Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž R-57/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Verice Perić Aračić kao predsjednice vijeća, Zorana Nikolića kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Josite Begović kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice AČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici- odvjetnici iz Odvjetničkog društva Miličević i Šupuković d.o.o., Zagreb, Maksimirska cesta 10, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862 , radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljene protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, broj: Pr-16049/2021-25 od 25. travnja 2024. u sjednici održanoj 10. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tužiteljice se u većem dijelu prihvaća, a u manjem dijelu odbija kao neosnovana te se u pobijanom dijelu (točka III.,IV, V. i VI. izreke) presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, broj: Pr-16049/2021-25 od 25. travnja 2024.:

a) preinačuje:

- u točki III. izreke tako da sad glasi:

" Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici iznos od 3.683,06 EUR, sa zakonskom kamatom koja teče od 10. listopada 2019. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine."

-u točki V. i VI izreke tako da sad odluka o troškovima parničnog postupka glasi: " Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.357,26 EUR, sa zakonskom kamatom koja teče od 25. travnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine."

b) potvrđuje:

- u preostalom dijelu točke III. izreke (zahtjev tužiteljice za isplatom zateznih kamata na iznos od 3.683,06 EUR koje teku od 8. ožujka 2019. pa do 9. listopada 2019.)

- u točki IV. izreke.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak žalbenog postupka u iznosu od 312,50 EUR.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu, broj: Pr-16049/2021-25 od 25. travnja 2024. suđeno je:

" I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 5.918,11 eur sa zateznim kamatama tekućim od 10. listopada 2019. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 339,48 eur sa zateznim kamatama tekućim od 15. studenog 2021. pa do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužiteljice za isplatom iznosa od 3.683,06 eur sa zatraženim kamatama.

IV. Odbija se zahtjev tužiteljice za isplatom zateznih kamata na iznos od 5.918,11 eur tekućih od 8. ožujka 2019. pa do 9. listopada 2019.

V. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 750,26 eur sa zateznim kamatama tekućim od 25. travnja 2024. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

VI. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova parničnog postupka u preostalom dijelu u iznosu od 2.107,00 eur sa zatraženim kamatama."

2. Protiv točke III. ,IV. V. i VI. navedene presude, pravovremenu i dopuštenu žalbu izjavila je tužiteljica zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/2022., 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom da sud presudu u pobijanom dijelu preinači na način da usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti, a podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je u većem dijelu osnovana.

5. Predmet spora je tužiteljičin zahtjev za naknadu imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege, kao i zahtjev za naknadu neimovinske štete nastale zbog povrede prava osobnosti na tjelesno zdravlje koju je pretrpjela kao posljedicu ozljede na radu za koju je odgovoran osiguranik tuženika, a poslodavac tužiteljice, "Dom za starije i nemoćne osobe -Cvjetni dom Šibenik".

6. Prvostupanjski sud je utvrdio:

- da je 10. siječnja 2019 došlo do nezgode kada se tužiteljica tijekom redovitog rada na svom radnom mjestu pomoćna kuharica "Dom za starije i nemoćne osobe-Cvjetni dom Šibenik" zbog mokrog poda poskliznula i zadobila tjelesne ozljede,

- da je njezin poslodavac u vrijeme štetnog događaja imao sklopljenu policu osiguranja od odgovornosti s tuženikom

- da među strankama nije sporna pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja i a da tuženik smatra da je odgovornost njegova osiguranika u omjeru od 80%,

- da je tužiteljica prilikom predmetnog štetnog događaja koristila radnu opremu dodijeljenu od strane tuženika i to radnu odoru te ortopedske cipele- klompe,

- da je tuženiku zbog kršenja pravila zaštite na radu izrečeno usmeno upozorenje,

- da ne postoji doprinos tužiteljice jer tuženik nije pripremio, organizirao i provodio radne postupke pranja i čišćenja kuhinje na način da ne ugrožava sigurnost i zdravlje radnika odgovara po načelu objektivne odgovornosti za predmetnu štetu,

- da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila prijelom ispod vrata lijeve bedreni kosti (petrohanterni prijelom bedrene kosti),

- da je zbog ozljede tužiteljica primljena na bolničko liječenje te je povrgnuta kirurškom liječenju,

- da je radi utvrđenja opsega i visine štete proveden dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku kirurgu dr. Igoru Stipančiću,

