REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž-1599/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli-Pola, po sutkinji Heleni Poropat, sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja KN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po odvjetniku Dinu Miljaku iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & Partneri d.o.o., Zagreb, Lopašićeva 6, protiv tuženice GN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćnici Antoniji Glavan, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Rački i Kolege j.t.d. iz Zagreba, Pisarnica Zadar, zbog smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tuženice protiv rješenja Općinskog suda u Zadru, poslovni broj: Psp-12/2025-10 od 7. listopada 2025., dana 10. prosinca 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tuženice GN kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Zadru, poslovni broj: Psp-12/2025-10 od 7. listopada 2025.

II. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troškova ovog žalbenog postupka u cijelosti kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem prvostupanjskog suda riješeno je:

"I. Utvrđuje se da je tužena FN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], smetala tužitelja KN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] u suposjedu nekretnine koja je u zemljišnim knjigama označena kao:

k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], [adresa], od toga DVORIŠTE površine 962 m2, STAMBENA ZGRADA, [adresa] površine 161 m2 i GARAŽA površine 41 m2, upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kod Zemljišnoknjižnog odjela Zadar Općinskog suda u Zadru, a koja nekretnina u naravi predstavlja stambenu zgradu s dvije stambene jedinice, katnosti podrum, prizemlje i prvi kat, zajedno s garažom kao pomoćnom građevinom, na adresi na adresi [adresa], i to na način da tužitelju dana 1. ožujka 2025.g. nije uručila duplikate ključeva od svih brava od svih vrata u opisanoj nekretnini čime je tužitelju zabranila i oduzela pravo suposjeda i korištenja iste nekretnine zaključavanjem ulaznih vrata i svih ostalih postojećih vrata na navedenoj nekretnini te zadržavanjem svih ključeva kod sebe.

II. Nalaže se tuženoj uspostaviti ranije suposjedovno stanje na opisanoj nekretnini, i to na način da tužena preda tužitelju u suposjed opisanu nekretninu na način da tužena o svom trošku preda tužitelju duplikate ključeva od svih brava od svih vrata koja postoje u nekretnini i oko nekretnine i da tužitelju omogući nesmetani suposjed i korištenje cijele nekretnine, sve u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe.

III. Zabranjuje se tuženoj svako takvo ili slično smetanje tužitelja u suposjedovanju opisane nekretnine, sve pod prijetnjom novčane kazne i daljnje ovrhe.

IV. Nalaže se tuženoj da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 651,74 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja rješenja pa do isplate, sve u roku od 8 dana."

2. Protiv tog rješenja pravovremenu i dopuštenu žalbu izjavila je tuženica iz svih žalbenih razloga s prijedlogom da se žalba uvaži, rješenje preinači na način da se tužbeni zahtjev odbije u cijelosti te da se tužitelja obveže na naknadu parničnog troška tuženiku, zajedno s troškom sastava ove žalbe. Ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 57/2011., 25/2013., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., dalje: ZPP) budući da rješenje u pobijanom dijelu ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Nadalje, ukazuje da sud prvog stupnja nije ispravno niti posebno obrazložio kada se smetanje dogodilo, slijedom čega pogrešno zaključuje da je predmetna tužba podnesena pravodobno.

3. Sa žalbom je postupljeno sukladno odredbi čl. 359. st.1. ZPP.

4. U odgovoru na žalbu tužitelj je osporio žalbene navode tuženice ističući kako njima nije dovedeno u pitanje osnovanost prvostupanjskog rješenja koje je zakonito i pravilno. Predlaže odbijanje žalbe kao neosnovane i potvrđivanje pobijanog rješenja.

4. Žalba tuženice GN nije osnovana.

5. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju u žalbi ukazuje tuženica, budući da pobijano rješenje ima razloga o odlučnim činjenicama, dani razlozi su jasni i neproturječni, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima rješenja navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, slijedom čega se isto može ispitati.

5.1. Prvostupanjski sud nije počinio niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem čl. 365. st. 2. u vezi čl. 381. istoga Zakona.

5.2. Sud prvog stupnja je na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi da ga je tuženica smetala u suposjedu nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], [adresa], od toga dvorište površine 962 m2, stambena zgrada, [adresa] površine 161 m2 i garaža površine 41 m2, upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kod Zemljišnoknjižnog odjela Zadar Općinskog suda u Zadru, a koja nekretnina u naravi predstavlja stambenu zgradu s dvije stambene jedinice, katnosti podrum, prizemlje i prvi kat, zajedno s garažom kao pomoćnom građevinom, na adresi na adresi [adresa], i to na način da tužitelju dana 1. ožujka 2025.g. nije uručila duplikate ključeva od svih brava od svih vrata u opisanoj nekretnini čime je tužitelju zabranila i oduzela pravo suposjeda i korištenja iste nekretnine zaključavanjem ulaznih vrata i svih ostalih postojećih vrata na navedenoj nekretnini te zadržavanjem svih ključeva kod sebe kao i zahtjev da se naloži tuženici da uspostavi ranije suposjedovno stanjena način da preda tužitelju u suposjed opisanu nekretninu na način da tužena o svom trošku preda tužitelju duplikate ključeva od svih brava od svih vrata koja postoje u nekretnini i oko nekretnine i da tužitelju omogući nesmetani suposjed i korištenje cijele nekretnine, te da joj se zabrani i svako daljnje takvo ili slično smetanje suposjeda navedene nekretnine.

