Republika Hrvatska
Županijski sud u Dubrovniku
Dubrovnik
Poslovni broj: Gž Ovr-25/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Dubrovniku, po sutkinji Mariji Bušković, kao sudac pojedinac, u ovršnom postupku ovrhovoditelja 1. ČG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], i 2. BG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koje zastupa punomoćnik ABC, odvjetnik iz [adresa], protiv ovršenika FG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik ABC, odvjetnik iz Zagreba, radi ovrhe radi ispražnjenja i predaje nekretnine, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-4060/2021-71 od 19. prosinca 2022., 10. prosinca 2025.
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba ovršenika kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-4060/2021-71 od 19. prosinca 2022.
II. Odbija se zahtjev ovršenika za nadoknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-4060/2021-71 od 19. prosinca 2022. odbijen su prijedlozi ovršenika od 5. prosinca 2022. i to je za obustavu ovršnog postupka, prijedlog za odgodu ovrhe te odbačena žalba ovršenika nakon proteka roka.
2. Ovršenik pobija prvostupanjsko rješenje u cijelosti i to zbog bitne povrede odredaba ovršnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Smatra da je iz dostavljenih isprava evidentno da, nakon donošenja rješenja Vrhovnog suda poslovni broj Rev-3818/2018-9 od 26. listopada 2022. egzistira prvostupanjska presuda kojom je utvrđeno kako ovršeniku pripada pravni položaj zaštićenog najmoprimca glede predmetnog stana, čime da je ovršna isprava u ovom postupka na drugi način bez učinka. Nadalje, smatra da je dokazao da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu štetu jer bi ¨završio na ulici (kao socijalni slučaj)¨ obzirom da nema prihoda niti imovine dostatne da svoj stambeno pitanje riješi na drugi način. U odnosu na pravovremenost podnesene žalbe nakon proteka roka, navodi da se ista temelji na navedenoj odluci Vrhovnog suda, a smatra da je prvostupanjski sud u odluci o istoj naveo razloge zbog kojih je žalbu mogao odbiti, ne odbaciti. Smatra neutemeljenim stajalište prvostupanjskog suda kako ishod parnice poslovni broj Ps-201/2018 nije od utjecaja na ovaj postupak te ukazuje da je iz sadržaja ovršne presude razvidno da je odluka donesena temeljem odluke u predmetu Ps- 201/2018, kao predmetu u kojem je utvrđeno prethodno pitanje o njegovom statusu zaštićenog najmoprimca. Ukazuje da su ovrhovoditelji ti koji su postigli dogovor o razvrgnuću tako da je TG vlasnik predmetnog stana.
Slijedom navedenog, predlaže preinačiti pobijano rješenje i naložiti ovrhovoditeljima da mu solidarno nadoknade trošak žalbenog postupka.
3. Ovrhovoditelji nisu podnijeli odgovor na žalbu.
4. Žalba ovršenika je neosnovana.
5. Donoseći pobijano rješenje o ovrsi prvostupanjski sud nije ostvario žalbeni razlog iz čl. 50. st.1. toč. 1., 3., 5. i 6. Ovršni zakon ("Narodne novine" br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22., 6/24, dalje u tekstu OZ) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a niti bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 50. st. 5. OZ-a u vezi sa čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje u tekstu: ZPP-a) na koje povrede ovaj sud pazi također po službenoj dužnosti.
6. Iz obrazloženja prvostupanjskog rješenja proizlazi da je prvostupanjski sud utvrdio da:
- da ovršna isprava temeljem koje je određena ovrha i dalje egzistira, kao i potvrda pravomoćnosti i ovršnosti iste,
- da stranke postupka koji se vodio radi utvrđenja statusa zaštićenog najmoprimca i stranke postupka u kojem je donesena ovršna isprava nisu identične te da se presuda u predmetu Ps-489/15 ne odnosi na ovdje ovrhovoditelja BG,
- da ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi mu provedbom ovrhe nastala teško nadoknadiva šteta,
- da razlozi koje navodi kao razloge žalbe nakon proteka nisu relevantni za ovaj postupak, a da se radi i o razlozima koje je mogao istaknuti u ranije podnesenoj žalbi.
