REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] N 5

Poslovni broj: Us I-2287/2024-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sucu dr. sc. Alenu Rajku, uz sudjelovanje zapisničarke Đeni Broznić, u upravnom sporu koji je pokrenuo tužitelj NV (OIB: [osobni identifikacijski broj]), iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Neven Bastijančić (OIB: [osobni identifikacijski broj]), odvjetnik u Puli, Mate Balote 5, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (OIB: 84397956623), Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, kojeg zastupa službena osoba ŠV, radi utvrđivanja postotka tjelesnog oštećenja, 10. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 141-06/24-01/03429454665, URBROJ: 341-99-05/3-24-5006 od 26. studenoga 2024., te radi naknade troškova ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Puli - Pola, KLASA: UP/I 141-06/23-01/03429454665, URBROJ: 341-13-05/3-23-26202 od 31. srpnja 2024., odbijen je zahtjev tužitelja, podnesen 7. studenoga 2023., za priznavanje prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja.

2. Tuženik je rješenjem, KLASA: UP/II 141-06/24-01/03429454665, URBROJ: 341-99-05/3-24-5006 od 26. studenoga 2024., odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja. Negativne odluke javnopravnih tijela temelje se, u osnovi, na činjenicama utvrđenima nalazima i mišljenjima obaju stupnjeva institucionalnog medicinskog vještačenja.

3. Tužitelj osporava zakonitost tuženikove odluke, opisuje svoje zdravstveno stanje i tvrdi, u bitnome, sljedeće. Tužitelju je utvrđena radna nesposobnost. Njegovo zdravstveno stanje kronično je narušeno, uz neprestano pogoršavanje zdravstvenog stanja. Tužitelju je priznato pravo na inkluzivni dodatak, čime se potvrđuje trajna bolest, invaliditet i tjelesno oštećenje. Tužitelj u upravnom postupku nije dao iskaz, čime je počinjena bitna povreda postupovnih odredbi. Tužitelj predlaže poništiti osporavano rješenje tuženika. Traži i naknadu troškova spora, u ukupnom iznosu od 5.000,00 eura (PDV uključen).

4. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje, kod navoda osporavanog rješenja i dodaje, u bitnome, sljedeće. Uredbom o metodologijama vještačenja propisano je da se nalaz i mišljenje u ovoj vrsti predmeta u ovoj vrsti predmeta u pravilu daje bez neposrednog pregleda. Pravo na inkluzivni dodatak je pravo stečeno u sustavu socijalne skrbi, što samo po sebi ne dovodi do zaključka o tjelesnom oštećenju. Tuženik predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.

5. Sud je izveo dokaze čitanjem dokumentacije koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje i u spisu ovog upravnog spora. Na prijedlog tužitelja, u ovome je sporu na sporne stručno-medicinske okolnosti izveden dokaz medicinskim vještačenjem. Vještačenje je povjereno stalnome sudskom vještaku Damiru Vodopivecu, dr. med., specijalistu medicine rada u Zagrebu. Sudski vještak svoj je nalaz i mišljenje dostavio u pisanom obliku, te ga dodatno iznio na raspravi. Raspravnim rješenjem od 27. kolovoza 2025. odbijeni su daljnji dokazni prijedlozi tužitelja, zbog razloga iznesenih u tom rješenju, kao i razloga koji proizlaze iz nastavka ovog obrazloženja.

6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je, nakon provedene rasprave, utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Prema članku 61. stavku 1. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21 i 119/22, u nastavku teksta: ZOMO), tjelesno oštećenje postoji kada kod osiguranika nastane gubitak, značajnije oštećenje ili znatnija onesposobljenost pojedinog organa ili dijelova tijela što otežava normalnu aktivnost organizma i zahtijeva veće napore u obavljanju životnih potreba, bez obzira na to uzrokuje li ono ili ne uzrokuje smanjenje ili gubitak radne sposobnosti osiguranika. Odredbom stavka 2. navedenoga članka propisano je da pravo na naknadu zbog tjelesnog oštećenja stječe osiguranik kod kojega tjelesno oštećenje od najmanje 30% nastane kao posljedica ozljede na radu ili profesionalne bolesti. Prema stavku 3. navedenoga članka, vrste tjelesnih oštećenja i postoci tih oštećenja, na osnovi kojih se stječe pravo na naknadu zbog tjelesnog oštećenja, utvrđuju se posebnim propisom.