- da je tužiteljica u štetnom događaju trpjela sekundarni strah i to strah jačeg intenziteta koji je trajao 4-5 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 12 dana, te manjeg intenziteta u trajanju od 2 mjeseca, a povremeni strah koji se odnosi na zabrinutost za ishod liječenja je trajao 2 mjeseca, te je trpjela bolove jakog intenziteta u trajanju od 5-7 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 20 dana i manjeg intenziteta u trajanju od 2,5 mjeseca,

- da kod tužiteljice postoji trajno smanjenje životne aktivnosti za 10% u kojem obimu će trpjeti duševne boli i morat ulagat pojačane napore u svakodnevnom životu,

- da je tužiteljici tuđa pomoć i njega bila potrebna 3 sata dnevno prva 2 mjeseca, a potom je trebala pomoć u ukupnom trajanju od 3 mjeseca tri puta tjedno po 2 h, a tu pomoć i njegu su pružali ukućani,

- da je tužiteljica prije nastanka štetnog događaja bolovala od reumatidnog artritisa te teške osteoporoze što je utjecalo na funkciju njenog lokomotornog aparata tj. sustava za pokretanje što uključuje osim gornjih udova, kralježnicu, kukove i koljena,

- da kod tužiteljice postoji naruženje zbog operacijskih ožiljaka i šepanja blažeg stupnja, ali da korištenje štake čini veću naruženost,

- da korištenje štake nije isključiva posljedica ovog prijeloma,

- da je uzimajući u obzir dob tužiteljice, i vrstu ozljede, uobičajeno tužiteljica ne bi koristila štaku, jer ne postoji skraćenje uda i ograničenje kretnji nije tolikog stupnja da zahtijeva korištenje štake, ali da definitivno posljedično ozljeda tužiteljice doprinijela korištenju štake,

- da je tuženik tužiteljici u mirnom postupku isplatio iznos od 1.645,76 EUR, a nakon podnošenja tužbe i daljnji iznos od 2.723,47 EUR (29. rujna 2021.),

-da je liječenje tužiteljice okončano 10. listopada 2019.

7. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud je zaključio da je tužiteljici u štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje iz članka 19. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023 - dalje: ZOO) te da je tužiteljici nastala imovinska štete u vidu tuđe njege i pomoći pa joj zbog pretrpljene imovinske i neimovinske štete temeljem članaka 1089., 1095. i 1100. ZOO pripada iznos od 10.818,23 EUR, (10.053,06 EUR na ime neimovinske štete, a 764,48 EUR na ime imovinske štete), a kako je tuženik tužiteljici u mirnom postupku na ime pretrpljene štete isplatio 1.635,76 EUR, i nakon podnošenja tužbe još 2.723,47 EUR, te umanjeno za franšizu od 530,89 eur dosudio u točki I. izreke novčanu naknadu u ukupnom iznosu od 5.918,11 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od završetka liječenja odnosno od 10. listopada 2021 (nepobijani dio). Ujedno je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu daljnjeg iznosa od 3.683,06 EUR kojeg je potraživala na ime povrede prava osobnosti (točka III. izreke prvostupanjske presude) kao i zahtjev za isplatu zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos štete za razdoblje od podnošenja odštetnog zahtjeva (8. ožujka 2019.) do zadnjeg dana liječenja (9. listopada 2019.) pa je odlučeno u točki IV. izreke prvostupanjske presude. Kako je tuženik tužiteljici 29. rujna 2021. isplatio iznos od 2.723,47 eur prvostupanjski sud je usvojio tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatom zateznih kamata tekućih od podnošenja odštetnog zahtjeva 8. ožujka 2019. pa do 29. rujna 2021., kao dana isplate, u iznosu od 339,48 eur sa zateznim kamatama tekućim od 15. studenog 2021. pa do isplate radi čega je odlučeno kao pod točkom II. izreke (nepobijani dio).

8. Ispitujući pobijanu presudu na temelju članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio neku od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, a na koju pazi po službenoj dužnosti, dok žaliteljica na druge bitne povrede parničnog postupka žalbom ne ukazuje.

