Posl. br. P-686/2025-6
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U DUBROVNIKU
STALNA SLUŽBA U KORČULI
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud Dubrovniku Stalna služba u Korčuli, po sucu tog suda Dariu Farčiću kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatske šume d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB: 69693144506, kojeg kao punomoćnik zastupa uposlenica ZI, na adresi HŠ d.o.o. Uprava šuma Podružnica Split, Kralja Zvonimira 35/III, protiv tuženog VI iz [adresa], kbr. 37, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg kao punomoćnik zastupa Ljubomir Vranješ, odvjetnik u ZOU Ljubomir Vranješ i Sandra Trojanović Sršen iz Orebića, radi predaje u posjed, nakon glavne rasprave zaključene 15. listopada 2025. u prisutnosti zamjenice punomoćnice tužitelja, tuženog i njegova punomoćnika, na ročištu održanom radi objave presude dana 10. prosinca 2025.
p r e s u d i o j e
I. Tuženik VI iz [adresa], kbr. 37, OIB: [osobni identifikacijski broj], je neovlašteno i protupravno zauzeo dio kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ukupne površine 6443 m2, pa je dužan tuženik koji drži nekretninu bez pravne osnove istu predati tužitelju slobodnu od osoba i stvari uklanjanjem izrađenih objekata i to dijelove ove nekretnine koji su na skici vještaka Tonia Farca dipl. ing. geod. označeni kao dio kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 5257 m2 i označen točkama: 17-18-19-20-21-22-23-24-25-30 (omeđen žičanom ogradom), 28-29-30-31-32-33-34 (ograđen betonskim zidom), 34-35 (željezna industrijska vrata), 35-36 (žičana ograda), 36-37-38-39-40-41-42-43-44-45-46 (iskopana gomila kamenja), 47-95-48-49 (ograđeni betonski zid), dio nekretnine označen točkama 46-50-51-52-53-54-55-56-57-58-59-17, te objekt označen sivom bojom gabarita 35 m x 14 m i omeđen točkama 85-90-91-92-88, manji objekt omeđen točkama 85-84-86-87-88-85, te dio nekretnine označene kao kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 1186 m2 i omeđen točkama 33-34-35-36-60-61-62-63-64-65-66-67-68-69 (omeđeno žičanom ogradom), 70- 71-72-93-94-70 (koje točke označavaju pomoćni objekt), 72-73-74-93 (betonski ograđeni zid), 74-75-76-83-82-81-80-79-78-77-33.
II. Nalaže se tuženom VI iz [adresa], kbr. 37, OIB: [osobni identifikacijski broj], da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 993,93 €, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom propisanom odredbom čl. 29. Zakona o obveznim odnosima koja teče od presuđenja pa do isplate.
Obrazloženje
1. U tužbi koja je zaprimljena pred ovim sudom 1. prosinca 2017., tada pod posl. br. P-1060/2017, tužitelj navodi kako je nekretnina označena kao kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u naravi šuma i šumsko zemljište koje je u vlasništvu Republike Hrvatske, a kojim zemljištem temeljem čl. 17. Zakona o šumama gospodari upravo tužitelj. Ova nekretnina nalazi se unutar obuhvata šumskogospodarskog područja gospodarska jedinica Kuna Odsjek 53a. Stoga je tužitelj, a putem svog čuvara šuma i lovišta, uočio kako je na predmetnoj nekretnini napravljeno bespravno zauzimanje zemljišta i to na način da je čuvar šuma i lovišta na licu mjesta zatekao izgrađen gospodarski objekt koji služi kao staja i cisterna za vodu, kojeg je izgradio tuženik, a koji ranije nije postojao. Upravo radi izgradnje ovog objekta tuženik je posjekao i stabla primorskog bora, međutim, u tom trenutku nije bilo moguće točno utvrditi broj i promjer svih posječenih stabala pa je tužitelj procjenom utvrdio kako je posječeno 30 m3 drvene mase. Kako je tuženik bespravno zauzeo zemljište kojim gospodari tužitelj, na ovom zemljištu je izgradio i objekt koji služi kao staja i cisterna za vodu, a zemljište odbija predati u posjed tužitelju, to tužitelj ustaje predmetnom tužbom, pri čemu je konačno precizirao tužbeni zahtjev podneskom punomoćnice tužitelja od 18. rujna 2019., nakon što je u postupku obavljen uviđaj na licu mjesta uz sudjelovanje mjernika vještaka, upravo na način kako je to precizno navedeno u točki I. izreke ove presude.
