Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-149/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Dijane Hofer predsjednice vijeća, Tanje Novak-Premec sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Ivane Čačić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SP, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao nositelja OPG iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Zorica Franković, odvjetnica iz Đurđevca, protiv tuženika Agroekspres d.o.o., OIB: 90464311839, iz Slovenije, 1330 Kočevje, Mozelj 24, kojeg zastupa punomoćnik Boran Gošek, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, te po protutužbi tuženika Agroekspres d.o.o. protiv tužitelja SP, radi naknade štete, odlučujući povodom žalbe i dopune žalbe tuženika izjavljene protiv presude Općinskog suda u Virovitici od 16. prosinca 2024. poslovni broj: Pl-1/2020-56, u sjednici vijeća održanoj 10. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba i dopuna žalbe tuženika i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Virovitici poslovni broj: Pl-1/2020-56 od 16. prosinca 2024.

II. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troškova sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I izreke održan je na snazi platni nalog poslovni broj: Pl-1/2020-2 od 2. rujna 2020. u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 10.552,56 EUR (ranije 79.5058,27 kuna) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 15. prosinca 2019. do isplate u skladu sa člankom 29. stavkom 2. ZOO. Pod točkom II izreke odbijen je kao neosnovan protutužbeni zahtjev tuženika kojim traži da se naloži tužitelju da mu isplati iznos od 6.000,00 EUR koje teku od 1. studenog 2019. do isplate te daljnji iznos od 200.000,00 kn (26.544,56 EUR) zajedno sa zateznom kamatom od 1. travnja 2020. do isplate. Pod točkom III izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 6.256,22 EUR.

2. Navedenu presudu pravodobnom žalbom i dopunom žalbe pobija tuženik zbog povreda odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i zbog nepotpuno ili pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom drugostupanjskom sudu da preinači pobijanu presudu u cijelosti na način da odbije tužbeni zahtjev tužitelja i usvoji protutužbeni zahtjev te obveže tužitelja da mu naknadi troškove parničnog postupka kao i troškove žalbe, a podredno da istu ukine u cijelosti i predmet vrati na ponovni postupak.

3. Na žalbu i dopunu žalbe nije odgovoreno.

4. Žalba i dopuna tuženika nisu osnovane.

5. Prema članku 365. stavku 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH i 70/19 koji se u ovom postupku primjenjuje na temelju članka 107. stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku – „Narodne novine“ broj: 80/22 uz izuzetke propisane stavkom 2., 3., 4. i 5. tog članka - dalje u tekstu: ZPP) drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga određenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ovoga Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

6. Ispitivanjem pobijane presude i postupka koji je prethodio donošenju iste primjenom članka 365. stavka 2. ZPP utvrđeno je da nije ostvarena ni jedna bitna povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti.

6.1. Nije ostvarena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP jer protivno navodima žalbe izreka presude ne proturječi razlozima presude, prvostupanjski sud iznio je dostatne, jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, a koju proturječnost tuženik sadržajem žalbe posebno niti ne obrazlaže. Ovaj sud ne nalazi da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 354. stavka 1. ZPP jer je prvostupanjski sud odlučne činjenice za predmet spora utvrdio na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, dakle na način na koji mu to nalaže članak 8. ZPP te je stečeno uvjerenje opravdao uvjerljivim, logičnim i neproturječnim razlozima koji imaju uporište u provedenim dokazima. Ocjena dokaza je u nadležnosti prvostupanjskog suda pa postupajući po toj ovlasti prvostupanjski sud ne čini bitnu povredu kad je stranka nezadovoljna utvrđenim činjenicama koje ne idu u prilog njegovim suprotstavljenim tvrdnjama i tezama.

7. Predmet postupka zahtjev je tužitelja za isplatu iznosa od 10.552,56 EUR sa zateznom kamatom od 15. prosinca 2019. na temelju računa tužitelja od 4. prosinca 2019. za isporučenih 6.671,50 kg suhih vrhova industrijske konoplje u ukupnom iznosu od 124.223,33 kn umanjen za 6.000,00 EUR za koji iznos je tužitelj izvršio prijeboj s potraživanjem tuženika za isporučeno sjeme industrijske konoplje, te zahtjev tuženika za isplatu iznosa od 6.000,00 EUR za sjeme industrijske konoplje te daljnji iznos od 200.000,00 kn (26.544,56 EUR) s osnove naknade štete.

