Poslovni broj: Pn-489/2022-67

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Zlataru

Stalna služba u Zaboku

Zabok, Matije Gupca 22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Zaboku,po sucu tog suda Branku Hercegu , kao sucu pojedincu , u pravnoj stvari tužiteljice OR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupaju punomoćnici Ognjen Krznarić i Dario Alitović , odvjetnici iz Odvjetničkog društva Krznarić & Alitović j.t.d. iz Zagreba, Ulica Šiška Menčetića 4/III protiv 1. tuženika ER iz [adresa], , OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tuženika ORE iz [adresa] , OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnica NR, odvjetnica iz [adresa] radi naknade štete , nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene dana 28. listopada 2025. u nazočnosti punomoćnika tužiteljice Daria Alitovića , odvjetnika iz Zagreba, 2. tuženika i punomoćnice oba tuženika NR , odvjetnice iz [adresa], dana 10.prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Dopušta se preinaka tužbe tužiteljice OR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] od 28. listopada 2025.

II.1. tuženiku: ŽR iz [adresa], , OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tuženiku: ORE iz [adresa] , OIB: [osobni identifikacijski broj] se nalaže da solidarno tužiteljici : OR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplate za naknadu neimovinske štete i imovinske štete po osnovi tuđe pomoći i njege iznos od 5.320,80 EUR s zakonskom zateznom kamatom prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima tekućom od dana 28. listopada 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskih trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke , sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice : OR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u preostalom iznosu za naknadu neimovinske štete i imovinske štete po osnovi tuđe pomoći i njege u iznosu od 2.179,20 EUR s zakonskom zateznom kamatom.

IV. 1. tuženiku: ŽR iz [adresa], , OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tuženiku: ORE iz [adresa] , OIB: [osobni identifikacijski broj] se nalaže da tužiteljici : OR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] solidarno naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 2.125,29 EUR s zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 10. prosinca 2025. pa do isplate prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima po stopi, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke , sve u roku od 15 dana.,

V. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice: OR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 2.212,78 EUR s zakonskom zateznom kamatom.

VI.

Odbija se kao neosnovan zahtjev 1. tuženika: ŽR iz [adresa], , OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tuženika: ORE iz [adresa] , OIB: [osobni identifikacijski broj] za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 2.310,00 EUR.

Obrazloženje

1.Tužiteljca mldb OR iz [adresa], zastupana po ocu i zakonskom zastupniku MR iz [adresa] u tužbi tvrdi da je dana 10. srpnja 2022. na otoku Pagu, u mjestu Povljana, u kafiću „caffe bar AS“ došlo do štetnog događaja na način da je tužiteljicu pas pasmine „ O“ ugrizao za lice koji je u tom trenutku bio povjeren na čuvanje 2. tuženiku ORE od strane vlasnika I. tuženika ER s time da tužiteljica tvrdi da je 1. tuženik objektivno odgovoran za nastalu štetu temeljem čl. 1064. Zakona o obveznim odnosima kao vlasnik opasne stvari dok je 2. tuženik odgovoran temeljem čl. 1066. st. 1. istoga zakona kao osoba kojoj je opasna stvar povjerena na čuvanje te tužiteljica nadalje tvrdi da je u štetnom događaju zadobila tjelesne ozljede pobliže opisane u medicinskoj dokumentaciji, a navedene ozljede kod tužiteljice su dovele do narušenog tjelesnog i duševnog zdravlja kako je to pobliže opisano u medicinskoj dokumentaciji, a što nedvojbeno ukazuje na činjenicu da je kod tužiteljice uslijed stradavanja u naprijed opisanom štetnom događaju došlo do povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje i stoga tužiteljica ovom tužbom potražuje naknadu neimovinske štete po osnovi povrede prava osobnosti na tjelesno zdravlje koja se očituje u kvalifikatornim okolnostima - činjenicama pretrpljenih fizičkih bolova , pretrpljenog straha, duševne boli zbog smanjene životne aktivnosti i radne sposobnosti te duševne boli zbog naruženosti i da je tužiteljica trpjela i imovinsku štetu po osnovi tuđe pomoći i njege druge osobe u obavljanju svakodnevnih aktivnosti i uzimajući u obzir sve navedeno, tužiteljica na ime povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, sukladno članku 19. Zakona o obveznim odnosima, a sve u okviru gore navedenih kvalifikatornih okolnosti, vodeći računa o njezinoj dobi, zanimanju, načinu nastanka štetnog događaja, kao i ostalim okolnostima konkretnog slučaja kao pravičnu novčanu naknadu za ukupnu štetu koju trpi potražuje: na ime pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu i novčane naknade za pretrpljenu imovinsku štetu po osnovi tuđe pomoći i njege iznos od 45.000,00 kuna, s time da tužiteljica nadalje tvrdi da se obratila tuženicima u mirnom postupku radi naknade neimovinske štete 27. listopada 2022. kojeg je 1. tuženik primio istoga dana , a 2. tuženik 17. prosinca 2022. tako da tužiteljica temeljem čl. 1100. st. 1. i 2. u vezi s čl. 19., 1046. i 1103. ZOO-a traži od tuženika da joj solidarno plate iznos od 45.000,00 kn s zakonskom zateznom kamatom tekućom od 28. listopada 2022. , kao i naknadu troškova parničnog postupka s zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude.

2.

Nakon provedbe medicinskog vještačenja i očitovanja medicinskih vještaka tužiteljica na glavnoj raspravi dana 28. listopada 2025. od 1. i 2. tuženika traži da joj na ime neimovinske štete i imovinske štete po osnovi tuđe pomoći i njege isplate iznos od 7.500,00 EUR s zakonskom zateznom kamatom tekućom od 28. listopada 2022. , kao i naknadu troškova parničnog postupka s zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude.

3. 1.tuženik ŽR i 2. tuženik ORE u odgovoru na tužbu tvrde da priznaju nastanak štetnog događaja u mjestu i vremenu opisanom u tužbi, ali osporavaju da je 1. tuženik vlasnik psa ,,akita'' te da je pas predmetne zgode bio povjeren na čuvanje 2. tuženiku, jer isti navedenog dana uopće nije bio u kafiću gdje se zbio događaj pa se stoga osporava odgovornost 1. tuženika temeljem odredbe čl. 1064. Zakona o obveznim odnosima, a 2. tuženika temeljem odredbe čl. 1066. st. 1. istoga Zakona i ističe se prigovor isključive odgovornosti tužiteljice za nastanak štetnog događaja,s obzirom da je navedene zgode pas bio zbrinut sukladno pozitivnim propisima, na povocu, a tužiteljica je od strane 1. tuženika zamoljena i upozorena da ne dira psa pa kako od strane 1. tuženika niti 2. tuženika nije došlo do kršenja bilo kojeg pozitivnog propisa, koji se tiče držanja psa, a tužiteljica je skrivljeno izazvala nastanak štete, to tuženici ne odgovaraju za naknadu štete istoj, s time da opreza radi, osporava se i visina štete, kao previsoka po svim kriterijima koji na istu utječu i osobito se osporava da bi tužiteljici bila potrebna ikakva tuđa pomoć i njega, jer nije bilo razloga da propisanu terapiju u vidu stavljanja hladnih obloga i medikamentoznu terapiju koristi sama dok je previjanje vršeno putem stručnih osoba u medicinskim ustanovama i osim navedenog, iz dostavljene medicinske dokumentacije vidljivo je da liječenje nije dovršeno već je tužiteljica naručena za kontrolu za veljaču 2023. pa zahtjev za naknadu bilo kakve štete uopće nije dospio zbog čega se tuženici protive i zahtjevu za isplatu zakonskih zateznih kamata od dana 28. listopada 2022. pa nadalje, a za tužbeni zahtjev od 28. listopada 2025. tuženici se protive preinačenju tužbe i ističu prigovor zastare na preinačeni dio tužbenog zahtjeva, odnosno tužbe tako da slijedom svega navedenog, tuženici predlažu da sud odbije tužbeni zahtjev tužiteljice temeljem odredbe čl. 1067. st. 2. Zakona o obveznim odnosima.

4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Odštetni zahtjev tužiteljice od 27. listopada 2022. , uvid u Odgovor 2. tuženika ORE na odštetni zahtjev tužiteljice od 17. studenog 2022., uvid u potvrdu Policijske postaje Pag od 22. srpnja 2022., uvid u medicinsku dokumentaciju tužiteljice ( list 12 do 14 spisa ), uvid u fotografije ( list 15 do 21 spisa ), uvid u presliku zdravstvenog kartona tužiteljice ( list 61 do 75 spisa ), uvid u dopis Ministarstva poljoprivrede , Uprava za veterinarstvo i sigurnost hrane od 2. studenog 2023. , uvid u Obavijest o postupanju Policijske postaje Pag od 30. studenog 2023. , uvid u nalaz i mišljenje medicinskog vještaka dr Željka Orihovca , uvid u nalaz i mišljenje psihijatrijskog vještaka dr Branke Vidrih , saslušani su navedeni vještaci na glavnoj raspravi dana 28. listopada 2025., saslušani su svjedoci : PR, AR, ZR, ĐR, saslušane su stranke : tužiteljica OR, 1. tuženik ŽR i 2. tuženik ERE.

5. Nesporno je da je dana 10. srpnja 2022. na otoku Pagu, u mjestu Povljana, u kafiću „caffe bar AS“ došlo do štetnog događaja na način da je tužiteljicu pas pasmine „Američka akita“ ugrizao za lice.

6. Nesporno je da je tužiteljica podnijela dana 27. listopada 2022. tuženicima odštetni zahtjev te da se 2. tužitelj ORE očitovao na odštetni zahtjev na način da se ne smatra odgovornim za štetu dok se 1. tuženik nije očitovao na isti , dakle tuženici nisu pristali tužiteljici naknaditi neimovinsku i imovinsku štetu, odnosno ne smatraju se za istu odgovorni.

7. Nesporno je da je Policijska postaja Pag dana 22. srpnja 2022. izdala potvrdu o štetnom događaju o kojem je izvješćena telefonskim putem od strane Hitne medicinske pomoći Pag , a da su djelatnici Policijske postaje Pag proveli izvide i u navedenoj potvrdi konstatirali i utvrdili da se tužiteljica nalazila sa svojim prijateljima u popodnevnim satima u mjestu Povljana u caffe baru ,,AS'' , a da se u njezinom društvu nalazio i poznanik ER , koji je sa sobom imao psa pasmine ,,Američka akita '' , koji je uredno bio vezan na povodcu i da je tužiteljica prilikom odlaska u WC pokušala po glavi pogladiti navedenog psa , koji je u tom trenutku sjedio pored vlasnika i tom prilikom isti je skočio na nju te je ugrizao za lice , a u navedenoj potvrdi je također konstatirano da je tužiteljica zaprimljena u Općoj bolnici Zadar i da je iz prijave te bolnice razvidno da je tužiteljica zadobila lake tjelesne ozljede i to otvorenu ranu nosa , otvorenu ranu obraza i temporomandibularnog područja te otvorenu ranu usana i usne šupljine.

