- 1 -              Rev 694/2021-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 694/2021-2

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Z. b. d.d. iz Z., OIB …, zastupane po punomoćnici D. H. Ž., odvjetnici u odvjetničkom društvu H. i p. d.o.o., Z., protiv tuženice D. A. iz I., OIB …, zastupane po punomoćniku K. B., odvjetniku u I., radi isplate, odlučujući o tuženičinoj reviziji protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-2792/2017 od 20. prosinca 2017., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Imotskom poslovni broj P-871/2015 od 26. rujna 2017., u sjednici održanoj 18. listopada 2023.,

 

 

r i j e š i o  j e:

 

              I. Ukidaju se presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-2792/2017 od 20. prosinca 2017., i presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Imotskom poslovni broj P-871/2015 od 26. rujna 2017. u dijelu pod točkama I. i III. izreke te se predmet u tom dijelu vraća na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.

 

              II. O troškovima revizijskog postupka odlučiti će se u konačnoj odluci.

 

 

Obrazloženje

 

1. Drugostupanjskom je presudom potvrđena prvostupanjska presuda u pobijanom dosuđujućem dijelu pod točkama I. i III. izreke kojima je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Općinskog suda Imotski broj Ovr-256/05 od 18.04.2005 održan se na snazi u dijelu kako slijedi:

              "Nalaže se tuženoj D. A., I., OIB: …, da isplati tužitelju Z. b. d.d., Z., OIB: …, iznos od EUR-a 23.088,88 u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan plaćanja sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od EUR-a 20.898,65 od 20.10.2004., do 31.12.2007., u visini od 15 % godišnje (sukladno Odluci o kamatnim stopama Z. b. d.d.), a od 01.01.2008., pa do 31.07.2015., po stopi u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za 5% poena, a od 01.08.2015. do isplate po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3% poena, sve u roku od 15 dana" (točka I. izreke).

 

              "Ujedno je naloženo tuženici da tužitelju na ime troškova ovršnog i parničnog postupka isplati iznos od 61.289,41 kunu uz zatezne kamate na taj iznos počevši od 26.09.2017., do isplate." (točka III. izreke).

 

2. Protiv drugostupanjske presude reviziju podnosi tuženica pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-službeni pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 – dalje: ZPP) zbog pravnog pitanja kojeg smatra važnim za odluku u sporu i za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni. Predlaže prihvatiti reviziju uz naknadu troškova postupka tuženici.

 

3. Na reviziju nije odgovoreno.

 

4. Revizija je osnovana.

 

5. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Odredbom čl. 382. st. 3. ZPP propisano je da u reviziji iz stavka 2. istog članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena, uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, ali i uz izlaganje razloga zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

6. Tuženica u reviziji postavlja sljedeće pravno pitanje:

 

              "Ima li tužitelj, koji posjeduju ovršnu ispravu u odnosu na tuženika i to zadužnicu te fiducijarno pravo na nekretnini, pravni interes za podnošenje ovršnog prijedloga ne temelju vjerodostojne isprave i to na temelju vjerodostojne isprave (izvatka iz poslovnih knjiga) i za donošenje kondemnatorne presude?".

 

7. Obrazlažući razloge važnosti tuženica ukazuje na shvaćanje izraženo u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske prema kojem vjerovnik novčane tražbine, kojemu je dužnik radi njenog osiguranja izdao javno ovjerovljenu ispravu o zaplijeni svih njegovih računa kod banaka (zadužnica) ili koji ima neku drugu ovršnu ispravu na temelju koje može naplatiti tu tražbinu, nema pravni interes za pokretanje parnice protiv dužnika podnošenjem kondemnatorne tužbe.

 

8. Predmet ovog spora je zahtjev za isplatu potraživanja po Ugovoru o kreditu koje je tužitelj osigurao različitim sredstvima osiguranja (zadužnicom, danom suglasnošću za zapljenu plaće, mirovine ili drugog stalnog ili povremenog novčanog primanja te fiducijarnim prijenosom prava vlasništva nekretnine i mjenicama).

 

9. Polazeći od shvaćanja da ne postoji nijedan propis koji je u konkretnom slučaju priječio tužiteljicu da podnose predmetni prijedlog za ovrhu (sada tužbu), na temelju vjerodostojne isprave, nižestupanjski su sudovi su otklonili prigovor tuženice da tužitelju nedostaje pravni interes voditi ovu parnicu te su o predmetu spora odlučili donošenjem meritorne odluke. Pritom se u pobijanoj presudi navodi da, nakon što je parnični postupak proveden i donijeta meritorna presuda, isticanje kako je tužiteljica mogla ostvariti pravnu zaštitu na drugi način irelevantan.

 

10. Imajući na umu da je o podudarnom postupovnopravnom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje u nizu svojih odluka (primjerice Rev 535/13, Revt-190/14, Revt-288/15, Revt-371/13, Rev-1133/2020 i Rev-573/2022), a da je odluka drugostupanjskog suda u konkretnom slučaju nepodudarna s tim shvaćanjem, prema ocjeni ovog suda postavljeno pitanje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, slijedom čega je revizija tuženice dopuštena.

