REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb - Istok, Turinina 3

Poslovni broj: Povrv-728/2020-35

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu Martini Klanac, na temelju prijedloga sudskog savjetnika Luke Bućana, u pravnoj stvari tužitelja Grad Zagreb, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, kojeg zastupa punomoćnik Marko Ramljak, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika EŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik CŠ, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene 19. studenoga 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja odvjetničkog vježbenika RŠ i punomoćnika tuženika, **.**.2025.

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Stjepana Volarića posl. br. Ovrv-63/2020 od 19. listopada 2020. kojim je tuženiku naloženo da tužitelju isplati 5.755,37 EUR sa zateznim kamatama kako slijedi:

- na iznos od 26,43 EUR od 17. lipnja 2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 409,21 EUR od 17. lipnja 2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 409,21 EUR od 17. lipnja 2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 409,21 EUR od 07. srpnja 2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 409,21 EUR od 07. srpnja 2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 409,21 EUR od 07. srpnja 2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 409,21 EUR od 07. srpnja 2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 409,21 EUR od 07. srpnja 2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 409,21 EUR od 05. lipnja 2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 409,21 EUR od 05. srpnja 2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 409,21 EUR od 05. kolovoza 2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 409,21 EUR od 05. rujna 2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 409,21 EUR od 05. listopada 2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 409,21 EUR od 05. studenog 2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 409,21 EUR od 05. prosinca 2019. godine pa do isplate, po stopi koja se određuje temeljem čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, i to do 31.12.2022. godine, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. godine do 29.12.2023. godine, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te od 30.12.2023. godine, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, i to kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, te se za navedeno tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

III. Nalaže se tužitelju da naknadi tuženiku trošak ovog postupka u iznosu 1.354,05 eura, u roku 15 dana.

O b r a z l o ž e n j e

1. Tužitelj (prije ovrhovoditelj) je 11. svibnja 2020. podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave kojim od tuženika (prije ovršenika) potražuje iznos 43.363,81 kuna / 5.755,37 eura sa zateznim kamatama.

2. Na osnovu tog prijedloga, javni bilježnik Stjepan Volarić je 19. listopada 2020. donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave posl. br. Ovrv-63/2020.

3. Protiv navedenog rješenja tuženik je podnio pravovremen i obrazložen prigovor u kojem osporava aktivnu i pasivnu legitimaciju, osnovu i visinu potraživanja, zatezne kamate i troškove postupka, a ističe i prigovor zastare.

4. Rješenjem ovog suda posl. br. Povrv-728/20 od 17. studenoga 2020. rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Stjepana Volarića posl. br. Ovrv-63/2020 od 19. listopada 2020. je stavljeno izvan snage te je odlučeno da će se ovaj postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

5. Tužitelj je u podnesku od 10. ožujka 2021. pojasnio da se njegovo potraživanje odnosi na naknadu za bespravno korištenje nekretnine označene kao kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], 25. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-25) poslovni prostor na polukatu ulične zgrade, površine 224,21 čm, koji je neodvojivo povezan sa odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i ostali dijelovi, na adresi [adresa], za razdoblje od listopada 2018. godine do prosinca 2019. godine. Ističe da tuženik navedenu nekretninu koristi bespravno, zajedno s Udrugom stradalih u prometnim nezgodama „BONUS“ i trgovačkim društvom BONUS B d.o.o., čiji je osnivač također tuženik. Od tuženika potražuje 1/3 naknade za bespravno korištenje s PDV-om, obračunate sukladno Zaključku o kriterijima za određivanje zakupnine za poslovni prostor („Službeni glasnik Grada Zagreba 6/16). Predlaže u cijelosti održati na snazi platni nalog.

6. Sud je tijekom postupka pročitao izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja (list 3 spisa), zemljišnoknjižni izvadak za predmetnu nekretninu (list 32-33, 90-91), tužbu u predmetu Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. Pp-16/15 (list 34-36), povijesne izvatke iz sudskog registra (list 37-51), zapisnik od 30. listopada 2018. (list 52), Zaključak o kriterijima za određivanje zakupnine za poslovni prostor (list 53-64), dopis GSKG d.o.o. od 4. veljače 2020. (list 65-67), dopis Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu Grada od 19. ožujka 2019. (list 68), presudu Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-2072/19 od 26. veljače 2020. (list 71-76), presudu Visokog upravnog suda posl. br. Usž-250/19 od 20. studenoga 2019. (list 102-104), presudu Upravnog suda u Zagrebu posl. br. UsI-3215/17 od 31. listopada 2018. (list 105-109), rješenje Ministarstva pravosuđa, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo KLASA: UP/II-942-01/14-01/997, URBROJ: 514-04-02-01- 01-17-02 od 11. rujna 2017. (list 110-114), spis Općinskog građanskog suda posl. br. Pp-16/15, iskaz svjedoka JŠ (list 85-86) i iskaz tuženika (list 86-87).

7. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatom naknade za korištenje bez valjane pravne osnove nekretnine označene kao kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], 25. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-25) poslovni prostor na polukatu ulične zgrade, površine 224,21 čm, koji je neodvojivo povezan sa odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i ostali dijelovi, na adresi [adresa], za razdoblje od listopada 2018. do prosinca 2019. godine.

9. Prema čl. 165. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17, dalje: ZV), nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario.

10. Među strankama je sporna aktivna legitimacija, pasivna legitimacija u smislu je li tužitelj bio posjednik predmetne nekretnine, visina potraživanja, tijek zateznih kamata te nastup zastare.

11. Prije svega, treba reći da iz dostavljenog zemljišnoknjižnog izvatka proizlazi da je tužitelj u cijelosti vlasnik predmetne nekretnine te da je stoga aktivno legitimiran za potraživanje naknade za koristi koje je nepošteni posjednik imao za vrijeme posjedovanja te nekretnine, na što ne utječe niti činjenica da se vodi upravni postupak radi utvrđenja prava vlasništva Republike Hrvatske temeljem čl. 77. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine ("Narodne novine", broj 92/96, 39/99, 92/99 - ispravak, 42/99, 43/00, 131/00, 27/01, 34/01, 65/01, 118/01, 80/02, 81/02 i 98/19 - dalje: Zakon o naknadi).

12. Naime, onaj u čijoj se imovini poslovni prostor nalazi za vrijeme trajanja upravnog postupka povrata oduzete imovine, aktivno je legitimiran kao tužitelj u parnicama pokrenutim protiv bespravnih korisnika kao tuženika, radi naplate naknade za korištenje poslovnih prostora koji su predmet upravnih postupaka povrata temeljem Zakona o naknadi sve do pravomoćnog okončanja upravnog postupka na način da okončanje postupka predstavlja tek pravomoćno rješenje kojim se utvrđuje vlasništvo Republike Hrvatske ili treće fizičke osobe (Tako Vrhovni sud Republike Hrvatske u Rev 1134/2021 od 25. listopada 2022.).

13. Pritom se ističe da je tužitelj već prethodno u postupku koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu zatražio predaju predmetne nekretnine u posjed, na koji način je i izrazio volju za posjedovanjem te nekretnine, kako to navodi i tuženik u svom iskazu. Osim toga, da je tužitelj izrazio volju za posjedovanjem nekretnine proizlazi i iz navoda tužbe u predmetu Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. Pp-16/15.

14. Nadalje, odnosu na okolnost posjeda predmetne nekretnine tuženik u svom iskazu navodi tužitelj svakih šest mjeseci potražuje plaćanje od njega i od više firmi, iako na predmetnoj adresi posluje više subjekata te oni ne rade bespravno. Ističe da s tužiteljem osobno nema sklopljen nikakav ugovor, da je tužba podnesena i za iseljenje, ali je u prvostupanjskoj presudi utvrđeno da tužitelj nije aktivno legitimiran. Navodi da je predsjednik Udruge Bonus koja je registrirana na Hvaru, a na adresi [adresa] samo prima poštu. Bio je direktor više firmi koje su ondje bile registrirane, ali osobno nikada nije potpisao ugovor o najmu jer smatra da je prvo potrebno riješiti pitanje aktivne i pasivne legitimacije. Potvrđuje da je bio u predmetnom prostoru jer je bio direktor firmi koje su ondje radile, da je dio vremena bio u Americi, ali je u razdoblju na koje se potraživanje odnosi bio u Hrvatskoj i da je cijelo vrijeme predsjednik Udruge Bonus. Navodi da je Vajda d.d., čiji je bio vlasnik, bila korisnik prostora te je trebala sklapati ugovore s korisnicima i s Gradom Zagrebom, no ugovor nikada nije sklopljen jer je Grad odbio, unatoč nalogu Ministarstva. Prvi put je u prostor ušao 1995. –1996., a u jednom razdoblju prostor su koristili brojni drugi korisnici s vlastitim ključevima, uključujući odvjetničke urede i razna društva koja s njim nemaju veze.