9. Tužiteljica žalbom prvenstveno dovodi u pitanje visinu naknade neimovinske štete koju je prvostupanjski sud dosudio na ime povrede prava osobnosti smatrajući kako je ista dosuđena u preniskom iznosu. Iz spisa proizlazi da je prvostupanjski sud temeljem članka 1100. ZOO-a uzeo u obzir sve kvalifikatorne okolnosti fizičkih bolova, straha, duševnih bolova zbog smanjenja životnih aktivnosti, naruženje kao i ostale okolnosti slučaja, te je obrazložio zbog čega dosuđeni iznos predstavlja odgovarajuću naknadu neimovinske štete nastale tužitelju kao posljedica nesretnog slučaja. Treba naglasiti kako je Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske na sjednici održanoj 5. ožujka i 15. lipnja 2020. zauzetim pravnim shvaćanjem izmijenio Orijentacijske kriterije i iznose za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete toga suda od 29. studenog 2002., br. Su-1331-VI/02 i 1372-11/02, (dalje: Orijentacijski kriteriji) na način da se tada prihvaćeni iznosi povećavaju za 50%, uz uputu da se izmjena Orijentacijskih kriterija primjenjuje na sve parnične postupke za naknadu neimovinske štete u svim stupnjevima suđenja (ubuduće), tj. od dana prihvaćanja na sjednici Građanskog odjela VSRH (15. lipnja 2020.). Orijentacijski kriteriji nisu pravila koje sud primjenjuje automatizmom i od kojih se ne može odstupati, već pomoćni orijentir pri ocjeni visine pravične novčane naknade kako bi se ujednačila sudska praksa u pogledu iznosa koji se dosuđuju kao naknada za pretrpljenu neimovinsku štetu.

10. Žalbeni navod kojim se dovodi u pitanje visina dosuđene neimovinske štete svode se na okolnost ocjene zaostalog naruženja tužiteljice u vidu korištenja štake te se dovodi u pitanje utvrđenje da korištenje štake, što nesporno predstavlja naruženje jakog stupnja i koje je vrlo uočljivo trećima, nije samo posljedica nastanka štetnog događaja jer, po mišljenju tužiteljice, po redovitom tijeku stvari ista ne bi imala potrebu za korištenjem štake da nije zadobila prijelom vrata bedrene kosti, jer je tek kao posljedica ozljeđivanja nastala specifična štetna posljedica naruženosti u vidu korištenja štake.

11. U ovoj pravnoj stvari provedeno je medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku kirurgu dr. Igoru Stipančiću u kojem je navedeno kako tužiteljica boluje od reumatidnog artritisa te teške osteoporoze što sve utječe na funkciju njenog lokomotornog sustava tj. sustava za pokretanje što uključuje osim gornjih udova kukove i koljena te da će joj zbog toga biti potrebna povremena fizikalna terapija koju će provoditi i u budućem životu pa nesigurnost tužiteljice i potreba za korištenjem štake pri duljem hodanju nije isključivo posljedica zadobivenog prijeloma jer nema ni skraćenja noge ni ograničenja kretnji, ali da do prijeloma nije došlo vjerojatno je da ne bi ni bilo potrebe za korištenjem štake (list spisa 80-81). Vještak je povodom prigovora tužiteljice koja je tražila da se vještak dopunski očituje o stupnju naruženja uzimajući u obzir da tužiteljica zbog ozljede zadobivene u štetnom događaju ima potrebu za korištenjem štake saslušan na ročištu glavne rasprave održanom 19. siječnja 2024. (list spisa 90-91) na kojem je naveo da potreba tužiteljice za korištenjem štake, pod uvjetom da se utvrdi da je korištenje štake u uzročno-posljedičnoj vezi s predmetnim ozljeđivanjem onda kod tužiteljice postoji naruženje jačeg stupnja. Također je ponovio da uzimajući u obzir dob tužiteljice, i vrstu ozljede uobičajeno tužiteljica ne bi koristila štaku jer kod tužiteljice ne postoji skraćenje uda te ograničenje kretnji nije tolikog stupnja da zahtjeva korištenje štake. Vještak je ujedno naveo da je posljedično ozljeda tužiteljice doprinijela korištenju štake, uz ostale ozljede. Na temelju navedenog prvostupanjski sud je zaključio da su korištenju štake uz ozljedu doprinijeli i raniji reumatidni artritis i teška osteoporoza.

12. Treba istaknuti da kad više uzroka može dovesti do štete, relevantan je onaj koji je tipičan za nastanak štete i koji je kasniji što znači da u odnosu između predispozicije tužiteljice i povrede koja proizlazi iz štetnog događaja jedino pravno relevantnim uzrokom se treba smatrati štetni događaj koji i stvara odgovornost za štetu zbog čega ovaj sud zaključuje kako je upravo štetni događaj isključivi razlog zbog čega kod tužiteljice postoji naruženje jakog stupnja koje je vrlo uočljivo trećima jer, kao što je i vještak naveo u nalazu i mišljenju, da do prijeloma nije došlo vjerojatno je da ne bi ni bilo potrebe za korištenjem štake.