1.1. U svom odgovoru na tužbu tuženi se putem svog punomoćnika protivi tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu. Ovo iz razloga što nekretnina koja je predmetom ovog postupka, dakle kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ima ukupnu površinu od 434571 m2, a prema prostornom planu i namjeni prostora jedan dio ove nekretnine nalazi se u postojećem izgrađenom dijelu građevinskog područja naselja, jedan dio izvan građevinskog područja, jedan dio je planiran kao zemljište poslovne namjene i to K1- uslužna, K2- trgovačka, K3 – komunalno servisna, a jedan dio nalazi se izvan građevinskog područja u zoni zaštite i gospodarske šume. Ovo se navodi iz razloga što dio predmetne nekretnine zajedno sa objektima kojeg u posjedu drži tuženik, a koji je predmetom tužbe, je smješten na dijelu nekretnine koji se prema obuhvatu prostornog plana nalazi u dijelu planirane poslovne namjene K1, K2 i K3. Osim toga ovaj dio nekretnine tuženik ne posjeduje bespravno, kako to pokušava u tužbi prikazati tužitelj, već se nalazi u posjedu ovog dijela nekretnine sukladno odobrenju Općine Orebić, a koja je trenutno u procesu rješavanja vlasničkog pitanja baš na ovom dijelu nekretnine, i to na način da će ovaj dio nekretnine od nadležnog Ministarstva državne imovine biti darovan Općini Orebić, a potom parceliran kako bi se utvrdila njegova točna površina, pa tuženik smatra da se temeljem ovakvog odobrenja Općine Orebić zapravo nalazi u zakonitom posjedu predmetnog dijela nekretnine. Ovo tim više što je cijela nekretnina označena kao kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ranije bila upisana kao vlasništvo Općine Orebić, a Republika Hrvatska se u zemljišnim knjigama suda kao vlasnica ove nekretnine upisala rješenjem posl. br. Z- 507/2012, a temeljem prijedloga od 25. studenog 2008. Nadalje, osporava se i aktivna legitimacija tužitelja za vođenje ovog postupka budući da tužitelj nije vlasnik spornog dijela nekretnine niti njen pretpostavljeni vlasnik, a kako tužitelj nema niti jaču pravnu osnovu za posjedovanje predmetne nekretnine to se predlaže tužbeni zahtjev odbiti.