8. Osnovanost tuženog zahtjeva te neosnovanost protutužbenog zahtjeva prvostupanjski je sud utemeljio na sljedećim činjeničnim utvrđenjima:

- da su stranka 27. ožujka 2019. sklopile Ugovor o poslovno-tehničkoj suradnji na proizvodnji i otkupu industrijske konoplje (dalje u tekstu: Ugovor o poslovnoj suradnji) kojim je tuženik kao naručitelj sukladno članku 3. tog Ugovora isporučio tužitelju 1000 kilograma certificiranog sjemena industrijske konoplje Futura 75 odnosno 30 kg po hektaru ili ukupno za 33 hektara uz financijsko zaduženje od 6.000,00 EUR

- da se navedenim Ugovorom tužitelj obvezao pobrati vrhove industrijske konoplje u prosjeku 30-40 cm visine i sušenje tako pripremljenih vrhova obaviti u sušarama gdje

o

temperatura ne prelazi 39-40 C (članak 6.) te tako suhe vrhove spremiti u jambo vreće koje osigurava naručilac, izvagati i etiketirati te evidentirati svaku vreću uz zajedničku kontrolu i pripremiti za otpremu po mjesečnoj dinamici, a ostalo pravilno uskladištiti i sigurno čuvati do otpreme po mjesečnoj dinamici oko 10 tona s time da se sva evidentirana roba otpremi naručiocu najkasnije do 31. ožujka 2020.

- da je tužitelj 6. studenog 2019. poslao prvi kamion sa 42 velike vreće suhih vrhova ukupne težine 2.613,50 kg i dana 11. studenog 2019. drugi kamion sa 46 velikih vreća ukupne neto težine 4085 kg ili ukupno 6.698,50 kg

- da je tužitelj ispostavio račun tuženiku za osušene neseparirane vrhove industrijske konoplje (cvijet + list + sjeme) u količini od 6.671,50 kg po ugovorenoj cijeni

- da je člankom 10. stavkom 3. Ugovora o poslovnoj suradnji ugovoreno plaćanje cjelokupne robe po sljedećoj dinamici: - robu pripremljenu za isporuku preuzet će predstavnik naručioca, - roba preuzeta za isporuku plaća se po predračunu (avans), - roba se otprema odmah nakon uplate, a najkasnije u roku od 1-3 dana po uplati

- da je tuženik po svojem predstavniku gosp. TP robu pripremljenu za isporuku pregledao u skladištu i rekao da će uzeti robu nakon čega je par dana poslije poslao jedan kamion, a potom i drugi te je vozač kamiona robu u nespornoj težini od 6671,50 kg odvezao u Rašeljku d.o.o. na daljnju preradu, iako prethodno tuženik nije ispunio obvezu plaćanja robe po predračunu sukladno članku 10. Ugovora o poslovnoj suradnji, a niti je otpremljenu robu vratio natrag tužitelju već ju je zadržao za sebe

- da je člankom 9. Ugovora o poslovnoj suradnji za 2019. utvrđena cijena otkupa nesepariranih vrhova industrijske konoplje proizvedenih iz sjemena koje je dostavio naručilac od 2,50 EUR/kg obračunato po srednjem tečaju HNB na dan isporuke, a što za isporučenih 6671,5 kg po 18,62 kn iznosi 124.223,33 kn

- da je tužitelj sukladno odredbi članka 196. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 - dalje u tekstu: ZOO) izvršio prijeboj potraživanja tuženika za isporučeno certificirano sjeme industrijske konoplje od 6.000,00 EUR sa svojim potraživanjem za isporučene sušene vrhove industrijske konoplje u istom iznosu i zbog čega u ovom postupku potražuje razliku nakon izvršenog prijeboja i zbog čega je protutužbom utužena tražbina tuženika u iznosu od 6.000,00 EUR za isporučeno sjeme industrijske konoplje neosnovana

- da nije sporno da u konkretnom slučaju nije došlo do otkazivanja Ugovora o čemu govori članak 8. tog Ugovora

- da je prema iskazu tužitelja tuženik počeo prigovarati kvaliteti robe te je govorio da će to riješiti, da će odvesti robu, da je malo lošije kvalitete ali budu našli rješenje i da se nakon toga više nije javljao na telefon

