Zakon.hr

Republika Hrvatska

Repubblica di Croazia

Općinski sud u Puli-Pola

Tribunale comunale di Pula-Pola

Stalna služba u Rovinju-Rovigno

Sezione distaccata di Rovinj-Rovigno

Rovinj, Obala P. Budicin 4

Posl.br. P-441/2022-54

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju-Rovigno, po sucu Robertu Uggeriju, u parničnom postupku tužitelja ČH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Željka Čović Latin, odvjetnica u Puli, protiv tuženika mlt. FH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa zakonska zastupnica JH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], a koju zastupa punomoćnica mr. sc. Sonja Bulić, odvjetnica u Puli, radi opoziva darovanja, nakon održane glavne rasprave, uz nazočnost tužitelja i punomoćnika stranaka dana 10. studenoga 2025., dana 10. prosinca 2025.,

r i j e š i o j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"1.Utvrđuje se da je opozvan Ugovor o darovanju nekretnina sklopljen dana 26.02.2016.g. godine između tužitelja ČH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao darovatelja, i tuženika mlt. FH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], (ranija adresa: [adresa]), kao obdarenika, na kojem je potpis darovatelja ovjeren kod javnog bilježnika Sonje Obrovac Skira posl. br. OV-481/16, a kojim ugovorom darovatelj daruje a obdarenik prihvaća darovanje sljedećih nekretnina upisanih u zemljišne knjige Općinskog suda u Puli-Pola, z.k. odjel Pula, i to; k. č. br. [katastarska čestica],oznake zemljišta šuma, površine 2095 m2, k. č. br. [katastarska čestica] oznake zemljišta pašnjak, površine 1113 m2, k. č. br. [katastarska čestica], oznake zemljišta oranica, površine 3132 m2, k. č. br. [katastarska čestica] oznaka zemljišta 1134 m2, sve upisne u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]; k. č. br. [katastarska čestica], oznake zemljišta livada, površine 894 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

2. Tuženik mlt. FH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], (ranija adresa: [adresa]), je dužan temeljem ove presude trpjeti uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije uknjižbe njegova prava vlasništva temeljem Ugovora o darovanju nekretnina sklopljenog dana 26. veljače 2016. godine te se ovlašćuje tužitelj ČH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], temeljem ove presude zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva na nekretninama upisanim u zemljišne knjige Općinskog suda u Puli-Pola, z.k. odjel Pula, i to: k. č. br. [katastarska čestica],oznake zemljišta šuma, površine 2095 m2, k. č. br. [katastarska čestica] oznake zemljišta pašnjak, površine 1113 m2, k. č. br. [katastarska čestica], oznake zemljišta oranica, površine 3132 m2, k. č. br. [katastarska čestica] oznaka zemljišta 1134 m2, sve upisne u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]; k. č. br. [katastarska čestica], oznake zemljišta livada, površine 894 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]; na svoje ime u cijelosti (1/1), a što je tuženik mlt. FH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], (ranija adresa: [adresa]), dužni trpjeti, sve u roku 15 dana.

3. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak ovog parničnog postupka sa pripadajućom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tekućom od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, a sve u roku od 15 dana.".

II. Odbija se eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"1. Opoziva se Ugovor o darovanju nekretnina sklopljen dana 26.02.2016.g. godine između tužitelja ČH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao darovatelja, i tuženika mlt. FH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ( ranija adresa: [adresa]), kao obdarenika, na kojem je potpis darovatelja ovjeren kod javnog bilježnika Sonje Obrovac Skira posl. br. OV-481/16, a kojim ugovorom darovatelj daruje a obdarenik prihvaća darovanje sljedećih nekretnina upisanih u zemljišne knjige Općinskog suda u Puli-Pola, z.k. odjel Pula, i to; k. č. br. [katastarska čestica],oznake zemljišta šuma, površine 2095 m2, k. č. br. [katastarska čestica] oznake zemljišta pašnjak, površine 1113 m2, k. č. br. [katastarska čestica], oznake zemljišta oranica, površine 3132 m2, k. č. br. [katastarska čestica] oznaka zemljišta 1134 m2, sve upisne u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]; k. č. br. [katastarska čestica], oznake zemljišta livada, površine 894 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

