Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž R-108/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Verice Perić Aračić kao predsjednice vijeća, Zorana Nikolića kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Josite Begović kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Mislav Bistrović, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Sveučilište u Zagrebu Rudarsko- geološko-naftni fakultet, Zagreb, Pierottijeva 6, OIB: 99534693762, kojeg zastupa punomoćnik Danijel Bolfan, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, broj: Pr- 9656/2020-15 od 4. svibnja 2023. u sjednici održanoj 10. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se djelomično odbija kao neosnovana, a djelomično prihvaća, te se u pobijanom dijelu (dosuđujućem pod točkom I. te II i III. izreke) presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, broj: Pr-9656/2020-15 od 4. svibnja 2023.

a) potvrđuje u dosuđujućem dijelu točke I. i III. izreke,

b) preinačuje u točki II izreke kojom je odlučeno o troškovima postupka tako da glasi:

" Nalaže se tuženiku da tužitelju, na ime troškova parničnog postupka isplati iznos od 746,64 eura sa zateznom kamatom tekućom od 09. ožujka 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana."

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu, broj: Pr-9656/2020-15 od 4. svibnja 2023. suđeno je:

" I./ Nalaže se tuženiku SVEUČILIŠTE U ZAGREBU RUDARSKO- GEOLOŠKONAFTNI FAKULTET, Zagreb, Pierottijeva 6, OIB: 99534693762, da tužitelju

CH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 1.418,62 eur* / 10.688,56 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:

- na iznos od 71,78 EUR/ 540,82 kn od dana 16. siječnja 2016. godine do isplate;

- na iznos od 71,78 EUR/ 540,83 kn od dana 16. veljače 2016. godine do isplate;

- na iznos od 71,78 EUR/ 540,83 kn od dana 16. ožujka 2016. godine do isplate;

- na iznos od 71,78 EUR/ 540,83 kn od dana 16. travnja 2016. godine do isplate;

- na iznos od 71,78 EUR/ 540,83 kn od dana 16. svibnja 2016. godine do isplate;

- na iznos od 71,78 EUR/ 540,83 kn od dana 16. lipnja 2016. godine do isplate;

- na iznos od 71,78 EUR/ 540,83 kn od dana 16. srpnja 2016. godine do isplate;

- na iznos od 129,37 EUR/ 974,72 kn od dana 16. kolovoza 2016. godine do isplate;

- na iznos od 129,67 EUR/ 977,01 kn od dana 16. rujna 2016. godine do isplate;

- na iznos od 129,67 EUR/ 977,01 kn od dana 16. listopada 2016. godine do isplate;

- na iznos od 129,67 EUR/ 977,01 kn od dana 16. studenog 2016. godine do isplate;

- na iznos od 129,67 EUR/ 977,01 kn od dana 16. prosinca 2016. godine do isplate;

- na iznos od 151,98 EUR/ 1.145,11 kn od dana 16. siječnja 2017. godine do isplate;

- na iznos od 116,12 EUR/ 874,89 kn od dana 16. veljače 2017. godine do isplate; sve kamate izuzev zatezne kamate za iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u svakom pojedinom bruto iznosu, te sve kamate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

II./ Nalaže se tuženiku SVEUČILIŠTE U ZAGREBU RUDARSKO- GEOLOŠKONAFTNI FAKULTET, Zagreb, Pierottijeva 6, OIB: 99534693762, da tužitelju CH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 808,78 eur* / 6.093,75 kn sa zateznom kamatom koja teče od 4. svibnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena u roku od 15 dana.

III./ Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog postupka."

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom ovu presudu, i to u dosuđujućem dijelu točke I., II. i III. izreke, pobija tuženik zbog žalbenih razloga predviđenih člankom 353. stavkom 1. točkom 1. - 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22 i 155/2023 – u daljnjem tekstu: ZPP). Predlaže drugostupanjskom sudu da u pobijanom dijelu prvostupanjsku presudu preinači i odbije tužbeni zahtjev, a podredno ukinuti pobijanu presudu i vratiti predmet na ponovno suđenje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 1.418,62EUR/10.688,56 kn kn na ime razlike plaće koju ostvaruje kod tuženika kao financijski knjigovođa za razdoblje od prosinca 2015. do zaključno siječnja 2017. s pripadajućom zateznom kamatom koja teče od svakog mjesečnog iznosa razlike plaće temeljem odredbe članka III. i članka IV. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog 26. listopada 2011. (dalje u tekstu: IDDS), sve sa pripadajućim zateznim kamatama.