7. Sud prvog stupnja je, na temelju izvedenih dokaza, utvrdio da su parnične stranke jedne od sunasljednika pokojnog ĆN slijedom čega je tužitelj aktivno legitimiran tražiti suposjedovnu zaštitu, budući da je pravo suposjeda predmetnih nekretnina prešlo na njega kao i na tuženicu, časom smrti ostavitelja koji je također držao u nesmetanom suposjedu predmetnu nekretninu, pa stoga isti takav način posjedovanja ključeva prijepornih nekretnina, boravka u istim i na istim nekretninama pripada i tužitelju. Stoga odbijanjem da tužitelju preda ključeve tuženica je tužitelja u potpunosti isključila od dotadašnjeg načina posjedovanja prijepornih nekretnina na način kako je to činio ostavitelj. Stoga da tužitelju u smislu odredbe čl. 24. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: ("Narodne novine" broj 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001.,79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 143/2012., 152/2014., 81/2015. i 94/2017.- dalje: ZV) pripada pravo na zaštitu suposjeda od samovlasnog smetanja tuženice kao suposjednice istih nekretnina.

8. Iz stanja spisa proizlazi da su stranke zakonski nasljednici ostavitelja ĆN koji je preminuo **.**.2024. i da je ostavitelj bio uknjižen kao vlasnik predmetnih nekretnina.

9. Prilikom donošenja pobijanog rješenja osnovano se sud prvog stupnja pozvao na odredbu čl. 17. st. 1. ZV prema kojoj ostaviteljevi posjedi stvari i prava prelaze na njegova nasljednika zbog ostaviteljeve smrti i u njezinu času, onakvi kakvi su u tom času bili u ostavitelja. Kada su ostaviteljevi posjedi zbog njegove smrti prešli na dva ili više sunasljednika, svi su oni time postali suposjednici svakoga pojedinoga od tih posjeda, pa će ga tako izvršavati, osim ako je na temelju oporukom izražene ostaviteljeve volje ili odluke ostavinskoga suda izvršavanje povjereno nekome drugome, kako to propisuje st. 2. istoga članka.

10. Na temelju navedene zakonske odredbe nasljednik postaje posjednikom umjesto ostavitelja, u trenutku njegove smrti, iako još nije stekao faktičnu vlast. Ako ostavitelj ima nekoliko sunasljednika, svi oni su ovlašteni faktično početi posjedovati ono što je posjedovao ostavitelj, tj. ovlašteni su kao suposjednici poduzimati posjedovne čine, čime će svoje nasljedničke posjede pretvoriti u faktične posjede.

10.1. Dakle, nasljednički posjed uživa posjedovnu zaštitu kao da je ostavitelj još posjednik i to onako kako bi ostavitelj imao pravo štititi taj posjed od smetanja, stoga ga nakon ostaviteljeve smrti na isti način imaju pravo štititi njegovi nasljednici. Stoga je samovlasni zahvat u posjed koji je pripadao ostavitelju, a koji je poduzet dok još nasljednik nije počeo i faktično posjedovati, smetanje njegovog nasljedničkog posjeda.

11. Tužitelj je, kao sin pok. ĆN i njegov zakonski nasljednik, zajedno s tuženicom stekao nasljednički suposjed u skladu s odredbom čl. 17. st. 1. i 2. ZV, odnosno isti onakav način posjedovanja koji je izvršavao njihov prednik osobno posjedovanjem ključeva predmetne nekretnine, te boravka u njoj. Tužena ne spori da je u toj nekretnini živjela s ostaviteljem odnosno da je ostavitelj bio u suposjedu predmetne nekretnine. Tuženica je odbijanjem da tužitelju preda ključeve predmetnih nekretnina istog u potpunosti isključila od dotadašnjeg načina posjedovanja predmetnih nekretnina na način kako je to činio njegov prednik, slijedom čega tužitelju u smislu odredbe čl. 24. st. 1. ZV pripada tražena suposjedovna zaštita.

11.1. Prema stanju spisa i tvrdnjama tuženice ne proizlazi da tužitelj nije zakonski nasljednik pok. ĆN i da je poduzimanje posjednih čina povjereno izvršitelju oporuke ili skrbniku ostavine.

12. U smislu odredbe čl. 21. st. 3. ZVDSP pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od trideset dana od dana kad je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastaloga smetanja. Kako je tužba u predmetnoj pravnoj stvari podnesena 20. ožujka 2025. a tuženica je tužitelju odbila predati ključeve 1. ožujka 2025. to nije protekao subjektivni rok od 30 dana.

13. Valja istaći da činjenica što ostavinski postupak iza pok. ĆN nije okončan nije od utjecaja na pružanje posjedovne zaštite koja se ovdje traži, a sve zbog prije navedenog.

14. Slijedom iznijetog kako tužitelju temeljem odredbe čl. 22. st. 1. i čl. 24. st. 1. ZV pripada pravo na zaštitu njegovog suposjeda putem suda te kako je sud prvog stupnja donio pravilnu i zakonitu odluku koju tuženica nije valjano osporila, to je o njenoj žalbi odlučeno kao u izreci ovog rješenja (čl. 368. u svezi s čl. 380. st.2. ZPP-a).

15. Tuženica nije uspjela sa svojim pravnim lijekom pa je njen zahtjev za naknadu troškova ovog žalbenog postupka odbijen kao neosnovan (čl. 166. st.1. u svezi s čl. 155. st1. ZPP).

U Puli, 10. prosinca 2025.

Sudac:

Helena Poropat