8. Sporno je u ovom predmetu tko je vlasnik predmetnog psa , da li su tuženici odgovorni za nastalu neimovinsku i imovinsku štetu u navedenom štetnom događaju ili je za to isključivo ili djelomično odgovorna tužiteljica te je sporna visina neimovinske štete i imovinske štete po osnovi tuđe pomoći njege , sporno je da li je tužba preinačena i da li je nastupila zastara preinačene tužbe.

9.

Uvidom u očitovanje Ministarstva poljoprivrede , Uprave za veterinarstvo i sigurnost hrane od 2. studenog 2023. utvrđeno je da je prema Središnjem upisniku kućnih ljubimaca Lysacan , Ministarstva poljoprivrede , dana 23. listopada 2023. utvrđeno da je ER , OIB: [osobni identifikacijski broj] vlasnik psa imena ,, E' , pasmine američka akita i to je u vlasništvu istog od 29. rujna 2021. dok ŽR , OIB: [osobni identifikacijski broj] nema podataka o vlasništvu pasa , dakle 2. tuženik ORE je vlasnik predmetnog psa.

10. Svjedok PR, brat 1. tuženika, a sin 2. tuženika je izjavio da su kritičnog dana bili u caffe baru ,, As'' u mjestu Povljana na otoku Pagu te su u društvu bili; on, AR i ĐR, a s njima je bio i pas pasmine,, Američka akita'', a svjedok tvrdi da je vlasnik tog psa 2.tuženik ER. Svjedok navodi da je navedeni pas cijelo vrijeme bio s njima i mirno je ležao kraj njih u kafiću gdje su sjedili i bio je na kratkom povodcu i na povodcu ga je držao ovdje 1.tuženik ŽR, a pas nije imao brnjicu. Svjedok navodi da osobe koje su psa željele dodirnuti upozoravali su da to ne čine. Svjedok tvrdi da je u kafiću bila i tužiteljica OR, a sjedila je s njegove desne strane i od psa je ona bila udaljena oko dva metra. Svjedok tvrdi da ona nije pokušavala psa dodirnuti dok su svi tako sjedili i svjedok ističe da je konkretno govorio samo njoj da ne dira psa, kao i njezinoj prijateljici ĆR. Svjedok navodi da je u jednom trenutku otišao na WC , a da su se prije toga svi ustali kako bi otišli iz kafića te navedeni pas nije odmah ustao s poda, jer sluša naredbe, pa po naredbi kreće. Svjedok tvrdi da kada se vratio iz WC-a vidio je tužiteljicu OR da ide prema WC-u pa joj je odmah priskočio u pomoć i vidio je kod nje krv i to na papiru kojeg je držala i vidio je nekoliko kapljica krvi po podu kafića i sječa se da je vidio na licu dio koji je bio zasječen i to u blizini nosa i usta, ali se ne sjeća i ne zna s koje strane lica je to bilo. Što se tiče psa, svjedok tvrdi da je to veliki pas, da je poslušan pas i postupa prema njihovim zapovijedima, svakodnevno ide s njima u šetnje te po njegovoj ocjeni pas nije agresivan, s obzirom da se ništa prije toga nešto slično nije dogodilo, a radi se o obiteljskom psu i koji se pas nikada nije ostavljao bez nadzora i kuda idu oni tamo ide i on. Svjedok tvrdi da se radi o psu čuvaru koji zaštitnički djeluje i to je lijepi pas, koji je zamijećen prilikom šetnji te bi ga ljudi željeli dodirnuti, međutim on i drugi iz obitelji upozoravaju takve osobe da to ne čine i da ne dodiruju psa. Svjedok tvrdi da pas dozvoljava da mu se priđe i on reagira prema drugim ljudima na način da dođe do osobe, ponjuši ga i ode i ne napada druge ljude, ali isto tako ga treba ostaviti na miru te onda isto tako i on mirno reagira.Svjedok tvrdi da je njegova obitelj nakon što je pružena tužiteljici liječnička pomoć, kontaktirala tužiteljicu i pitali su je kako je,te je ona u tom razgovoru rekla da je ona zapravo kriva za taj događaj i to iz razloga što je došla do psa i dodirivala ga iako je upozoravana desetak puta da to ne čini. Svjedok navodi da je od kritičnog događaja pa do trenutka kada su se našli sa tužiteljicom na ručku u Zagrebu i nteresirali se za njezino zdravlje prošlo dva do tri mjeseca, a što se tiče ožiljaka na licu tužiteljice radilo se o manjim ožiljcima.Svjedok tvrdi da mu je sada poznato da pas pasmine ,, O akita'' mora imati kada nekud ide brnjicu, a što prije nije znao.

11. Svjedok AR je izjavio da se kritične zgode nalazio s društvom u kafiću ,,As'' u mjestu Povljana, a s njim su bili PR, ZR te ŽR, OR i ĐR , a svi su sjedili za istim stolom te se u njihovom društvu nalazio i pas pasmine ,,Američka akita '' te je taj pas sjedio ispod stola između njega i 1.tuženika ER, a pas je bio na povodcu, koji povodac je držao ŽR, a pas nije imao brnjicu. Svjedok tvrdi da nije neposredno vidio kritični događaj , jer je otišao na WC, a kada se vratio vidio je da se tužiteljica OR drži za lice, obim rukama te nije vidio na njoj ozljede zbog toga što je lice pokrila rukama, ali je vidio malo krvi, međutim ,, ništa posebno ''. Svjedok tvrdi da je dugo član navedenog društva i uvijek tuženici naglašavaju da se ne dira psa iz razloga što se radi o psu čuvaru i što je pas s tuženicima, a da je on inače dodirivao psa, ali tek nakon što ga je taj pas prepoznao , odnosno s obzirom da se često nalazio u društvu tuženika.Što se tiče tužiteljice, svjedok tvrdi da je ona odmah kako je došla u društvo željela dodirnuti psa, a 1.tuženik ŽR i PR su joj rekli da ne dodiruje psa, jer treba vremena psu da upozna osobu pa tada ona nije dodirivala psa.Svjedok navodi da je predmetni pas veliki pas, ali je umiljat i kada se čovjek upozna sa psom, a bez ikakvog razloga taj pas ne napada i kada taj pas prilazi ljudima oni ga žele dodirnuti, a prije sam i vidio da bi ljudi dodirivali psa i pas je na to reagirao normalno i inače je pas dozvolio i da ga nepoznati ljudi dodiruju, ali tada je pas ocijenio da nema nikakve opasnosti za njega pa su ga tako ljudi dodirivali.Svjedok tvrdi da je predmetni pas cijelo vrijeme ležao u spomenutom kafiću, te je prošlo godinu dana od kada je vidio tužiteljicu od štetnog događaja, pa ju je pitao samo „kako je“, a nije uočio nikakve ožiljke na licu tužiteljice te nije vidio da bi njezino lice bilo unakaženo.

12.

Svjedok ZR , unuk 2. tuženika je izjavio što se tiče kritičnog događaja, toga dana krenuli su u šetnju 1. tuženik ŽR te PR i on s psom pasmine Američka Akita i dogovorili se da se nađu na piću sa tužiteljicom i ĐR u caffe baru ,, As'' te su došli u kafić , svi su sjeli za isti stol, a pas je bio kraj jedne fotelje te je mirno ležao i bio je na povodcu , a taj povodac je držao 1. tuženik ŽR, te je zapravo pas bio uz 1. tuženika dok je tužiteljica bila na suprotnoj strani stola od psa, a da je tužiteljica bila upozorena da ne dodiruje psa i svi u društvu su je upozoravali da ne dira psa, međutim u jednom trenutku se svojim licem unijela u psa bez da je ikog pitala te je u jednom trenutku vidio da se tužiteljica saginjala prema psu i čuo je zvuk te pretpostavlja da se pas preplašio , a svjedok tvrdi da nije točno vidio ugriz te je vidio da je tužiteljica sjela na pod kafića, a nakon toga je vidio da se pas smirio i pas je bio miran cijelo vrijeme dok se tužiteljica jednom rukom držala za lice ispod oka i to s jedne strane lice, ali se ne sjeća s koje strane lice se držala ispod oka i nije vidio krv te je vidio da je tužiteljica otišla na WC , a nakon povratka s WC-a vidio je da na licu drži ubruse rukom i inače tužiteljica nije ništa pokazivalo što joj se dogodilo s licem. Svjedok navodi da je nakon toga morao otići, jer je imao dogovor s drugim osobama.Svjedok tvrdi da poznaje psa te ga je i hranio, a svjedok ocjenjuje da se radi o dobrom i discipliniranom psu te je on dodirivao psa i pas njega prepoznaje te nikad pas na njega nije oštro reagirao niti je na njega zalajao. Svjedok tvrdi da je pas srednje visine, težine otprilike 40 kg, a što se tiče karaktera psa, svjedok tvrdi da je on sretan kada njega vidi, maše repom i dolazi k njemu i skače po njemu od sreće i svjedok tvrdi da dobro poznaje tog psa. Svjedok navodi da prije kritičnog događaja taj pas nije učinio nešto slično, a u kontaktu s ljudima, pas dođe do čovjeka, ponjuši ga i ode. Svjedok navodi da je reakcija ljudi na psa takva da bi ga svi željeli dodirivati, jer je pas lijep, ali uvijek upozoravamo ljude da to ne čine. Svjedok tvrdi da kritične zgode pas nije imao brnjicu, ali niti inače nije nosio brnjicu s obzirom da nije bilo potrebe za tim. Svjedok tvrdi da je nakon tog događaja jednom sreo tužiteljicu, ali nije ,, nešto '' primijetio na njezinom licu od tog događaja. Što se tiče zvuka kojeg je čuo, svjedok tvrdi da se radi o određenom psećem zvuku , kojeg inače psi ispuštaju i pas je u kritičnom trenutku ležao te se tužiteljica kao što je već i opisao neposredno približila psu.Svjedok tvrdi da nije vidio da bi tužiteljica kritične zgode dodirnula psa već se svojim licem unijela u lice psa. Svjedok navodi da se tužiteljica ustala od stola i svjedok pretpostavlja da je išla na WC pa se u jednom trenutku psu unijela psu u lice. Svjedok tvrdi da nakon kritične zgode i štetnog događaja predmetni pas je nosio brnjicu, a prije toga nije nosio brnjicu.

