REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Kennedyev trg 11

P-2474/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu mr. sc. Maji Josipović, u pravnoj stvari tužitelja CROATIA OSIGURANJE d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, protiv tuženika LOVAČKA UDRUGA ZA UZGOJ, ZAŠTITU I LOV DIVLJAČI „JASTREB“, Sveta Nedjelja, Strmec, Trnska 52, OIB: 82490475042, kojeg zastupa punomoćnik Žarko Adamek, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvjetnik iz Samobora, Gajeva 4a, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika EUROHERC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Ulica Grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupa punomoćnik DC, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvjetnica iz Odvjetničkog društva Grgić & partneri d.o.o. u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 20. studenog 2025. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja, punomoćnika tuženika i punomoćnika umješača na strani tuženika, s danom objave 10. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e :

I/ Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.358,86 €, zajedno sa zakonskim kamatama koje teku od 24. veljače 2022. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do isplate po stopi koje se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od petnaest dana.".

II/ Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 1.000,00 €.

II/ Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana naknaditi umješaču na strani tuženika troškove parničnog postupka u iznosu od 750,00 € sa zakonskom zateznom kamatom od 10. prosinca 2025. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi kako je 16.12.2021. oko 18,35 UC upravljao Ulicom grada Wirgesa u Samoboru osobnim automobilom reg. oznake [registarska oznaka], osiguranim kod tužitelja temeljem ugovora o osiguranju automobilskog kaska kada je na njegovo vozilo naletjela divljač (zec) kojom prilikom je došlo do udara prednjeg dijela u tijelo divljači, nakon čega je divljač uginula na licu mjesta. Policijski službenici PPP Zagreb su izašli na lice mjesta, a prema Središnjoj lovnoj evidenciji mjesto štetnog događaja se nalazi na području lovišta kojim gospodari tuženik. Na vozilu je nastala imovinska šteta u iznosu od 1.358,86 € koju je tužitelj isplatio svom osiguraniku 23.02.2022. Poziva se na odredbu čl. 963. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/11, 156/22, 145/23, 155/23, dalje u tekstu: ZOO) te navodi da divljač na cesti predstavlja opasnu stvar zbog čega lovoovlaštenik kao imatelj divljači odgovara po načelu objektivne odgovornosti sukladno odredbama čl. 1063.-čl. 1067. ZOO-a u svezi sa čl. 76. st. 2. Zakona o lovstvu (NN 99/2018, 32/2019, 32/2020, dalje: ,,ZL")

2. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio pasivnu legitimaciju, osnov, odnosno odgovornost za štetu i visinu tužbenog zahtjeva navodeći kako Ulica grada Wirgesa prolazi svojom dužinom kroz dva lovišta te spori da bi do štetnog događaja došlo na području lovišta kojim upravlja tuženik. Smatra kako vozač nije prilagodio brzinu kretanja vozila stanju ceste i postavljenoj signalizaciji odnosno postavljenom znaku divljač na cesti pa stoga postoji vozačeva suodgovornost. Spori da je šteta nastala zbog naleta na divljač te navodi da se isti dogodio na javno prometnoj površini odnosno cesti koja nije dio lovišta pa da stoga ne može odgovarati lovoovlaštenik.

3. Umješač na strani tuženika u odgovoru na tužbu osporava aktivnu i pasivnu legitimaciju, osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Spori da je došlo do naleta na divljač. Smatra kako je pretpostavka za pasivnu legitimaciju tuženika da je šteta na vozilu uvjetovana vršenjem skupnog lova, a to nije dokazao da je bilo te se poziva na odredbu čl. 80. ZL-a. Napominje da se štetni događaj dogodio u naselju na nelovnoj površini pa da stoga tuženik ne odgovora. Istaknuo je prigovor isključiva krivnje treće osobe odnosno pravne osobe koja je korisnik nelovnog područje na kojem se dogodio štetni događaja. Spori tijek zateznih kamata.

4. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvidu u fotografije (list 4-12, 45-48 spisa), potvrda MUP-a (list 13-14, 15-16 spisa), zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu (list 17 spisa), potvrdu plaćanja (list 19 spisa), prometnu i vozačku dozvolu (list 21-28 spisa), korespondencija (list 29-34, 38-44 spisa), račun (list 35 spisa), izvid štete (list 37 spisa), regresni zahtjev (list 49, 74, 75-76 spisa), ponuda osiguranja (list 51 spisa), Opći uvjeti za osiguranje automobilskog kaska (list 53-56 spisa), karte (list 57 spisa), dopis Ministarstva Poljoprivrede (list 73 spisa), sudska praksa (list 109-114 spisa), pribavio je spis MUP-a (list 85-100 spisa), pribavio podatke od Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva (list 115-116 spisa).