6. Prvostupanjski sud je utvrdio:

- da su Vlada Republike Hrvatske sa jedne strane i Sindikat javih službi s druge strane, sklopili 23. studenog 2006. Sporazum kojim je utvrđeno povećanje osnovice za plaću u javnim službama za 6% godišnje tijekom 2007., 2008. i 2009. i da se navedene obračunske osnovice primjenjuju od 01. siječnja svake godine,

- da su stranke 13. svibnja 2009. sklopile Dodatak sporazumu kojim su se suglasile o zamrzavanju osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto, i da su u članku 3. utvrdili način povrata osnovice, na način da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn nakon rasta međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP,

- da su zatim 26. listopada 2011. zaključili IDDS o osnovici plaće u javnim službama koji tekst je usvojen arbitražnom odlukom od 07. prosinca 2011.,

- da je u članku III. IDDS određeno je da će osnovica za obračun plaće u javnim službama iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja),

- da su Vlada Republike Hrvatske i Sindikat javnih službi 28. prosinca 2012. prihvatili Vjerodostojno tumačenje IDDS kojim se utvrđuje da se, za slučaj da se do 31. prosinca 2012. ne ostvare pretpostavke iz članka III. IDDS, Vlada obvezuje korigirati osnovicu za obračun plaće u javnim službama, na način da će ista biti na razini koja odgovora utvrđenom paritetu između bruto plaće VSS početnika u javnim službama (koeficijent 1,25) i prosječne bruto plaće u privredi u Republici Hrvatskoj za cijelu 2008. na godišnjoj razini, a također je utvrđeno kako će se, ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja opisanim u IDDS, usklađivanja odgoditi za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP trajao (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine),

- da je 27. studenog 2015. Državni zavod za statistiku Republike Hrvatske objavio Priopćenje za javnost o realnim tromjesečnim međugodišnjim promjenama BDP iz kojeg proizlazi da je u drugom tromjesečju 2015. realni rast BDP-a iznosio 1,2 %, a u trećem tromjesečju 2015. 2,8 %, iz čega slijedi da je dva tromjesečja uzastopno prosječni međugodišnji realni rast BDP-a iznosio 2%,

- da visina razlike plaće nije sporna među parničnim strankama.

7. Prvostupanjski sud je zaključio da je tuženik bio u obvezi obračunavati i isplatiti plaću tužitelju po osnovici od 5.415,37 kn budući je ispunjen uvjet za primjenu više osnovice u odnosu na osnovicu temeljem koje je tužitelju isplaćena plaća u utuženom razdoblju jer je došlo do rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine za 2 %. Pri tome je otklonio tvrdnju da bi IDDS o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. bio nevaljan pravni posao, jer je sklopljen sukladno članku 2. Zakona o plaćama u javnim službama te članka 51. stavak 4. Temeljnog kolektivnog ugovora, a kao argument za svoju tvrdnju da se radi o pravno valjanom postupku navodi da su vjerodostojnim tumačenjem IDDS-a radi pojašnjenja primjene članka IV. točka 5. u vezi sa člankom VII. stavak 1. Vlada i sindikati u biti potvrdili valjanost tog sporazuma. Obračun plaće prema navedenoj osnovici vrijedio je do lipnja 2016.