13. Svjedok ĐR je izjavio da je ona i još nekolicina osoba i to 1. tužitelj ŽR,zatim PR, AR, ona i tužiteljica nalazili su se svi zajedno u društvu te su se nalazili u kafiću „As“ u Povljani na Pagu i sjeća se da je bila opomena da se pas pasmine ,,Američka akita'' ne dira, s time da je taj pas bio kod PR, a pas nije imao brnjicu, ali je bio na povodcu te je povodac bio ispod stolice. Svjedok tvrdi da je pas ležao te nije vidjela da bi ga netko držao na tom povodcu , odnosno da bi netko držao povodac. Svjedok navodi da su se nakon nekoliko trenutaka svi ustali i krenuli na plažu da se okupaju i u tom trenutku je tužiteljica krenula da pomazi tog psa, ali nije vidjela da bi tužiteljica dodirnula i kako se približila psu, pas je ustao te je u jednom trenutku tužiteljicu vidjela na podu i oko nje krv. Svjedok navodi da nije točno vidjela trenutak kada je pas ugrizao tužiteljicu. Također svjedok navodi da je nakon toga tužiteljica otišla u bolnicu, odnosno na hitni bolnički prijam, ali ne sjećam se sada tko ju je odvezao, ali sjeća se da su u automobilu bili ona , tužiteljica i PR.Svjedok tvrdi da je vidjela ozljede na tužiteljici i to lica i ruke, a drugih ozljeda nije vidjela.Svjedok ističe da je vidjela kako je tužiteljica prišla psu, sagnula se, ali nije vidjela ugriz psa budući da je u tom trenutku telefonirala i pričala, ali tvrdi da je čula da je pas zarežao, a lavež psa nije čula. Svjedok navodi da inače nitko nije dirao psa dok su se nalazili u kafiću, a u tom kafiću nalazili su se dosta dugo.Svjedok tvrdi da se pas dok su oni dva ili tri sata bili u tom kafiću ponašao sasvim normalno, da je dolazio do stolica, odnosno šetao se, a što se tiče ozljeda tužiteljice, svjedok navodi da je ozljeda bila na desnoj ruci i to zapravo otisak zuba i to na pregibu podlaktice i nadlaktice . Svjedok navodi da se jednom nakon tog događaja vidjela sa tužiteljicom i tužiteljica joj je tada rekla da ima ozljedu lica u blizini nosa u vezi s ugrizom psa.

14. Tužiteljica OR je izjavila da je kritičnog dana došla s prijateljicom ĐR u ugostiteljski objekt „As“ u Povljani na Pagu te su sjele za stol, a ubrzo nakon toga došli su u ugostiteljski objekt još „neki dečki“ i to PR, 1. tuženik ŽR i AR, te su ih pozvali za svoj stol, odnosno da približe stolove te su tako ona i ĐR i učinile. Tužiteljica se sjeća da je s tim dečkima bio pas pasmine ,,Američka akita'' te je ona sjedila u blizini PR koji joj je sjedio s lijeve strane, a između njih se nalazio spomenuti pas koji je znao ,,malo'' ustati pa si leći, a tužiteljici je rečeno da ne radi nagle pokrete, ali da može dodirnuti, odnosno pomaziti psa. Tužiteljica tvrdi da je navedeni pas bio na povodcu, ali nije imao brnjicu, s time da je ručka povodca bila stavljena ispod stolca, a da nitko nije držao navedenu ručku povodca.Tužiteljica tvrdi da dok je pas tako sjedio uz nju , ona je „dosta često“ pomazila psa po glavi i potiljku, a dok je ležao znao je staviti glavu na njezinu nogu, odnosno ukoliko je bio u sjedećem položaju također je naslonio glavu na gornji dio noge i tada taj pas nije niti lajao niti režao. Tužiteljica tvrdi da je tako otprilike dva sata cijelo društvo bilo u tom kafiću i krenuli su u jednom trenutku na kupanje i sjeća se jedino da je spomenuta osoba AR otišao iz kafića, a druge osobe koje sam spomenula bile su u trenutku kada se kritično događaj zbio u kafiću . Tužiteljica tvrdi da je ustala sa stolice i namjeravala krenuti prema WC-u, a da bi došla do WC-a morala je ići pokraj psa, jer je s njezine stražnje strane bio zid i nikako nije mogla psa mimoići, a kada je došla do psa, krenula je desnom rukom pomaziti psa i kada je prema psu pružila ruku da ga pomazi, on je odmah skočio prema njoj i ugrizao ju za lice te je pala na pod kafića i pas je krenuo s namjerom da ju ugrize u područje lica i vrata, ali je nastavila desnu ruku te niti nije bila svjesna koliko je ugriz bio jak,a posjetila je ugriz u postavljenu desnu ruku. Tužiteljica tvrdi da su to bila dva ugriza, a daju više pas nije ugrizao, ali tvrdi da prije toga pas nije niti lajao niti režao na mene. Tužiteljica se sjeća da je psa s nje „maknuo“ 1.tuženik ŽR kako ju pas ne bi dalje ugrizao, a kada je vidjela da jako krvari ustala se s poda i otišla do WC-a kako bi oprala krv u WC-u je vidjela gornji dio rane na licu i da je zapravo koža odvojena i da to „visi“, a to je bilo na lijevoj strani lica, odnosno lijevi obraz i između nosa i oka i također po nosu, a isto je primijetila ozljedu na desnom rubu usnice i kada je stavila prst u blizini usta vidjela je otvorenu rupu kroz koju je mogla vidjeti svoje zube. Tužiteljica tvrdi da u tom trenutku nije vidjela druge ozljede i nije tada gledala ruke, a u tom trenutku ju ruka nije boljela. Tužiteljica tvrdi da je potom automobilom odvezena u bolnicu u koju ju nje odvezao JR, koji je i bio u spomenutom kafiću, a on je inače sjedio dva stola dalje od naših stolova . Tužiteljica tvrdi da se s njom u automobilu nalazila UR koja je sjedila na prednjem sjedištu, ali se sada ne sjeća da li je još u automobilu bio PR ili ovdje 1. tuženik ŽR. Tužiteljica navodi da je došla u bolnicu , gdje su joj sanirali ozljede i tada je utvrđeno da joj je ozlijeđena i desna ruka, odnosno desna podlaktica i tada ju taj dio ruke nije bolio, a u bolnici su joj rekli da se radilo o teškoj ozljedi lica i da će je morati poslati u Zadar na šivanje lica, a za ruku su joj rekli da je nagnječen mišić, ali da nije za šivanje.Tužiteljica tvrdi da ju je potom majka odvezla u Opću bolnicu Zadar na šivanje, a nakon što se opustila poslije događaja osjetila je bol u ruci kao da ju nešto „stišće i peče“.Tužiteljica navodi da je njezino liječenje glede spomenutih ozljeda završeno te je šavove nosila 14 dana, a majka je stalno morala biti kod nje , jer se nije mogla koncentrirati više od 15 minuta i sama previjati rane i također je posjećivala liječnika u bolnici u Zagrebu u Dubravi, a nakon što su joj izvadili šavove, morala je ići na dva liječnička pregleda u vezi ožiljaka i kako joj rana zarašćuje, a osim toga je morala dulje vrijeme tretirati te ožiljke i u tu svrhu koristila je gelove za ožiljke, a i sada ima ožiljke na licu i ruci.Također od strane raspravnog suca je neposrednim uvidom bilo vidljivo da tužiteljica ima ožiljak od nosa do sredine obraza te vidljiv ožiljak u blizini usnice, a isto tako pokazuje tužiteljica mjesta gdje postoje dva ožiljka i to na desnoj podlaktici s unutarnje i vanjske strane ruke. Tužiteljica tvrdi da joj je bila potrebna tuđa pomoć i njega i nju su pružali njezini roditelji , a u početku nije ništa mogla sama raditi već je tek mogla ustati i s kreveta otići do WC-a, a to je otprilike trajalo četiri dana takve njezine bespomoćnosti, a poslije toga je polako mogla i sama, ali joj je bila potrebna tuđa pomoć i njega oko tretiranja rana pri čemu misli na previjanje i slično, a kada su joj skinuti šavovi tada je mogla i sama tretirati svoje ozljede gelovimna. Tužiteljica tvrdi da je od prije znala PR i 1. tuženika ER, a ponekad ih je znala vidjeti u šetnji s psom, ali tada nije prilazila psu. Tužiteljica tvrdi da se sjeća da joj je rečeno da je jednom prilikom taj pas u zanosu igre ogrebao jednu „curicu“, odnosno mlađu žensku osobu.Tužiteljica navodi da sjećanje na taj događaj kod nje izaziva stresnu situaciju, a i stresno je bilo to dok je imala vidljive ožiljke od tog štetnog događaja i tužiteljica ističe da čim dotakne dio ozlijeđenog lica na tom dijelu zapravo nema osjeta i odmah se prisjeti tog štetnog događaja, a ističe zapravo sada osjeća strah od velikih pasa i to nakon što se događaj zbio u početku ju nije toliko strah, ali kada se prisjetila što se dogodilo i kako je sve to moglo završiti nije joj svejedno u prisustvu velikog psa.Tužiteljica tvrdi da osim nje od društva za stolom , jedino je PR dirao psa, a da drugi ljudi nisu prilazili niti su pokušali dodirnuti psa i navodi da je ozljedu ruke prijavila doktorima , a da je u nalazu s hitne medicinske pomoći ozljeda ruke opisana.Tužiteljica tvrdi da kada su joj liječnici maknuli gaze, izvađen joj je dren i rečeno joj je da mora kremom Bepanten mazati rane kako se one ne bi osušile i kako bi čim bolje ožiljak zarastao , a također joj je rečeno da preko noći može slobodno pokriti rane kako ih ne bi u snu raskrvarila i tu joj je bila potrebna pomoć majke kako bi joj ona zamatala rane navečer i mazala preko dana, jer to nije mogla učiniti sama.

