Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-461/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Dubrovniku u vijeću sastavljenom od sudaca Marije Bušković predsjednice vijeća, Emira Čustovića člana vijeća i suca izvjestitelja i Noemi Butorac članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Zoran Kosanović odvjetnik u Kutini protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d. Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, kojeg kao punomoćnica zastupa Petra Vatavuk odvjetnica u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti ugovora i novčane tražbine, odlučujući o tuženikovoj žalbi podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Kutini, Stalna služba u Novskoj broj P- 653/2024-9 od 17. lipnja 2025., u sjednici održanoj 10. prosinca 2025.

p r e s u d i o i r i j e š i o  j e

I. Žalba se djelomično uvažava a djelomično odbija kao neosnovana te se presuda Općinskog suda u Kutini, Stalna služba u Novskoj broj P-653/2024-9 od 17. lipnja 2025.:

a) potvrđuje :

- u dijelu točke I. izreke kojim je utvrđeno da je ništetna odredba članka 11. stavka 3 Ugovora o kreditu broj 9011142933 od 11. travnja 2006. u dijelu kojim se korisnik kredita obvezuje prilikom prvog korištenja kredita platiti banci naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 1,00%,

- u točki II izreke,

b) ukida:

- u preostalom dijelu točke I. izreke kojim je utvrđeno da je ništetna odredba članka 11. stavka 3 Ugovora o kreditu broj 9011142933 od 11. travnja 2006. , a kojim se korisnik kredita obvezuje platiti naknadu za osiguranje kredita u visini od 2,00% sukladno odluci banke o kreditiranju građana za kupnju motornih vozila,

- točki III. izreke i predmet vraća prvostupanjskome sudu na ponovno suđenje u ukidnom dijelu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski je sud presudio:

"I. Utvrđuje se da je ništetan članak 11. stavak 3. Ugovora o kreditu broj 9011142933 koji su 11. travnja 2006. sklopili tužitelj ZT i tuženik Privredna banka Zagreb d.d. Zagreb u dijelu kojim se korisnik kredita obvezuje prilikom prvog korištenja kredita platiti banci naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 1,00% i naknadu za osiguranje kredita u visini od 2,00% sukladno odluci banke o kreditiranju građana za kupnju motornih vozila.

II. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d. Zagreb da tužitelju ZT isplati iznos od 99,71 eur uz zakonsku zateznu kamatu koja teče od 14. travnja 2006. do 31. prosinca 2007. godine po kamatnoj stopi iz čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 30. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 31. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d. Zagreb da tužitelju ZT isplati na ime naknade troškova postupka iznos od 1.000,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine koja teče od 17. lipnja 2025. do isplate, a sve u roku od 15 dana."

2. Protiv prvostupanjske presude tuženik je podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 pročišćeni tekst 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23– dalje: ZPP) s prijedlogom preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev a tužitelju naložiti plaćanje parničnih troškova uključujući i troškove žalbe ili ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Žalba je pravovremena i dopuštena.

4. Na žalbu nije odgovoreno.

5. Žalba je djelomično osnovana.

6. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je tužiteljev zahtjev radi utvrđenja ništetnom odredbe članka 11. stavka 3. Ugovora o kreditu broj 9011142933, sklopljenog 11. travnja 2006. između tužitelja, kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora, a kojom se korisnik kredita obvezuje prilikom prvog korištenja kredita platiti naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 1,00% i naknadu za osiguranje kredita u visini od 2% sukladno odluci banke o kreditiranju građana za kupnju motornog vozila.

6.1. Predmet spora je i isplata iznosa od 99,71 EUR sa zateznim kamatama a koji iznos predstavlja 1% od iznosa kredita koji je tuženik odobrio i stavio tužitelju na raspolaganje u iznosu od 16.167,66 CHF. Tužitelj zahtjev temelji na članku 323. i 1115. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 dalje: ZOO).

7. Ispitujući prvostupanjsku presudu, kao i postupak koji je prethodio njezinom donošenju, ovaj sud je utvrdio da je u odnosu na dio točke I. izreke prvostupanjske (kojim je utvrđena ništetnost dijela ugovorne odredbe kojim se korisnik kredita obvezuje platiti naknadu za osiguranje kredita u visini od 2,00% sukladno odluci banke o kreditiranju građana za kupnju motornih vozila) ostvarena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 11. ZPP-a na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a na koju je ukazao i žalitelj u žalbi, jer presuda nema razloga o odlučnim činjenicama zbog čega se ne može ispitati njezina zakonitost

7.1. U odnosu na točku II. izreke i preostali dio točke I. izreke nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9.,11., 13. i 14. ZPP-a na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti s obzirom na početak prvostupanjskog postupka temeljem članka 365. stavak 2. ZPP-a, a na neku drugu povredu žalitelj ne ukazuje u žalbi.