1.2. U ovakvim navodima punomoćnici parničnih stranaka u bitnom su ustrajali tijekom čitavog postupka, pri čemu je potrebno napomenuti kako je rješenjem suda od 14. siječnja 2020. pod posl. br. P-1060/2017, sukladno tada važećim odredbama Zakona o parničnom postupku, a temeljem suglasnog prijedloga punomoćnika stranaka, u ovoj pravnoj stvari radi pokušaja mirnog rješenja spora određen zastoj postupka u trajanju od 60 dana. Kako stranke u ostavljenom roku nisu postigle sporazum, a po prijedlogu punomoćnika tužitelja, rješenjem suda od 16. travnja 2020. posl. br. P-1060/2017 određen je nastavak ovog postupka, a po pravomoćnosti ovog rješenja postupak je nastavljen pod posl. br. P-415/2020. Kako je u nastavku postupka tuženik i dalje tvrdio da je pred Ministarstvom prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine u tijeku postupak za darovanje sporne nekretnine Općini Orebić, a temeljem čijeg odobrenja prema navodima tuženika tuženik u posjedu i drži sporni dio nekretnine, to je sud postupajući po načelu ekonomičnosti i svrsishodnosti postupka rješenjem od 5. siječnja 2021. pod posl. br. P- 415/2020 odredio prekid ovog postupka do završetka postupka koji se po zahtjevu Općine Orebić za darovanje nekretnina vodi pred Ministarstvom prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, Klasa: 940-01/18-03/367, Ur.br: 531-536-03-02-04/05-20-04, ili dok sud ustanovi kako više ne postoje razlozi da se čeka na završetak tog postupka. Kako nitko od stranaka nije predlagao nastavak prekinutog postupka to je sud postupajući po službenoj dužnosti dopisima od 22. listopada 2024. i 31. prosinca 2024. zatražio od nadležnog Ministarstva obavijest o tome da li je i na koji način okončan postupak za darovanje predmetne nekretnine, pri čemu je dana 4. veljače 2025. u spis zaprimljen dopis Upravnog odjela za opću upravu i imovinsko pravne poslove Dubrovačko – neretvanske županije iz kojeg u bitnom proizlazi da postupak darovanja još uvijek nije okončan iz razloga što Općina Orebić nije dostavila obrazloženi zahtjev uz navođenje svrhe zbog koje se predlaže darovanje nekretnine, kao ni svu potrebnu dokumentaciju, iako je to od nje zatraženo još 26. rujna 2018. Kako je iz navedenog dopisa proizlazilo da je proces mogućeg darovanja zemljišta započeo prije 7 godina i još uvijek nije dovršen zbog pasivnosti Općine Orebić koja nije stranka u ovom parničnom postupku, to je sud rješenjem od 27. svibnja 2025. pod posl. br. P-415/2020 odredio nastavak ovog postupka, a po pravomoćnosti ovog rješenja postupak je nastavljen pod posl. br. P-686/2025.
2. Tijekom postupka proveden je dokaz pregledom isprava koje su priložene u spisu i to: zk izvatka za predmetnu nekretninu od 16. veljače 2014., 24. rujna 2018. i 11. rujna 2025., povijesnog izvatka za predmetnu nekretninu od 23. rujna 2018., PL 567 za k. o. [katastarska općina] od 13. veljače 2014., Program gospodarenja za gospodarsku jedinicu Kuna za period od 1. siječnja 2008. do 31. prosinca 2017., Izvanredne revizije programa gospodarenja za gospodarsku jedinicu Kuna iz 2016. godine, više fotografija lica mjesta i ispisa iz Geo portala, Lokacijske informacije od 17. rujna 2018. koju je izdao Upravni odjel za prostorno uređenje i gradnju Dubrovačko – neretvanske županije Ispostava Korčula, izvoda iz katastarskog plana od 27. kolovoza 2018., Zahtjeva za darovanje nekretnina kojeg je podnijela Općina Orebić Ministarstvu državne imovine od 6. srpnja 2018., dopisa Općine Orebić Ministarstvu državne imovine od 7. rujna 2020., odgovora na ovaj dopis od 21. rujna 2020., geodetskog elaborata od 5. studenog 2024., prijavnog lista za zemljišnu knjigu iz mjeseca studenog 2024. zajedno sa svim priloženim ispravama, rješenja o utvrđivanju građevne čestice od 9. srpnja 2024., izvoda iz katastarskog plana od 27. lipnja 2024., rješenje o izvedenom stanju od 1. kolovoza 2023., potvrde parcelacijskog elaborata od 26. studenog 2024., obavljen je uviđaj na licu mjesta uz sudjelovanje mjernika vještaka, te je u svojstvu svjedoka saslušan načelnik Općine Orebić BI. Raspravnim rješenjem suda od 15. listopada 2025. odbijena je provedba svih preostalih dokaza, a ovo iz razloga što je činjenično stanje dovoljno dobro utvrđeno provedenim dokazima (čl. 220. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje ZPP). Također, tijekom dokaznog postupka na ročištu nije saslušan mjernik vještak, a ovo iz razloga što punomoćnici stranaka nisu imali nikakvih prigovora na njegov pisani nalaz i mišljenje od 19. lipnja 2019. koje im je na očitovanje dostavljeno dopisom ovog suda od 8. srpnja 2019.
