Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž Ovr-17/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Dubrovniku, po sutkinji Mariji Bušković, kao sucu pojedincu, u ovršnom postupku ovrhovoditelja ... [adresa], [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik ABC, odvjetnik iz [adresa], protiv ovršenika ... [adresa], OIB: 07312289144, kojeg zastupa punomoćnik ABC, odvjetnik iz [adresa], radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim i odgode prijenosa, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj Ovr-537/2022- 4 od 5. prosinca 2022., 10. prosinca 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba ovršenika kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj Ovr-537/2022-4 od 5. prosinca 2022.

II. Odbija se zahtjev ovršenika za nadoknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Rješenjem Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj Ovr-537/2022-4 od 5. prosinca 2022. odbijen je prijedlog ovršenika za odgodu pljenidbe i prijenosa od 15. studenog 2022.

2. Ovršenik pobija prvostupanjsko rješenje zbog bitne povrede odredaba ovršnog/parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku jer da pobijanim rješenjem nije obrazložen niti jedan njegov argument temeljem kojeg je podnio prijedlog za odgodu pljenidbe i prijenosa pa da je predmetna odluka arbitrarno donesena bez podvođenja zakonskih odredbi na okolnosti konkretnog slučaja. Ukazuje na nezakonitost i nepravilnost postupanja FINA-e koja je postupila po nepodobnim zahtjevima u smislu činjenice da osnove za plaćanje – bjanko zadužnice poslovni broj OV-798/2019 i OV-797/2019 nemaju potrebne sastojke u smislu datuma ovršnosti odnosno pravomoćnosti, kao i da je bjanko zadužnica OV-798/2019 već jednom bila isknjižena iz očevidnika, čime da je ponovno uknjiženje u Očevidniku nedopušteno, a aktiviranje naplate po predmetnoj osnovi neosnovano i protupravno. Ovršenik tvrdi da je prilikom aktivacijom zadužnice OV-798/2019 platio dugovanje ovrhovoditelju 28. lipnja 2019. pa da je ovaj postupak pokrenut aktivacijom već naplaćene tražbine. Tvrdi da će mu provedbom predmetne ovrhe odnosno prijenosom zaplijenjenog iznosa od cca 190.000,00 kuna nastati nenadoknadiva šteta jer ne može iz drugih sredstava ¨namaknuti¨ iznose potrebne za plaćanje dobavljača, zaposlenika, javnopravnih tijela i slično, da mu je poslovanje ugroženo uslijed rata u [adresa] jer se njegov glavni dobavljač za drva nalazi u toj državi i da je zbog toga u gospodarske krize uslijed pandemije izložen financijskim posljedicama, a da prijenosom predmetnog iznosa dolazi u pitanje njegova likvidnost, obzirom da ima 25 zaposlenika te kreditne obveze, uz tvrdnju da je zbog predmetne ovrhe odgođeno potpisivanje Ugovora o kreditu koji dogovara s Hrvatskom bankom za obnovu i razvoj u iznosu od 8.000.000,00 kuna. Slijedom navedenog, predlaže preinačiti pobijano rješenje i prihvatiti njegov prijedlog za odgodom, podredno isto ukinuti i vratiti na ponovno odlučivanje, uz obvezu ovrhovoditelja da mu nadoknadi troškove postupka.

3. Ovrhovoditelj nije podnio odgovor na žalbu.

4. Žalba ovršenika je neosnovana.

5. Ispitujući pobijano prvostupanjsko rješenje utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio povrede iz čl. 50. st.1. toč. 1., 3., 5. i 6. Ovršni zakon ("Narodne novine" br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22., 6/24 dalje u tekstu OZ) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a niti bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 50. st. 5. OZ-a, u vezi sa čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23dalje u tekstu: ZPP), na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Iz obrazloženja prvostupanjskog rješenja proizlazi da je prvostupanjski sud odbio prijedlog ovršenika za odgodu pljenidbe i prijenosa temeljem zahtjeva za izravnu naplatu podnesenog Financijskoj agenciji iz razloga što ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi provođenjem ovrhe trpio nenadoknadivu štetu jer nije jasno, određeno i konkretno naveo i obrazložio okolnosti iz kojih bi proizlazila vjerojatnost nastanaka nenadoknadive štete odnosno teško nadoknadive štete na koju se paušalno poziva.

7. Ovaj sud u cijelosti prihvaća utvrđenja prvostupanjskog suda koji je u pobijanoj odluci dao razloge za istu, a u vezi s navodima ovršenika u predmetnom prijedlog za odgodu pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava, te pravilnom primjenom čl. 65. st. 1. OZ-a odbio prijedlog ovršenika.

8. Naime, za odgodu ovrhe moraju kumulativno biti ispunjene pretpostavke iz čl. 65. st. 1. OZ-a, čime nedostatkom same vjerojatnosti da bi ovršeniku provedbom ovrhe nastala nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta nema uvjeta za predloženu odgodu pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava. Da bi ovršenik učinio vjerojatnom postojanje navedene opasnosti isti mora učiniti vjerojatnim konkretnu štetu te uzročnu vezu između štete i provedbe ovrhe, a što isti ne čini kada kao razloge vjerojatnosti štete dovodi u vezu s općim gospodarskim kretanjima i redovitim troškovima svog poslovanja jer sama provedba ovrhe za iznos tražbine ovrhovoditelja ne pretpostavlja da bi isti bio spriječen poslovati i/ili u nemogućnosti podmiriti redovite troškove poslovanja u smislu obveza prema radnicima i dobavljačima. Da bi ovršenik dokazao vjerojatnost nenadoknadive ili teško nadoknadive štete isti bi konkretnu ovrhu morao dovesti u vezu s ukupnim prihodima i rashodima svog poslovanja, a isto ne čini kada navodi općenite konstatacije o utjecajima globalnih zbivanja na troškove poslovanja kao i općenite podatke o broju zaposlenih i troškovima prema zaposlenicima. Kada bi se razlozi koje ovršenik općenito navodi kao razloge vjerojatnosti nastanaka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete prihvaćali kao razlog za odgodu ovrhe, niti jedan ovrhovoditelj ne bi mogao tražbinu namirivati prisilnim putem obzirom je po logici stvari svaka naplata potraživanja, bilo dobrovoljna ili prisilna, od utjecaja na poslovanje ovršenika koji posluje u trenutnim ekonomskim uvjetima, a koji, ukoliko su globalni, izravno ili neizravno utječu na sve gospodarske i privatne subjekte i time sami po sebi ne opravdavaju odgađanje naplate dospjelih potraživanja. Logično je da svaka prisilna naplata izravno ili neizravno utječe na poslovanje ovršenika, ali isto ne pretpostavlja da je utjecaj iste takav da ovršenik ne može poslovati ili toliko otežano posluje da mu nastaje nenadoknadiva ili teško nadoknadiva štete te je upravo navedeno razlog zašto ovršenik mora takvu štetu konkretizirati i učiniti vjerojatnom.

9. Slijedom navedenog, primjenom čl. 380. toč. 2. ZPP-a, u vezi s čl. 21. OZ-a, odlučeno kao u točki I. izreke ovog rješenja.

10. Obzirom ovršenik nije uspio sa žalbom, temeljem čl. 166. st. 1. ZPP-a, sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a, u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a, nema pravo na nadoknadu troškova žalbenog postupka.

Dubrovnik, 10. prosinca 2025.

Sutkinja

Marija Bušković