobito prekršaja iz članka 199. stavka 8. Zakona o sigurnosti na cestama, koja se ogleda i u tome što je zakonodavac predvidio da se za te prekršaje, osim novčane, može izreći i kazna zatvora, uz činjenicu da je okrivljenik inkriminiranim postupanjem izazvao prometnu nesreću s ozlijeđenim osobama i da je povratnik u činjenju prekršaja iz područja sigurnosti prometa na cestama, tako izrečenu ukupnu kaznu ovaj sud smatra primjerenom s obzirom na težinu djela počinjenih u stjecaju, stupanj krivnje okrivljenika i pogibeljnost djela. Slijedom navedenog ovaj sud u konkretnom slučaju ne nalazi postojanje naročito izraženih olakotnih okolnosti koje bi opravdale primjenu instituta ublažavanja kazne u smislu članka 37. Prekršajnog zakona i smatra da se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona te svrha kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona ne bi mogle postići blažim kažnjavanjem, kako se to sugerira u prigovoru. Uz navedeno, okrivljenik nije dokazno potkrijepio vlastite navode vezane za imovinsko stanje (primjerice dostavom potvrde o visini primanja i sl.), a što je bio dužan učiniti sukladno članku 237. stavku 2. Prekršajnog zakona.
6.2. Kod takvog stanja stvari, sve okolnosti koje se ističu u prigovoru našle su dovoljno odraza u utvrđenim pojedinačnim kaznama, odnosno izrečenoj ukupnoj novčanoj kazni, koje su primjerene i dostatne kako svim okolnostima konkretnog slučaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.
7. Ispitujući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj drugostupanjski sud smatra da je inkriminirano ponašanje okrivljenika teži oblik kršenja prometnih propisa te da takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu upućuje na opasnost od budućeg ugrožavanja sigurnosti prometa, zbog čega je prvostupanjsko tijelo osnovano i u skladu sa zakonom okrivljeniku izreklo zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije. Uz navedeno, suprotno navodima okrivljenika kako ne upravlja vozilom u slučaju konzumacije alkohola, iz stanja spisa proizlazi da je okrivljenik unazad tri godine već pravomoćno kažnjen radi upravljanja vozilom pod utjecajem alkohola. Primjena ove zaštitne mjere u konkretnom slučaju nužna je zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje predmetnih prekršaja i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika.
7.1. Duljina trajanja izrečene mjere od šest mjeseci, u okviru zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine, po ocjeni ovog suda i više je nego primjerena težini počinjenog prekršaja, pri čemu se naročito misli na visinu utvrđene koncentracije alkohola u organizmu okrivljenika (1,69 g/kg) i činjenicu da je okrivljenik recidivist u činjenju prekršaja iz područja sigurnosti prometa na cestama, a što sve upućuje na opasnost ponavljanja prekršaja.
7.2. Imajući u vidu prethodno navedeno te s obzirom da okrivljenik nije u smislu članka 237. stavka 2. Prekršajnog zakona dokumentirao vlastite navode vezane za neophodnost vozačke dozvole pa su takvi navodi ostali nedokazani, to navedena okolnost nije od utjecaja na osnovanost i pravilnost odluke prvostupanjskog tijela o zaštitnoj mjeri.
8. Odluka o paušalnom iznosu troškova postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točka 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna svota određena je u skladu s odredbom članka 138. stavak 3. Prekršajnog zakona, te okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.), a s obzirom na složenost i trajanje postupka.
9. Slijedom svega navedenog, temeljem članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
Zagreb, 10. prosinca 2025.
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Ivica Ožbolt, v.r.
Ivanka Mašić, v.r.
Presuda i rješenje se dostavljaju Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi karlovačkoj, Policijskoj postaji Slunj u 2 otpravka: za spis i okrivljenika.