15. 1. tuženik ŽR je izjavio da što se tiče štetnog događaja, sjeća se da su toga dana on i PR krenuli u šetnju sa psom pasmine ,,Američka akita'' te su došli do kafića „As“ i sjeća se da su se ispred kafića našli sa BR te AR, ušli su u kafić, a tamo su već bile tužiteljica i ĐR te su one sjedile za stolom pa su tužiteljicu i ĐR te ostalo društvo pozvali da sjednu s njima za stol i one su to učinile. 1. tuženik tvrdi da je pas većinom sjedio kraj njega s desne strane te je pas imao povodac i on-1. tuženik je držao povodac, a pas nije imao brnjicu. 1. tuženik se sjeća da su PR i tužiteljica sjedili nasuprot nje , a do njega je sjedila ĐR. 1. tuženik tvrdi da su on i PR upozoravali tužiteljicu i ĐR da ne diraju psa. 1. tuženik tvrdi da se ne sjeća da bi tužiteljica dirala psa niti da bi psa netko drugi dirao iz društva. 1. tuženik tvrdi da nije vidio kako se zbio štetni događaj, ali je čuo krik te je taj krik dopro s njegove desne strane i odmah se okrenuo te je vidio tužiteljicu kako se nalazi u položaju niti ležećem niti sjedećem, a pas je stajao kraj njega , a budući da je povodac dužine od jednog metra, pas nije niti mogao dalje. 1. tuženik napominje da kada je čuo krik vidio je samo da je pas stajao na mjestu te nije ležao i slično , a vidio je nešto krvi po licu te se sve brzo odvijalo pa nije vidio da bi bila ozlijeđena ruka tužiteljice. 1. tuženik se sjeća da je izveo psa iz ugostiteljskog objekta, a netko drugi je pozvao hitnu medicinsku pomoć. Nadalje 1. tuženik navodi da je i nakon tog događaja kontaktirao s tužiteljicom i sjeća se da su istu večer izašli „van“ i vidjeli su se nakon toga za mjesec ili dva, a kada je rekao da iste večeri vidio tužiteljicu, odnosno da su izašli van, vidio je da tužiteljica ima zavoj tako da nije vidio rane, a i pokazala je da ima na ruci flaster i to na gornjoj strani desne ruke. Što se tiče ožiljaka, 1. tuženik tvrdi da kada je tužiteljicu drugi puta sreo vidio je na licu obrise ožiljaka, a na ruci nije ništa vidio. 1. tuženik navodi da što se tiče psa, radi se o psu koji je kućni ljubimac, koji je dresiran i takvih događaja nije bilo niti prije niti poslije tog događaja. 1. tuženik navodi da je pas lijep i da ga svi žele dodirnuti , s time da pas voli da ga se „pomazi“, ali ne voli da ga dodiruju nepoznati ljudi te zapravo taj pas je takvog ponašanja da ignorira nepoznate ljude.Nadalje , 1.tuženik navodi da je on vlasnik predmetnog psa, a da mu je istog darovao otac, ovdje 2. tuženik prilikom preseljena i navodi da je živio s psom na adresi [adresa], a na proljeće otac se preselio u [adresa] .Također 1. tuženik navodi da se pas svaka tri mjeseca vodi na kontrolu k veterinaru , a nakon štetnog događaja , sada kada se šeće s psom i ulazi u kakav objekt gdje su ljudi tada psu stavlja brnjicu iako to nije potrebno, a i inače veterinar je dao uputu nakon tog događaja da se psu stavlja brnjica u takvim trenucima. 1.tuženik tvrdi da kada se susreo s tužiteljicom nisu ,,nešto o svemu posebno razgovarali '' već da je sve to bilo kroz šalu , odnosno nešto su o tome komentirali, ali to nije bilo ozbiljno i tada nije bilo govora o tome da bi tužiteljica imala nekih mentalnih problema nakon tog događaja ili da bi osjećala nekakve probleme, ali da je ispod šminke na licu vidio obrise ožiljaka.Nadalje, 1. tuženik napominje da se „po papirima“ pas vodi na 2.tuženika ORE , a da prijenos vlasništva psa nisu radili te navodi da pas nije nosio brnjicu niti mu je bilo poznato da bi pas morao nositi brnjicu.1. tuženik tvrdi da nakon što je čuo spomenuti krik i okrenuo se vidio je da je pas do njega stajao, a blizu psa bila je tužiteljica i to njemu s desne strane , a pas je bio na pola metra od tužiteljice i pas je ugrizao tužiteljicu 1. tuženik tvrdi kroz dva sada druženja nitko nije dirao psa i pas je cijelo vrijeme samo ležao, odnosno sjedio, a 1.tuženik navodi da je tužiteljica nepoznata predmetnom psu i da je zapravo tužiteljica upoznala psa u kafiću kritične zgode.

16. 2. tuženik ORE je izjavio da nije vidio kako se zbio kritični događaj, jer sam se u to vrijeme nalazio kod svoje kuće na Pagu, a koja se nalazi na udaljenosti na otprilike 800 metara od kafića ,,As'' te se sjeća da je u popodnevnim satima do njega došao 1.tuženik sa psom i rekao je što se dogodilo, da je pas ugrizao „jednu curu“. 2. tuženik tvrdi da je potom zajedno sa 1.tuženikom automobilom otišao vidjeti što se dogodilo i gdje je djevojka koju je ugrizao pas. 2. tuženik se sjeća da su došli u Dom zdravlja Pag, a tamo im je rečeno da je djevojka odvezena u bolnicu u Zadar. 2. tuženik tvrdi da je nakon toga otišao u policiju da vidi da li imaju o tome kakvo saznanje i da kaže da je on „na papiru“ vlasnik psa. 2. tuženik tvrdi da su djelatnici policije uzeli izjavu od 1. tuženika ER i PR, provjeravali su dokumentaciju psa, zvali veterinarsku ambulantu glede cijepljenja i održavanja psa . 2. tuženik tvrdi da je rekao i 1. tuženiku ER i PR da vode brigu o djevojci koju je ugrizao pas , a oni su potvrdili da su se s tom djevojkom našli i sastali. 2. tuženik navodi da su se u roku od 2 do 3 dana vratili kući, a nakon toga nije se više interesirao u vezi predmetnog događaja, međutim napomenuo je sinovima da vode brigu što je s djevojkom koju je ugrizao pas pa je tako iz razgovora s njima saznao da su se otprilike za mjesec do dva našli s tom djevojkom u Zagrebu i tada su mu rekli da su razgovarali s djevojkom , koja je rekla da neće podizati tužbu, jer da je ona svojim ponašanjem izazvala psa.2. tuženik navodi da je predmetnog psa kupio i upisao na svoje ime, a 25. travnja 2022. se odselio iz kuće u [adresa], gdje su ostali živjeti moja supruga, PR i 1. tuženik ER, a tog dana je darovao psa 1.tuženiku, jer na novoj adresi [adresa] nema uvjeta za držanje psa . 2. tuženik navodi da mu je što se to dogodilo. Što se tiče psa 2. tuženik tvrdi da je on kućni pas, da je socijaliziran, da je kućni ljubimac, da je lijepi pas, da ga ljudi vole dirati, a kada je s njim uvijek ljude opominje da ne diraju psa, jer pas može reagirati na alkohol, na razne mirise i slično na što nije naviknut. 2. tuženik tvrdi da ima saznanja da se u kafiću od strane spomenutih osoba pio alkohol i da je to činila tužiteljica, što je čuo od „dečkih“ koji su tamo bili i to ZR i AR. 2. tuženik napominje da predmetni pas prije tog događaja niti nakon tog događaja nije nikog napao. 2. tuženik navodi da je prilikom šetnje s psom, psa držao na povodcu, ali nikad nije imao brnjicu te prema uputama veterinara taj pas nije niti trebao imati brnjicu, odnosno pasmina kojoj pripada taj pas ne spada u opasne pasmine koje bi trebale nositi brnjicu.

17. Prema čl. 1045. st. 3. Zakona o obveznim odnosima ( ,,Narodne novine '' br. 35/05, 41/08,125/11,78/15,29/18,126/21,114/22,156/22i 155/23-dalje ZOO ) za štetu od stvari ili djelatnosti od kojih potječe povečana opasnost štete na okolinu odgovara se bez obzira na krivnju.

18. Prema čl. 1063. ZOO-a šteta nastala u vezi s opasnom stvari , odnosno opasnom djelatnošću , smatra se da potječe od te stvari , odnosno djelatnosti , osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete .

19. Prema čl. 1064. ZOO-a za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, a za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njome bavi te prema čl. 1066 st. 1. ZOO-a umjesto vlasnika stvari, i isto kao on, odgovara osoba kojoj je vlasnik povjerio stvar da se njome služi ili osoba koja je inače dužna da je nadgleda , a nije kod njega na radu .

20. Nadalje , prema čl. 1067. st. 1. ZOO-a vlasnik se oslobađa odgovornosti ako dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti, a prema stavku 2. istog članka Zakona vlasnik stvari oslobađa se odgovornosti i ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti dok prema stavku 3. istog članka Zakona vlasnik se oslobađa odgovornosti djelomično ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete.

21. U konkretnom slučaju nedvojbeno je utvrđeno da su tužiteljica i njezina prijateljica ĐR bile u caffe baru ,,As'' u Povljani zajedno s 1. tuženikom ER, njegovim bratom PR , ZR i AR, a da je 1. tuženik sa sobom u caffe bar doveo psa pasmine ,,Američka akita'', da su se tamo svi zajedno družili spojivši stolove u caffe baru , a da je pas ležao i sjedio uz 1. tuženika ER i PR , a u blizini je bila tužiteljica na suprotnoj strani stola, kako to proizlazi iz iskaza svjedoka i tužiteljice te 1. tuženika.

22. Također iz iskaza navedenih svjedoka i stranaka proizlazi da je pas imao povodac , ali nije imao brnjicu na njušci , s time da iz uvjerljivih i podudarnih iskaza svjedoka RR i tužiteljice OR , iako je pas imao povodac nitko nije držao ručku od tog povodca , a povodac je bio ispod stola te su uvjerljive takve tvrdnje , jer su se tužiteljica i 1. tuženik družili dva do tri sata pa je životno da 1. tuženik cijelo to vrijeme nije držao povodac, odnosno ručku povodca , kako to tvrdi u svom iskazu.

23. Dakle, s obzirom da je u caffe baru bilo više ljudi za stolom i da je ispod stola u njihovoj neposrednoj blizini ležao pas bez brnjice , kojeg nitko nije čvrsto držao za povodac i kontrolirao ga , a da pas nije bio naviknut na sve ljude u tom društvu , kao što su tužiteljica i svjedok ĐR po ocjeni ovog suda pas pasmine ,,Američka akita'' predstavljao je povečanu opasnost za okolinu i to kao opasna stvar tako da za nastalu štetu tužiteljici postoji objektivna odgovornost i za istu se odgovara bez obzira na krivnju.