7. U odnosu na odluku o prijedlogu ovršenika za obustavu ovrhe, ovaj sud u cijelosti prihvaća činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda te nalazi da je prvostupanjski sud na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo.
8. Naime, činjenica da je u drugom postupku, a u kojem nije donesena ovršna isprava temeljem koje je u ovom postupku određena ovrha, ukinuta pravomoćna i ovršna presuda ne predstavlja razloge iz čl. 72. st. 1. OZ-a temeljem kojih bi se obustavila ovrha jer samim ukidanjem presude u drugom sporu, iako činjenično vezanom za spor u kojem je donesena ovršna isprava, ovršna isprava temeljem koje je određena ovrha nije ostala bez učinka. Pri tome se ukazuje da je upravo radi zaštite prava ovršenika za navedenu situaciju zakonom i predviđena mogućnost odgode ovrhe u smislu odgode ovrhe ukoliko bi u postupku u kojem je donesena ovršna isprava bio podnesen prijedlog za ponavljanje postupka jer činjenice koje ovršenih navodi da su od utjecaja na učinke ovršne isprave same po sebi čine ovršnu ispravu ispravom koja je ostala bez učinka, dapače ista ima učinak sve do drugačije odluke suda, a koja kod pravomoćno okončanih postupaka, u kojima nije u tijeku odlučivanje o izvanrednom pravnom lijeku, može izgubiti učinak jedino povodom prihvaćanja prijedloga za ponavljanje postupka.
9. Nadalje, a u odnosu na prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe, ocjena je ovog suda da je prvostupanjski sud pravilno odlučio o navedenom prijedlogu i to stoga što za odgodu ovrhe moraju kumulativno biti ispunjeni uvjeti postojanja vjerojatnosti da bi ovršenik provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu, te postojanja jednog od izričito navedenih razloga iz čl. 65. st. 1. toč. 1. do 11. OZ-a. Iz sadržaja prijedloga ovršenika za odgodu ovrhe od 5. prosinca 2022. razvidno je da ovršenik prijedlog temelji na činjenici da je u postupku u kojem je donesena ovršna odluka (presuda), temeljem koje je u ovom postupku određena ovrha, podnio prijedlog za ponavljanje postupka no ovršenik u prijedlogu za ovrhu uopće ne navodi, a time niti ne obrazlaže, tvrdnje o vjerojatnosti da bi mu provedbom ovrhe nastala nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta, odnosno da je odgoda ovrhe potrebna da bi se spriječilo nasilje, čime je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe neosnovan. Navedene pretpostavke se ocjenjuju prema konkretnim okolnostima slučaja te je upravo ovršenik kao predlagatelj dužan navesti činjenice i dokazati postojanje istih.
10. Konačno, a odnosu na prvostupanjsku odluku o odbacivanju žalbe nakon proteka roka, ocjena je ovog suda da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je ista podnesena iz razloga zbog kojih se može zahtijevati obustava postupka te da je ovršenik upravo iz tih razloga i predložio obustavu postupka, o čemu je, između ostalog i odlučeno pobijanim rješenjem, dok su ostali razlozi žalbe razlozi koje je mogao istaknuti u ranije podnesenoj žalbi protiv rješenja o ovrsi, čime je žalba ovršenika nakon proteka roka pravilno odbačena primjenom čl. 53. st. 4. OZ-a.
11. Slijedom navedenog, temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP-a, u vezi s čl. 21. OZ-a, odlučeno kao u točki I. izreke ovog rješenja.
12. Obzirom ovršenik nije uspio sa žalbom, temeljem čl. 166. st. 1. ZPP-a, sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a, u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a, nema pravo na nadoknadu troškova žalbenog postupka.
Dubrovnik, 10. prosinca 2025.
Sutkinja
Marija Bušković