2. Tuženik mlt. FH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], (ranija adresa: [adresa]), je dužan temeljem ove presude trpiti uspostavu ranijeg zemljišknjižnog stanja kakvo je bilo prije uknjižbe njegova prava vlasništva temeljem Ugovora o darovanju nekretnina sklopljenog dana 26.02.2016.g. godine te se ovlašćuje tužitelj ČH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], temeljem ove presude zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva na nekretninama upisanim u zemljišne knjige Općinskog suda u Puli-Pola, z.k. odjel Pula, i to: k. č. br. [katastarska čestica],oznake zemljišta šuma, površine 2095 m2, k. č. br. [katastarska čestica] oznake zemljišta pašnjak, površine 1113 m2, k. č. br. [katastarska čestica], oznake zemljišta oranica, površine 3132 m2, k. č. br. [katastarska čestica] oznaka zemljišta 1134 m2, sve upisne u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]; k. č. br. [katastarska čestica], oznake zemljišta livada, površine 894 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]; na svoje ime u cijelosti (1/1), a što je tuženik mlt. FH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], (ranija adresa: [adresa]), dužni trpjeti, sve u roku 15 dana.

III. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi prouzročeni parnični trošak, u iznosu od 1.812,50 eura, u roku od 15 dana, od donošenja ove odluke.

Obrazloženje

1. Tužitelj svojom tužbom tvrdi: da je sa unukom, dana 26. veljače 2016. zaključio Ugovor o darovanju nekretnina, na kojem je njegov potpis, ovjeren kod javnog bilježnika Sonje Obrovac Skira iz Pule, posl. br. OV-481/16; kojim je ugovorom darovao, a obdarenik, (ovdje sada tuženi unuk) prihvatio (po majci i z.z.) darovanje nekretnina upisanih u zemljišne knjige Općinskog suda u Puli-Pola, zk odjel Pula, i to;

- k. č. br. [katastarska čestica], oznake zemljišta šuma, površine 2095 m2, k. č. br. [katastarska čestica] oznake zemljišta pašnjak, površine 1113 m2, k. č. br. [katastarska čestica], oznake zemljišta oranica, površine 3132 m2, k. č. br. [katastarska čestica] oznaka zemljišta 1134 m2, sve upisne u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]; - k. č. br. [katastarska čestica], oznake zemljišta livada, površine 894 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]; a kojim ugovorom (on) darovatelj dopušta osnovom tog ugovora unuku, da u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Puli, Zemljišnoknjižni odjel Pula, bez ikakve daljnje suglasnosti ili privole, zatraži i ishodi uknjižbu prava vlasništva na navedenim nekretninama, u svoje ime.

1.1. Tužitelj u nastavku tvrdi da: člankom 493. Zakona o obveznim odnosima, je propisano: da darovatelj koji nakon ispunjenja ugovora o darovanju toliko osiromaši da više nema sredstava za svoje nužno uzdržavanje, a nema ni osobe koja ga je po zakonu dužna uzdržavati, može opozvati darovanje i od obdarenika zahtijevati povrat dara. Da je on osoba starije životne dobi (rođen 1953.) i da nema dovoljno sredstava za svoje nužno uzdržavanje; da nema ni osoba koja bi ga po zakonu bile dužne uzdržavati; da se nalazi u mirovini; da iznos mirovine, koji ostvaruje, nije dostatan za njegovo uzdržavanje i uzdržavanje njegove supruge; da u toj dobi nije lako pronaći zaposlenje (honorarno); niti, da mu godine života i zdravstvene prilike to dozvoljavaju; trenutno, da obavlja honorarni posao; da je taj posao privremene naravi; radom, da ostvaruje dodatni izvor zarade i sredstva za život; dakle, da je primoran, obavljati honorarni posao kako bi svojoj supruzi i sebi osigurao dodatan izvor prihoda; da je dobrog zdravstvenog stanja; da su svi njegovi računi u blokadi, zbog dugovanja zakonskih zastupnika obdarenika (majke i pok. oca, i trgovačkih društava čiji su oni osnivači); da je nekretnina u kojoj živi, (iako nije njegovo vlasništvo), opterećena ovrhama u velikim iznosima; da su ovrhe posljedica poslovanja trgovačkih društava čiji osnivači i direktori su bili roditelji tuženika; da, u svom vlasništvu nema nekretnina, koje ne bi bile opterećene ovrhama; druge imovine da nema; da nema ni osoba koje bi ga po zakonu bile dužne uzdržavati; da je njegov sin (otac tuženika) Č dana **.**.2021. poginuo u prometnoj nezgodi; da on ima i kćerku ĆH koja nema materijalnih sredstava za njegovo uzdržavanje i za uzdržavanje njegove supruge; jer je sva njezina imovina u "blokadi" i opterećena ovrhama, zbog dugovanja vezanih uz njezin posao; da ona ostvaruje plaću u dijelu, koji nije opterećen ovrhama, a od kojeg iznosa uzdržava sebe i mldb. sina.