24. Objektivna odgovornost za štetu znači da štetnik u takvom slučaju odgovara već na temelju objektivne činjenice da je šteta prouzročena , a pri objektivnoj odgovornosti bitno je utvrditi postoji li između štetne radnje i štete uzročna veza , dakle dokazati postojanje štete i utvrditi da ona potječe od opasne stvari ili opasne djelatnosti , međutim zapravo dovoljno je dokazati da su te stvari , odnosno djelatnosti sudjelovale u štetnom događaju kako to proizlazi iz odredbe čl. 1063. ZOO-.a , kojom je utvrđena predmnjeva uzročnosti , a štetnik se može osloboditi od odgovornosti ako dokaže da su ispunjene pretpostavke iz čl. 1067. ZOO-a

25. Iako iz iskaza svjedoka PR , ZR, AR i oba tuženika proizlazi da je navedeni pas umiljat , poslušan i da postupa po zapovjedi te da voli da ga poznati ljudi dodiruju , navedeni svjedoci tvrde da se radi o većem psu čuvaru, koji zaštitnički djeluje prema obitelji gdje boravi , koji ne voli da ga dodiruju nepoznati ljudi,a budući da je tužiteljica bila za psa nepoznata osoba postojala je povećana opasnost za reakciju psa i mogućnost da ugrize neku od njemu nepoznatih osoba , kao što je to tužiteljica.

26. Tužiteljica tvrdi da dok je pas tako sjedio uz nju , ona je „dosta često“ pomazila psa po glavi i potiljku, a dok je ležao znao je staviti glavu na njezinu nogu, odnosno ukoliko je bio u sjedećem položaju također je naslonio glavu na gornji dio noge i tada taj pas nije niti lajao niti režao, međutim takav iskaz nije uvjerljiv, jer nitko od saslušanih svjedoka nije potvrdio takav iskaz tužiteljice već naprotiv iz njihovih iskaza proizlazi da u spomenutom caffe baru nitko nije dodirivao psa niti je vidio da je tužiteljica , to činila , a također i sama tužiteljica tvrdi da je jednom vidjela psa u šetnji s 1. tuženikom i da niti tada nije prišla psu tako da je tužiteljica za psa bila nepoznata osoba, jer da je psu bila poznata ne bi došlo do napada psa i njegovog ugriza tužiteljice.

27. Tužiteljica tvrdi da je bila upozorena od 1. tuženika da s obzirom na psa ne čini nagle pokrete , ali da ga može dodirnuti i pomaziti , međutim saslušani svjedoci i 1. tuženik u svojim uvjerljivim i podudarnim iskazima navode da je tužiteljica bila upozorena da ne dira psa, jer su 1. tuženik , a i ostali vidjeli da tužiteljica želi dodirnuti psa , a što je od početka kada je vidjela psa željela , kako je to i navela u svom iskazu te je takvo upozorenje bilo logično , jer pas nije poznavao tužiteljicu.

28. Dinamika nastanka štetnog događaja je bila takva da je tužiteljica išla u WC te je kako tvrdi u svom uvjerljivom i životnom iskazu morala proći kraj psa i nije ga mogla mimoići, jer je sa stražnje strane kafića bio zid , a kada je došla do psa, krenula je desnom rukom pomaziti psa i kada je prema psu pružila ruku da ga pomazi, on je odmah skočio prema njoj i ugrizao ju za lice te je pala na pod kafića i pas je krenuo s namjerom da ju ugrize u područje lica i vrata, ali je nastavila desnu ruku te niti nije bila svjesna koliko je ugriz bio jak,a osjetila je ugriz u postavljenu desnu ruku i bila su dva ugriza te je psa s nje „maknuo“ 1.tuženik ŽR, međutim pritom valja reči da proizlazi iz uvjerljivog iskaza svjedoka RR i ZR , koja su vidjeli da je tužiteljica ne samo pokušala pomaziti psa već se radi toga prema psu sagnula, a potom je pas napao tužiteljicu,ali nitko od saslušanih svjedoka pa niti 1. tuženik nisu vidjeli ugriz psa.

29. Nadalje iz uvjerljivog iskaza tužiteljice proizlazi da je ona nakon ugriza psa kada je vidjela da jako krvari ustala s poda kafića i otišla do WC-a kako bi oprala krv i pritom je vidjela gornji dio rane na licu da je zapravo koža odvojena i da to „visi“, a to je bilo na lijevoj strani lica i između nosa i oka i također po nosu, a isto je primijetila ozljedu na desnom rubu usnice i kada je stavila prst u blizini usta vidjela je otvorenu rupu kroz koju je mogla vidjeti svoje zube, ali u tom trenutku nije vidjela druge ozljede i nije tada gledala ruke i u tom trenutku ju ruka nije boljela, a tužiteljica potom automobilom odvezena u bolnicu u koju ju je odvezao JR dok iz iskaza svjedoka FR proizlazi da je vidjela kod tužiteljice ozljedu na desnoj ruci na pregibu podlaktice i nadlaktice u obliku otiska zuba.

30. Osim toga i svjedok PR tvrdi da je vidio kritične zgode da je dio lica tužiteljice bio zasječen i to u blizini nosa i usta, a svjedoci ZR i AR nisu vidjeli ozljede kod tužiteljice , jer je lice pokrila rukama , a po povratku s WC , papirom te su tek vidjeli po podu kafića kapljice krvi.

31. Uvidom u medicinsku dokumentaciju i u nalaz i mišljenje medicinskog vještaka maksiofacijalnog kirurga dr Željka Orihovca te u fotografije u spisu utvrđeno je, što i stranke nisu osporile da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila otvorenu ranu obraza i temporomandibularnog područja , odnosno ugriznu ranu lijeve strane lica s avulzijom dijela kože od 5 cm , u području dorzuma nosa te angulusa donje usne desno s avulzijom dijela sluznice.

32. S obzirom na navedeno u provedenom postupku utvrđeno je da je predmetni pas opasna stvar , da kritiče zgode u kafiću nije imao brnjicu na njušci i nije čvrsto držan za povodac, odnosno nije bio pod dovoljnom kontrolom iako se pas nalazio u neposrednoj blizini ljudi u kafiću i da je u jednom trenutku napao tužiteljicu i ugrizao je te joj nanio štetu tako da je tužiteljica dokazala sve činjenice, odnosno pretpostavke objektivne odgovornosti tuženika za nastalu štetu iz čl. 1045. st. 3 i 1063. ZOO-a .

33. Tuženici nisu dokazali da šteta potječe od neke druge stvari ( čl. 1063. ZOO-a , a ne psa i nisu dokazali da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti niti su dokazali da je šteta nastala isključivo radnjom tužiteljice ili treće osobe, koju tuženici nisu mogli predvidjeti i čije posljedice nisu mogli ni izbjeći, ni otkloniti kako je to propisano čl. 1067. st. 1. i 2., ZOO-a, jer 1. tuženik je trebao, a što nije učinio staviti brnjicu , odnosno čvrsto držati povodac s psom i kontrolirati psa u kafiću.

34. Međutim, tuženici su dokazali sukladno čl. 67. st. 3. ZOO-a da postoje pretpostavke za djelomično oslobođenje od odgovornosti , jer je oštećenik, odnosno tužiteljica djelomično pridonijela nastanku štete.

35. Naime , tijekom postupka je utvrđeno da je tužiteljica upozorena da ne dira psa i da ne radi nagle pokrete , ali je ona prilikom odlaska u WC kafića došavši u blizinu psa sagnula se i pružila ruku prema psu na što je pas reagirao na način da je skočio na tužiteljicu i ugrizao je tako da je ona takvim ponašanjem djelomično doprinijela nastanku štete i to prema ocjeni suda u omjeru od 10%, a u preostalom omjeru od 90% iz razloga kako je gore navedeno postoji odgovornost 1. i 2. tuženika.

36. Sukladno čl. 1064 ZOO-a za štetu odgovaraju 2. tuženik ORE , kao vlasnik psa , a prema čl. 1066. st. 1. ZOO-a i 1. tuženik ŽR , kojemu je pas bio povjeren i koji je bio dužan nadgledati psa.

37. Iako tuženici tvrde da 2. tuženik nije vlasnik psa već da je istog darovao 2. tuženik 1. tuženiku takve tvrdnje nisu uvjerljive , jer o tome ne postoji nikakva dokumentacija niti je izvršen prijenos vlasništva psa s 2. tuženika na 1. tuženika , a u vrijeme štetnog događaja prema očitovanju Ministarstva poljoprivrede , Uprave za veterinarstvo i sigurnost hrane od 2. studenog 2023. utvrđeno je da je prema Središnjem upisniku kućnih ljubimaca nLysacan , Ministarstva poljoprivrede , dana 23. listopada 2023. 2. tuženik ER , vlasnik predmetnog psa od 29. rujna 2021. pa nadalje .

38. Dakle, 2. tuženik je vlasnik predmetnog psa , a 1. tuženiku je pas bio povjeren od 2. tuženika i on je s tim psom kritične zgode došao u predmetni kafić pa su tuženici dužni naknaditi štetu tužiteljici.

39. Uvidom u medicinsku dokumentaciju i u stručan i nepristran nalaz i mišljenje medicinskog vještaka maksiofacijalnog kirurga dr Željka Orihovca utvrđeno je da je tužiteljica zbog ozljeda maksilofacijalne regije zadobivene u predmetnom događaju trpjela povremene bolove jakog intenziteta u trajanju od tri dana, povremene bolove srednjeg intenziteta u trajanju od deset dana te povremene bolove slabog intenziteta u trajanju od mjesec dana, s time da zbog ozljede maksilofacijalne regije u predmetnom događaju kod tužiteljice nije došlo do smanjenja životne aktivnosti i tužiteljici je zbog ozljede maksilofacijalne regije bila potrebna tuđa pomoć i njega dva sata dnevno tijekom dva tjedna te kao posljedica ozljede maksilofacijalne regije u predmetnom događaju kod tužiteljice je došlo do naruženja blagog stupnja, koje se sastoje od ožiljka desnog usnog kuta, nepravilnog oblika, 13 x 2 mm, vidljiv trećim osobama, izražen kod mimike - poslijetraumatski ožiljak kože lijeve strane nosa (okomitog smjera) 22 x 2 mm, vidljiv trećim osobama, koji se nastavlja u poslijetraumatski ožiljak lijeve infraorbitalne regije (vodoravnog smjera), 37 x 3 mm, vidljiv trećim osobama , a vještak tvrdi da je liječenje tužiteljice s maksilofacijalnog motrišta završeno 28. rujna 2022. , a tužiteljica je uredno obavila sve preglede (nije propustila ništa što bi utjecalo na posljedice a uzimajući u obzir ozljedu lica).