2.1. Provedbom navedenih dokaza te njihovom ocjenom svakog pojedinačno kao i u njihovoj međusobnoj vezi, sve uz primjenu odredbe čl. 8. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.
2.2. U postupku među strankama nije sporno da je dio nekretnine koji je predmetom tužbe ranije nosio katastarsku oznaku kao kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kao i to da je dio ove nekretnine kojeg u posjedu drži upravo tuženi precizno označen i prikazan na skici lica mjesta iz svibnja 2019., koju je za potrebe ovog postupka izradio dipl. ing. geod. Toni Farac. Isto tako nesporno je da se dio predmetne nekretnine, i to onaj koji je na istoj skici označen slovima A, B, C, D, E, F, A, nalazi u zoni koja je po lokacijskog informaciji planirana i definirana kao zona K-1, K-2 i K-3, pri čemu se naglašava da se radi o planiranoj zoni poslovne namjene. Nadalje, među strankama je nesporno da je tuženik u tijeku ovog parničnog postupka financirao izradu geodetskog elaborata od 5. studenog 2024., a kojim elaboratom je dio utužene nekretnine izdvojen iz kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te je dobio novi broj kao kat. čest. [katastarska čestica], ukupne površine 5422 m2, kao i to da je ovaj elaborat proveden u zemljišnu knjigu pa su tako ovako izdvojeni dijelovi sporne nekretnine sada upisani u zk. ul. [broj ZK uloška] za k. o. [katastarska općina], pri čemu upis prava vlasništva i dalje glasi na Republiku Hrvatsku. Među strankama je nesporno i to da je sporna nekretnina i prije izdvajanja opisanih dijelova u zemljišnim knjigama suda upisana kao vlasništvo Republike Hrvatske u cijelosti. Tijekom postupka među strankama nije bilo sporno da upravo utuženi dio predmetne nekretnine, a koji je precizno opisan i prikazan na skici koju je za potrebe ovog postupka izradio dipl. ing. geod. Toni Farac u mjesecu svibnju 2019., broj NE-00/2019, u svom isključivom posjedu drži tuženi, a koji ovaj dio nekretnine koristi za potrebe svog seoskog obiteljskog gospodarstva. Među strankama u ovom postupku prvenstveno je sporno da li utuženi dio nekretnine tuženik u svom posjedu drži temeljem valjane pravne osnove, odnosno odobrenja Općine Orebić koja je pokrenula postupak da joj se predmetna nekretnina daruje, a nakon čega bi ona očito istu ovu nekretninu trebala prepustiti tuženiku, a slijedom čega tuženik ne bi bio u obvezi ovaj dio nekretnine predati u isključivi posjed tužitelju, kao i to dali je tužitelj aktivno legitimiran na podnošenje ovakve tužbe. Upravo na utvrđenje među strankama ovih spornih činjenica, sud je tijekom dokaznog postupka i proveo dokaze predložene po samim strankama koje je smatrao potrebnim, dok je provedba preostalih dokaza odbijena raspravnim rješenjem suda od 15. listopada 2025.
