REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-625/2020-76

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Aleksandri Pomykalo kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice JP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Jaši Krausu, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika GRAD ZAGREB, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB 61817894937, zastupanog po punomoćniku Marku Ramljaku, odvjetniku iz Zagreba, radi mobinga, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 16. listopada 2025., u nazočnosti punomoćnika stranaka, objavljene 10. prosinca.2025.

p r e s u d i o  j e

I/ Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Utvrđuje se da je tužiteljica uznemiravana na radnom mjestu čime su joj povrijeđeno pravo na dostojanstvo, čast, ugled, tjelesno i duševno zdravlje.

II. Nalaže se tuženiku Grad Zagreb, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB 61817894937 da tužiteljici JP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] na ime naknade štete zbog povrede dostojanstva isplati iznos od 6.646,14 eura uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od 25.02.2020. pa do isplate sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41708, 125/11, 78/15), prema stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

III. Nalaže se tuženiku Grad Zagreb, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB 61817894937 da tužiteljici JP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] naknadi troškove parničnog postupka.“

II/ Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 3.000,00 eura u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je u radnom odnosu kod tuženika od 1985., te je trenutno zaposlena na radnom mjestu pomoćnice pročelnika za pravne poslove, Gradski zavod za zaštitu spomenika kulture i prirode. Protiv tužiteljice je u listopadu 2017. pokrenut postupak pred službeničkim sudom zbog teške povrede službene dužnosti, a koji postupak do danas nije okončan. Tužiteljica do siječnja 2019. nije znala da se ovaj postupak vodi. Predmetni postupak pokrenuo je prijašnji pročelnik Zavoda, neposredno prije svog odlaska u mirovinu, i to nakon što je kroz pet godina prije odlaska u mirovinu uznemiravao tužiteljicu te joj prijetio da će joj se osvetiti. U navedenom razdoblju pročelnik LP više je puta tužiteljici dobacivao neprimjerene komentare "da je nedojebana", "da će joj napraviti muško dijete" i sl.

2. Nakon ročišta službeničkog suda 17. travnja 2019., počeli su novi pritisci i nezakonita postupanja tuženika na štetu tužiteljice. Tužiteljica je 19. travnja 2019. od strane novog pročelnika Zavoda KP usmenim putem obaviještena da je zbog ročišta i onoga što se na njemu dešavalo pod "suspenzijom". U okviru takve "usmene suspenzije" tužiteljici se od travnja 2019. ne dodjeljuju predmeti u rad te joj je zabranjeno dolaziti na kolegije, sastanke, kao inkontakt sa strankama u postupcima koji su joj prethodno dodijeljeni u rad i sl. Zbog takvog postupanja tuženika ugled tužiteljice unutar radne sredine dodatno je narušen jer kolegama mora objašnjavati zašto ne prisustvuje kolegijima i zbog čega joj se onemogućava normalno obavljanje rada. Kroz cijelo vrijeme trajanja suspenzije tužiteljici se po nalogu pročelnika kolege obraćaju za pomoć u izradi upravnih akata te ona pomaže kolegama u sastavljaju odluka i rješenja, te dolazi na posao.

3. Tužiteljica je 10. listopada 2019. od naslova zatražila da joj se dostave podaci o broju predmeta koji su joj dodijeljeni u rad u razdoblju od 10. listopada 2017. pa do 10. listopada 2019., ali se naslovno tijelo oglušilo na ovaj zahtjev. Iz ovakve potvrde bilo je jasno vidljivo da se tužiteljici od travnja 2019. ne dodjeljuju predmeti u rad, a što predstavlja diskriminaciju s ciljem izolacije radnika na radnom mjestu, kao i umanjivanju rezultata rada koji radnik objektivno obavlja. Osim toga što se time kod tužiteljice stvara osjećaj izolacije na radnom mjestu te ju se pred kolegama prikazuje kao osobu koja je u drugačijem radnopravnom položaju od ostalih radnika. Ovime tuženik ponižava tužiteljicu te joj se narušava dostojanstvo. Zbog ovakvog postupanja tužiteljica nije u mogućnosti ostvariti rezultate zbog kojih bi inače bila nagrađena za nadprosječan rad i s time povezanu materijalnu nagradu, pa se ovakvim postupanjem narušavaju i materijalna prava tužiteljice.

4. Tužiteljica potražuje i razliku u plaći za vrijeme provedeno na bolovanju u razdoblju od listopada 2017. pa do dana dostave podataka te doznake za bolovanje u navedenom razdoblju. Kako je tužiteljica na bolovanje bila upućena zbog gore opisanih radnji tuženika jasno je da na strani tuženika postoji odgovornost za materijalnu štetu, izmaklu dobit, sukladno čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje ZOO).