40. Uvidom u nalaz i mišljenje psihijatrijskog vještaka dr Branke Vidrih utvrđeno je da je tužiteljica pretrpjela primarni strah, koji je bio intenzivan i kratkotrajan u trenutku štetnog događaja, zatim sekundarni strah jakog intenziteta trpjela je tri dana, srednje intenziteta 10 dana te blažeg do tri mjeseca po štetnom događaju, a s psihijatrijske strane kod tužiteljice zaostaju simptomi Posttraumatskog stresnog poremećaja koji umanjuju njeno radno i životno funkcioniranje u omjeru od 10%.

41. Tužiteljica u odnosu na nalaze i mišljenja navedenih vještaka tvrdi da ne stavlja primjedbe na zaprimljeni nalaz i mišljenje dr. Branke Vidrih, ali stavlja primjedbe na nalaz i mišljenje medicinskog vještaka dr Željka Orihovca pa tako tužiteljica tvrdi da je isti naveo u nalazu i mišljenju da kod tužiteljice nije došlo do trajnog smanjenja životne aktivnosti u odnosu na zadobivene ozljede u štetnom događaju i da vještak proturječno u nalazu navodi: „navodi poremećaj osjeta u području poslije traumatskih ožiljaka“ tako da je nejasno iz kojeg razloga vještak isto nije uzeo u obzir prilikom ocjene kvalifikatornih okolnosti odnosno eventualno zaostalog trajnog smanjenja životne aktivnosti pa bi se vještak trebao očitovati : je li uobičajeno u slučaju zadobivanja ozljeda te zaostajanja poslije traumatskih ožiljaka kao kod tužiteljice da zaostane poremećaj osjeta u navedenom području i također, tužiteljica prigovara danoj ocjeni naruženja, jer prema mišljenju vještaka riječ je o naruženju blagog stupnja, ali tužiteljica ističe da se kod nje radi ozljeda zadobivenih u štetnom događaju zaostao poslije traumatski ožiljak desnog usnog kuta, nepravilnog oblika, veličine 13 x 2 mm, uvijek vidljiv traćim osobama i izražen kod mimike te poslije traumatski ožiljak kože lijeve strane nosa (okomitog smjera), veličine 22 x 2 mm, uvijek vidljiv trećim osobama, a koji se nastavlja u poslije traumatski ožiljak lijeve infra orbitalne regije (vodoravnog smjera), veličine 37 x 3 mm, uvijek vidljiv trećim osobama pa s obzirom na prethodno opisano, vještak je potpuno neutemeljeno i proturječno ocijenio kao naruženje blagog stupnja, s time da prema mišljenju tužiteljice riječ je o naruženju barem srednjeg stupnja, uvijek vidljivom trećim osobama.

42. Tuženici su stavili primjedbe na nalaz i mišljenje medicinskog vještaka dr Željka Orihovca navodeći da bi se taj vještak trebao očitovati temeljem kojih okolnosti je vještak utvrdio trajanje povremenih bolova srednjeg intenziteta u trajanju od deset dana te povremenih bolova slabog intenziteta u trajanju od mjesec dana, jer , na kontrolnom pregledu učinjenom dana 19. srpnja 2022., 9 dana nakon štetnog događaja, utvrđen je status tužiteljice: subjektivno bez tegoba i također je utvrđeno da je pila preporučenu joj antibiotsku terapiju, ali ne i analgetik protiv bolova, koji je ionako bio ordiniran po potrebi dok u iskazu na glavnoj raspravi dana 21. veljače 2024. tužiteljica opisala izvjesne nelagodnosti u vezi liječenja: nije se mogla koncentrirati na svakodnevne aktivnosti, morala je odlaziti na kontrolne preglede i tužiteljica je dalje iskazivala da je poslije događaja kad se opustila osjetila bol u ruci i to kao da ju nešto „stišće i peče”, ali o drugim bolovima tužiteljica nije iskazivala dok s druge strane, vještak je procijenjene fizičke bolove doveo u vezi isključivo sa ozljedom maksilofacijalne regije, a ne i ozljedom ruke te bi se vještak trebao očitovati na čemu zasniva procjenu potrebe pružanja tuđe pomoći i njege i u čemu se ta potreba sastojala, odnosno koja vrsta tuđe pomoći i njege je tužiteljici bila potrebna, jer prema iskazu tužiteljica ista je odlazila na previjanje rane u ambulantu, dakle bila joj je osigurana stručna njega, a nakon tri dana od štetnog događaja učinjena joj je toaleta te izvađna lašvica i nakon toga dobila je preporuke daljnje antibiotske terapije te mazanje gelom, a po vađenju šavova također je dobila preporuke u vezi promjene flastera, umivanja lica te mazanja kremom i gelom i za sve navedeno po mišljenju tuženika, van previjanja i toalete učinjene od strane stručnih djelatnika, tužiteljici nije bila potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju od dva tjedna, a većinu preporučene terapije mogla je obavljati samostalno i vještak bi se trebao očitovati temeljem čega vještak zaključuje da je tužiteljica uredno obavila sve preglede kad je propustila obaviti predviđeni kontrolni pregled u veljači 2023. godine te da li je time umanjila izglede uspješnijeg liječenja i tuženici smatraju kako je potrebno da vještak obrazloži svoj nalaz i mišljenje budući je isto djelomično u suprotnosti sa ispravama u spisu ( medicinskom dokumentacijom ) i iskazom same tužiteljice.

43. Tuženici su također stavili primjedbe na nalaz i mišljenje psihijatriskog vještaka navodeći da prije svega ističu kako je zadatak suda u odnosu na utvrđenje smanjenja životne i radne aktivnosti „ s obzirom na pretrpljeni strah” pogrešno postavljen jer se radi o dvije bitno različite kvalifikatorne okolnosti koje su kriteriji za utvrđenje pravične visina naknade neimovinske štete, a kako je vještak upravo dala odgovor na takav zadatak posljedično se isti ukazuje pogrešnim, odnosno nejasan i nalazu i mišljenju tuženici prigovaraju budući su zaključci vještakinje protivni suvremenim medicinskim spoznajama i sudskomedicinskoj praksi, jer vještakinja je jasno navela kako ne postoji relevantna medicinska dokumentacija sačinjena po psihijatru budući se tužiteljica istom niti nije javila i evidentno je nalaz i mišljenje dano temeljem jednog subjektivno obavljenog razgovora sa tužiteljicom, bez ikakve kritičnosti spram istog koji je dodatno obojan u odnosu na iskaz koji je tužiteljica dala pored sudom pa se tako osobito skreće pozornost na kontradikcije tužiteljice u iskazu kod suda i u postupku vještačenja dok pred sudom tužiteljica tvrdi: „....rečeno mi je da ne radim nagle pokrete, ali da mogu dodirnuti psa...”, kod vještakinje navodi „..istina je da su je ranije upozoravali da ga slučajno ne dira...”, kod suda tužiteljica tvrdi: „...došla sam u bolnicu gdje su mi sanirali ozljede i tada je utvrđeno da mi je ozlijeđena i desna ruka, odnosno desna podlaktica i tada me taj dio ruke nije bolio....”, dok kod vještakinje tvrdi „...sjeća se da ju je jako bolila ruka, što je čudno, jer je ozljeda na licu bila puno veća nego ona na ruci.”, u iskazu kod suda tužiteljica kao posljedice štetnog događaja navodi: „...da joj prisjećanje na događaj izazove stresnu situaciju, da kad se dotakne se sjeti događaja, te da osjeća strah od velikih pasa”, dok kod vještakinje utvrđuje da „....ima povremene nesanice i noćne more, da joj sjećanja na događaj naviru bez povoda te da je vrlo osjetljiva na svoj izgled...”. i kako je takvo izjašnjavanje tužiteljice kod vještakinje drugačije, a svakako preuveličano u odnosu na iskaz koji je ista dala na sudu, to je očito nekritičan i povezan sa namjerom polučenja uspjeha u sporu, a budući je nalaz i mišljenje isključivo temeljen na psihičkom nalazu vještakinje povezanom sa afektivnom angažiranošću tužiteljice u kreativnoj manifestaciji doživljaja štetnog događaja, to je u izostanku bilo kakve medicinske dokumentacije kojom bi tužiteljica suportirala obilježja takvog psihičkog nalaza kojeg zamjećuje vještakinja, jedino moguće zaključiti da ne postoji nikakvi objektivni dokazi u prilog mišljenja vještakinje te je nejasno da li je vještakinja kod izrade svog mišljenja uopće izvršila uvid u medicinsku dokumentaciju u spisu kao i u iskaz tužiteljice, jer u ambulantnom nalazu KB Dubrava od dana 19. srpnja 2022. 9 dana poslije štetnog događaja status tužiteljice opisan je: subjektivno bez tegoba , a činjenica je da tužiteljica zbog navodnih tegoba koje opisuje u vidu nesanica i uznemirenosti nikada nije potražila psihološku pomoć pa čak niti sredstvo za smirenje niti tvrdi da je trošila takvu medikamentoznu terapiju i za uspostavu dijagnoze :PTSP nužno je objektiviziranje postojanja iste putem nalaza psihologa i psihijatra sa jasno opisanom simptomatologijom bolesti kakve tužiteljica ne posjeduje i vještakinja također nije jasno opisala temeljem kojih uočenih poteškoća je utvrdila smanjenje životne i radne sposobnosti tužiteljice u svakodnevnom životu u opsegu od čak 10%, jer kada osoba doživi traumatsko iskustvo tada je za očekivati da će iz takvog događaja i nešto naučiti, a činjenica je da je tužiteljica vlasnica psa te je u svakodnevnom saobraćaju s istim, pa je životno nelogično da bi ista imala psa te da ga se sve više boji što je isti veći , jer da boluje od PTSP-a tada bi vjerojatno izbjegavala sve što ju podsjeća na proživljenu traumu i budući da je tužiteljica , kao što to navodi , odrastala u dobrim životnim okolnostima, da ranije nije imala nikakvih trauma, da se dobro obrazuje obzirom na to da studira, da je viših intelektualnih funkcija to navedeno ne govori u prilog postojanju rizičnih čimbenika za razvoj PTSP-a kako to uočava vještakinja tri godine nakon štetnog događaja temeljem jedne deskripcije događaja i svog stanja, a uznemirujuće snove, postojanje nesanice kao i ponovno proživljavanje događaja, kao i osjećaje nelagode u vezi vanjskog izgleda tužiteljica naime uopće nije iznosila kod suda i također bi vještakinja trebala uzeti u obzir činjenicu da tužiteljica nije poduzimala nikakve mjere liječenja te stoga dati mišljenje da li je tužiteljica doprinijela razvoju simptoma za koje navodno tvrdi da se pojavljuju u njezinom psihološkom profilu i u kojem omjeru.