15. Svjedok JŠ u svom iskazu navodi da je zaposlen u Gradu Zagrebu kao stručni referent te da obavlja kontrole dodjele, iseljenja, useljenja, provala, deložacija i izvlaštenja. U konkretnom slučaju otišao je obići prostor u Prolazu Harmica, na [adresa], gdje je zatekao mušku osobu koja se nije htjela identificirati, ali smatra da to nije bio tuženik. Radilo se o izvornom stanu koji je u nekom trenutku pretvoren u poslovni prostor, a na ulaznim vratima i dalje se nalaze natpisi društava navedenih u zapisniku. Nigdje na sandučiću, vratima ili ploči nije vidio ime tuženika, jer da jest, bio bi ga zapisao. U prostor nije ulazio, ostao je na vratima, što je i naveo u zapisniku. Ne zna na temelju čega je tuženik evidentiran kao posjednik jer te evidencije vodi pravna služba.

16. Iz zapisnika od 30. listopada 2018. proizlazi da je službena osoba JŠ u predmetnoj nekretnini zatekao mušku osobu koja se nije željela identificirati, niti pustiti službenu osobu u prostor i koja je izjavila da po nalogu EŠ izjavljuje da se vodi postupak protiv Grada Zagreba i protiv države. U zapisniku se navodi da se na ulaznim vratima nalazio natpis Udruga stradalih u prometnim nezgodama Bonus, a na zidu kraj ulaza da se nalazila ploča s natpisima Bonus grupa, „Bonus“ d.o.o., „Bonus B“ d.o.o., „Bonus Petrinja“ d.o.o. i „Bonus Slunj“ d.o.o.

17. Iz tužbe u predmetu Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. Pp- 16/15 proizlazi da su trgovačka društva Bonus grupa d.o.o., Bonus travel d.o.o., Bonus trezor ŠKZ u likvidaciji te Malus d.o.o., svi zastupani po direktoru EŠ, **.**.2015. podnijeli tužbu zbog smetanja posjeda protiv tuženika u kojoj navode da su mirni posjednici predmetne nekretnine.

18. Iz povijesnih izvadaka iz sudskog registra proizlazi da su trgovačka društva Bonus travel d.o.o., Bonus trezor ŠKZ u likvidaciji te Malus d.o.o. brisani iz sudskog registra.

19. Prema ocjeni ovog suda, na temelju provedenih dokaza ne proizlazi da je tuženik EŠ u utuženom razdoblju bio posjednik predmetne nekretnine kao fizička osoba. Na vratima i zidovima prostora nalazili su se isključivo nazivi udruga i trgovačkih društava, a ne njegovo ime, što potvrđuje svjedok JŠ. Ni svjedok niti zapisnik ne potvrđuju da je tuženik ikada zatečen u faktičnom držanju prostora, već je u prostorima boravila druga osoba koja se nije htjela identificirati. Sam tuženik navodi da je prostor koristio jedino u svojstvu direktora ili predsjednika pravnih osoba, a ne osobno, dok iz sudskog postupka Pp-16/15 proizlazi da su upravo te pravne osobe, a ne on, tvrdile da su posjednici predmetne nekretnine. Činjenica da je bio direktor ili osnivač više društava ne čini ga fizičkim posjednikom, budući da posjed pripada pravnoj osobi koja obavlja djelatnost pa sama okolnost da je osoba koja je zatečena u prostoru izjavila da po nalogu EŠ izjavljuje da se vodi postupak protiv Grada Zagreba i protiv države, ne znači da tuženik tu izjavu nije dao u svojstvu direktora i ovlaštene osobe društava koje su nesporno u posjedu prostora. Ni jedan dokaz ne upućuje na to da je tuženik osobno upravljao, koristio ili držao prostor, pa se njegova odgovornost ne može temeljiti na posjedu.

20. Također, tuženik nije niti posredni posjednik predmetne nekretnine. Ovo stoga što je za posredan posjed nužno da neposredni posjednik posjeduje kao plodouživatelj, založni vjerovnik, zakupoprimac, najmoprimac, čuvar, posudovnik ili u kojem drugom sličnom odnosu u kojemu je prema drugome ovlašten ili obvezan kroz neko vrijeme posjedovati je, kako je to propisano čl. 10. st. 3. ZV, a iz spisa ne proizlazi da pravne osobe predmetnu nekretninu posjeduju posredstvom takvog pravnog odnosa.