5. Uslijed gore opisanog postupanja tuženika i prethodnog pročelnika Zavoda, tužiteljica je bila prisiljena zatražiti pomoć psihijatra pa tako od svibnja 2017. redovito uzima terapiju te odlazi na tretmane. Od 19. travnja 2019. zbog gore opisanog postupanja tuženika povremeno odlazi na bolovanja, a kako bi se izdvojila iz okoline u kojoj je izvrgnuta omalovažavanju, izolaciji i diskriminaciji, a koje predstavljaju izvor stresa koji je osobito štetan za tužiteljicu s obzirom da boluje od dijabetesa. Tužiteljica zbog gore opisanog postupanja tuženika ima psihičke smetnje, osjeća tjeskobu, ima problema sa spavanjem, a na radnom mjestu se osjeća izoliranom, poniženom i pod stalnim pritiskom od strane nadređenih.

6. U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, te predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti kao neosnovan, uz naknadu parničnog troška tuženiku.

7. U toku postupka sud je izvršio uvid u: Zapisnike sa Službeničkog suda (strana 6-9, 10-14 spisa), medicinsku dokumentaciju (strana 15-26, 66-68 spisa), Izjavu o suglasnosti za uskratu plaće (strana 45 spisa), dopis Stručne službe gradonačelnika (strana 47-48 spisa), presliku spisa Službeničkog suda u Gradu Zagrebu (strana 58 spisa), Rješenje Službeničkog suda (strana 73-75 spisa), izvršnost rješenja Službeničkog suda (strana 77 spisa), provedeno je medicinsko vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji psihijatrici dr. Branki Vidrih (strana 110-113 spisa), e-mail korespondenciju (strana 140-141 spisa),

Zaključak gradonačelnika (strana 146 spisa), povijest izmjena (strana 159-161 spisa), ispis iz evidencije zaposlenika (strana 167-173 spisa), saslušana je tužiteljica (strana 96-98 spisa), saslušani su svjedoci SP,

FP, ŽP, LP i OP (strana 123-130 spisa), CP (strana 144 spisa).

8. Izvedene dokaze tijekom postupka sud je cijenio čl. 8. ZPP-a te je ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno ocijenio da je tužbeni zahtjev tužiteljice neosnovan.

9. Među strankama nije sporno da je tužiteljica zaposlena kod tuženika.

10. Među strankama je sporno je li tužiteljica bila uznemiravana i diskriminirana od strane neposredno nadređenih, i kao uzročno-posljedična veza između uznemiravanja na radnom mjestu pravo na naknadu štete zbog povrede dostojanstva.

11. Prvenstveno se navodi kako je uznemiravanje izričito predviđeno čl. 134. Zakonom o radu (Narodne novine 93/14, 127/17, 98/19, dalje u tekstu: ZR). Da bi bila riječ o uznemiravanju u smislu ZR-a, potrebno je da postoji neki od temelja diskriminacije iz Zakona o suzbijanju diskriminacije (Narodne novine 85/08, 112/12, u daljnjem tekstu ZSD).

12. Teret dokaza postojanja takvog postupanja je na tužiteljici prema općim pravilima o teretu dokazivanja, odnosno ista je bila dužna dokazati postojanje onih okolnosti za koje u tužbi navodi da su dovele do diskriminacije odgovornih osoba tuženika prema njoj, te koje bi kao takve predstavljale osnovu po kojoj bi joj tuženik kao poslodavac bio dužan naknaditi štetu.

13. Iz iskaza saslušanih svjedoka ne proizlazi da bi tužiteljica bila uznemiravana, omalovažavana, distancirana i diskriminirana u radnoj sredini i okruženju od strane drugih radnika radi nastale situacije, niti da ne bi obavljala poslove po nalogu nadređenih (Službeničkog suda ili tzv. suspenzije), niti da joj je profesionalni dignitet bio narušen.

14. U svom iskazu niti tužiteljica nije navela konkretno kada i na koji način je uznemiravana i diskriminirana, već iznosi svoj subjektivni stav koji tijekom godina nije nikome prijavljivala niti tražila zaštitu od takvog ponašanja. Nadalje, dodjela ili ne dodjela predmeta u rad tužiteljici ulazi u organizaciju poslovanja tuženika koje ne ovisi o sudskoj odluci, a činjenica je da je tužiteljica dolazila na rad i obavljala zadane poslove po neposredno nadređenom.

15. Činjenica što je protiv tužiteljice vođeni službenički postupak nije dovoljna pravna osnova za dosuđenje zatražene naknade štete i niti osnova za odgovornost tuženika naknade štete. Naime, pretpostavka za naknadu štete zbog povrede prava osobnosti je postojanje protupravne radnje štetnika, pa kako tužiteljica nije tvrdila, a niti dokazala da bi postojala neka druga protupravna radnja tuženika kojom bi joj bila prouzročena povreda prava osobnosti, to nema pravo na naknadu štete zbog povrede prava osobnosti budući ničim nije utvrđeno da je tuženik postupao protupravno, što bi bilo u uzročno-posljedičnoj vezi s nastalim zdravstvenim problemima tužiteljice, a u tijeku postupka tužiteljica nije navela niti jednu osnovu diskriminacije i uznemiravanja, niti je dokazala da je stavljena u nepovoljniji položaj od bilo koje druge osobe po osnovama koje propisuje ZSD, odnosno nije učinila čak niti vjerojatnim da se prema njoj postupalo suprotno u odnosu na druge radnike tuženika. Odredbom čl. 3. definiran je pojam uznemiravanja kao svako neželjeno ponašanje uzrokovano nekim od osnova za diskriminaciju propisanu tim zakonom koji ima za cilj i stvarno predstavlja povredu dostojanstva osobe, a koje uzrokuje strah, neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje.