 

11.1. Prema odredbi čl. 183. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03 i 151/04 – dalje: OZ), dužnik može ispravom na kojoj je javno ovjerovljen njegov potpis dati suglasnost da se radi naplate tražbine određenog vjerovnika zaplijene svi računi koje ima kod pravnih osoba koje obavljaju poslove platnog prometa te da se novac s tih računa, u skladu s njegovom izjavom sadržanom u toj ispravi, izravno isplaćuje vjerovniku. Takva isprava izdaje se u jednom primjerku i ima učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi kojim se zapljenjuje tražbina po računu i prenosi na ovrhovoditelja radi naplate.

 

11.2. Prema odredbi čl. 183. st. 7. OZ isprava iz stavka 1. tog članka ima svojstvo ovršne isprave na temelju koje se može tražiti ovrha protiv dužnika ili jamaca plataca na drugim predmetima ovrhe.

 

12.1. Nadalje, prema odredbi čl. 178. st. 1. OZ, dužnik može javnobilježnički ovjerovljenom ispravom dati suglasnost da se radi naplate tražbine vjerovnika zaplijeni njegova plaća, odnosno drugo stalno novčano primanje, osim u dijelu u kojem je to primanje izuzeto od ovrhe (čl. 149. OZ). Isprava iz stavka 1. tog članka izdaje se u jednom primjerku, ima značenje pravnog posla iz čl. 72. st. 1. tog Zakona te pravni učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi (stavak 2.).

 

12.2. Prema odredbi čl. 178. st. 5. OZ isprava iz stavka 1. tog članka ima svojstvo ovršne isprave na temelju koje se može tražiti ovrha protiv dužnika i na drugim predmetima ovrhe.

 

13. Naposljetku, u smislu odredbi čl. 279. st. 1. u vezi s čl. 274. – 278. OZ, javnobilježničko fiducijarno osiguranje predstavlja institut dobrovoljnog osiguranja koje se ostvaruje sklapanjem sporazuma stranaka u obliku javnobilježničkog akta ili solemnizirane privatne isprave, kojim se utvrđuje određena postojeća ili buduća novčana tražbina fiducijara (predlagatelja osiguranja, vjerovnika) prema fiducijantu (protivniku osiguranja, dužniku), te suglasnost fiducijanta (i eventualno trećega) da se radi osiguranja te tražbine prenese na fiducijara vlasništvo na određenoj stvari fiducijanta (ili trećega), s tim da do prijenosa vlasništva dolazi upisom u zemljišne knjige. Prema izričitoj odredbi čl. 274. st. 1. OZ sklopljeni sporazum ima učinak sudske nagodbe.

 

14.1. S obzirom na citirane zakonske odredbe, opravdano se postavlja pitanje svrhe parničnog postupka pokrenutog radi naplate potraživanja koje je osigurano javnobilježničkim fiducijarnim osiguranjem, ali i zadužnicom i/ili javnobilježnički ovjerovljenom ispravom kojom je dana suglasnost zaplijene plaće odnosno drugog stalnog novčanog primanja.

 

14.2. Naime, cilj pokretanja parničnog postupka jest ishođenje ovršne isprave na temelju koje bi vjerovnik mogao prisilno naplatiti svoje potraživanje, a u konkretnom slučaju vjerovnik već raspolaže tom ispravom. Štoviše, u smislu odredbi čl. 274. st. 1., čl. 183. st. 1., odnosno čl. 178. st. 2. OZ, u konkretnom slučaju vjerovnik raspolaže ispravama koje imaju isti ili jači pravni učinak od sudske odluke kao ovršne isprave (učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi). Dakle, u području pravne zaštite ne postiže se veća učinkovitost pravomoćnom i ovršnom presudom u odnosu na dana sredstva osiguranja, pa je u pravu tuženica kada ističe da ne postoji pravni interes tužiteljice za traženje kondemnatorne pravne zaštite od suda ako već raspolaže ovršnom ispravom koja mu omogućava ostvariti identičnu pravnu korist.

 

15. Prema već ustaljenom shvaćanju ovog suda, i u slučaju kada vjerovnik već raspolaže ovršnom ispravom koja sama po sebi nema značenje pravomoćno presuđene stvari niti sudske nagodbe, ali mu omogućava da ostvari onu pravnu korist koju u osnovi želi postići tražeći kondemnatornu zaštitu, onda tužitelju nedostaje pravni interes za podnošenje (kondemnatorne) tužbe.

 

16. Obzirom na to da je tuženica tijekom postupka isticala prigovor nedostatka pravnog interesa tužiteljice za pokretanje parničnog postupka radi isplate, nižestupanjski su sudovi pogrešno primijenili odredbu čl. 288. st. 2. u vezi čl. 187. st. 2. ZPP, kada tužbu nisu odbacili, već su o predmetu spora donijeli meritornu odluku, prihvaćanjem tužbenog zahtjeva.

 

17. Na taj način počinjena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP, jer je takva, nepravilna primjena odredbe čl. 288. st. 2. u vezi čl. 187. st. 2. ZPP, bila od utjecaja na zakonitost odluke.

 

18. Valjalo je stoga, na temelju odredbe čl. 394. st. 1. i 4. ZPP, odlučiti kao pod stavkom I. izreke ovog rješenja ukidanjem obje nižestupanjske presude i vraćanjem predmeta prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

19. U ponovljenom postupku, prvostupanjski će sud, ponovo odlučiti o zahtjevu tužiteljice imajući na umu pravno shvaćanje izraženo u ovom rješenju.

 

20. Odlučivanje o troškovima revizije ostavljeno je, na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP, za konačnu odluku, slijedom čega je riješeno kao pod stavkom II. izreke.

 

Zagreb, 18. listopada 2023.