- da je prema iskazu zakonskog zastupnika tuženika TP za tuženika bilo najbitnije to što nije isporučeno ni 10% robe koja je bila ugovorena te da tuženik nije preuzeo ostatak robe jer nije bila dogovorene kvalitete, bila je predugačko rezana i to u visini od 1,50 cm do 1,70 cm stabljike te da je odbio preuzimati robu od tužitelja odmah nakon drugog kamiona i rekao tužitelju da mu neće ništa platiti jer ga je prevario do kraja

- da tuženik nije dokazao da bi tužitelj tuženiku isporučio dva kamiona robe koje je takve kvalitete da bi stabljike konoplje uglavnom bile dugačke od 1,50 do 1,70 cm dok iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da roba koju je isporučio tužitelj nije odudarala u svojoj kvaliteti niti u negativnom, a niti u pozitivnom smislu u odnosu na robu drugih proizvođača koji su uzgajali i prerađivali konoplju na ovom području Republike Hrvatske, a da navedeno poglavito proizlazi iz iskaza zakonskog zastupnika tuženika koji je iskazao da je išao pogledati robu koja se suši te nije imao prigovora na kvalitetu robe u vrijeme kada je konoplja bila u fazi sušenja,

te na temelju iznesenih činjeničnih utvrđenja zaključuje da je tuženik u obvezi platiti tužitelju utuženi iznos od 10.552,56 EUR (ranije 79.508,27 kn) i da je protutužbeni zahtjev tuženika za naknadu štete u iznosu od 200.000,00 kn u vidu izmakle koristi zbog neispunjenja Ugovora o poslovno suradnji nije osnovan.

9. U žalbi tuženik iznosi činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda pa potom osporava utvrđenja prvostupanjskog suda da bi tuženik preuzeo robu u prostorijama tužitelja tvrdeći da tužitelj robu nije mogao predati, a tuženik istu preuzeti u prostorijama tužitelja "jer je iz stanja spisa posve jasno da je robu tužitelj prvo morao poslati na preradu u Rašeljke d.o.o., a to iz razloga što ona prije toga nije niti spremna bila za isporuku jer nije bila u skladu sa čl. 6. ugovora". Nadalje tvrdi da tužitelj nije nikada izdao tuženiku predračun za konoplju koju se treba isporučiti već je tužitelj tek naknadno i mimo ugovora izdao račun na iznos od 124.223,33 kn koji je promptno osporio pa da je nejasno zbog čega je sud utvrdio da je on bio u obvezi platiti predračun posebice kada se iz stanja spisa može utvrditi da je među strankama očito postojao nesporazum oko kvalitete robe. Ističe dužinu vrhova, praćenje radova na ubiranju i sušenju te da tužitelj nije suhe vrhove spremao u jumbo vreće uz zajedničku kontrolu i tako ih pripremio na otpremu, da je tužitelj samo jednom pokazao konoplju u svojoj sušari koja je odgovarala standardu iz članka 6. Ugovora dok je na preradu u Rašeljke poslao osušenu konoplju lošije kvalitete pa da je to razlog zbog kojeg tužitelj nije ispostavljao predračun tuženiku jer ga je prevario. Nastavno tvrdi da je pogrešno ocijenjen iskaz svjedoka LP iz Đolte d.o.o. u ukupnosti sa ostalim dokazima, poziva se na iskaz ŠP interpretirajući ga na način koji je protivan interpretaciji prvostupanjskog suda uz tvrdnju da je konoplja koju je vidio u sušari kao i ona koja se sušila kod Đolte i koja je odgovarala kvaliteti iz Ugovora tužitelj prodao S dok je njemu u Rašeljke d.o.o. poslao na preradu dulju i nepravilno rezanu konoplju iz čega sve zaključuje da je prevaren i doveden u zabludu te da je tužitelj njegovu konoplju zapravo prodao Đolti d.o.o. dok je njemu htio "uvaliti" konoplju lošije kvalitete čemu je prigovorio i odbio dalje preuzimati robu. Ukazuje i da je tužitelj prilikom izvršenja Ugovora bio krajnje nesavjestan te da većinu svojih obveza nije izvršio. Ističe da (kada) je konačno saznao da tužitelj postupa zlonamjerno i prijevarno kada je 22. studenog 2019. obišao pogon Rašeljke d.o.o. i prvi put vidio robu koju mu je trebao isporučiti tužitelj, kojeg dana je i napravio fotografije dostavljene u spis, na što sve je upozorio tužitelja 23. studenog 2019. i da zbog svega navedenog odbija preuzimati daljnje količine robe te da istu nema namjeru platiti. Ujedno tvrdi da je sud propustio utvrditi da je u konkretnom slučaju Ugovor konkludentnim putem tj. radnjama stranaka, raskinut od strane tuženika uslijed kršenja obveza od strane tužitelja, a da to proizlazi iz samih iskaza stranaka i obrazloženja presude zbog čega ima pravo na naknadu štete koju je sud odbio dosuditi mu uz obrazloženje koje nije sukladno utvrđenim činjenicama i dokazima koji prileže spisu i protivno je materijalnom pravu. U dopuni žalbe tuženik akcenat stavlja na kvalitetu isporučenih sušenih vrhova 6. studenog 2019. te nešto bolju kvalitetu, ali isto neodgovarajuću isporučenu 11. studenog 2019. na što je upozorio tužitelja i naveo da mu je na taj način uzrokovana velika šteta jer mu nije isporučena ugovorena količina sa 33 ha.