5. Daljnje dokaze sud nije provodio obzirom da je smatrao kako se odluka može donijeti temeljem dokaza koji su već provedeni, a također su i stranke kao i umješač na ročištu dana 20. studenog 2025. navele da se daljnji dokazi ne provode.

6. Cijeneći rezultate dokaznog postupka, kako svaki dokaz zasebno tako i sve dokaze zajedno, a na osnovi odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/94, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP), ovaj sud došao je do uvjerenja da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan.

7. Predmet spora je plaćanje iznosa od 1.358,86 €, kojeg je tužitelj platio svojem osiguraniku po osnovi police osiguranja automobilskog kaska na ime naknade štete nastale 16.12.2021. naletom divljači u Ulici grada Wirgesa u Samoboru.

8. Sporna je aktivna i pasivna legitimacija, nastanak osiguranog slučaja, tuženikova odgovornost, visina štete, tijek zateznih kamata.

9. Uvidom u ponudu osiguranja razvidno je da se radi o ponudi tužitelja za automobilsko puno kasko da je u istoj navedeno da se odnosi na osiguranje vozila Peugeot 308, reg. oznake [registarska oznaka], da je ugovaratelj i osiguranik HC te da je početak osiguranja 21.09.2020., a da ističe 21.09.2021. Ista ponuda potpisana je od strane osiguratelja i ugovaratelja. Iz Uvjeta za osiguranje automobilskog kaska razvidno je da puno kasko pokriva sve rizike koji mogu prouzročiti oštećenje, uništenje ili nestanak predmeta osiguranja, a koji rizici nisu zakonom, ugovorom ili Uvjetima isključeni iz osiguranja.

10. Uvidom u prometnu dozvolu razvidno je da je HC vlasnica ranije navedenog vozila Peugeot reg. oznake [registarska oznaka].

11. Neosnovani su prigovori umješača na strani tuženika kako ne postoji aktivna legitimacija tužitelja jer da nije dostavljeno u spis da je prihvaćena ponuda niti da je premija plaćena.

12. Naime odredbama čl. 925. ZOO-a, propisano je da je ugovor o osiguranju sklopljen kad je ponuda o osiguranju prihvaćena (st. 1.); o sklopljenom ugovoru o osiguranju osiguratelj je obvezan bez odgađanja ugovaratelju osiguranja predati uredno sastavljenu i potpisanu policu osiguranja ili neku drugu ispravu o osiguranju (list pokrića i sl.) (st. 2.). Uvidom u Ponudu razvidno je kako je ugovoratelj istu ponudu potpisao uz izjavu da prihvaća ponudu, čime je sukladno ranije navedenoj odredbi sklopljen ugovor o osiguranju.

13. Iz potvrde MUP-a kao i spisa MUP-a razvidno je kako je 16.12.2021. u 18,35 sati u Samoboru, ulici grada Wirgesa 2, došlo je do prometne nesreće u kojoj je sudjelovalo ranije navedeno vozilo reg. oznake [registarska oznaka] kojeg je vozio UC te da je vozilo naletilo na divljač, odnosno zeca, uslijed čega je došlo do materijalne štete na vozilu i to na prednjem braniku i ukrasnoj maski na braniku, a koju su štetu policijski službenici nestručno procijenili na 3.000,00 kn. Nadalje utvrđeno je da vozač nije bio pod utjecajem alkohola, što potvrđuje i zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu. Nadalje, navedeno je da je uginula divljač-zec zatečen u ukrasnoj maski osobnog automobila. Policijski službenici su naveli kako je divljač istrčala iz terena koji gospodari ovdje tuženik. Iz fotografija (na CD-u list 100 spisa) koje su učinjene od strane policijskih službenika tijekom očevida, razvidno je kako se u ukrasnoj maski osobnog automobila doista nalazi uginuli zec.

14. Uvidom u prijave štete iz osiguranja automobilskog kaska razvidno je kako šteta na predmetnom vozilu u ranije navedenom štetnom događaju prijavljena kod tužitelja temeljem ranije navedene police osiguranja.

15. Iz izvida štete broj 62-AK-33867/2021 razvidno je da je ovdje tužitelj pregledao automobil te utvrdio da je potrebno zamijeniti branik prednji, rešetka do branika PR, zatvarač branika PR, tešetka L branika PR, dnevno svjetlo PR L, dovod zraka L hladnj i hladnjak te da je potrebno radno vrijeme od 3,60 sati za popravak , odnosno 2,30 sati za lakirera i lakirerski potrošni materijal u visini od 786,72 kn. Iz računa broj 385/11333/4 razvidno je da je po ranije navedenom izvidu štete izvršen popravak vozila te da je ukupni iznos 10.236,81 kn, dok je iz potvrde plaćanja razvidno je da je isti iznos plaćan 25.02.2022. od strane tužitelja.

