REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-4407/2022-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ivanki Brletić, na temelju prijedloga više sudske savjetnice Vildane Jarak, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Jagićeva 33, OIB:26187994862 , radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 30.listopada 2025. godine u nazočnosti punomoćnika tužitelja i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 10. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje koji glasi:

"Tuženik Croatia osiguranju d.d., OIB 26187994862, Jagićeva 33, dužan je platiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje iz Zagreba, Mihanovićeva 3, OIB 84397956623 svotu od 7.324,37 eura uz pripadajuću zateznu kamatu koja teče od 15.10.2020. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodne banka prema čl. 29.st.2 i 8. ZOO sve do isplate, te nadoknaditi parnične troškove, sve u roku 15 dana" .

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je osiguranik tužitelja MM stradao u prometnoj nezgodi dana 24.11.2011. kao radnik Zagrebačkog holdinga d.o.o., Podružnica Vodoopskrba i odvodnja. Do nesreće je došlo na lijevoj prometnoj traci sjevernog kolnika Slavonske avenije prilikom postavljanja signalizacije. Nezgodu je skrivio OM upravljajući osobnim automobilom reg. oznake [registarska oznaka] koje vozilo je bilo osigurano kod tuženika. Odgovornost osiguranika tuženika pravomoćno je utvrđena pred Općinskom kaznenim sudom broj Ko-1160/12 od 15.listopada 2012.

Rješenjem tužitelja broj 879202 od 14.3.2018. osiguraniku tužitelja MM priznato je pravo na invalidsku mirovinu zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti uslijed 100% ozljede na radu. Za razdoblje od 1.9. 2018. do 30.09. 2020. s osnova invalidske mirovine ukupno je isplaćeno 55.185,44 kn. Temeljem odredbe članka 161. u vezi članka 164. Zakona o mirovinskom osiguranju tužitelj traži od suda da donese presudu kojom će obvezati tuženika da mu isplati iznos od 7.324,37 eur uz pripadajuću zateznu kamatu od podnošenja tužbe do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da nije sporan nastanak štetnog događaja i isključiva odgovornost osiguranika tuženika ali je sporna uzročno-posljedična veza između nastupjele djelomične nesposobnosti za radu i nužnosti umirovljenja osiguranika tuženika, slijedom čega tuženik osporava osnovu i visini tužbenog zahtjeva . Ističe da se u ovoj pravnoj stvari trebaju primijeniti odredbe iz Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05, 36/09, 78/09), a ne kako to pogrešno tužitelj navodi u tužbi odredbe iz članka 161. Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 102/98). Naime, pravilnom primjenom materijalnog prava, članka 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, potrebno je utvrditi stvarnu štetu za koju tuženik odgovara po polici automobilske odgovornosti. Predlaže da tužitelja odbije sukladno načelu o teretu dokaza.

3. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje: ZPP) ovaj sud smatra da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

4. U ovom postupku među strankama je prije svega sporna primjena materijalnog prava. Tužitelj smatra da ima pravo na naknadu štete koja mu je nastala isplatama invalidske mirovine osiguraniku prema odredbama članaka 164. do 170. Zakona o mirovinskom osiguranju (''Narodne novine'' broj: 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18. 62/18., 115/18., 102/19., 84/21., 119/22. - dalje: ZOMO), dok tuženik smatra da je odluku o visini obveze potrebno donijeti primjenom odredbe članka 27. stavak 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj: 151/05., 36/09., 75/09., 76/13. i 152/14. – dalje: ZOOP).

5. Za odluku u ovom sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan je ZOOP koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja - prometne nezgode, pa da stoga visina štete treba biti obračunata temeljem odredbe članka 27. stavak 3. ZOOP.

6. Prema odredbi članka 27. stavak 1. ZOOP, koji je bio na snazi u vrijeme isplata mirovina koje su predmet ovog postupka, društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Stvarnom štetom u smislu stavka 1. navedenog članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji (članak 27. stavak 2. ZOOP). Odredbom članka 27. stavak 3. ZOOP propisano je da se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

7. Tužiteljevom osiguraniku je rješenjem priznato pravo na invalidsku mirovinu, jer je kod njega zbog ozljede na radu nastao djelomični gubitak radne sposobnosti (list 15-19 spisa). Dakle, tužiteljevom osiguraniku invalidska mirovina je utvrđena zbog povrede na radu, zbog čega ne postoji razlika u smislu odredbe čl. 27. st. 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu odnosno tužitelj nije pretrpio stvarnu štetu.

8. Iz toga slijedi da tužitelj nema pravo na temelju odredbi čl. 27. st. 1., 2. i 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu zahtijevati od tuženika da mu plati utuženi iznos.

9. Zbog navedenog je valjalo odbiti tužbeni zahtjev.

U Zagrebu, 10. prosinca 2025.

Sutkinja:

Ivanka Brletić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe županijskom sudu, u roku od 15 dana od dana primitka presude, putem ovog suda u 4 istovjetna primjerka.

DNA:

1. tužitelju

2. tuženiku