8. Mjerodavan je i članak 21. Uredbe o metodologijama vještačenja („Narodne novine“, broj 96/23), kao i Lista I uz Uredbu (Lista oštećenja organizma). Dan nastupa osiguranog slučaja propisan je člankom 128. stavkom 1. ZOMO-a (dan prvostupanjskog vještačenja, što je ovdje 23. srpnja 2024.).

9. Osporavano rješenje tuženika temelji na drugostupanjskom nalazu i mišljenju vijeća viših vještaka, u okviru Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, od 21. studenoga 2024. godine. Ključni dio nalaza i mišljenja drugostupanjskog tijela vještačenja glasi:

„Slijedom navedenog, vijeće viših vještaka smatra da je ocjena donesena prema kriterijima Liste 1 LOO Uredbe o metodologijama vještačenja. S obzirom da liječenje po kardiologu i pulmologu nije dovršeno, za sada je preuranjeno utvrditi trajno oštećenje organizma/tjelesno oštećenje sukladno LOO Lista 1 Uredbe o metodologijama vještačenja.

Referirajući se na žalbene navode o potrebi neposrednog pregleda, smatramo da je priložena medicinska dokumentacija u potpunosti dostatna za donošenje ocjene, a neposrednim pregledom ne može se doći do saznanja koja bi mogla promijeniti navode učinjene dijagnostičke obrade i specijalističkih nalaza.“

10. U ovome upravnom sporu stručno-medicinska osnovanost nalaza i mišljenja institucionalnih tijela vještačenja u cijelosti je potvrđena nalazom i mišljenjem sudskog vještaka Damira Vodopiveca, dr. med., sagledanim u cjelini pisanog nalaza i mišljenja te raspravnog izlaganja.

9.1. Iz pisanog nalaza i mišljenja proizlazi da je sudski vještak analizirao mjerodavnu raspoloživu medicinsku dokumentaciju, te ju je usporedio s kriterijima (ne)priznavanja i stupnjevanja tjelesnog oštećenja za konkretne bolesti. Zaključak sudskog vještačenja glasi:

„Spisu prileži spis tuženika br. 740526 u kome je, pored rješenja, priložena medicinska dokumentacija:

- povijest bolesti Dnevne bolnice Klinike za kardiovaskulare bolesti od 02.10.2024. u kome je naveden postupak koronarografije kojim se nije utvrdila ishemija srčanog mišića. Pored toga su navedene sljedeće dijagnoze: stabilna angina pectoris, koronarna bolest-subokluzija LAD, okluzija RCA, signifikantna i difuzna manja ACx, uredna RA na PD i LIMA na LAD, stanje nakon CABG x 2, KOPB, arterijska hipertenzija, VES, stanje nakon nekrotizirajućeg pankreatitisa, GERB, stanje nakon dekompresijske laminektomije, DM;

- specijalistički nalaz OB Pula, pulmološke ambulante, od 25.09.2024. kojom prigodom je utvrđen uredan difuzijski kapacitet uz lakše restriktivne i opstruktivne smetnje ventilacije, a pri testu opterećenja nije došlo do pada saturacije O2;

- nalaz MSCT-a toraksa koji je pokazao manje pleuralne priraslice u lijevom f.c; dijabetološka povijest bolesti od 08.08.2024. u kome je navedeno da se kod tužitelja radi o novootkrivenoj šećernoj bolesti. Tom prilikom je utvrđeno da je tužitelj pretio BMI 31,3 kg/m2, GUK 9,3, HbA1c 7.8 mmol/l;