3. Vezano za aktivnu legitimaciju tužitelja na podnošenje ovakve tužbe potrebno je reći da se ista temelji na odredbama Zakona o šumama (NN 68/18, 115/18, 98/19, 32/20, 145/20, 101/23, 145/23, 36/24 i 145/24, dalje ZŠ), a u bitnom na identičan način ova materija bila je regulirana i ranije važećim Zakonom o šumama. Prema odredbi čl. 17. ZŠ- a javni šumoposjednik je pravna osoba od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku koja gospodari šumama i šumskim zemljištem u vlasništvu Republike Hrvatske, a radi se baš o Hrvatskim šumama d.o.o. sa sjedištem u [adresa], odnosno tužitelju. Prema odredbi čl. 44. istog Zakona javni šumoposjednik dužan je osigurati zaštitu šuma i šumskih zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske od protupravnog prisvajanja, korištenja i drugih protupravnih radnji te provoditi šumski red, pa je stoga u cijelosti neosnovan prigovor tuženika da tužitelj nije aktivno legitimiran na podnošenje ovakve tužbe. Obzirom na navedeno u dokaznom postupku preostalo je utvrditi da li tuženik ima valjanu pravnu osnovu za držanje spornog dijela nekretnine u svom posjedu, odnosno da li su utemeljeni navodi tuženika da spornu nekretninu drži u svom posjedu temeljem odobrenja Općine Orebić, a na koje okolnosti je po prijedlogu samog tuženika saslušan načelnik [adresa] BI.
3.1. Svjedok BI u svom iskazu u bitnom navodi kako je upravo on načelnik Općine Orebić i to od 2013., pa mu je tako poznato da je na predmetnoj nekretnini kao vlasnica upisana upravo Republika Hrvatska. Tko je ranije bio upisan kao vlasnik ove nekretnine svjedoku nije poznato, a tijekom postupka među strankama nije bilo spora o tome da je ranije kao vlasnica nekretnine bila upisana upravo Općina Orebić. Nadalje navodi da mu je kao općinskom načelniku poznato da je Općina Orebić Vladi RH, odnosno nadležnom Ministarstvu, uputila zahtjev da se Općini Orebić između ostalog daruje i nekretnina koja je predmetom postupka, a ovakav zahtjev upućen je prema iskazu svjedoka 6. srpnja 2018., a što potvrđuju i isprave koje su priložene u spisu, a iz čega proizlazi da je ovakav zahtjev zapravo pokrenut nakon podnošenja same tužbe. Upitan da li je u svojstvu općinskog načelnika sa tuženikom vodio razgovore vezane za predmet spora navodi kako je tuženik doista dolazio i da je kroz razgovor htio riješiti svoju pravnu situaciju, ali Općina kao jedinica lokalne samouprave nije u poziciji da bilo kome išta daruje bez da se prethodno provede natječaj, procijeni nekretnina i o tome donese odluka općinskog vijeća. Dakle, iz iskaza ovog svjedoka koji je postao općinski načelnik 4 godine prije podnošenja tužbe, proizlazi da Općina Orebić tuženiku ni na koji način nije odobrila korištenje predmetne nekretnine niti ga uvela u posjed iste, a isto tako proizlazi da općina kao jedinica lokalne samouprave tako nešto nije niti mogla napraviti. Sud stoga smatra neuvjerljivom tvrdnju tuženika da bi spornu nekretninu držao u posjedu temeljem odobrenja Općine Orebić, odnosno ovakvu svoju tvrdnju tuženik tijekom postupka nije uspio dokazati.