16. Iz korespondencije (list 29-34, 38-44 spisa) je razvidno kako se radi o korespondencije između UC i djelatnika tužitelja vezano za prijavu štete na predmetnom vozilu po kasko polici.

17. Iz regresnog zahtjeva (list 49, 74 spisa) razvidno je da se tužitelj s istim obratio ovdje tuženiku, no tuženik je odbio bilo kakvu odgovornost za navedeni događaj (list 75-76).

18. Iz ovako provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio kako je dana 16.12.2021. u 18,35 sati u Samoboru, ulici grada Wirgesa 2, došlo je do prometne nesreće u kojoj je sudjelovalo vozilo reg. oznake [registarska oznaka] kojeg je vozio UC te da je to vozilo naletilo na divljač, odnosno zeca, a koji zec je uginuo i zatečen je od strane policijskih službenika prilikom očevida u ukrasnoj maski osobnog vozila. Na vozilu je došlo do materijalne štete u visini od 10.236,81 kn, a koju štetu je isplatio ovdje tužitelj kao osiguratelj temeljem ugovora o osiguranju automobilskog kaska koji je sklopljen između tužitelja i vlasnika vozila.

19. U ovom predmetu je sporna između ostalog pasivna legitimacija tuženika. Naime, odredbom čl. 80. st. 6. ZL-a za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi ili lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova. U ovom, predmetu tužitelj nije ni tvrdio da se u vrijeme štetnog događaja provodio lov.

20. Međutim, ako je do štete na vozilu došlo naletom vozila na divljač kada se nije provodio lov, za odgovornost za štetu mjerodavne su odredbe ZOO-a, sve u smislu odredbe čl. 76. st. 2. ZL-a koja propisuje da u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu važe odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi, ako tim zakonom nije propisano drukčije.

21. S obzirom na to da je divljač koja se kreće na javnoj cesti opasna stvar, to u slučaju kada je do štete u lovištu došlo naletom vozila na divljač, a nije se provodio lov, lovoovlaštenik odgovara po načelu objektivne odgovornosti u smislu odredbi čl. 1063. i 1064. ZOO-a, dok se prema odredbama čl. 1067. st. 2. i 3. navedenog Zakona može osloboditi odgovornosti u potpunosti ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika (ili treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći ni otkloniti) ili djelomično ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete.

22. Prema tome, budući da Zakonom o lovstvu kao lex specialis nije propisano tko odgovara za štetu nastalu na vozilu u slučaju naleta divljači na vozilo u području lovišta kojim gospodari lovoovlaštenik kada se nije provodio lov, tada valja primijeniti odredbe Zakona o obveznim odnosima kojima se uređuje odgovornost za štetu. Pri tome, ovaj sud napominje da je i Ustavni sud Republike Hrvatske u obrazloženju svoje odluke poslovni broj U-I-4249/2018 od 18. lipnja 2019., između ostalog, naveo slijedeće: „14.1. Predlagatelj smatra da nije uređen slučaj u kojem dođe do naleta vozila na divljač, ako se ne provodi lov i ako vozač postupa po propisima koji uređuju područje sigurnosti prometa na cestama. Ustavni sud napominje da iako Zakon o lovstvu ne uređuje u cijelosti tu situaciju, ne može se zahtijevati od zakonodavca da zakonom uredi sve situacije do kojih može doći u svakodnevnom životu, već je na sudskoj praksi da iznađe takva rješenja u sudskim sporovima (do kojih može doći) koja će dati odgovor na tu dilemu predlagatelja na način kojim neće prevaliti svu odgovornost na građane već će odštetnu odgovornost za štete od divljači tumačiti sukladno općim načelima odštetne odgovornosti, odnosno na način kojim će pridonijeti razvoju i očuvanju prirodnog bogatstva i raspodjeli tereta odgovornosti za štetu između države, lovoovlaštenika i vozača. Polazeći do ovlaštenja zakonodavca da mijenja modele pojedinih zakonskih instituta, posebice na području gospodarskih odnosa, Ustavni sud ne nalazi da je postojeće zakonsko rješenje iz članka 80. stavka 6. Zakona o lovstvu nesuglasno s člankom 3. Ustava odnosno nije nesuglasno načelu izvjesnosti pravne norme jer je osporena norma dostatno određena, precizna i dostupna kako bi subjekti na koje se primjenjuje mogli prilagoditi svoje postupanje. Dakle, odštetna odgovornost nije isključivo na vozaču ili lovoovlašteniku jer je za određivanje odštete potrebno ispitati ponašanje lovoovlaštenika, vozača i oštećenika u svakom konkretnom slučaju.“

