REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-827/2025-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sucu Siniši Marinoviću, a po prijedlogu više sudske savjetnice-specijalistice Alme Beganović, u pravnoj stvari tužiteljice RĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Ivica Čuturić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, kojeg zastupa punomoćnica po zaposlenju RĆŽ, prema generalnoj punomoći Su- 501/25, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 22. listopada 2025. u prisutnosti tužiteljice, zamjenice punomoćnika tužiteljice JĆ, odvjetničke vježbenice te punomoćnice tuženika, 10. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku CROATIA osiguranju d.d. isplatiti tužiteljici RĆ iznos od 2.598,00 EUR zajedno s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 22. veljače 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva tužiteljice za iznos od 2.402,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 22. veljače 2025. do isplate.

III. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 1.177,50 EUR zajedno s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 10. prosinca 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je 5. rujna 2024. na mjestu rada u Zagrebu, Kišpatićeva 12, na nogostupu kod zelene zgrade, stradala kao zaposlenica KLINIČKOG BOLNIČKOG CENTRA ZAGREB. Do nezgode je došlo na putu za posao, na površini u krugu bolnice kada se tužiteljica spotaknula na neravnu površinu za kretanje i zadobila ozljede opisane u medicinskoj dokumentaciji. Poslodavac tužitelja, KLINIČKI BOLNIČKI CENTAR ZAGREB je u vrijeme štetnog događaja s tuženikom imao zaključenu policu osiguranja od odgovornosti za svoje djelatnike. Odgovornost tuženika za naknadu štete tužitelju proizlazi iz odredbe čl. 7. st. 3. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23 - dalje ZR), prema kojoj je poslodavac dužan osigurati radniku uvjete za rad na siguran način i na način koji ne ugrožava zdravlje radnika. Također, prema odredbi čl. 111. st. 1. ZR-a, ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznoga prava, dok prema odredbi čl. 25. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine" broj: 71/14, 118/14, 154/14, 94/18, 96/18 - dalje: ZZR) odgovara radniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu po načelu objektivne odgovornosti (uzročnosti). Tužiteljica je u nezgodi zadobila ozljede opisane u priležećoj medicinskoj dokumentaciji, zbog čega joj je pružena medicinska pomoć u KBC Zagreb. Tužiteljica temeljem čl. 1095. te čl. 1100. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima potražuje zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, te za tuđu pomoć i njegu naknadu štete u iznosu od 5.000,00 EUR. Tužiteljica se u mirnom postupku 21. veljače 2025. odštetnim zahtjevom obratila tuženiku, a tuženik je otklonio odštetni zahtjev tužiteljice. Temeljem čl. 1103. ZOO-a, tužiteljica potražuje zakonsku zateznu kamatu na iznos neimovinske i imovinske (tuđa pomoć i njega) štete, od dana nakon dana podnošenja odštetnog zahtjeva, to jest od 22. veljače 2025., pa do isplate te naknadu troška parničnog postupka zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana presuđenja do isplate.

1.1. Podneskom od 27. kolovoza 2025., nakon nalaza i mišljenja vještaka, tužiteljica je specificirala tužbeni zahtjev na način da potražuje ukupan iznos od 3.500,00 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama od 22. veljače 2025. do isplate, a također potražuje i trošak parničnog postupka sa kamatama od donošenja prvostupanjske presude do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava osnovanost tužbenog zahtjeva, nastanak štetnog događaja, pasivnu legitimaciju, odgovornost te u konačnici i visinu tužbenog zahtjeva. U odnosu na nastanak štetnog događaja tuženik ističe kako se opis štetnog događaja iznesenog u tužbi i odštetnom zahtjevu razlikuje u odnosu na opis štetnog događaja navedenog u medicinskoj dokumentaciji. Naime, u tužbi tužiteljica navodi kako se prilikom dolaska na posao spotaknula na neravnu površinu za kretanje i zadobila opisane ozljede, dok iz dostavljene medicinske dokumentacije proizlazi kako je tužiteljica prilikom dolaska na posao udarila u rinzol lijevim stopalom. Dakle, sami navodi izneseni u tužbi u potpunosti su proturječni dokumentaciji koja je dostavljena kao prilog iste. Obzirom na navedeno tuženik ističe kako iz dostavljene dokumentacije nije moguće utvrditi okolnosti nastanka štetnog događaja niti je razvidno u čemu se sastoji odgovornost osiguranika tuženika. Dodatno, a budući da u konkretnom slučaju nije moguće nedvojbeno utvrditi dinamiku nastanka štetnog događaja to tuženik osporava i uzročno-posljedičnu vezu između samog štetnog događaja i ozljeda opisanih u medicinskoj dokumentaciji. Osporava i odgovornost svog osiguranika, KLINIČKOG BOLNIČKOG CENTRA ZAGREB, budući iz same prijave o ozljedi na radu proizlazi kako se navodni udarac dogodio u 12:00 sati, dok je radno vrijeme tužiteljice započelo u 13:00 sati. Dakle, predmetna šteta zasigurno nije nastala za vrijeme radnog vremena tužiteljice odnosno ista nije nastala na radu niti u vezi s radom. Citira čl. 111. ZR-a i čl. 25. ZZR-a te ističe da se dolazak na posao i odlazak s posla ne smatraju dijelom procesa rada u smislu odredaba ZZR-a, a na koji proces bi osiguranik tuženika mogao imati utjecaja. Poziva se na sudsku praksu Vrhovnog suda u odluci broj: Revr- 662/08 od 4. veljače 2009., u odluci broj: Revr-931/2014 od 14. veljače 2017., posl.br.:

Revr-350/05 od dana 14. prosinca 2005., u presudi Ustavnog suda Republike Hrvatske, posl. br.: U-III-3856/2017 od 28. studenog 2018. Osporava visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti, a uzimajući u obzir jačinu i karakter ozljeda koje je tužiteljica zadobila u štetnom događaju, orijentacijskim kriterijima kao i sudskoj praksi. Predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3. Vrhovni sud Republike Hrvatske je na trećoj sjednici Građanskog odjela održanoj 26. travnja 2021. donio pravno shvaćanje pod brojem Su-IV-16/2021-8 koje glasi: "Smanjenje tužbenog zahtjeva (iako nije preinaka tužbe) djelomično je povlačenje tužbe iz članka 193. ZPP za koje je, ako je do toga došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, (uvijek) potreban pristanak tuženika." Tuženik se u podnesku od 11. rujna 2025. protivio djelomičnom povlačenju tužbe. Naime, podneskom od 27. kolovoza 2025. tužiteljica je smanjila tužbeni zahtjev sa prvotno postavljenih u tužbi 5.000,00 EUR na 3.500,00 EUR. Kako je u ovom slučaju tužbeni zahtjev smanjen, odnosno tužba u navedenom dijelu povučena nakon upuštanja tuženika u raspravljanje o glavnoj stvari, a kako se tuženik protivio djelomičnom povlačenju tužbe, to imajući u vidu navedeno pravno shvaćanje nema mjesta donošenju rješenja o povlačenju tužbe već je valjalo ovom presudom u cijelosti odlučiti o postavljenom tužbenom zahtjevu.

4. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u Prijavu o ozljedi na radu (str. 5-8 spisa), medicinsku dokumentaciju (str. 9-19 spisa), e-mail od 21. veljače 2025. (str. 20 spis), Odštetni zahtjev (str. 21 spisa), Obavijest prijava odštetnog zahtjeva od 21 veljače 2025. (str. 22 spisa), policu osiguranja od odgovornosti broj: 078700114023 od 15. ožujka 2024. (str. 42-43 spisa), provedeno je medicinsko vještačenje po sudskom vještaku dr. CĆ (str. 47-48 spisa), saslušan je svjedok UĆ (str. 58 spisa) te tužiteljica (str. 58-59 spisa).

5. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 23/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

6. Čl. 19. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 - dalje: ZOO) propisano je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom dok je čl. 1100. st. 1. ZOO-a propisano da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako nađe da težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.

7. Čl. 1095. st. 1. ZOO-a propisano je da tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je nadoknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi.

8. Čl. 111. st. 1. ZR-a propisano je da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac mu je dužan štetu naknaditi po općim propisima obveznog prava.

9. Čl. 25. st. 1. ZZR-a propisano je da se ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Stavkom 2. istoga članka propisano je da poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

10. Čl. 3. st. 6. ZZR-a propisano je da je mjesto rada svako mjesto na kojemu radnici i osobe na radu moraju biti, ili na koje moraju ići, ili kojemu imaju pristup tijekom rada zbog poslova koje obavljaju za poslodavca, kao i svaki prostor, odnosno prostorija koju poslodavac koristi za obavljanje poslova i koja je pod njegovim izravnim ili neizravnim nadzorom, dok je st. 14. istog članka propisano da je ozljeda na radu ozljeda radnika nastala u prostoru poslodavca u kojemu obavlja rad, ili ga tijekom rada koristi, ili mu može pristupiti, odnosno u drugom prostoru koji nije prostor poslodavca, ali radnik u njemu obavlja rad.

