Poslovni broj Gž Ovr -71/2025-2

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Svjetlani Pražić, u ovršnoj stvari ovrhovoditelja Posojilnica Ban eGen, Republika Austrija, Klagenfurt, Paulitschgasse 5.-7., OIB: 24250429800¸ zastupan po punomoćnicima iz OD Kallay & partneri d.o.o., odvjetnicima iz Zagreba, protiv ovršenika 1. SO, OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. ĐO, OIB: [osobni identifikacijski broj], 3. KO, OIB: [osobni identifikacijski broj], 4. VO, OIB: [osobni identifikacijski broj], svih iz ..., ...., zastupani po punomoćnicima iz OD Kozjak & Rendić j.t.d. odvjetnicima iz Varaždina, radi ovrhe, rješavajući žalbu 1.-4. ovršenika, izjavljenu protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Malom Lošinju, poslovni broj Ovr-842/2020 od 4. rujna 2020., 10. prosinca 2025.

r i j e š i o  j e

I.Odbija se kao neosnovana žalba ovršenika 1. SO, 2. ĐO, 3. KO, 4. VO, te se potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Malom Lošinju, poslovni broj Ovr 842/2020 od 4. rujna 2020., izuzev iz žalbenog razloga sadržanog u čl. 50. st.1. t. 7. Ovršnog zakona.

II.Odbija se kao neosnovan zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1.Rješenjem suda prvog stupnja, temeljem javnobilježničke isprave – Sporazuma o osiguranju potraživanja zasnivanjem založnog prava, solemniziranog po javnom bilježniku pod poslovnim brojem OU 358/2009, radi namirenja tražbine ovrhovoditelja, određena je ovrha na nekretninama oznake kč. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u naravi kuća, te kč. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u naravi zgrada, zabilježbom ovrhe u zemljišnoj knjizi, utvrđenjem vrijednosti nekretnina, te prodajom i namirenjem ovrhovoditelja; kao i pljenidbom novčanih sredstava po računima 1. -4. ovršenika, prijenosom tih sredstava na račun ovrhovoditelja, te su obvezani ovršenici na naknadu troškova postupka u iznosu od 4.344,01 eur.

2.Protiv prvostupanjskog rješenja, žalbu izjavljuju 1. -4. ovršenici ne konkretizirajući žalbene razloge sadržane u čl. 353. st.1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 123/2008, 57/2011,148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, dalje: ZPP-a), koji propis se primjenjuje sukladno čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/2012 i dr., dalje: OZ-a).

3.Ovrhovoditelj je u odgovoru na žalbu osporio žalbene navode 1. -4. ovršenika kao neosnovane, te zatražio naknadu troška odgovora na žalbu.

4.Žalba 1.-4. ovršenika nije osnovana.

5.Pazeći po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a, u svezi s čl. 21. st.1 OZ-a, na bitne procesne povrede iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4,. 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, nije utvrđeno da bi donošenjem pobijanog rješenja bila ostvarena koja od tih procesnih povreda.

6.Nisu osnovani navodi 1.-4. ovršenika kojima pobijaju pravilnost odluke suda prvog stupnja.

7.1.Ponajprije na žalbene navode 1. -4. ovršenika u dijelu u kojem upiru na to da je predmetna ovrha određena protivno odredbama Zakona o interventnim mjerama u ovršnim i stečajnim postupcima za vrijeme trajanja posebnih okolnosti („Narodne novine“ broj 53/2020, 83/2020), treba odgovoriti da isti nisu osnovani. Ovaj je sud vodio računa o čl. 3. st.1. Zakona, kojim je propisano da za vrijeme trajanja posebnih okolnosti u smislu ovog Zakona, zastaje se s postupanjem u svim ovršnim predmetima, da je st.2. istog člana bilo propisano da se iznimno od st.1. tog članka, mogu provoditi ovršni postupci radi namirenja tražbine zakonskog uzdržavanja djeteta, druge tražbine kada se ovrha provodi radi namirenja budućih obroka po dospijeću, tražbine po osnovi dospjele, a neisplaćene plaće, naknade plaće ili otpremnine i ako se radi o mjerama osiguranja iz kaznenog postupka. Odredbom st.3. tog članka, bilo je propisano da za vrijeme trajanja posebnih okolnosti u smislu ovog Zakona, se mogu provoditi ovršni postupci i izvan slučajeva navedenih u st. 2. ovog članka, ako sudac s obzirom na okolnosti svakog pojedinog slučaja ocijeni da je navedene postupke nužno hitno provesti, unatoč posebnim okolnostima i da će takvu odluku sudac posebno obrazložiti.

Ujedno se ističe da je ovaj Zakon stupio na snagu 1. svibnja 2020., da je važio do 18. listopada 2020., te da se 19. listopada 2020. moglo nastaviti dalje s ovrhama.

7.2.Nastavno prednje izloženom, za napomenuti je da u konkretnom slučaju prvostupanjski sud, obzirom na to da je pobijano rješenje o ovrsi doneseno za vrijeme trajanja gore navedenog Zakona, trebalo biti dodatno obrazloženo, dakle da je trebalo sadržavati razloge zbog kojih je sudac smatra zašto unatoč posebnim okolnostima koje su tada vrijedile, je ipak bilo nužno donijeti to rješenje, što međutim ovdje nije bio slučaj.