7.1. Osnovicu plaće za razdoblje od srpnja 2016. pa do studenog 2016. prvostupanjski sud je utvrdio u iznosu od 5.478,19 kn. Naime, sud zaključuje da je člankom IV stavkom 2. IDDS-a ugovoreno da će se u slučaju smanjenja pariteta u odnosu na 2008. godinu osnovica za obračun plaća korigirati od prvog slijedećeg mjeseca nakon utvrđene razlike na način da se ista uveća za polovicu utvrđene razlike između pariteta i za polovicu projekcije očekivanog postotnog rasta prosječne bruto plaće u privredi Republike Hrvatske u tekućoj godini s ciljem očuvanja pariteta iz 2008. Kvocijent pariteta iz članka 4. stavak 1. IDDS-a nije utvrđen, jer se Vlada Republike Hrvatske oglušila na poziv sindikata javnih službi čime je povrijedila svoju obvezu iz članka IV stavak 1. IDDS-a. Odredbom članka IV stavak 1. IDDS-a ugovorne strane su utanačile da će se 6 mjeseci nakon objave podataka iz članka III IDDS-a utvrditi odnos (kvocijent) pariteta mjesečne osnovne bruto plaće početnika sa VSS u javnim službama prosječno za 12 mjeseci (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu mjesečnu nominalnu bruto plaću u privredi u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini i istog pariteta iz prethodne alineje u 2008. a sve prema podacima Državnog Zavoda za statistiku Republike Hrvatske. Osnovica se po stajalištu prvostupanjskog suda uvećala za 1,16% i iznosi 5.478,19 kn.

7.2. Polazeći od toga da se odredbom članka IV stavak 3. IDDS-a nakon 5 mjeseci korigiraju osnovice sukladno prethodnom stavku osnovica će se uvećati za preostalih 50% utvrđene razlike između pariteta za polovicu projekcije očekivanog rasta prosječne bruto plaće u privredi Republike Hrvatske u tekućoj godini s ciljem očuvanja pariteta iz 2008., te na temelju tog članka osnovica za mjesec prosinac/siječnja 2017. povećana za daljnjih 1,16% i iznosi 5.541,74 kn. Prvostupanjski sud zaključuje da je tuženik dužan isplaćivati plaću tužiteljici primjenjujući navedene osnovice za razdoblje od srpnja do studenog 2016. u iznosu od 5.478,19 kn, a za prosinac 2016. i siječanj 2017. u visini osnovice 5.541,74 kn.

8. IDDS predstavlja valjani ugovor, pa su odredbe istog u smislu odredbe članka 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama("Narodne novine", broj 39/09 i 124/09, u daljnjem tekstu: ZOPJS) temelj za određivanje osnovice u utvrđenom razdoblju, jer su odredbe bile na snazi do 26. siječnja 2017. s obzirom da je člankom XI navedenog Sporazuma ugovoreno trajanje na određeno vrijeme 5 godina koje je vrijeme produženo 3 mjeseca sukladno odredbi članka 199. stavak 1. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14- dalje: ZR). Tuženik pogrešno smatra da treba odgoditi primjenu članka III IDDS-a jer odredbom članka VII nije odgođena primjena članka III jer se ona odnosi samo na način "usklađivanja pariteta" određenom u članku IV i V navedenog Sporazuma.

9. Odredbom članka IV IDDS o osnovici plaća u javnim službama od 26. listopada 2011. uređen je način usklađivanja pariteta te je navedeno da će se usklađenje učiniti na način da će točno 6 mjeseci nakon objave podataka iz članka III. IDDS ugovorne strane utvrditi odnos (kvocijent) pariteta između pariteta mjesečna osnovna bruto plaća početnika sa VSS u javnim službama prosječno za 12 mjeseci (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu mjesečnu bruto nominalnu plaću Republike Hrvatske u prethodnoj godini i istog pariteta iz prethodne alineje od 2008. godine. Nadalje odredbom članka V IDDS određeno je da se nakon 11 mjeseci od zadnje korekcije osnovice prema članovima II i IV IDDS Sporazuma Vlada Republike Hrvatske obvezuje započeti obračun i isplatu radi dostizanja ciljane cijene rada u paritetu između mjesečne osnovne bruto mjesečne plaće VSS početnika u javnim službama (koeficijent 1,25) i prosječne bruto plaće u privredi Republike Hrvatske u omjeru 95 prema 100 na način da će se osnovica povećati za međugodišnji rast prosječne bruto plaće u privredi Republike Hrvatske za zadnjih 6 mjeseci za koje postoje podaci Državnog zavoda za statistiku, uvećana za 1,5%, slijedom čega je Vlada Republike Hrvatske donijela novu Uredbu o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama ("Narodne novine" broj: 25/13) kojim je umanjila koeficijente za 3% što znači da je tom Uredbom smanjen koeficijent sa 1,25 na 1,2125.