11. Čl. 41. st. 3. ZZR-a propisano je da je poslodavac obvezan osigurati da sredstva rada u svakom trenutku budu sigurna, održavana, prilagođena za rad i u ispravnom stanju te da se koriste u skladu s pravilima zaštite na radu, tehničkim propisima i uputama proizvođača tako da ne ugrožavaju radnike.

12. Među strankama je sporna osnovnost tužbenog zahtjeva, nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija, odgovornost, uzročno-posljedična veza te visina tužbenog zahtjeva.

13. Prije svega valja reći da iz Prijave o ozljedi na radu proizlazi da se štetni događaj dogodio 5. rujna 2024. na javnoj prometnoj površini u krugu bolnice kod zelene zgrade u trenucima dok je tužiteljica hodala nogostupom kada se spotaknula na neravnu površinu za kretanje.

14. Temeljem podataka koji su navedeni u prijavi o ozljedi na radu, Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje priznao je tužiteljici ozljedu ozljedom na radu i to ovjerom tiskanice prijave o ozljedi na radu, sukladno čl. 129. st. 1 Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine" broj: 80/13, 137/13 i 98/19) kojim je propisano da o priznavanju ozljede na radu Zavod odlučuje u pravilu bez donošenja pisanog rješenja, ovjerom tiskanice prijave o ozljedi na radu, odnosno profesionalne bolesti. Iz navedenog proizlazi da je Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje tužiteljici priznao ozljedu od 5. rujna 2024. kao ozljedu na radu, a protiv navedene odluke Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje bila je dopuštena žalba Direkciji Zavoda u roku od 15 dana od dana primitka ovjerene tiskanice prijave o ozljedi na radu, što je vidljivo iz ovjerene tiskanice prijave o ozljedi na radu (list 8 spisa). Tuženik nije dostavio u spis dokaz iz kojeg bi bilo vidljivo da je protiv navedenog rješenja podnesena žalba, niti je to tvrdio tijekom postupka, slijedom čega je rješenje HZZO-a postalo pravomoćno. Pri tome valja istaknuti i da sud nije ovlašten preispitivati pravilnost odluke koju je HZZO donio u upravnom postupku i kojom je tužiteljici priznao ozljedu od 5. rujna 2024. kao ozljedu na radu.

15. Iz medicinske dokumentacije koja prileži spisu proizlazi da je tužiteljica udarila lijevim stopalom u rinzol pri dolasku na posao (djelatnica KBC Zagreb, udarac je bio preko puta Zelene zgrade).

16. Iz iskaza svjedoka OĆ proizlazi da je kod KBC ZAGREB zaposlen kao samostalni stručnjak zaštite na radu. Nadalje navodi da pristupjelu tužiteljicu poznaje iz viđenja, ali da se samog štetnog događaja ne sjeća. Navodi da godišnje zaprime oko 130 prijava kao i da nije bio očevidac predmetnog štetnog događaja. Navodi da u proceduri u slučaju nastanka nekog štetnog događaja uzima izjavu stradale osobe i sačinjava zapisnik pa u slučaju da ozljeda nije nastala za vrijeme radnog vremena napravi se i potvrda o radnom vremenu, kao što je to ovdje slučaj. Obično to znači da je ozljeda na radu nastala za vrijeme dolaska ili odlaska s posla. Ponovno navodi da se ničega ne sjeća vezano za sam štetni događaj.

17. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da je toga dana krenula na posao uobičajenom rutom. Navodi da je sišla iz autobusa te nogostupom krenula prema svom radnom mjestu. Radi se o svega par minuta udaljenosti. Nadalje da je u jednom trenutku zapela lijevom nogom za povišeni dio betonske kocke od koje se sastoji predmetni nogostup. Kako je zapela tako je pala na lijevu ruku te joj se prst iskrenuo. Obzirom je bila na par metara od hitne odmah je tamo i otišla te su joj obavili sve potrebne radnje i ustanovili frakturu malog prsta i napravljena joj je imobilizacija. Navodi da je toga dana bila sama u trenucima kada se dogodio štetni događaj. Tužiteljica nadalje navodi da joj je određeno razdoblje bila potrebna pomoć supruga i djeteta. Ističe da joj je suprug najviše pomagao u vidu odlaska u dućan, obavljanja kućanskih poslova, higijene, vozio ju je na pretrage i kontrole i slično. Navodi da je sam predmetni nogostup sastavljen od više manjih kocki koje imaju i udubine, a na određenim dijelovima vire izvan uobičajene površine nogostupa. Ističe da je zapela upravo za tu jednu povišenu izbočenu kocku. Navodi da se radi o području kod "zelene zgrade", a koji se nalazi u samom krugu bolnice. Ranije nije primijetila izbočinu za koju je zapela. Navodi da, inače kada hoda po prirodi stvari nema običaj gledati u pod. Taj prostor gdje se dogodio štetni događaj je njen uobičajen put dolaska na posao.