21. Što se tiče navoda tužitelja s ročišta za glavnu raspravu od 19. studenoga 2025. o tome da je tuženik jedina osoba koja je u neprekinutom posjedu, a koja je po brisanju Bonus grupe, kao i Bonus trezor ŠK zadruge bila u posjedu ključa i jedina mogla puštati druge pravne osobe i udruge u taj prostor po gašenju starijih pravnih osoba, sud ukazuje da treba razdvojiti različite faze vremenskog faktičnog stanja u prostoru. Naime, tuženik je mogao biti posjednik predmetne nekretnine u trenutku kada su sva društva koja su nesporno bila posjednici prestala postojati jer bi u takvoj situaciji bio jedina osoba s mogućnošću upravljanja prostorom. Međutim, kada je tuženik nesporno naknadno osnovao nove pravne osobe kojima je predao posjed nekretnine, ocjena je ovog suda da je njegov posjed kao fizičke osobe prestao jer od tada predmet posjedovanja drži kao zakonski zastupnik novog posjednika, a ne više kao fizička osoba. To stoga što se od tada novoosnovana pravna osoba s voljom prenositelja našla u položaju izvršavati vlast glede stvari, čime je posjed tuženika prestao, sve sukladno čl. 14. st. 1. ZV.

22. Konačno, ukazuje se da tužitelj u tijeku postupka nije tvrdio da tuženik zloupotrebljava okolnost da kao član trgovačkoga društva ne odgovara za obveze društva, već da je isključivo tvrdio da je tuženik u posjedu predmetne nekretnine zajedno s Udrugom stradalih u prometnim nezgodama Bonus i trgovačkim društvom Bonus B d.o.o. Stoga sud, imajući u vidu da je vezan činjenicama koje tužitelj navede, nije razmatrao odgovornost tuženika za predmetnu obvezu po osnovi proboja pravne osobnosti iz čl. 10. st. 3. i 4. Zakona o trgovačkim društvima ("Narodne novine" br. 111/1993, 34/1999, 121/1999, 52/2000, 118/2003, 107/2007, 146/2008, 137/2009, 111/2012, 125/2011, 68/2013, 110/2015, 40/2019, 34/2022, 114/2022, 18/2023, 130/2023, 136/2024 - dalje: ZTD).

23. Slijedom svega navedenog, sud je utvrdio da tuženik u utuženom razdoblju nije bio posjednik predmetne nekretnine pa je na temelju čl. 165. st. 1. ZV odlučio kao u točki I. izreke ove presude.

24. Odredbom članka 164. stavka 4. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP)propisano je da o zahtjevu za naknadu troškova postupka sud odlučuje u presudi (ili rješenju) kojom se završava postupak pred tim sudom. Prema Zaključku sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanom 2. lipnja 2017. u Zagrebu, presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave. O tom trošku odlučuje se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom djelu parničnog postupka, a zatezne kamate na dosuđeni trošak teku od donošenja prvostupanjske presude.

25. Odluka o troškovima postupka donesena je na temelju čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP, uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, dalje: Tarifa). Tuženiku je dosuđen trošak sastava prigovora protiv rješenja o ovrsi u iznosu 200,00 eura (Tbr. 13/1) i trošak zastupanja na ročištima od 17. ožujka 2021., 30. rujna 2021., 18. siječnja 2022. i 19. studenoga 2025. u iznosu 200,00 eura za svako. Ukupno to iznosi 1.000 eura, što uvećano za PDV 25% i trošak plaćene pristojbe na prigovor u iznosu 104,05 eura ukupno daje iznos 1.354,05 eura.

26. Tuženiku nije dosuđen trošak zastupanja na ročištu od 15. lipnja 2021. jer to ročište nije niti održano. Nadalje, nije mu dosuđen niti trošak sastava podneska od 30. rujna 2021. jer mu taj podnesak nije bio potreban za vođenje postupka, s obzirom da je sve navode iz tog podneska mogao navesti na ročištu održanom isti dan. Jednako tako, nije mu bio potreban niti trošak sastava podneska od 18. siječnja 2022. u kojem požuruje postupanje suda i ponavlja višekratno izneseni prigovor promašene pasivne legitimacije. Konačno, nije mu dosuđen niti trošak pristojbe na presudu, s obzirom da je tu pristojbu dužan platiti tužitelj.

27. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki II. izreke.

U Zagrebu 10. prosinca 2025.

Sudac:

Martina Klanac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi ovome sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Punomoćniku tužitelja

2. Punomoćniku tuženika