Međutim, kraj nedvojbene činjenice da su te posebne okolnosti prestale vrijediti 19. listopada 2020. kada se moglo dakle nastaviti za ovršnim postupcima, nakon čega su u okviru tog postupka, provođene daljnje ovršne radnje, ovaj sud drži te navode 1.-4. ovršenika u vrijeme odlučivanja po predmetnoj žalbi (2025.) u potpunosti pravno irelevantnim.

Ne manje odlučno je i to da kako je iz dosadašnjeg dijela obrazloženja razvidno da je po prijedlogu ovrhovoditelja, ovrha određena na nekretninama 1. -4. ovršenika, dakle zabilježbom ovrhe u zemljišnoj knjizi, utvrđenjem vrijednosti nekretnina, te prodajom i namirenjem ovrhovoditelja, a je sama procjena vrijednosti tih nekretnina, po ovlaštenom vještaku, izvršena u tijeku 2021., što znači da te ovršne radnje nisu započete za vrijeme važenja spornog Zakona, to protivno tumačenju 1. -4. ovršenika nema govora o osnovanosti ovih žalbenih tvrdnji istih.

8.1.Nadalje, navodeći da je predmetna ovrha određena na predmetu koji je izuzet od ovrhe odnosno na kojem se ne može odrediti ovrha, treba reći da se radi o žalbenom razlogu iz čl. 50. st.1. t.6. OZ-a, sa time da u konkretnim okolnostima ti žalbeni navodi 1.-4. ovršenika nisu osnovani.

Ovo iz razloga, jer iz stanja u spisu, proizlazi pored ostalog da su 1. -4. ovršenici kao založni dužnici, sklapanjem Ugovora o kreditu sa pravnim prednikom ovrhovoditelja, u čl. 8., a zatim i ovršne isprave temeljem koje je određena predmetna ovrha u čl. 3., dozvolili kreditoru, da radi osiguranja naplate svoje tražbine, na uvodno navedenim nekretninama zasnuje založno pravo, koje je u zemljišnim knjigama upisano na prijepornim nekretninama pod poslovnim brojem Z 3247/2009.

8.2.Obzirom na prednje, stajalište je ovog suda, da se u ovoj pravnoj situaciji radi o dobrovoljnom založnom pravu, koje je preneseno na ovrhovoditelja i kojim su dakle 1.-4. ovršenici dobrovoljno pristali da se ovrhovoditelj naplati prodajom njihovih nekretnina, što ima za posljedicu da u takvoj situaciji ne dolazi u primjenu čl. 75. OZ- a, već čl. 77. st.1.istog isto Zakona. Dakle, kako su 1. -4. ovršenici dobrovoljno pristali na zasnivanje založnog prava radi osiguranja iz ranije spomenutog Ugovora, kao instrumenta osiguranja tražbine, a predmetna ovrha se vodi iz razloga jer obveze po tom Ugovoru nisu bile podmirene, to se nameće zaključak da su 1. -4. ovršenici bili svjesni da u slučaju neispunjenja obveza po sklopljenom Ugovoru, postoji mogućnost da će se pokrenuti ovršni postupak ukoliko kredit ne bude otplaćen.

9.Konačno, u odnosu na žalbene tvrdnje 1. -4. ovršenika u dijelu u kojem ističu da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju uvodno citirane ovršne isprave, jer da isti nema svojstvo založnog vjerovnika u odnosu na 1. ovršenika, valja istaknuti da se prema ocjeni ovog suda radi o žalbenom razlogu iz čl. 50. st.1. t.7. OZ-a.

Nastavno tome, ne radi se razlogu o čijoj osnovanosti odlučuje ovaj žalbeni sud, već će sukladno čl. 52. OZ-a, o osnovanosti tih navoda odlučivati prvostupanjski sud, posljedično čemu se ovaj sud ne može upuštati u analizu osnovanosti istih.

10.Što se tiče prijedloga za odgodu ovrhe, koji je također istaknut u predmetnoj žalbi, valja napomenuti da kako je iz stanja u spisu razvidno da je nakon isticanja tog prijedloga sud prvog stupnja odlučio o osnovanosti tog prijedloga, da ovaj sud nije ovlašten ulaziti u analizu osnovanosti tog prijedloga.

11.Zbog iznesenih razloga, valjalo je odbiti žalbu 1. -4. ovršenika, te potvrditi pobijano rješenje, pozivom na čl. 380. t.2. ZPP-a, u svezi sa čl. 21. st.1. OZ-a.

12.Ovrhovoditelju nisu dosuđeni troškovi odgovora na žalbu jer je primjenom čl. 155. ZPP-a odlučeno da isti nisu bili potrebni za vođenje ovog postupka, pa je stoga odlučeno kao u točki II. izreke ovog rješenja.

U Rijeci, 10. prosinca 2025.

Sutkinja

Svjetlana Pražić