18. Sud je prihvatio kao istinit iskaz tužiteljice jer je jasan, logičan i uvjerljiv te u skladu sa Prijavom o ozljedi na radu i ostalom priležećom dokumentacijom. Iskaz svjedoka OĆ sud je ocijenio vjerodostojnim obzirom je životan i uvjerljiv ali isti nije posebno cijenio obzirom navedeni svjedok nema neposrednih saznanja vezano za način nastanka štetnog događaja.

19. Imajući u vidu sve dokaze, a osobito iskaz tužiteljice, sud je utvrdio da je do ozljeđivanja tužiteljice došlo kada je dolazila na posao te se uobičajeno kretala nogostupom u krugu bolnice odnosno u neposrednoj blizini svog radnog mjesta. Sud je također utvrdio da je predmetni nogostup sastavljen od više manjih kocki koje imaju i udubine, a na određenim dijelovima vire izvan uobičajene površine nogostupa. Sud je utvrdio i da je tužiteljica u jednom trenutku zapela za jednu povišenu izbočenu kocku i pala na lijevu ruku.

20. Valja istaknuti da sud nije utvrdio nelogičnosti u dostavljenoj dokumentaciji te na utvrđeni način nastanka predmetnog štetnog događa ne utječe činjenica što je u medicinskoj dokumentaciji navedeno da udarila u rinzol. Naime, po stajalištu ovog suda neovisno o izričaju koji je korišten u biti se radi o istom događaju, a to je spotaknuće u izbočeni dio nogostupa.

21. U odnosu na mjesto rada te dinamiku nastanka štetnog događaja za istaknuti je da tuženik nije predložio nikakve druge dokaze kojima bi doveo u pitanje istinitost iskaza tužiteljice i utvrđeno činjenično stanje.

22. U odnosu na navode tuženika iz odgovora na tužbu da se dolazak na posao i odlazak s posla ne smatraju dijelom procesa rada valja reći da je do štetnog događaja došlo dok se tužiteljica nogostupom kretala prema svom radnom mjestu u krugu bolnice odnosno po površini u području poslodavaca te je isti bio dužan osigurati da taj prostor odnosno površina za kretanje bude sigurna za prolaz, a navedeno je u konkretnom slučaju izostalo.

23. Iz odredaba čl. 111. st. 1. ZR-a i čl. 25. ZZR-a proizlazi da poslodavac odgovara radniku za štetu pretrpljenu na radu po načelu objektivne odgovornosti, dakle na temelju činjenice da je radnik pretrpio štetu na radu. Poslodavac se može osloboditi odgovornosti ako dokaže da postoje okolnosti pod kojima može biti oslobođen odgovornosti međutim iako je tuženik osporio odgovornost za nastanak štetnog događaja sud nije utvrdio postojanje činjenica iz koje bi proizlazilo da ne postoji odgovornost tuženika za nastanak štetnog događaja ili iz kojih bi proizlazilo da je tužiteljica svojim postupanjem doprinijela nastanku štetnog događaja.

24. U odnosu na navode tuženika kojima osporava pasivnu legitimaciju valja reći kako je navedeni prigovor sud ocijenio neosnovanim. Naime, iz navoda odgovora na tužbu proizlazi da tuženik priznaje da je poslodavac tužiteljice KLINIČKI BOLNIČKI CENTAR ZAGREB osiguranik tuženik, a navedeno proizlazi i iz dostavljene Police osiguranja od odgovornosti br.178700114023, kojom policom je pokrivena odgovornost prema djelatnicima.