16. Nadalje, odredbom čl. 7. ZR-a propisano je da je ( 1) poslodavac obvezan u radnom odnosu radniku dati posao te mu za obavljeni rad isplatiti plaću, a radnik je obvezan prema uputama koje poslodavac daje u skladu s naravi i vrstom rada, osobno obavljati preuzeti posao. (2) Poslodavac ima pravo pobliže odrediti mjesto i način obavljanja rada, poštujući pri tome prava i dostojanstvo radnika. (3) Poslodavac je dužan osigurati radniku uvjete za rad na siguran način i na način koji ne ugrožava zdravlje radnika, u skladu s posebnim zakonom i drugim propisima. (4) Zabranjena je izravna ili neizravna diskriminacija na području rada i uvjeta rada, uključujući kriterije za odabir i uvjete pri zapošljavanju, napredovanju, profesionalnom usmjeravanju, stručnom osposobljavanju i usavršavanju te prekvalifikaciji, u skladu s ovim Zakonom i posebnim zakonima. (5) Poslodavac je dužan zaštititi dostojanstvo radnika za vrijeme obavljanja posla od postupanja nadređenih, suradnika i osoba s kojima radnik redovito dolazi u doticaj u obavljanju svojih poslova, ako je takvo postupanje neželjeno i u suprotnosti s ovim Zakonom i posebnim zakonima.

17. U konkretnom slučaju, temeljem navedene odredbe, poslodavac je obvezan radniku dati posao, a radnik je obvezan prema uputama koje poslodavac daje u skladu s naravi i vrstom rada osobno obavljati preuzeti posao; nadalje, poslodavac ima pravo pobliže odrediti mjesto i način obavljanja rada, poštujući pri tome prava i dostojanstvo radnika, dakle, ne dodjeljivanje predmeta ovaj sud ne smatra uznemiravanjem tužiteljice, budući je tužiteljica obavljala poslove prema uputama poslodavca.

18. Slijedom navedenog sud nije utvrdio da postoji štetni događaj, odnosno štetna radnja koju je uzrokovao poslodavac, te da ne postoji uzročno-posljedična veza između štetne radnje tuženika i nastale štete tužiteljici, a što je jedna od pretpostavki za štetnu odgovornost koja bi za posljedicu imala povrjeđivanje prava osobnosti tužiteljice. U smislu navedenog, za nastanak obvezno-pravnog odnosa odgovornosti za štetu nužno je kumulativno ispunjenje pretpostavki (štetna radnja zbog koje je nastala šteta osobi koja traži naknadu štete, protupravnost štetne radnje, uzročna veza između štetne radnje i štete kao posljedice čl. 1045. ZOO-a, što znači da bez štetne radnje štetnika, u ovom slučaju tuženika, nema niti odgovornosti za štetu.

19. Slijedom navedenog tužiteljica je odbijena sa zahtjevom za utvrđenje uznemiravanja na radnom mjestu i naknadom štete zbog povrede dostojanstva.

20. Tuženiku su dosuđeni troškovi koji su bili prijeko potrebni radi vođenja parnice i zastupanja po punomoćniku sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (Narodne novine 138/2023) po Tbr. 7.1. a čiji trošak se sastoji od troškova sastava odgovora na tužbu 100 bodova, pristup na ročište 1.9.2020., 12.11.2020., 14.2.2023., 24.10.2023., 16.1.2024., 23.10.2024., 3.6.2025. i 16.10.2025. svako po 100 bodova, dva obrazloženog podneska svaki po 100 bodova, podnesaka od 3.1.2024., 20.2.2024., 28.6.2024. i 3.6.2025. svaki po 25 bodova (Tbr.8.4.), ukupno 1200 bodova odnosno 2.400,00 eura, uvećano za 25% PDV-a u iznosu od 600,00 eura, ukupno je tuženiku dosuđen trošak u iznosu od 3.00,00 eura.

21. Tužiteljica je temeljem odredbe čl. 15. st. 1. t. 3 Zakona o sudskim pristojbama oslobođena od plaćanja istih.

U Zagrebu 10. prosinca 2025.

Sutkinja:

Aleksandra Pomykalo

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 5 primjeraka, u roku 15 dana od dana uručenja ovjerenog prijepisa presude, sukladno odredbi čl. 335. st. 7., 8. i 9. ZPP-a.

DNA

1. pun. tužiteljice

2. pun. tuženika