- ergometrijskim testiranjem je utvrđena diskretna ST denivelacija V5-V6;

- u zaključku Otpusnog pisma Klinike Magdalena od 13.02.2024. je navedeno da se kardiološkom reevaluacijom utvrdila blaga hipokinezija bazalnog i srednjeg segmenta IVS, EF 55%, bez značajne patologije valvula, dijastolička disfunkcija I stupnja;

- u specijalističkom nalazu OB Pula od 30.11.2023. je upisan nalaz HOLTER EKG-a u kome je utvrđen osnovni srčani sinus ritam prosječne frekvencije 81/min, 6962 VES, 685 SVES, bez poremećaja AV provodljivosti, bez značajne dinamike ST spojnice;

- iz Otpusnog pisma Klinike MAGDALENA od 29.09.2023. je vidljivo da je od 14.09.2023. do potonjeg nadnevka tužitelj liječio trožilnu koronarnu bolest uz očuvanu sistoličku funkciju LV kojom prigodom mu je učinjeno dvostruko aortokoronarno premoštenje arterijskom premosnicama.

Zakonom o tjelesnom oštećenju se utvrđuju tjelesna oštećenja nastala kao posljedica ozljede na radu ili profesionalne bolesti, na temelju kojih se stječe pravo na naknadu kao pravo iz mirovinskog osiguranja te postoci tih oštećenja koji se utvrđuju u Listi tjelesnih oštećenja. Pa se tako prema odjeljku V. PLUĆA i SRCE, odio A. Pluća, točka 1. se odnosi na Trajno smanjenje funkcije pluća kao posljedica ozljede ili profesionalne bolesti, pri oštećenju respiratorne funkcije teškog stupnja; odio B označava smanjenje / oštećenje srčane funkcije zbog traume ili operacije. Pod odjeljkom VIII. KRALJEŽNICA, točka 1. Gubitak funkcije jednog dinamičkog vertebralnog segmenta, slabinska kralježnica, točka b. potpuni gubitak funkcije jednog DVS lumbalne regije iznosi 30%.

Mišljenje

Tužitelj je podnio zahtjev za utvrđivanje tjelesnog oštećenja koje je prvostupanjsko, a potom i drugostupanjsko tijelo vještačenja odbilo.

Osnova zahtjeva za utvrđivanje navedenog oštećenja je trožilna koronarna bolest srca, uz urednu sistoličku funkciju lijeve klijetke, EF 55%, bez značajne patologije valvula i dijastoličke disfunkcije I stupnja.

Isti se odnosio i na stanje po dekompresivnoj laminektomiji i vertebrosintezi L5/S1 sa TLIF radi bolni lumbosakralni sindrom uzrokovan dorzomedijalnom protruzijom iv diska L5/S1 te na plućnu bolest vezanu za spirometrijski utvrđeno srednje teške opstruktivne i lakše restriktivne smetnje ventilacije pluća.

Temeljem uzroka nastanka pobrojanih bolesti i stanja te činjenice da se prema Zakonu o tjelesnom oštećenju tjelesno oštećenje utvrđuje nastalo kao posljedica ozljede na radu ili profesionalne bolesti, smatram da se tužitelju ne može utvrditi tjelesno oštećenje jer niti jedna bolest niti stanje nije posljedica ozljede na radu ili profesionalne bolesti.