25. Polazeći od utvrđenja da tuženik nije dokazao postojanje okolnosti pod kojima se može osloboditi odgovornosti u smislu članka 25. ZZR-a te imajući u vidu da je ozljeda od 5. rujna 2024. rješenjem HZZO-a tužiteljici priznata kao ozljeda na radu sud je utvrdio da je tuženik kao osiguravatelj poslodavca odgovoran za nastanak štetnog događaja slijedom čega je dužan tužitelju nadoknaditi štetu koju je pretrpio u predmetnom štetnom događaju.

26. Radi utvrđenja uzročno-posljedične veze i visine tužbenog zahtjeva sud je izveo dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom dr. CĆ, koji je u svom nalazu i mišljenju od 23. srpnja 2025. naveo da je u štetnom događaju tužiteljica pretrpjela tešku tjelesnu ozljedu, provedeno je liječenje, preporuka liječnika se u cijelosti pridržavala, ali su usprkos liječenju zaostale trajne tjelesne posljedice, koje se sastoje u umanjenom i skraćenom otisku iz lijevog stopala, s umanjenim kretnjama u zglobovima malog prsta lijevog stopala praćenim boli i otokom istog, iako je prijelom koštano zarastao. Tužiteljici je trajno narušen zdr. integritet. Postoji pozitivna uzročno posljedična veza između ozljede zadobivene u predmetnom štetnom događaju te zaostalih trajnih posljedica. Liječenje je kod tužiteljice završeno s danom 24. prosinca 2024.g. Trajne posljedice navedene ozljede smanjuju opću životnu sposobnost tužiteljice za 2%, u kojem omjeru su potrebiti pojačani napori u svakodnevnim životnim aktivnostima. Strah, tzv. primarni strah bio je intenzivan i kratkotrajan. Sekundarni strah jačeg intenziteta je trajao tri dana, a srednjeg inteziteta sedam dana. Kasni strah koje traje dvadeset dana. Bol jačeg intenziteta je potrajala dva dana, srednjeg intenziteta daljnjih osam dana. Boli manjeg intenziteta javljaju se i dalje tijekom slijedećih mjesec dana. Tuđa pomoć i njega bila joj je potrebita četiri tjedna po sat dnevno. Naruženja nema.

20. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje liječnika dr. CĆ budući da je sačinjen stručno, jasno i obrazloženo te na temelju relevantne medicinske dokumentacije i pregleda tužiteljice, a na navedeni nalaz i mišljenje stranke nisu imale prigovora.

21. Na temelju odredbe čl. 19. ZOO-a, a u vezi s čl. 1046. i čl. 1100. istog zakona, tužiteljica ima pravo od tuženika zahtijevati naknadu neimovinske štete koju trpi zbog povrede prava osobnosti. Provedenim dokazima sud je utvrdio da tužiteljici pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu za pretrpljene fizičke boli, duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti i strah temeljem odredbe iz članka 1100. ZOO-a, a temeljem odredbe čl. 1095. ZOO-a i pravo na naknadu štete zbog pružene tuđe pomoći i njege. Visine pojedinih zahtjeva sud je cijenio po slobodnoj ocjeni imajući u vidu sve relevantne okolnosti značajne za svaki pojedini vid štete, odnosno, pri odlučivanju o zahtjevu za naknadu neimovinske štete te o visini njezine naknade sud je vodio računa o značenju povrijeđenoga dobra i cilju kome služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom prirodom i društvenom svrhom.

25. Cijeneći utvrđenu dužinu, trajanje i intenzitet bolova, lokalitet povreda i način liječenja sud je ocijenio tužiteljici primjerenom naknadu u iznosu od 1.100,00 EUR. Imajući u vidu u nalazu i mišljenju vještaka opisanu vrstu i intenzitet pretrpljenog straha i dužinu trajanja sud je ocijenio primjerenom naknadu u visini od 1.000,00 EUR. Zbog navedenih ozljeda tužiteljici je smanjena radna i opća životna sposobnost za 2 % te trpi duševne boli zbog umanjenja životnih aktivnosti. Imajući u vidu životnu dob tužiteljice (rođena 1967.) te očekivani životni vijek kao i lokalitet ozljeda, sud smatra da tužiteljici na ime duševnih boli zbog umanjenja životne aktivnosti pripada primjerena naknada u iznosu od 400,00 EUR. S obzirom na sve izloženo, te da prema ocjeni ovog suda težina povrede i okolnosti predmetnog slučaja daju pravo tužiteljici na pravičnu novčanu naknadu, to sud smatra da tužiteljici temeljem čl. 1100. st. 2. ZOO-a pripada ukupan iznos od 2.500,00 EUR.