9.1. IDDS-om o osnovici plaće u javnim službama sklopljenim između Vlade i Sindikata dogovoreno je da se nakon povrata osnovice na razinu iz 2009. na iznos od 5.415,37 kn, daljnjim usklađivanjem osnovice za plaće u javnim službama dovede do ciljane cijene rada javnih službi u odnosu na prosječnu plaću u privredi Republike Hrvatske na razinu od 95:100 iz čega proizlazi da zaključak da ostvarenje pretpostavki iz članka VII stavak 1. IDDS Sporazuma nije preduvjet za primjenu odredbe članka III., odnosno za povrat osnovice na razinu iz 2009. godine.

10. Protivno shvaćanju žalitelja ovaj sud, kao i prvostupanjski, smatra da su ostvareni uvjeti za uvećanje osnovice plaće propisani člankom IV IDDS-a jer iz priloženih isprava proizlazi da je došlo do smanjenja pariteta mjesečne osnovne bruto plaće početnika s VSS u javnim službama prosječno za 12 mjeseci (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu mjesečnu nominalnu bruto plaću u privredi u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini i istog pariteta u 2008.

10.1. Nakon 5 mjeseci od ostvarenja uvjeta za promjenu osnovice, istu (osnovicu) treba uvećati za ostalih 50% utvrđene razlike između pariteta, dakle za daljnjih 1,16 % sukladno članku IV stavak 3. IDDS-a. Postotak uvećanja i visina ovih tražbina nije bila sporna među strankama.

10.2. Udio osnovne bruto plaće VSS početnika u javnoj službi u prosječnoj bruto plaći privredi u 2015. je manji za 2,33 postotna poena nego što je bio 2008., iz čega slijedi da je osnovicu za obračun plaće trebalo korigirati sukladno članku IV stavak 2. IDDS- a za 1,16 % (50% od kvocijenta pariteta 2,33%) za razdoblje od srpnja do studenog 2016. S obzirom da je uvjet za korigiranje osnovice plaće ostvaren to postoji obveza tuženika za obračun i isplatu plaće prema korigiranoj osnovici. Za prosinac 2016. i siječanj 2017., obveza je tuženika uvećati osnovicu za daljnjih 1,16 % (članak IV stavak 3. IDDS-a).

11. Prema tome, iz iznesenog proizlazi da je prvostupanjski sud na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, a kako pri tom nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka to je žalbu valjalo odbiti kao neosnovanu.

12. U pogledu odluke o troškovima parničnog postupka osnovano žalitelj navodi kako nije bio potreban sastav podneska od 3. veljače 2023. jer tužitelj u tom podnesku iskazuje u eurima utužene iznose, koji su do tada bili iskazani u kunama, a to, iako korisno, nije bilo potrebno s obzirom da bi to sud učinio po službenoj dužnosti temeljem članka 48. stavka 1. i 2. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine 57/2022 i 88/2022). Stoga ovaj sud tužitelju nije priznao odvjetničku nagradu za sastav tog podneska u iznosu od 468,75 kn/62,21EUR (375 kn/49,7 eura + 25% PDV-a) koliko joj je priznao prvostupanjski sud u pobijanoj odluci, te je za taj iznos, uvećan za pripadajući PDV, umanjio ukupno dosuđeni iznos troškova parničnog postupka od strane prvostupanjskog suda ( 808,75 EUR – 62,11 EUR) te dosuditi tužitelju 746,64 EUR odlučeno na temelju članka 373. točke 3 ZPP-a, tako da odluka o troškovima parničnog postupka sada glasi kao u točki I.b) izreke ove odluke.

13. Novčani iznosi dosuđeni u izreci preračunati su u euro po tečaju od 7,53450 kn temeljem Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj.

14. Žalitelj je sa žalbom uspio u neznatnom dijelu i to u vezi sporednih traženja – troškova postupka(članak 35. stavak 1. i 2. ZPP), pa je valjalo odbiti njegov zahtjev za naknadu žalbenog troška kao neosnovan, te je na temelju članka 166. stavak 1. ZPP- a u vezi članka 154. stavak 1. i stavka 5. ZPP-a odlučeno kao u točki II. izreke ove drugostupanjske presude.

Dubrovnik, 10. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća:

Verica Perić Aračić