Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-75/2023-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski u Dubrovniku, po sutkinji Marija Bušković, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja BM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik ABC, odvjetnik iz [adresa], protiv tuženice ... [adresa], [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica ABC, odvjetnica u [obrt], radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P-189/2021-8 od 16. prosinca 2022., 10. prosinca 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tuženice kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P-189/2021-8 od 16. prosinca 2022.

II. Odbija se zahtjev tuženice za nadoknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Rješenjem Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P-189/2021-8 od 16. prosinca 2022. Odbijen je prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Varažidnu za postupanje u ovoj pravnoj stvari.

2.1. U žalbi protiv prethodno navedenog rješenja tuženica u cijelosti pobija predmetno rješenje navodeći da je u odgovoru na tužbu osporila tvrdnje da bi prorogacijska klauzula u čl. 12. Ugovora o kreditu bila ništetna. Ukazuje na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. Studenog 2020. prema kojem za ocjenu (ne) poštenosti odredbe o ugovorenoj nadležnosti sud mora uzeti u obzir vrijednost predmeta spora, udaljenost između prebivališta tužitelja (potrošača) i sjedišta tuženika (banke), mogućnost dolaska na sud (u mjeri da taj trošak i način dolaska stranku odvrati od bilo kakvog prigovora ili pravnog lijeka ili tužbe), opće imovno stanje potrošača te ostale relevantne okolnosti koje predstavljaju quaestio facti.

2.2. Tuženica ističe da prvostupanjski sud, pored utvrđenja da se o odredbi ugovora nije pojedinačno pregovaralo, uopće ne navodi u čemu bi se sastojalo postupanje tuženice koje je suprotno načelu savjesnosti i poštenja ni u čemu se sastoji znantna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača pa da se pobijana odluka ne može ispitati. Nadalje, smatra da, sve i kada bi predmetna prorogacijska klauzula bila nepoštena, da bi za suđenje bio nadležan Općinski građanski sud u Zagrebu koji je općemjesno nadležan, a isto stoga što u konkretnom slučaju nije moguće primijeniti odredbu čl. 19.l Zakona o potrošačkom kreditiranju jer je navedeni zakon stupio na snagu 30. rujna 2015., a Ugovor o kreditu je sklopljen 27. listopada 2005., čime se isti ne primjenjuje na predmetni ugovor o kreditu, sve uz činjenicu da se ovom odredbom uređuje pitanje zasnivanja nadležnosti isključivo u predmetima s međunarodnim obilježjem. Uz navedeno, tuženica tvrdi da nema uvjeta niti za primjenu čl. 59. ZPP-a jer, iako je predmetni ugovor o kreditu zaključen u njenoj podružnici u [adresa], da se u konkretnom slučaju ne radi o sporu koji je nastao u povodu djelatnosti te jedinice obzirom tužitelj osporava promjenu kamatne stope i tečaja CHF, a niti jedno od navedenog nije u djelokrugu poslovne jedinice.

2.3. Slijedom navedenog, a kako je tužitelj eventualno imao mogućnost izbora između suda nadležnog za poslovnicu u kojoj je ugovor bio zaključen ([adresa]) ili općemjesno nadležnog suda (Zagreb), a nije iskoristio ove mogućnosti već tužbu podnio Općinskom sudu u Varaždinu, smatra da je sud počinio apsolutnu povredu odredaba parničnog postupka jer pobijano rješenje ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama zbog čega se ne može ispitati, nadalje, da je pogrešno utvrdio činjenično stanje u odnosu na postojanje znantne neravnoteže na štetu potrošača suprotno načelu savjesnosti i poštenja te pogrešno primijenio materijalno pravo radi čega predlaže preinačiti pobijano rješenje na način da se prihvati prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Varaždinu, obzirom je stvarno nadležan Općinski građanski sud u Zagrebu, kao sud sjedišta tuženice, podredno da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati na ponovono suđenje uz obvezu tužitelja da joj nadoknadi trošak sastava žalbe sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja drugostupanjske odluke do isplate.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tuženice je neosnovana.