10. Činjenično stanje utvrđeno po prvostupanjskom sudu na temelju kojeg taj sud nalazi obveznim tuženika isplatiti tužitelju utuženi iznos za isporučene suhe vrhove industrijske konoplje umanjen za potraživanje tuženika za isporučeno certificirano sjeme industrijske konoplje, te zbog kojeg nalazi neosnovanim protužbeni zahtjev za naknadu štete ovaj sud prihvaća pravilnim te isto nije dovedeno u sumnju naprijed iznesenim žalbenim navodima tuženika. Prvostupanjski je sud ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke o tužbenom zahtjevu tužitelja i protutužbenom zahtjevu tuženika te ja na temelju činjenica koje među strankama nisu sporne i onih koje je utvrdio provođenjem dokaza koji su pravilno ocijenjeni, potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje. S druge strane neodlučnim su ocijenjeni žalbeni navodi u kojima tuženik iznosi vlastito, po ocjeni ovog suda, subjektivno i jednostrano tumačenje spornog obveznopravnog odnosa i ocjenu provedenih dokaza ukazujući na drugačije činjenično stanje od onog utvrđenog po prvostupanjskom sudu jer za takve tvrdnje nema objektivnog uporišta u sadržaju provedenog postupka. Iz sadržaja žalbe osim toga nejasnim proizlaze razlozi zbog kojih je tuženik odbio svaku daljnju isporuku sušenih vrhova industrijske konoplje budući iznosi i neodgovarajuću kvalitetu ali i neisporuku ugovorene količine sa 33 ha što je u međusobnom proturječju ali i u proturječju sa iskazom zakonskog zastupnika tuženika TP. Zbog toga je neosnovanim ocijenjen i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja

11. Odlučne činjenice za predmet spora su da su stranke sklopile Ugovor o poslovnoj suradnji na temelju kojeg se tužitelj obvezao proizvesti industrijsku konoplju iz certificiranog sjemena isporučenog po tuženiku u količini od 1000 kg u vrijednosti od 6.000,00 EUR, da je tuženik nakon žetve pregledao ubrane vrhove industrijske konoplje u fazi sušenja na koje nije imao nikakve primjedbe pa ni u pogledu dužine rezanih vrhova, da je tuženik sušene vrhove industrijske konoplje pregledao i u skladištu tužitelja već zapakirane u jambo vreće kada je odlučio da mu se roba isporuči (iskaz tužitelja), da je tužitelj sušene vrhove industrijske konoplje koje su se sušile i u tvrtki Đolta d.o.o. (iskaz tuženika) pakirane u jambo vreće isporučio tuženiku u dva navrata 6. i 11. studenog 2019. u ukupnoj količini od 6671,50 kg, da je tuženik tu količinu isporučene robe primio u skladištu tvrtke Rašeljke d.o.o. u Novskoj te je i tu pregledao (iskaz svjedoka HP, vozača koji je dopremio robu iz skladišta tužitelja u skladište u Novskoj) i predao na daljnju preradu tvrtki Rašeljke d.o.o. Novska i nakon prerade otpremio u Sloveniju te da je nakon toga odbio platiti isporučenu robu i odbio bilo kakvu daljnju isporuku ugovorene robe prigovarajući kvaliteti za koju je prvostupanjski sud na temelju ocjene provedenih dokaza saslušanjem svjedoka JP, člana uprave u firmi Đolta d.o.o., ŠP, direktora u tvrtki Rašeljke d.o.o. i BP utvrdio da nije odstupala od prosječne kvalitete.