Naime, tužitelj je pušač, etiličar, dugogodišnji bolesnik sustava za kretanje, kralježnice, na bazi degenerativnih promjena, osoba koja boluje od aterosklerotki promijenjenih krvnih žila, ponajviše krvnih žila srca – koronarnih arterija uzrokovane pušenjem i povišenom razinom masnoća u krvi.“

9.2. Na raspravi sudski vještak, u odgovorima na pitanja tužitelja, dodaje, u bitnome, sljedeće. Tužitelju se nije moglo utvrditi postotak tjelesnog oštećenja pošto funkcija nijednog organa za kojeg je tužitelj tražio ocjenu tjelesnog oštećenja nije u tolikoj mjeri oštećena da bi propisima o tjelesnom oštećenju to moglo utvrditi. Naime, tužitelj je 2022. neurokirurški liječio slabinsku kralježnicu, međutim on nije priložio nalaz funkcionalne snimke slabinske kralježnice iz kojih bi se vidio da li je zbog operacije ili degenerativnih promjena iste te da je došlo do djelomičnog ili potpunog gubitka dinamičnog vertebralnog segmenta. Naime, tada bi se moglo utvrditi tjelesno oštećenje s osnove bolesti slabinske kralježnice ako je došlo do potpunog gubitka funkcije određenog dinamičnog vertebralnog segmenta. Tužitelj boluje i od trožilne koronarne bolesti. Unatoč tome globalna srčana funkcija izražena EF-ejekcijska frakcija lijeve kljetke je u konkretno iznosila 55 % što je urednih vrijednosti. Tužitelju je pulmolog utvrdio i opstruktivne i restriktivne smetnje ventilacije koje su izražene vrijednostima forsiranog vitalnog kapaciteta i vrijednosti FEV koje vrijednosti nisu tolike da bi se moglo utvrditi tjelesno oštećenje bolesti pluća. Pregledom nije došlo do pada zasićenosti kisika tako da smatram da tužitelj nema pravo na utvrđivanje tjelesnog oštećenja s osnove s tih triju bolesti. Sve tri bolesti, bolest slabinske kralježnice, bolest srca i bolest pluća, ne mogu se bitnije poboljšati daljnjim liječenjem, jer su sve tri kroničnog karaktera i ako se tužitelj ne bude pridržavao higijensko dijetetskih mjera bolesti će se po svojoj prirodi pogoršavati. Pri izradi svoga nalaza i mišljenja nisam pregledao tužitelja (Sud na to podsjeća da je u zadaći vještačenja izričito navedeno da tužitelja nije potrebno neposredno pregledati budući da se ne vještači njegovo današnje zdravstveno stanje). Koristio sam isključivo medicinsku dokumentaciju koja prileži spisu tuženika temeljem koje je i on vještačio tužitelja (Sud na to podsjeća da je zadaća vještačenja ograničena na primjenu posebnih propisa na području mirovinskog osiguranja vezanih uz tjelesno oštećenje koji propisi obuhvaćaju i odredbe kojima je definiran sadržaj i opseg medicinske dokumentacije koja se ovdje smatra relevantnom, pri čemu općenito tužitelj u upravnom sporu ne može postići ono što kao stranka ne može postići pri pravilnom vođenju upravnog postupka). Pri izradi svoga nalaza i mišljenja nisam kontaktirao poslodavca tužitelja, jer radno mjesto tužitelja nije bitno za ocjenu tjelesnog oštećenja.

11. Stranke su se o nalazu i mišljenju sudskog vještaka izjasnile kako slijedi.

11.1. Tuženik se na raspravi suglasio s pisanim nalazom i mišljenjem sudskog vještaka, uz napomenu da je u međuvremenu po novom zahtjevu doneseno rješenje kojim je tužitelju utvrđen postotak tjelesnog oštećenja, bez priznavanja prava na naknadu.

11.2. Tužitelj u toj fazi upravnog spora nije iznio osvrt na nalaz i mišljenje sudskog vještaka.

12. Navedeni vještački nalaz Sud ocjenjuje potpunim, preciznim, koherentnim i uvjerljivim, te sukladnim medicinskim kriterijima sadržanima u odredbama posebnih propisa na području obveznog mirovinskog osiguranja, kao i dokumentaciji sadržanoj u spisu predmeta upravnog postupka. Usto, sudski je vještak na raspravi uvjerljivo odgovorio na pitanja tužitelja.