26. Odlučujući o zahtjevu tužiteljice za naknadu imovinske štete za tuđu pomoć i njegu, sud je primijenio čl. 1089. st. 2. u vezi s čl. 1095. st. 1. ZOO-a, te smatra kako je tuženik dužan tužiteljici nadoknaditi imovinsku štetu. Troškovi naknade za tuđu pomoć i njegu koju su tužiteljici pružali ukućani, utvrđeni su u skladu s iskazom tužiteljice i nalazom i mišljenjem vještaka prema intenzitetu i trajanju potrebe za ovakvom pomoći i njegom od ukupno 28 sati s tim da je cijena jednog sata pružanja takve pomoći od 3,50 EUR utvrđena u smislu čl. 223. st. 1. ZPP-a. Stoga je sud tužiteljici dosudio s ove osnove dosudio ukupan iznos od 98,00 EUR.

27. Imajući u vidu navedeno ovaj sud smatra da tužiteljici na ime neimovinske i imovinske štete zbog povrede prava osobnosti pripada ukupan iznos od 2.598,00 EUR, dok je u preostalom dijelu tužbenog zahtjeva za iznos od 2.402,00 EUR s pripadajućim kamatama sud tužbeni zahtjev odbio.

28. Odredbom čl. 1103. ZOO-a propisano je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Obzirom tužiteljica potražuje zateznu kamatu počevši od 22. veljače 2025. pa do isplate odnosno od dana nakon podnošenja odštetnog zahtjeva sud je zahtjev koji se odnosi na tijek kamate ocijenio osnovanim. Odluka o stopi zatezne kamate temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. i st. 8. ZOO-a i Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 156/22).

30. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP- a, a troškovi su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23 - dalje: Tarifa). Tužiteljica je po osnovi u cijelosti uspjela, a po visini u omjeru od 52 % (od zatraženih 5.000,00 EUR uspjela sa iznosom 2.598,00 EUR) odnosno uspjela je u omjeru 76 % (100%+52%=152%:2), dok je tuženik uspio u omjeru od 24 %, pa kada se od uspjeha tužiteljice odbije uspjeh tuženika (76%-24%), proizlazi da je tužiteljica uspjela u konačnici u omjeru od 52 %.

30.1. Tako je tužiteljici valjalo priznati trošak sastava Odštetnog zahtjeva po Tbr. 7/1- 100 bodova, trošak sastava tužbe po Tbr. 7/1 – 100 bodova, trošak sastava podneska od 23. svibnja 2025. po Tbr. 8/1 – 100 bodova, trošak zastupanja na ročištu 11. lipnja 2025. Tbr. 9/1 – 100 bodova, trošak pristupa na ročište 11. srpnja 2025. Tbr. 9/5 – 25 bodova, trošak sastava podneska od 27. kolovoza 2025. po Tbr.8/1 – 100 bodova, trošak zastupanja na ročištu 22. listopada 2025. po Tbr. 9/1 – 100 bodova, te trošak pristupa na ročište za objavu odluke po Tbr. 9/5-50 bodova odnosno ukupno 675 bodova što pomnoženo s vrijednošću boda iznosi 1.350,00 EUR, a što uz PDV od 25% iznosi 1.687,50 EUR. Stoga je valjalo naložiti tuženiku da naknadi tužiteljici troškove parničnog postupka u omjeru od 52 % odnosno u iznosu od 877,50 EUR. Navedenom iznosu dodan je trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 300,00 EUR pa je tužiteljici na ime sveukupnog parničnog troška dosuđeno 1.177,50 EUR.

30.2. Tužiteljici nije priznat trošak sastava podneska od 17. lipnja 2025. obzirom se radi o slučaju koji se dogodio tužiteljici. Tužiteljici također nije priznat trošak podneska od 18. lipnja 2025. obzirom istim samo dostavlja dokaz o uplati predujma za provođenje vještačenja dok trošak sastava podneska od 30. lipnja 2025. nije priznat obzirom istim samo dostavlja dokumentaciju koju je bila dužna dostaviti još uz tužbu.

31. Na dosuđeni parnični trošak tužiteljici je dosuđena zatezna kamata koja teče od dana donošenja presude do isplate, sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, u visini određenoj čl. 29. st. 2. i st. 8. ZOO-a.

32. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 10. prosinca 2025.

Sudac

Siniša Marinović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana računajući od dana primitka otpravka ove presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Tužiteljici po pun.

2. Tuženiku