4. Prema čl. 120. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/0, 146/08, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17, dalje ZV) vlasništvo nad nekretninama stječe se uknjižbom u zemljišnu knjigu, dok je prema čl. 30. istog zakona pravo vlasništva stvarno pravo na određenoj stvari koje ovlašćuje svog nositelja da s tom stvari čini što ga je volja te da svakog drugog od toga isključi, ako to nije protivno tuđim pravima ni zakonskim ograničenjima. Između ostalog vlasnik ima pravo posjedovanja, upotrebe, korištenja i raspolaganja svojom stvari. Prema čl. 161. ZV-a vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari. Kako bi vlasnik ostvario svoje pravo pred sudom da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtjeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtjeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu (čl. 162. ZV-a). Također, tužitelj tijekom postupka stvar koju zahtjeva mora precizno označiti, odnosno opisati po njenim osobinama koje je razlikuju od drugih istovrsnih stvari, što je prema mišljenju ovog suda tužitelj, kao ovlaštena osoba temeljem odredbi Zakona o šumama, u tijeku postupka i napravila. Dakle, iz svega navedenog slijedi da tužitelj kao ovlaštena osoba koja je po odredbama Zakona o šumama dužna štitit predmetnu nekretninu, a koja je u zemljišnim knjigama u vrijeme podnošenja tužbe evidentirana kao pašnjak, šuma, Rudine, pri čemu se zasigurno radi o šumskom zemljištu što proizlazi iz Programa gospodarenja za gospodarsku jedinicu Kuna za period od 1. siječnja 2008. do 31. prosinca 2017. i Izvanredne revizije ovog programa, ovlaštena tražiti predaju posjeda dijela nekretnine kojeg u svom isključivom posjedu drži tuženi. Tuženi odbija ovaj dio nekretnine predati u posjed tužitelju iz razloga što smatra kako mu pripada pravo na isključivi posjed, odnosno smatra kako sporni dio nekretnine posjeduje temeljem odobrenja Općine Orebić, a koja u zemljišnim knjigama nije ni upisana kao vlasnica ove nekretnine, niti je ovlašten izdati ovako odobrenje, niti je tuženik tijekom postupka dokazao da bi uopće odobrenje bilo izdano. Slijedom navedenog, tužitelj kao ovlaštena osoba osnovano traži predaju u posjed utuženi dio nekretnine, kojeg tuženi drži u svom isključivom posjedu, pa je temeljem čl. 161. i 162. ZV-a odlučeno kao u točki I. izreke presude. Pritom je irelevantno što je tuženik tijekom postupka uspio izdvojiti dio utuženog dijela nekretnine u posebnu nekretninu nove katastarske oznake, a ovo iz razloga što je i na tako izdvojenim dijelovima nekretnina i dalje kao vlasnik nekretnine u zemljišnim knjigama suda upisana Republika Hrvatska, pa se pravni status nekretnine zapravo nije promijenio. Isto tako za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari potpuno je irelevantno što je tuženik u tijeku postupka legalizirao zgrade sagrađene za predmetnoj nekretnini budući da postupak legalizacije izgrađenih zgrada ni na koji način ne utječe na vlasništvo nekretnine, već se ovakvim postupkom samo ranije izgrađena zgrada ozakonjuje u prostoru.
5. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, pa je tuženi dužan naknaditi tužiteljici troškove ove parnice koji se sastoje od izdataka tužitelja za zastupanje po vlastitom uposleniku, a koji troškovi se odnose na pristup uposlenika tužitelja na ročišta koja su održana tijekom postupka. Tako je sud našao osnovanim priznati troškove za pristup punomoćnika tužitelja na ročišta održana 16. srpnja 2018., 12. studenog 2018., 28. svibnja 2019., 14. siječnja 2020., 3. studenog 2020., 12. rujna 2025. i 15. listopada 2025., svako u iznosu od 37,20 €, a koji troškovi se odnose na cijenu povratne autobusne karte prijevoznika Autotrans d.d. i povratne trajektne karte na relaciji Orebić – Korčula, dakle u ukupnom iznosu od 260,40 €, a sve temeljem zatraženog troška i priloženih isprava o cjeniku usluga navedenih prijevoznika, te troškovi uviđaja na licu mjesta u iznosu od 733,53 € (tada 5.526,80 kn), što dakle čini troškove tužitelja u ukupnom iznosu od 993,93 €. Slijedom navedenog zahtjev za naknadu parničnog troška tužitelja valjalo je prihvatiti, pa je i riješeno kao u točki II. izreke ove presude.
U Korčuli, 10. prosinca 2025.
S u d a c :
Dario Farčić
PRAVNA POUKA:
Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u 3 istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335. ZPP-a).