23. Slijedom navedenog, premda je člankom 80. stavkom 6. Zakona o lovstvu propisano da je lovoovlaštenik (a time i njegov osiguratelj) odgovoran za štetu nastalu naletom vozila na divljač ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova, u slučaju kada je do naleta vozila na divljač došlo u vremenu kada se nije provodio lov (i ako je vozač upravljao vozilom sukladno propisima kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi), činjenica što se u vrijeme nastanka prometne nezgode (i štete) nije provodio lov ne znači da lovoovlaštenik ne može odgovarati za štetu. D ivljač koja se kreće na javnoj cesti je opasna stvar (da je divljač koja se kreće cestom opasna stvar proizlazi i iz odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev- 2101/86 od 29. siječnja 1987., Rev-2070/92 od 16. prosinca 1992., Gzz-4/04 od 30. lipnja 2004. i Rev-1312/07 od 9. srpnja 2008.). U slučaju kada je do štete nastale naletom vozila na divljač kada se nije provodio lov lovoovlaštenik i nadalje odgovara po načelu objektivne odgovornosti u smislu članka 1063. Zakona o obveznim odnosima u vezi članka 76. stavka 2. Zakona o lovstvu. Slijedom navedenog, da bi se lovoovlaštenik mogao osloboditi od obveze naknade štete nastale naletom vozila na divljač kada se nije provodio lov, on je u smislu članka 1067. Zakona o obveznim odnosima morao dokazati da šteta na vozilu potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti odnosno ako dokaže da je šteta nastala radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti.

24. Radi utvrđenja pasivne legitimacije tuženika, sud je zatražio podatke od Ministarstava poljoprivrede, šumarstva i ribarstva (list 115-116 spisa), koji je naveo da se mjesto štetnog događaja nalazi unutar opisa granice zajedničkog otvorenog lovišta broj: I/111 Samoborska gora kojim gospodari Lovačka udruga SRNA, Samobor, Grdanjci 76, OIB: 00546954430.

25. S obzirom na očitovanje Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva iz kojeg je razvidno da se štetni događaj dogodio na području lovišta kojim upravlja lovoovlaštenik Lovačka udruga Srna, ovaj sud zaključuje kako je do štetnog događa došlo zbog izlijetanja divljači na kolnik koji se nalazi na lovištu kojim ne upravlja ovdje tuženik, stoga je osnovan prigovor promašene pasivne legitimacije ovdje tuženika, pa je slijedom navedenog valjalo odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan i odlučiti kao pod točkom I/ izreke ove presude.

26. Sud je o trošku odlučio sukladno čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne Novine, br. 138/23, 107/2025, dalje: Tarifa). Kako je tuženik uspio u sporu tako mu je tužitelj dužan naknaditi trošak postupka. Tuženiku je priznata naknada troškova zastupanja po punomoćniku u skladu s važećom Tarifom i prema vrijednosti predmeta spora, i to za trošak odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 € (Tbr. 8/1 i Tbr. 50 Tarife), zastupanja na ročištima 21.06.2024., 25.09.2025. i 20.11.2025. za svaki iznos od 200,00 € (Tbr. 9/1 i Tbr. 50 Tarife), što ukupno iznosi 800,00 €, a što uvećano za trošak PDV-a prema Tbr. 46. Tarife ukupno iznosi 1.000,00 €. Sud nije dosudio trošak sudske pristojbe obzirom da zahtjev tužitelja nije bio određen sukladno čl. 164. ZPP-a. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom II/ izreke ove presude.

27. Tužitelj je nadalje sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a dužan naknaditi i trošak postupka umješaču. Umješaču je priznata naknada troškova zastupanja po punomoćniku u skladu s važećom Tarifom i prema vrijednosti predmeta spora, i to za trošak odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 € (Tbr. 8/1 i Tbr. 50 Tarife), zastupanja na ročištima 25.09.2025. i 20.11.2025. za svaki iznos od 200,00 € (Tbr. 9/1 i Tbr. 50 Tarife), što ukupno iznosi 600,00 €, a što uvećano za trošak PDV-a prema Tbr. 46. Tarife ukupno iznosi 750,00 €. Sud je dosudio i zakonske zatezne kamate počevši od dana donošenja presude do isplate, sukladno čl. 151. ZPP-a. Odluka o visini zatezne kamate temelji se na čl. 29. st. 2. ZOO-a, za ostale odnosi jer se radi o troškovima postupka (tako i u odluci VSRH Rev-1114/23 od 04.06.2024.). Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom III/ izreke ove presude.

U Zagrebu 10. prosinca 2025. godine

S u d a c:

mr. sc. Maja Josipović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke su ovlaštene izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka. Presuda se ne može pobijati žalbom zbog nepotpuno ili pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, nego se može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 1., 2., 4., 5., 6. 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku uz nalog za sudsku pristojbu na presudu

2. Tuženiku po punomoćniku

3. Umješaču po punomoćniku