13. Raspravnim rješenjem od 27. kolovoza 2025. Sud je usvojio prijedlog tužitelja vezan uz razmatranje pitanja razlike između nalaza i mišljenja institucionalnih tijela vještačenja u predmetnom slučaju i u kasnijem postupku, koji je dovršen utvrđivanjem tjelesnog oštećenja. Radi toga je Sud omogućio tužitelju da u dodatnom roku pisanim putem precizira iz kojih dijelova novog vještačenja se može zaključiti da su u ranijem vještačenju prema tadašnjem stanju stvari odlučne činjenice bile utvrđene pogrešno ili nepotpuno. Sud je pritom podsjetio da je ovdje mjerodavno stanje stvari prema danu nastupa osiguranog slučaja (23. srpnja 2024.).

12.1. U podnesku od 25. rujna 2025. tužitelj iznosi sljedeće:

„U skladu s raspravnim rješenjem Poslovni broj Us I-228/2024-15 od 27. kolovoza 2025. godine, u kojem je dijelu ranijeg nalaza pogrešno i nepotpuno utvrđen relevantne činjenice, tužitelj dostavlja vještački nalaz iz 2024. i 2025. godine, iz kojih je razvidno da je na temelju istog činjeničnog supstrata, nalazom iz 2024. godine utvrđeno nepostojanje tjelesnog oštećenja a Nalazom iz 2025. godine utvrđeno postojanje tjelesnog oštećenja.

Dokaz: Nalaz iz 2024 i Nalaz iz 2025. godine

U nalazu i mišljenju iz 2024. godine, navedeno je da nije moguće utvrditi tjelesno oštećenje budući nije dovršeno kardiološko i pulmološko liječenje tužitelja! Tužitelj je i dalje u fazi liječenja, no nalazom i mišljenjem iz 2025. godine utvrđeno mu je tjelesno oštećenje! N. B. Nalazom iz 2025. godine utvrđeno mu je i tjelesno oštećenje donjih ekstremiteta, što nije prvotnim Nalazom naznačeno kao razlog odbijanja zahtjeva radi nedovršenog kardiološkog i pulmološkog liječenja.

Slijedom navedenog, razvidno je pogrešno postupanje upravnih tijela temeljenih na Nalazu iz 2024. godine kao i vještački nalaz dr. Vodopiveca sačinjen za potrebe ovog postupka.“

12.2. Podneskom od 10. rujna 2025. tuženik ističe da je novi nalaz i mišljenje vijeća vještaka sastavljen u postupku koji je pokrenut na zahtjev tužitelja od 12. prosinca 2024., te da taj nalaz i mišljenje ne može biti od utjecaja na odlučivanje u prijašnjem postupku pokrenutom u povodu zahtjeva tužitelja od 7. studenoga 2023. godine.

14. Pri suglasnim nalazima i mišljenjima institucionalnih tijela vještačenja obaju stupnjeva i sudskog vještaka dr. Damira Vodopiveca, što se referiraju na mjerodavnu medicinsku dokumentaciju, Sud ne nalazi da su činjenice odlučne za rješavanje ove stvari u upravnom postupku utvrđene nepravilno ili nepotpuno. Osnovano tuženik naglašava da je kasnije favorabilno rješenje prvostupanjskog tijela doneseno u zasebnom, novom upravnom postupku, vještačenjem odlučnih činjenica prema danu nastupa osiguranog slučaja u tom postupku. Uz to, tužitelj ni u podnesku od 25. rujna 2025. niti u izlaganju na završnom ročištu za raspravu od 26. studenoga 2025. nije precizirao zbog čega je i nalazom i mišljenjem iz 2024. moglo biti utvrđeno postojanje tjelesnog oštećenja. Također, u pogledu nalaza i mišljenja sudskog vještaka tužitelj je u podnesku od 25. rujna 2025. iznio tek općenitu primjedbu da je riječ o pogrešnom nalazu, što tužitelj bazira na spomenutoj općenitoj usporedbi dvaju institucionalnih nalaza i mišljenja iznesenoj u tom podnesku. Sud pri tome primjećuje da je u ranijem prvostupanjskom nalazu i mišljenju prvostupanjskog tijela vještačanja od 23. srpnja 2024. navedeno da je po kardiologu preporučena rekoronarografija, koja je provedena 2. listopada 2024., te je navedena u kasnijem prvostupanjskom nalazu i mišljenju od 1. srpnja 2025. godine. Usto, tužitelj nije predložio dodatno saslušanje sudskog vještaka vezano uz razlike između nalaza i mišljenja koji su činili podlogu za negativnu odluku u odnosu na nalaze i mišljenja koji su činili podlogu za favorabilnu odluku javnopravnih tijela.