1.2. Dakle, obzirom na navedeno, da je jasno: da u zadnjih par mjeseci osiromašio; da nema nikakvih sredstava za svoje nužno uzdržavanje, kao i uzdržavanje svoje supruge, koja je starije životne dobi; da nema ni osoba, koje bi ga po zakonu bile dužne uzdržavati; zato, da tužbom traži: opoziv darovanja i vraćanje nekretnina; da si na taj način, osigura izvor prihoda; obzirom, da je starije životne dobi; nekretnine koje su predmet opoziva darovanja, da nisu opterećene ovrhama; da se mogu prodati i ostvariti sredstva za uzdržavanje, kako za sebe tako i za suprugu; da se njegova financijska situacija pogoršala unatrag par mjeseci, kada je došlo do inflacije i naglog rasta cijena svih proizvoda i usluga.

1.3. Tužitelj nadalje svojom tužbom tvrdi da: člankom 494. Zakona o obveznim odnosima je propisano: da darovatelj može opozvati darovanje zbog grube nezahvalnosti obdarenika, te da gruba nezahvalnost podrazumijeva da je obdarenik učinio prema darovatelju ili nekom od članova njegove uže obitelji djelo kažnjivo po kaznenim propisima ili se teže ogriješio o zakonom utvrđene dužnosti prema darovatelju ili članu njegove uže obitelji. Te da je majka i zakonska zastupnica tuženika JH prijevarno podignula kredit na ime njegove supruge UH; da zastupnica tuženika JH nije podmirivala preuzete obveze ugovorom; da je preostala kreditna obveza, zbog čega je njegovo imovinsko stanje, dodatno umanjeno jer kreditnu obvezu moraju podmiriti on i njegova supruga; da je zbog opisanog prijevarnog postupanja majke tuženika, protiv iste podnio kaznenu prijavu. Da je u zadnjih godinu dana tuženik pokazao grubu nezahvalnost prema njemu; da je počeo pokazivati nezahvalnost prema njemu, nekoliko mjeseci nakon smrti oca, (sina tužitelja); na način da je počeo odbijati osobne odnose sa njime, a da mu je on ipak djed; da je počeo pružati otpor prema njemu i ponašati se čudno i bezobrazno; da se unuk obraćao njemu i njegovoj supruzi nepristojnim riječima; i da ih nije pozdravljao još onda kada su svi živjeli u zajedničkom kućanstvu; a da nakon preseljenja odbija dolaziti u posjetu. Dok je otac tuženika bio živ, da je unuk bio iznimno vezan za njega (djeda); da je unuk živio u istoj obiteljskoj kući, u stanu pored njegovog; da je sa njime i njegovom suprugom UH provodio dane; a što je u konačnici rezultiralo i predmetnim ugovorom o darovanju.

1.4. Da su roditelji tuženika bili vlasnici i direktori više trgovačkih društava zbog čega su dosta vremena provodili na poslu; i svu brigu o tuženiku i njegovoj mldb. Sestri, preuzeli on i njegova supruga UH (tj. baka i djed); te su djecu odvodili u vrtić i školu, kuhali im, prali odjeću i dr.; da se tako razvio vrlo blizak i emocionalan odnos između njih. Nekoliko mjeseci nakon smrti F, da je tuženik, očito pod pritiskom i utjecajem odraslih osoba koje ga okružuju, počeo odbijati osobne odnose sa njime; te se prema njemu počeo ponašati na neprihvatljiv način i pokazivati grubu nezahvalnost. Da navedeno potvrđuje i činjenica da su on i njegova supruga UH, pred Općinskim sudom u Puli-Pola pokrenuli postupak, radi ostvarivanja osobnih odnosa sa tuženikom i njegovom sestrom, a koji se vodi pod posl.br. R1 Ob- 218/2021. Da on ne viđa unuka, niti da sa istim ima ikakve kontakte; iako je pravo djeda, da sa njim ostvaruje osobne odnose.