12. Tvrdnje tuženika da je tužitelj konoplju koju je zakonski zastupnik vidio u sušari kao i onu koja se sušila kod Đolte d.o.o. i koja je odgovarala kvaliteti iz Ugovora o poslovnoj suradnji (tužitelj) prodao Đolti dok je njemu u Rašeljke d.o.o. poslao na preradu dulju i nepravilno rezanu konoplju i iz toga zaključuje da je prevaren i doveden u zabludu te da je tužitelj njegovu konoplju zapravo prodao Đolti d.o.o. dok je njemu htio "uvaliti" konoplju lošije kvalitete, u domeni su insinuacije jer su protivne dokazima u spisu. Iz provedenih dokaza proizlazi da je tužitelj tvrtki Đolta d.o.o. prodao svega 2207 kg vrhova industrijske konoplje po cijeni od 18,50 kn (ukupno s PDV-om 51.036,87 kn) sukladno računu tužitelja od 30. listopada 2019. s lista 123 spisa za koju prodaju tužitelj u svom iskazu navodi da je joj svrha bila kompenzacija za izvršenu uslugu sušenja vrhova industrijske konoplje koji su prema računima s lista 120 i 121 spisa iznosili ukupno 53.750,00 kn. U svom iskazu zakonski zastupnik tuženika navodi da mu je tužitelj priznao tu činjenicu. Tek nakon što je tuženik odlučio prekinuti svaku daljnju suradnju sa tužiteljem u studenom 2019. te se više nije javljao tužitelju na telefon (iskaz tuženika i tužitelja), tužitelj je tvrtki Đolta d.o.o. u veljači 2020. isporučio daljnjih 3333 kg vrškova industrijske konoplje, a potom i tvrtki Cer-Co d.o.o. Biljevac 13. veljače 2020. 16385 kg (računi tužitelja s lista 119 i 122 spisa) te je prema iskazima svjedoka JP i BP isporučena roba bila odgovarajuće kvalitete. Stoga tvrdnje tuženika o prijevari i zavjeri tužitelja u izvršavanju obveza ugovorenih Ugovorom o poslovnoj suradnji nemaju uporište u procesnoj građi.

13. Obveza tuženika platiti isporučene suhe vrhove industrijske konoplje proizlazi iz članka 10. Ugovora o poslovnoj suradnji te iz odredbe članka 376. stavka 1. ZOO primjenu kojeg Zakona su stranke ugovorile člankom 11. tog Ugovora, a isto tako i iz članka 9. istog Zakona kojim je propisano je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje. U utvrđenim okolnostima nije ostvaren razlog za raskid ugovora iz članka 364. i članka 365. stavka 1. ZOO do kojeg tuženik u žalbi tvrdi da je došlo konkludentnim radnjama tuženika zbog kršenja obveza tužitelja kao novoj činjenici koja je u izravnoj suprotnosti s iskazom zakonskog zastupnika tuženika TP u kojem izričito navodi da nije otkazao Ugovor o poslovnoj suradnji, a isto tako i sadržaju dopisa tuženika od 17. prosinca 2019. upućenog tužitelju s lista 23-24 spisa, pa stoga posljedično tuženik nema pravo na naknadu štete zbog raskida ugovora.

14. Zbog naprijed iznesenih razloga nije ostvaren ni žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava pa je stoga primjenom članka 368. stavka 1. ZPP valjalo žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu uključivo i odluku o troškovima postupka u vezi koje tuženik ne iznosi konkretne razloga pobijanja očito je pobijajući posljedično pobijanja odluke o glavnoj stvari, a da ovaj sud u odluci o troškovima postupka na temelju članka 365. stavka 2. ZPP ne pazi po službenoj dužnosti.

15. Budući tuženik nije uspio sa žalbom to je odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova sastava žalbe.

U Varaždinu 10. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća

Dijana Hofer