5. Ispitujući pobijano rješenje kao i postupak koji mu je prethodio utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. , 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., dalje u tekstu: ZPP), a na koje povrede ovaj sud, na temelju čl. 365. st. 2. ZPP, pazi po službenoj dužnosti.

6. Iz obrazloženja prvostupanjske odluke proizlazi da je prvostupanjski sud utvrdio da se radi o ugovoru koji je unaprijed formulirala tuženica, da iz sadržaja istog te iskaza tužitelja proizlazi da se o ovoj odredbi ugovora kojom je ugovorena nadležnost sjedišta tuženice uopće nije pregovaralo, da je sam ugovor sklopljen u podružnici tuženice u [adresa], a da tako ugovorena nadležnost uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka i to na štetu tužitelja kao potrošača jer od njega zahtjeva putovanje iz [adresa] u [adresa] i plaćanje troškova zastupanja po punomoćniku odvjetniku u vezi održavanja ročišta na sudu u [adresa], a što je tuženici nije preveliko financijsko opterećenje.

7. Činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda u cijelosti prihvaća i ovaj sud jer proizlaze iz sadržaja Ugovora o kreditu koji su stranke sklopile 27. listopada 2005., kao nesporno unaprijed formuliranog ugovora od strane tuženice, ugovora koji je potpisala podružnica tuženice u [adresa] te koji je solemniziran kod javnog bilježnika u [adresa].

8. Odredbom čl. 81. Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03., dalje u tekstu: ZZP), a koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu, je bilo propisano:

(1) Ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

(2) Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca.

(3) Činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca. (4) Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

(5) Odredbe ove glave Zakona ne primjenjuju se na ugovorne odredbe kojima se u ugovor unose zakonske odredbe prisilne naravi, odnosno kojima se u ugovor unose odredbe i načela konvencija koje obvezuju Republiku Hrvatsku.

9. Obzirom je nesporno da je tuženica unaprijed formulirala predmetni ugovor o kreditu, a ista u ovom postupku ne tvrdi niti dokazuje da se pojedinačno pregovaralo o spornoj odredbi članka 12. predmetnog Ugovora o kredita, kojom je određena nadležnost suda u mjestu sjedišta kreditora, u vezi s činjenicom da tužitelj boravi u [adresa], da je ugovor sklopljen u poslovnici tuženice u [adresa], a da je sjedište tuženice u [adresa], time gradu koji je udaljen više od 100 kilometara od mjesta ugovaranja kredita, jasno proizlazi da se zbog navedene odredbe tužitelj kao potrošač nerazmjerno izlaže dodatnim troškovima putovanja i gubitka vremena, a isto suprotno načelu savjesnosti i poštenja jer proizlazi da za ostvarivanje/zaštite prava po ugovoru koji je sklopio u podružnici tuženice na području svog boravišta mora putovati u znatno udaljeno sjedište tuženice, iako su svi drugi poslovi vezani za predmetni ugovor obavljeni u poslovnici tuženice na području na kojem je tužitelj kao potrošač boravio u vrijeme sklapanja ugovora, a koje je i područje nadležnosti predmetnog prvostupanjskog suda.

10. U odnosu na prigovor tuženice da bi u slučaju ništetnosti proragacijske klauzule bio nadležan ili sud u [adresa], kao sud poslovnice tuženice u kojoj je ugovor sklopljen, ili općemjesno nadležni sud za nju kao tuženicu, sud u njemu sjedištu u [adresa], ukazuje se da iz samog ugovora o kreditu proizlazi da je ugovor sklopljen u poslovnici tuženice u [adresa], čime je, a sukladno čl. 59. ZPP-a, za suđenje mjesno nadležan Općinski sud u Varaždinu.

11. Slijedom navedenog, temeljem odredbe članka 380. točke 2. ZPP-a, u vezi s čl. 368. st. 1. ZPP-a, odlučeno je kao u točki I. izreke ovog rješenja, dok tuženica, sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a, nema pravo na nadoknadu troškova žalbenog postupka obzirom nije uspjela u istom.

Dubrovnik, 10. prosinca 2025.

Sutkinja

Marija Bušković