8. Iz stanja spisa proizlazi :

- da su stranke 11. travnja 2006. zaključile Ugovora o kreditu broj 9011142933 temeljem kojeg je tuženik odobrio i stavio tužitelju na raspolaganje kredit u iznosu od 16.167,66 CHF,

- da je člankom 11.3 Ugovora ugovoreno da se korisnik (tužitelj) kredita obvezuje prilikom prvog korištenja kredita platiti Banci naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 1,00% (slovima: jedan posto) i naknadu za osiguranje kredita u visini od 2%

- da se o ugovornoj odredbi kojom se korisnik (tužitelj) kredita obvezuje prilikom prvog korištenja kredita platiti Banci naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 1,00% (slovima: jedan posto) nije posebno pregovaralo;

- da je tužitelj za obradu kredita platio tuženiku iznos od 751,27 kn/99,71 EUR a što iznosi1% od iznosa kredita koji je tuženik odobrio i stavio tužitelju na raspolaganje u iznosu od 16.167,66 CHF.

9. Temeljem navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je utvrdio da stranke nisu pregovarale o naknadi za obradu kredita, već se radilo o uvjetima koje je odredio tuženik, a na koje tužitelj kao stranka, odnosno prosječni potrošač nije mogao utjecati.

9. 1. Na utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski je sud primijenio odredbe članaka 81., 82. i 87 Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine 96/2003" dalje ZZP/03) te odredbe članka 3. Direktive Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. utvrdivši da je odredba sadržana u članku 11.3. Ugovora o kreditu nepoštena te time i ništetna.

9.2. Temeljem odredbi iz članaka 1111. i 1115. ZOO-a prvostupanjski je sud obvezao tuženika platiti tužitelju iznos od 99.71 eura sa zateznim kamatama koje teku od dana nakon što je naplaćena naknada za obradu kredita odbivši tuženikovo prigovor zastare s obrazloženjem da se u ovoj pravnoj stvari radi o utvrđenju ništetnosti koji se odnosi na naknadu za obradu kredita o kojoj se nije odlučivalo u kolektivnom postupku, pa se presude iz tih postupaka ne odnose na ovo pravno i činjenično pitanje pa zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva tužitelja da mu tuženik temeljem ništetne odredbe o naknadi za obradu kredita vrati iznos sa zakonskim zateznim kamatama od dana stjecanja teče od pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost ugovora, tako da zastara još nije niti počela teći. Prvostupanjski sud se pri tom pozvao na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeto na sjednici građanskog odjela od 30. siječnja 2020.

10. Prvostupanjski sud je sve odlučne činjenice pravilno utvrdio, a ta utvrđenja nisu dovedena u sumnju žalbenim navodima. Iz izvedenih dokaza jasno proizlazi kako se o spornoj ugovornoj odredbi nije moglo pregovarati niti je tužitelj na njezin sadržaj mogao utjecati jer je ista unaprijed nametnuta, a sama činjenica da je ista utvrđena u postotku od odobrenog iznosa kredita, znači da korisnicima kredita kojima je odobren veći iznos kredita plaćaju višu naknadu, a što govori u prilog tome da tako ugovornom naknadom za obradu zahtjeva i odobravanje kredita nisu pokriveni troškovi koje je tuženik imao pri obradi svakog zahtjeva i odobravanju kredita.

10.1. Tuženik nije dokazao opravdanost naknade obrade kredita u fiksnom postotku pa je jasno da je ta ugovorna odredba suprotna načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala znatnu neravnotežu na štetu tužitelja kao potrošača te je sukladno članku 81. i 82. ZZP/03 nepoštena i ništetna, pa je tuženik dužan i vratiti ono što je primio temeljem te nepoštene i ništetne odredbe.

11. Tuženik je taj koji je tužitelju nametnuo nepoštenu i ništetnu odredu te je radi toga i nepošten i to od dana stjecanja navedenog iznosa, a to je dan isplate odnosno u konkretnom slučaju dan "ustezanja" naknade od ugovorenog kredita pa je pravilno prvostupanjski sud tijek zateznih kamata odredio temeljem članka 1115. ZOO od prvog dana nakon dana stjecanja, odnosno dana nakon izvršene uplate.

12. Pravilno je sud prvog stupnja ocijenio neosnovanim prigovor zastare. Naime, Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odnosu na početak tijeka zastare je na svojoj sjednici od 30. siječnja 2020. donio zaključak Broj: Su-IV-47/2020 kojim je određeno da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavka 1. ZOO kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, pa je prvostupanjski sud pravilno ocijenio prigovor zastare neosnovanim, jer zastara restitucijskih zahtjeva još nije ni počela teći, nego će početi tek pravomoćnošću ove presude u kojoj je odlučeno o ništetnosti predmetne ugovorne odredbe.

13. Prvostupanjski je sud u obrazloženju pobijane presude dao razloge za ništetnost ugovornih odredbi koje se odnose na ulaznu naknadu (troškove obrade kredita) ali ne i razloge koje se odnose na utvrđenje ništetnosti odredbe ugovora kojom su regulirani troškovi osiguranja kredita. U odnosu na ugovorenu odredbu o osiguranju kredita počinjena je bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11 ZPP-a zbog čega je presudu u tom dijelu valjalo ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje temeljem članka 369. stavka 1. ZPP-a.

14. Zbog navedenog odlučeno je kao u točki b.) izreke ovog drugostupanjskog rješenja temeljem članka 369. stavka 1. ZPP-a, te kao u točki a) ove drugostupanjske presude temeljem članka 368. stavak 1. ZPP-a.

15. Kako odluka o parničnim troškovima ovisi o konačnom ishodu spora to je i točku III. trebalo ukinuti.

Dubrovnik, 10. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća:

Marija Bušković