1.5. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže da sud prihvati tužbu i tužbeni zahtjev i da mu tuženik naknadi troškove parničnog troška. Tužitelj je tužbom postavio i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev, kao u toč. II. izreke ove presude, za slučaj da sud ocijeni neosnovanim postavljeni tužbeni zahtjev kao u toč. I. izreke ove presude.

2. Odgovorom na tužbu, tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti; te naveo: da nije sporno da je tužitelj (djed tuženika) dana 26. veljače 2016. zaključio Ugovor o darovanju nekretnina sa svojim unukom, ovdje tuženikom; i da je temeljem tog ugovora unuk upisan vlasnikom istih, dana 9. ožujka 2016. pod brojem Z- 6926/2016; da prema odredbi čl. 493 ZOO-a za opoziv darovanja zbog osiromašenja darovatelja (ovdje tužitelja) moraju kumulativno biti ispunjene slijedeće pretpostavke: da osiromašenje mora nastati nakon ispunjenja ugovora o darovanju; da darovatelj mora osiromašiti toliko da nema sredstava za svoje uzdržavanje; i da darovatelj nema osobe koja ga je po zakonu dužna uzdržavati; i da u konkretnom slučaju niti jedna od navedenih kumulativno Zakonom traženih pretpostavki nije ispunjena. Te i nadodao: da se imovinsko stanje tužitelja nije pogoršalo od trenutka zaključenja i ispunjenja predmetnog ugovora o darovanju; jer su računi tužitelja bili u blokadi i prije 2016. kada je učinjeno darovanje; tada, da je tužitelj već bio u mirovini; i već tada da nije imao druge nekretnine u vlasništvu, niti vrijednije imovine; što ukazuje: da se njegovo imovinsko stanje nije promijenilo nakon ispunjenja ugovora; da tužitelj tvrdi, da se njegova financijska situacija posebice pogoršala unatrag par mjeseci, kada je došlo do inflacije i naglog rasta cijena svih proizvoda i usluga; međutim, da se takva financijska situacija odnosi na sve građane Republike Hrvatske; zato, da se vrši i usklađenje mirovina; da je javno objavljeno, da će svi umirovljenici primiti primjeren iznos usklađenih mirovina i to već u rujnu; stoga, činjenica, da je došlo do porasta cijena ne mijenja imovinsko stanje tužitelja od 2016. do danas; a posebice ne u mjeri: da bi zbog toga došlo do nemogućnosti vlastitog uzdržavanja; koja je pretpostavka predviđena u čl. 493 st. 1. ZOO-a; tj. ona koja mora nastati, nakon ispunjenja ugovora o darovanju.

2.1. Isti u nastavku navodi: da tužitelj ima kćer koja ga je po zakonu dužna uzdržavati; i da ona nema obavezu novčano uzdržavati svoje dijete jer po čl. 310. Obiteljskog zakona, otac djeteta je dužan podmiriti cjelokupni iznos materijalnih potreba djeteta; a majka svoj udio u obvezi uzdržavanja ispunjava kroz svakodnevnu skrb o sinu. Da ne osporava činjenicu da tužitelj u svom vlasništvu nema drugih nekretnina, kao što ih nije imao niti 2016. prije zaključenja spornog ugovora; sve, jer je on još godine 2000. sve nekretnine prenio u vlasništvo sinu Č; ali i kćerci ĆH; pa stoga da: ga je ona i dužna uzdržavati. U konkretnom slučaju da nije ispunjena pretpostavka iz čl. 494 ZOO-a jer na strani tuženika ne postoji gruba nezahvalnost prema djedu (ovdje tužitelju); jer tuženik ne odbija kontakte sa djedom, ovdje tužiteljem; a da je u tijeku postupak kod Općinskog suda u Puli-Pola pod poslovni broj R1 Ob-218/2021 (koji još nije dovršen, niti je donijeta odluka o vremenu i načinu održavanja susreta i druženja između unuka i tužitelja. Da sukladno odredbi čl. 494. st. 2. ZOO-a, gruba nezahvalnost podrazumijeva: da je obdarenik učinio prema darovatelju ili nekom od članova njegove uže obitelji djelo kažnjivo po kaznenim propisima ili se teže ogriješio o zakonom utvrđene dužnosti prema darovatelju ili članu njegove uže obitelji; te da tuženik nije počinio kazneno djelo, niti se teže ogriješio o neku svoju dužnost; zato, da nije jasno koja bi, u konkretnom slučaju, bila dužnost djeteta, a da se dijete o njoj ogriješilo. Da bi se tužitelj, kao djed tuženika, trebao zapitati: je li se ogriješio unuku, neprimjerenim odnosom prema njegovoj majci; i zbog čega se doveo u situaciju, da putem suda, treba tražiti susrete i druženja s njime. Slijedom iznijetog predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva u cijelosti, jer je neosnovan, i traži naknadu parničnog troška.