15. Nadalje, tuženik je u odgovoru na tužbu osnovano otklonio prigovor vezan uz izostanak neposrednog pregleda tužitelja. Što se tiče izjave stranke (članak 70. Zakona o općem upravnom postupku, „Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21), riječ je tek o supsidijarnom dokaznom sredstvu u upravnom postupku. K tomu, u odnosu na utvrđivanje odlučnih stručno-medicinskih činjenica u ovoj je vrsti upravne stvari propisana formalna dokazna maksima u upravnom postupku, uz provedbu medicinskih vještačenja od strane institucionalnih tijela. Uzgred, čak i da je u predmetnom upravnom postupku bilo procesnih nedostataka, kada se u upravnom sporu izvedu dodatni dokazi (u pravilu na prijedlog tužitelja), te kada rezultati tog dokazivanja (ovdje: sudskog vještačenja) upućuju na zakonitost izreke osporavanog rješenja, više nema osnove ni razloga za poništavanje osporavanog rješenja zbog možebitnih procesnih nedostataka u upravnom postupku.

16. Naposljetku, svaki od četiriju javnopravnih socijalnih sustava u kojima se utvrđuju (i) medicinske činjenice (mirovinsko osiguranje, zdravstveno osiguranje, socijalna skrb, braniteljsko / veteransko zakonodavstvo) predviđa zasebne vrste prava, sa zasebno propisanim pretpostavkama i medicinskim kriterijima za njihovo ostvarivanje. Činjenice utvrđene i prava priznata unutar jednog sustava ne mogu biti „preslikavane“ u drugi sustav. Ovdje su mjerodavni isključivo kriteriji propisani za utvrđenje činjenica odlučnih za utvrđivanje tjelesnog oštećenja u sustavu obveznog mirovinskog osiguranja, a ne, primjerice, kriteriji za priznavanje prava na inkluzivni dodatak u sustavu socijalne skrbi. Zasebnost postoji i unutar pojedinih sustava, pa se činjenice utvrđene i prava priznata vezano uz radnu (ne)sposobnost osobe ne mogu uzeti u obzir pri odlučivanju o pravima vezanima uz tjelesno oštećenje, iako se obje netom skupine prava ostvaruju unutar mirovinskog osiguranja.

17. Uzevši u obzir navedeno, osporavana odluka tuženika ocjenjuje se zakonitom. Trebalo je stoga, na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24), vezano uz članke 144. i 147. toga Zakona, tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.

18. Iako je donesena presuda kojom je tužbeni zahtjev odbijen, tužitelj nije pozvan na plaćanje pristojbe za tužbu i presudu, jer je oslobođen plaćanja pristojbe na temelju odredbe članka 11. stavka 1. točke 16., u vezi sa člankom 22. stavkom 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 118/18 i 51/23).

U Rijeci 10. prosinca 2025.

S u d a c

dr. sc. Alen Rajko

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.

Dostaviti:

- Odvjetniku Nevenu Bastijančiću, Pula, Mate Balote 5

- Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A.

Mihanovića 3