44. Povodom primjedbi stranaka medicinski vještaci dr Željko Orihovac i dr Branka Vidrih saslušani su na glavnoj raspravi dana 28. listopada 2025. te je medicinski vještak dr Željko Orihovac izjavio da ostaje kod svog nalaza i mišljenja te tvrdi da kod svih postoperacijskih ožiljaka zaostaje trajno smanjenje osjeta , jer je ožiljak sam po sebi vezivno/manje vrijedno tkivo , a promjena osjeta nije i ne može biti uzrok smanjenja opće životne i radne aktivnosti, s time da vještak napominje da se oživljavanje sastoji od tri do četiri faze gdje dolazi do restitucije tkiva tzv. ožiljkom , koje je pol strukturi znatno drugačije od originalnog tkiva te to zapravo ne smeta neku osobu , kada se radi o normalnom procesu cijeljenja , a u konkretnom slučaju radi se ožiljcima , koji su vidljivi trećim osobama , a ožiljak u području desnog usnog kuta izraženije je vidljiv kod mimike , ali se isto ne odnosi na drugi posttraumatski ožiljak lijeve strane nosa te lijeve infraorbitalne regije , jer tijekom mimike mišići usana pomiću se u raznim smjerovima dok se koža nosa gotovo nikad ne pomiče , a kože lijeve infraorbitalne regije tijekom normalne mimike vrlo rijetko tako da je vještak i dalje mišljenja da je kod tužiteljice došlo do naruženja blagog stupnja i nadalje glede bolova vještak tvrdi da je osjećaj bola izrazito subjektivna kategorija te za istu razinu bola različite osobe uzimaju ili ne uzimaju sredstva protiv bolova , a u svojoj ocjeni bolova kod tužiteljice vještak tvrdi da se rukovodio svojim iskustvom kroz 26 godina sudskomedicinske prakse i teoretskim znanjem , a uzimajući u obzir specifične okolnosti tužiteljice i ozljeda zadobivenog u predmetnom događaju , a samo uzimanje ili neuzimanje sredstava protiv bolova nije povezano sa postojanjem ili nepostojanjem istih te da postoje patofiziološki mehanizmi za cijeljenje tkiva , koji su univerzalni , a vještak navodi da se tužiteljica hranila prilagođeno zbog ozljede u području usnog kuta , da je nakon štetnog događaja izgubila na težini 15 kg , a da tužiteljica nije zadobila takve ozljede u štetnom događaju sigurno ne bi izgubila na težini 15 kg te vještk ističe da je tužiteljica nakon zadobivenih ozljeda konzumirala kašastu hranu i za pripravu iste joj je bila potrebna tuđa pomoć i njega i to od 21. listopada 2024. kako je to naveo u svom nalazu i mišljenju i kod takvih ozljeda je to uvijek potrebno i neophodno , a tužiteljica je u to doba bila maloljetna i vještak tvrdi da je njegova ocjena tuđe pomoći i njege vrlo realna i vještak tvrdi da je tužiteljica i išla na neku kontrolu kod liječnika, to ne znači da bi kod tužiteljice bilo nešto senzacionalno bolje.

45, Psihijatrijski vještak dr Branka Vidrih je na primjedbe tuženika na glavnoj raspravi dana 28. listopada 2025. navela da u cijelosti ostaje kod svog nalaza i mišljenja kojeg je dala u lipnju 2025. godine. Vještak nadalje tvrdi da je tužiteljica pretrpjela štetna događaj u dobi od 17 godina kao mlada djevojka i stradala je na način koji je opisan u tužbi i zadobila ugriznu ranu u području lica i pišući nalaz i mišljenje vještak navodi da je uzela u obzir dob i spol tužiteljice te primarno potrebu zbrinjavanja tjelesne ozljede i činjenicu da je ona svu pomoć i njegu pa tako i psihološku potporu dobivala u sklopu osoba od povjerenje odnosno članova svoje obitelji. Vještak tvrdi da je točno da tužiteljica nema psihijatrijsko medicinsku dokumentaciju no traumatski događaj zadovoljava kriterije koji se navode u međunarodnoj klasifikaciji bolesti, a koji zadovoljavaju brojem i intenzitetom simptoma dijagnoze PTSP i nije neuobičajeno da se osobe koje su pretrpjele takav događaj zbog različitih razloga ne javljaju psihijatru pa je i u konkretnom slučaju tužiteljica, kao mlada djevojka zbog osobnih stavova i da ne bi bilo osuda od okoline izbjegavala psihijatrijski tretman a da tužiteljica nije ni na koji način doprinijela razvoju simptoma od kojih kronično pati , s time da u početku je bilo potrebno sanirati tjelesne ozljede , koje je tužiteljica zadobila u štetnom događaju , a psihičke tegobe tada nisu bile u fokusu i vještak navodi da smatra da tužiteljica ima PTSP, a da simptomi koje je tužiteljica navodila i odgovaraju navedenoj dijagnozi, radi se o tzv. inkluzivnim sjećanjima, strahovima od velikih pasa, osjećaju osobne nedostatnosti i uskraćenosti, nepravde, poremećenog sna i košmarnih snova, a vještak objašnjava da se bilo koja dijagnoza u psihijatrijskom smislu može postaviti na temelju jednog psihijatrijskog pregleda dok što se tiče različitih iskaza tužiteljice u ovom parničnom postupku i kod psihijatrijskog vještak , vještak navodi kako je sud njoj dao jasan zadatak da se očituje o pretrpljenom strahu tužiteljice po štetnom događaju i smanjenju aktivnosti na pretrpljen strah pa vještak smatra da je na navedeni zadatak odgovorila, a što se tiče o razlici u iskazu na raspravi i možebitnom preuveličavanju psihičkih tegoba tužiteljice kod psihijatrijskog pregleda, vještak tvrdi da je u razgovoru s tužiteljicom, koja je djevojka od 20 godina, stekla dojam kako u razgovoru ne preuveličava svoje tegobe, situacijski je bila poprilično tjeskobna, bilo joj se teško prisjećati štetnog događaja i bila je zamjetna visoka emocionalna napetost i nemir tijekom psihijatrijskog razgovora i stoga vještak smatra da tužiteljica nije agrabirala tj. preuveličavala svoje tegobe te je vještak u razgovoru s tužiteljicom saznala da ona od ranije ima malog kućnog ljubimca pasmine ,,maltezer'', koji je njoj poznata životinja i sa svojim kućnim ljubimcem nema nikakvih smetnji u ophođenju, a da pas koji ju je napao srednje je veličine i ona je u razgovoru navela kako se boji većih pasa dok joj manji psi ne predstavljaju problem te nadalje vještak tvrdi da za donošenje psihijatrijske dijagnoze nije nužno imati psihologijsko testiranje no valja napomenuti kako je to jedini alat koji nam potvrđuje ili opovrgava klinički postavljenu dijagnozu, dakle, psiholozi su od velikog značaja psihijatrijskoj struci , ali nemaju presudnu važnost za donošenje dijagnoze i vještak navodi da osim razgovora nije obavila nikakve druge testove s tužiteljicom, a ocjenu smanjenja životne aktivnosti nije temeljila samo na simptomu straha nego na dijagnozi PTSP u sklopu koje je strah jedan od simptoma, s time da vještak navodi da je razdvojila strah i trajne posljedice u svom nalazu i mišljenju, a smanjenje životne i radne sposobnosti u simptomima inkluzivnih sjećanja, osjećaju uskraćenosti, strahova od pasa, nesanici, košmarnim snovima i psihičkom patnjom zbog postojanja vidljivih ožiljaka u području lica, a što se tiče mogućnosti liječenja PTSP su psihoterapija, farmakoterapija, jedno i drugo zajedno i različiti drugi psihijatrijski postupci i takve metode liječenja mogu donekle ublažiti simptome PTSP , ali ih ne mogu izliječiti te također vještak navodi da tužiteljica nije pridonijela razvoju simptoma , a kako je u vrijeme štetnog zbivanja bila maloljetna, radilo se o poprilično teškoj dostupnosti pedopsihijatrijske službe , vještak ne vidi na koji bi način ona čak i intenzivnim psihofarmakovnim tretmanom dokinula bilo kakve psihičke tegobe.Vještak ističe da je zadovoljavajuću podršku tužiteljica ostvarila u krugu obitelji, koji su joj bili dostupni 24 sata dnevno, a ona osobno bi odlaske nepoznatim osobama liječnicima psihijatrima shvaćala potpuno frustrirajuće.

46. Punomoćnica tuženika i nakon očitovanja navedenih vještaka ostala je kod svih prigovora na njihove nalaze i mišljenja.

47.

Sud ocjenjuje stručnim i nepristranim nalaze i mišljenja gore navedenih vještaka, je su iste dali na temelju medicinske dokumentacije i pregleda tužiteljice te su njihovi nalazi jasni , određeni i bez kontradiktornosti i detaljno su se usmeno očitovali na primjedbe stranaka i dodatno pojasnili svoje nalaze i mišljenja otklonivši osnovanost primjedbi stranaka tako da je sud odbio dokazni prijedlog tuženika za provedbu novog vještačenja po vještaku kirurgu i po vještaku psihijatru.

48. Prema provedenim dokazima kod tužiteljice postoji sukladno čl. 19. st. 2. ZOO-a povreda prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje.

49. Prema čl. 1100 st. 1. ZOO-a u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju , dosuditi pravičnu novčanu naknadu , nezavisno od naknade imovinske štete , a i kad nje nema, a sukladno stavku 2. istog članka Zakona pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa između ostalog o jačini i trajanju duševnih boli i cilju kojemu služi ta naknada , ali i tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

50. Uzimajući u obzir karakter , vrstu zadobivenih ozljeda, intenzitet i trajanje fizičkih bolova kod tužiteljice , sud temeljem čl. 1100 st. 1. ZOO-a smatra primjerenom novčanu naknadu za taj kriterij neimovinske štete u iznosu od 1.300.00 EUR.