3. Tijekom postupka ovaj je sud proveo dokazni postupak: te je nakon pribavljene izričite suglasnosti stranaka izveden dokaz čitanjem: svih priloga uz tužbu; svih podnesaka tužitelja sa prilozima; odgovora na tužbu tuženika s prilozima; svih podneska tuženika s prilozima; i odluku u svezi odobravanja besplatne pravne pomoći; svih zapisnika; podnesaka Hrvatskog zavoda za socijalni rad s prilozima; podnesaka PP Rovinj. Izveden je dokaz uvidom u predmete posl.br. Ovr-168/2011 i Ovr-1360/2010 te R1-Ob 218/2021 (pravomoćno okončan rješenjem Županijskog suda u Puli-Pola posl.br. Gž Ob-95/2024-2 od 18. rujna 2024.); i saslušanjem svjedoka: UH, ĆH, GH, KH i DH; te i saslušanjem tužitelja i majke i z.z. mldb. tuženika.

4. Tužitelj je pred sudom naveo: da je rođen **.**.1953. da je umirovljenik i zaposlenik firme Brioni Pula, gdje radi 4 sata dnevno; da je u braku sa umirovljenom suprugom UH; da je njegov sin Č preminuo **.**.2021. da je sin bio u braku sa JH i da je u tom braku rođeno dvoje djece i to tuženik 2010., a njegova sestra 2012.; da on ima i kćerku ĆH, zaposlenicu Plave lagune; da je i ona ranije bila u braku; a nakon rastave braka, da živi sa svojim sinom, koji sada pohađa srednju školu; da odgovara istini, da je darovao unuku nekretnine; da je predmetno darovanje učinio 2016.; da je to učinio bez ikakvih uvjeta; da su svi bili zadovoljni s time, tj. on, njegova supruga kao i svi članovi obitelji tuženika; da se njegova kćerka ĆH tome nije protivila, jer je i ona time bila zadovoljna.

4.1. Da su problemi nastali, nakon što je njegov sin preminuo tijekom prometne nezgode; jer da su do tada, svi živjeli zajedno u istoj zgradi; i jer su Č, JH i djeca, koristili jedan stan, do njegovog; nakon smrti F, da je JH odlučila živjeti da djecom u [adresa]; jer, da joj je otac KH kupio nekretninu u [adresa]; i da od tada ona tamo živi tamo s djecom; to što je ona tako odlučila: da mu odgovara, i da je zapravo u redu; ali da ono što ga uistinu smeta i mu ne odgovara je činjenica: da ne vidi više unuke, jer mu JH to ne omogućava; da ga unuci ne posjećuju; da ih može vidjeti samo onda, kad slučajno autobusom prolazi onuda, kada upravlja autobusom; da ih ponekada vidi ispred škole; da je pred pulskim sudom donijeta odluka u svezi toga, i da može vidjeti unuke svakih 15 dana, ali samo na jedan sat. Da je njima darovao i stan od 100 m2, tj. sinu i njegovoj ženi, dao sam im i još dvije urbanizirane parcele do ceste da bi mogli dignuti kredit, što su i učinili. Da je te nekretnine darovao, jer su oni mislili nešto raditi. Da je pregovarao sa firmom Kia radi otvaranja salona na tim česticama, međutim, to se izjalovilo. Da su supružnici tj. njegov sin i supruga, otvorili firmu koja se zvala Draguzet promet, te da su se bavili prodajom vozila i servisiranjem vozila. Da je njegov sin bio dobar automehaničar, a da je JH vodila računovodstvo. Međutim da o njihovim poslovnim udjelima nema saznanja. Da se u ostavinskom postupku iza pok. sina, njegova supruga JH odrekla svega, u svoje ime i u ime djece; da ne zna jesu li pok. sin i njegova supruga imali dugove ili ne.