13. Uzimajući u obzir izneseno, kao i ostale bitne okolnosti slučaja, naročito životnu dob tužiteljice (rođena 1958.), a uzimajući u obzir jačinu i trajanje povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, kao i dobi tužiteljice, cilju kojemu služi ta naknada, ali i tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom (članak 1100. stavak 2. ZOO-a) ovaj sud zaključuje da tužiteljici na ime neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti pripada ukupno 13.736,81 EUR, a ne 10.053,75 EUR pa je potrebno dosuditi tužiteljici još 3.683,06 EUR i to za zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 10. listopada 2019., kao dana završetka liječenja radi čega je odlučeno kao u točki I.a) alineja prva na temelju članka 373. točke 2. ZPP-a.

14. Tužiteljica smatra da je neosnovano odbijena sa zatraženim zateznim kamatama na dosuđeni iznos glavnice naknade štete za razdoblje od 8. ožujka 2019. (od podnošenja odštetnog zahtjeva) do 9. listopada 2019. (završetka liječenja), a smatra da joj pripada i zatezna kamata za to razdoblje jer je tužiteljica u predmetnom štetnom događaju pretrpjela akutne ozljede, a radi se o šteti koju je dužan naknaditi tuženik kao odgovorni osiguratelj čija je redovita poslovna djelatnost procjena šteta, koja je bila razumno predvidiva u trenutku podnošenja odštetnog zahtjeva. Međutim, u konkretnom slučaju liječenje tužiteljice je završilo 6 mjeseci nakon podnošenja odštetnog zahtjeva pa se treba smatrati da je tek tada šteta nastala jer se tek nakon završetka liječenja može utvrditi obujam neimovinske štete budući su tad poznati svi elementi štete koju je tuženik dužan naknaditi pa je žalba u tom dijelu neosnovana radi čega je odlučeno kao pod točkom I. b) na temelju članka 368. stavak 1. ZPP.

15. Tužiteljica u parnici nije uspjela samo u neznatnom dijelu, a zbog kojeg dijela nije nastao poseban trošak pa odluku o parničnom trošku treba donijeti primjenom članka 154. stavka 5. ZPP-a te obvezati tuženika da tužiteljici naknadi sve troškove parničnog postupka. Vodeći računa o visini konačno postavljenog tužbenog zahtjeva te primjenjujući Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 138/23 – dalje u tekstu: Tarifa) u smislu članka 155. stavka 1. tužiteljici su potrebni, troškovi sastava tužbe (100 bodova prema Tbr. 7/1), sastava podnesaka od 15. studenog 2021., 7. ožujka 2023. i 23. siječnja 2024. (po 100 bodova prema Tbr. 8/1 OT/23) te pristupa na ročišta 4. veljače 2022., 12. prosinca 2023., 19. siječnja 2024. i 20. ožujka 2024. (po 100 bodova prema Tbr. 9/1) te pristup na ročištu za objavu presude 25. travnja 2024. ( 50 bodova Tbr. 9/3) što uz vrijednost boda od 2,00 eur i PDV od 25% iznosi 2.125,00 EUR. Na taj iznos treba dodati i troškove vještačenja u iznosu od 232,26 EUR pa ukupni trošak kojeg je tuženik dužan naknaditi tužiteljici iznosi 2.357,26 EUR sa zateznom kamatom tekućom od donošenja prvostupanjske presuda radi čega je odlučeno kao pod točkom I.a) alineja druga na temelju članka 373. točke 3. ZPP.

16. Tužiteljica u žalbi nije uspjela samo u neznatnom dijelu (kamate na dosuđeni iznos) pa joj sukladno članku 166. stavku 2. u vezi s člankom 154. stavku 5. sve ZPP i Tbr. 10/4. Tarife pripada 250,00 EUR što uz uvećanje od 25% PDV iznosi 312,50 EUR. Tužiteljici nije dosuđen trošak pristojbe na žalbu jer isti nije zatražen određeno u skladu s člankom 164. stavkom 2. ZPP-a niti je isti plaćen u trenutku podnošenja žalbe radi čega je odlučeno kao pod točkom II. izreke ove drugostupanjske odluke.

Dubrovnik, 10. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća:

Verica Perić Aračić