51. S obzirom na intenzitet i trajanje straha kod tužiteljice , sud temeljem čl. 1100. st. 1. ZOO-a smatra primjerenom novčanu naknadu za tu kriterij neimovinske štete u iznosu od 1.500,00 EUR.

52. Budući da je kod tužiteljice bila smanjena životna i radna sposobnost za 10 % (PTSP - tzv. inkluzivna sjećanja , strahovi od velikih pasa, osjećaj osobne nedostatnosti i uskraćenosti, nepravde, poremećenog sna i košmarnih snova ) u kojem opsegu će morati ulagati pojačane napore , a uzimajući u obzir dob tužiteljice ( 20 godina ) , to sud temeljem čl. 1100 st. 1. ZOO-a smatra primjerenom novčanu naknadu za taj kriterij neimovinske štete u iznosu od 1.500,00 EUR.

53. S obzirom da kod tužiteljice , a uzimajući u obzir i njezinu dob , postoji naruženje blagog stupnja, a koje se sastoji od ožiljka desnog usnog kuta, nepravilnog oblika, 13 x 2 mm, vidljiv trećim osobama, izražen kod mimike - poslijetraumatski ožiljak kože lijeve strane nosa (okomitog smjera) 22 x 2 mm, vidljiv trećim osobama, koji se nastavlja u poslijetraumatski ožiljak lijeve infraorbitalne regije (vodoravnog smjera), 37 x 3 mm, vidljiv trećim osobama, što je i sud utvrdio neposrednim opažanjem , to sud temeljem čl. 1100 st. 1. ZOO-a smatra primjerenom novčanu naknadu za taj kriterij neimovinske štete u iznosu od 1.500,00 EUR.

54. Slijedom navedenog kod tužiteljice postoji neimovinska šteta u iznosu od 5.800,00 EUR .

55. Tužiteljici je bila potrebna tuđa pomoć i njega , koju su joj pružali njezini roditelji , ( u početku tužiteljica nije ništa mogla sama raditi već je tek mogla ustati i s kreveta otići do WC-a, a pomagali su kod previjanju rane i pripremanju kašaste hrane , kako to uvjerljivo tvrdi tužiteljica ) u trajanju od 28 sati , a kako je prema mjesnim prilikama 1 sat tuđe pomoći i njege 4,00 EUR , to navedena imovinska šteta iznosi 112,00 EUR.

56. Budući da je neimovinska šteta utvrđena u iznosu od 5.800,00 EUR , a da je imovinska šteta po osnovi tuđe pomoći i njege 112,00 EUR , to je ukupni iznos štete 5.912,00 EUR , a uzimajući u obzir doprinos tužiteljice nastanku štete od 10% , to su tuženici tužiteljici dužni naknaditi štetu u iznosu od 5.320,80 EUR radi čega je valjalo odlučiti kao u toč. II. izreke presude.

57. Osim navedenog iznosa tuženik je tužiteljici dužan platiti i zakonske zatezne kamate sukladno čl. 1103. Zakona o obveznim odnosima od dana podnošenja odštetnog zahtjeva tj. od dana 28. listopada 2022.

58. U preostalom iznosu od 2.179,20 EUR s zakonskom zateznom kamatom odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice.

59. Tuženici su u odnosu na precizirani tužbeni zahtjev tužiteljice na glavnoj raspravi dana 28. listopada 2025. naveli da se protive preinaci tužbe , jer je tužiteljica povisila tužbeni zahtjev s 5.972,52 EUR na iznos od 7.500,00 EUR.

60. Takav prigovor tuženika nije osnovan.

61. Prema čl. 191. st. 1. Zakona o parničnom postupku ( ,,Narodne novine '' br. 53/91, 91/92,112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 , 70/19, 80/22,114/22 i 155/23-dalje ZPP) preinaka tužbe jest promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći, a prema st.2. istog članka Zakona, ako tužitelj preinačuje tužbu tako da, zbog okolnosti koje su nastale nakon podnošenja tužbe, zahtijeva iz iste činjenične osnove drugi predmet ili novčanu svotu, tuženik se takvoj preinaci ne može protiviti.

62. U konkretnom slučaju tužiteljica je na glavnoj raspravi dana 28. listopada 2025. samo uskladila tužbeni zahtjev s nalazom i mišljenjem medicinskog vještaka , a taj iznos je tužiteljica mogla saznati tek po provedbi medicinskog vještačenja tako da se tuženici takvoj preinaci ne mogu protiviti te tužiteljica nije prije vještačenja mogla znati opseg pa time niti visinu nastale neimovinske i imovinske štete te je valjalo dopustiti takvu preinaku i odlučiti kao u toč. I izreke presude.

63. Tuženici su stavili prigovor zastare na preinačenu tužbu ,a taj prigovor nije osnovan , jer u slučaju kada je preinaka tužbe i tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove moguća i dopuštena zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku , odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe tako da je u konkretnom slučaju zastara prekinuta već 9. prosinca 2022. ,a preinačena tužba je podnesena 28 listopada 2025. tako da nije protekao zastarni rok od 3 godina sukladno čl. 230. st. 1. ZOO-a i nije nastupila zastara tražbine tužiteljice .

64. Odluka o troškovima parničnog postupka tužiteljice temelji se na odredbi čl. 154. st.2. ZPP-a, razmjerno uspjehu tužiteljice u parnici ( vps 7.500,00 EUR , uspjeh tužiteljice 5.320,80 EUR-70 % ), a troškovi parničnog postupka odnose se na zastupanje tužiteljice po punomoćniku , koji je odvjetnik u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to: za sastav odštetnog zahtjeva od 27. 10. 2022. u odnosu na 1., tuženika 70 bodova, za sastav odštetnog zahtjeva od 27. 10. 2022. u odnosu na 2., tuženika 70 bodova,za sastav tužbe po tbr 7/1 70 bodova, za sastav podneska od dana 2. 2. 2023. po tbr 8/1 70 bodova, za zastupanje na raspravi dana 10. 10. 2023. po tbr 9/1 70 bodova, za zastupanje na raspravi dana 22. 11. 2023. po tbr 9/1 70 bodova, za zastupanje na raspravi dana 18. 12. 2023. po tbr 9/1 70 bodova, za zastupanje na raspravi dana 21. 2. 2024. po tbr 9/1 70 bodova, za sastav podneska od dana 25. 11. 2024. po tbr 8/1 70 bodova, za sastav podneska od dana 19. 12 2024. po tbr 8/1 70 bodova, za sastav podneska od dana 16. 5. 2025. po tbr 8/1 70 bodova,za zastupanje na raspravi dana 23. 5. 2025. po tbr 9/1 70 bodova , za sastav podneska od dana 17. 7. 2025. po tbr 8/1 70 bodova i za zastupanje na raspravi dana 28. 10. 2025. po tbr 9/1 70 bodova , a kako je 1 bod 2,00 EUR , to iznosi 1.960,00 EUR te PDV od 25% u iznosu od 490,00 EUR čemu valja pribrojiti troškove medicinskog vještačenja u iznosu od ukupno 553,80 EUR , koji su tužiteljici priznati u cijelosti , jer su bili nužni za vođenje ovog postupka te troškovi sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 37,16 EUR ( 70% od 53,09 EUR ) i troškovi sudske pristojbe na presudu u iznosu od 74,33 EUR ( 70% od 106,18 EUIR ) tako da su troškovi tužiteljice utvrđeni u iznosu od 3.115,29 EUR .

65. Tužiteljici nisu priznati troškovi zastupanja po punomoćniku , koji je odvjetnik na ročištu za objavu presude u iznosu od 125,00 EUR , jer punomoćnik tužiteljice nije bio nazočan na tom ročištu.

66. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st.2. ZPP-a, razmjerno uspjehu tuženika u parnici ( 30% ) , a troškovi parničnog postupka odnose se na zastupanje tuženika po punomoćnici , koja je odvjetnica u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to za sastav odgovora na tužbu po tbr 8/1 u svezi tbr 40/1 33 boda, za zastupanje na raspravi dana 10. 10. 2023. po tbr 9/1 u svezi tbr 40/1 33 boda, za zastupanje na raspravi dana 22. 11. 2023. po tbr 9/1 u svezi tbr 40/1 33 boda, za zastupanje na raspravi dana 18. 12. 2023. po tbr 9/1 u svezi tbr 40/1 33 boda , za zastupanje na raspravi dana 21. 2. 2024. po tbr 9/1 u svezi tbr 40/1 33 boda, za sastav podneska od dana 22. 2. 2024. po tbr 8/1 u svezi tbr 40/1 33 boda , za sastav podneska od dana 22. 11. 2024. po tbr 8/1 u svezi tbr 40/1 33 boda , za sastav podneska od dana 4. 12. 2024. po tbr 8/1 u svezi tbr 40/1 33 boda , za sastav podneska od dana 10. 2. 2025. po tbr 8/1 u svezi tbr 40/1 33 boda , za zastupanje na raspravi dana 23. 5. 2025.po tbr 9/1 u svezi s tbr 40/1 33 boda , za sastav podneska od dana 10. 7. 2025. po tbr 8/1 u svezi s tbr 40/1 33 boda i za zastupanje na raspravi dana 28. 10. 2025. po tbr 9/1 u svezi s tbr 40/1 33 boda , a kako je 1 bod 2,00 EUR , to iznosi 792,00 EUR te PDV od 25% u iznosu od 198,00 EUR tako da su utvrđeni troškovi tuženika u iznosu od 990,00 EUR.

67. S obzirom da su utvrđeni troškovi tužiteljice u iznosu od 3.115,29 EUR, a da su troškovi tuženika utvrđeni u iznosu od 990,00 EUR, to su tužiteljici dosuđeni troškovi parničnog postupka u iznosu od 2.125,29 EUR na koji iznos teku zakonske zatezne kamate prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a od dana donošenja prvostupanjske presude 10. prosinca 2025.

68. Odbijen je kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troškova parničnog postupka u preostalom iznosu od 2.212,78 EUR s zakonskom zateznom kamatom.

69. Odbijen je kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 2.310,00 EUR.

U Zaboku,10. prosinca 2025.

S u d a c

Branko Herceg

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana od dana objave presude , pisano u 3 primjerka , putem ovog suda na nadležni Županijski sud .

Dostaviti:

1. Odvjetničko društvo Krznarić & Alitović j.t.d. iz Zagreba, Ulica Šiška Menčetića

4/III

2. NR, odvjetnica iz [adresa]