4.2. Tužitelj je pred sudom doslovce rekao: "Jedan razlog uslijed kojega sam podnio tužbu u ovoj pravnoj stvari je taj što ne mogu vidjeti unuke, i to je ključan razlog podnošenja ove tužbe.“. Zatim je u nastavku naveo: da stan koji je darovao sinu i njegovoj supruzi je pod hipotekom, tako da su pod hipotekom i one dvije nekretnine koje je njima dao i koje se nalaze do ceste; da je vjerovnik firma koja se zove Fusio iz Poreča; to što se tiče kuće, a i na one dvije parcele, da je zapravo kum pok. F i to ZH, stavio hipoteku; da toj firmi on plaća stanarinu, zajedno sa suprugom; da mehanizam ovrhe nije pokrenut, tako niti hipoteka; da na onim nekretninama sve miruje; da nema nikakve imovine; zapravo da nema ga tko uzdržavati; da odgovara istini da ima kćerku, ali da ona mu neće moći pomoći; da on ima mirovinu, ali da mora raditi barem 4 sata na dan; da i njegova supruga UH ima mirovinu; da zajedno imaju 700 eura mirovine; a radom kroz cijeli mjesec i to 4 sata na dan da ostvaruje plaću u iznosu 400 eura. Da njegova supruga mora vratiti kredit kojeg je bila podigla JH u iznosu od 50.000,00 kuna; ali da JH nije vraćala taj kredit; što je umjesto nje, učinila njegova supruga; da je JH podigla krediti kod jedne banke, ali da ne zna kod koje; da je njegova supruga isplaćivala rate kredita; još malo pa da će UH isplatiti cijeli dug; dakle, da će uskoro taj kredit biti isplaćen u cijelosti. Da njegova kćerka ĆH ima isto problema nakon nakon rastave braka; jer da mora otplaćivati kredit; tako da mu ona u financijskom smislu ne može pomoći; jer da je i ona, isto tako u blokadi. Kada je 2016. godine darovao unuku nekretnine, da u tom trenutku nije imao drugih nekretnina u vlasništvu. Da odgovara istini: da je prije svega toga, darovao nekretnine sinu i njegovoj supruzi JH; da je to je bilo prije svega toga; da je umirovljen 2016. godine, u travnju mjesecu, a njegova supruga da je umirovljena skoro istovremeno kao i on; da je ranije vozio kamion za firmu Marana i autobus za firmu Fils; da firma Fusio je vlasnica nekretnine u kojoj su živjeli sin Č i JH; a njegov sin sa suprugom, da je trebao plaćati podstanarstvo; nakon smrti njegova sina, da neki iznosi podstanarstva nisu bili isplaćeni firmi Fusio; da su on i njegova supruga te iznose platili, umjesto JH i to, u iznosu od 1.700,00 kuna mjesečno; a to sve nakon što je njegov sin preminuo. Da u onom stanu gdje su ranije živjeli njegov sin i JH, sada on drži podstanare, koji mu plaćaju najamninu; a da on sa suprugom plaća firmi Fusio, podstanarstvo.

5. Majka i z.z. mldb. tuženika JH je pred sudom navela: da je zaključila brak sa Č sinom tužitelja 29. rujna 2007.; da je njezin sin, ovdje tuženik, rođen 2010. a kćerka 2012.; da tuženik pohađa osnovnu školu i da je vrlo dobar učenik; da i kćerka pohađa osnovnu školu sa odličnim uspjehom; a njezin suprug, da je preminuo **.**.2021., tijekom prometne nezgode. Nakon zaključenja braka, da su ona i suprug odlučili živjeti u jednom stanu tlocrtne površine 88 m2,u sklopu jedne zgrade s adresom [adresa].; da je stan bio već u vlasništvu supruga F i to na I. etaži zgrade, jer su zgrade povezane vertikalno; da je Č dobio taj stan od svoga oca darovanjem godine 2000.; da je, tužitelj godine 2000. svu svoju imovinu darovao djeci, tj. sinu Č i kćerki ĆH, i to svakome 50% nekretnina. Da u toj zgradi, jedan dio nekretnine pripada MH (majka tužitelja) koja posjeduje i koristi u prizemlju svoj stan od 130 m2; a da preostali dio zgrade je u vlasništvu ĆH, kćerke tužitelja. Ranije da svi živjeli u toj zgradi i svi bili u jako dobrim odnosima; da je tužitelj darovao Č nekretnine; i da je kasnije, djed poklonio druge nekretnine unuku; da su tada, svi živjeli zajedno kao jedna velika obitelj; da je iznenađena ovom tužbom; jer joj nije jasno zašto tužitelj traži povrat te imovine od unuka. Nakon smrti supruga, da je živjela u istom stanu; ali, da su je tužitelj i njegova supruga UH, i njihova kćerka ĆH, prijavili za kazneno djelo, zbog zanemarivanja i zlostavljanja malodobne djece; ali da su sve optužbe i njihove tvrdnje, na kraju odbačene. Da je razmišljala o svemu i zaključila da: oni vode "rat" protiv nje; a ne "rat" protiv njezine djece. Da tužitelj, njegova supruga i njihova kćerka, zapravo traže krivca, za to što su oni izgubili sina, odnosno brata; i da oni osobno drže: da je ona odgovorna za ono, što se Č dogodilo; zato, drži: da vode "rat" protiv nje. Nakon toga, da je iselila iz onog stana, prvenstveno zbog tih novonastalih odnosa; i jer je trebala plaćati najamninu stana, u iznosu 1.750,00 kuna, firmi Fusio d.o.o. Predmetni stan, u kojem su živjeli ona i Č, da je glasio na ime F; ali da je ĆH (njegova sestra), imala firmu koja se zvala [obrt]; i da je tada bila kupila poslovni prostor od firme Fusio d.o.o. u Puli; time da sudužnik, za kupovinu tog prostora, je bio upravo njezin suprug Č i to osobno, ali i njegova firma isto tako, koja se zvala Draguzet promet d.o.o.; da ĆH nije izvršila sve svoje obveze iz ugovora; tako da su ona i Č vraćali taj kredit; a zatim da su i ostali bez svega; te i morali u nastavku, plaćati i podstanarstvo; iz tih razloga, da je stan ĆH pod hipotekom. Da je tada njezin otac imao stan u [adresa]; i da se tamo uselila s djecom; da je otišla iz onog stana, u studenom 2021. i uselila u stan u [adresa]; od tada, da su redovito obilazili tužitelja, njegovu suprugu i "staru nonu" tj. majku tužitelja; i to najmanje dvaput mjesečno; da je odlazila s djecom kod tužitelja svakih 15 dana; da su djeca odlazila vidjeti djeda i baku u njihovom stanu; ali prije toga bi posjetili majku tužitelja; da je tužitelj upravljao autobusom i da je vozio školsku djecu, na relaciji [adresa]; da je njezin sin putovao tim autobusom do škole; isto tako, njezina kćerka i svi učenici; da joj je sin govorio i prenio: da tužitelj ružno govori o njoj i to tijekom vožnje iz [adresa], do škole u Rudanima; da je sin o tome pričao i psihologinji škole; jer je sina mučilo, to što tužitelj govori o njoj; da joj je sin prenio tužiteljeve ružne riječi, koje se očito odnose na nju; a kada je djed za nju, između ostaloga, rekao: "da je alkoholičarka"; da su te riječi teško pogodile tuženika. Zato da je zamolila školu da intervenira, na način da se odredi drugog vozača, dječjeg autobusa; te intervenirala prema poslodavcu tužitelja; potom, da tužitelj više nije upravljao autobusom, na toj relaciji; neovisno o svemu tome, da su njezina djeca odlazila posjećivati tužitelja i njegovu suprugu i staru baku; da djeca rado odlaze kod tužitelja, jer su tamo odrasli i imaju lijepa sjećanja; i da rado odlaze kod djeda, bake i prabake.

5.1. U svezi obaveza tuženika, koje ima tijekom uobičajenog radnog dana, kada je škola otvorena, ona je objasnila: da svi doma, moraju budni već u 07,00 sati, zatim da tuženik sa sestrom, krenu prema školi gdje moraju biti u 08,00 sati; da tamo tuženik bude do 13,45 sati zbog nastave; zatim, da odlazi do njezinih roditelja u mjestu Rudani autobusom; da ona tamo odlazi po djecu, nakon posla oko 16,30 sati; i da vraća djecu kući s time da u 17,00 sati tuženik ima nastavu harmonike, jer pohađa Glazbenu školu u Žminju, gdje ima izvrsne ocjene; gdje je i završio prve razrede glazbene škole; da će i njezina kćerka upisati glazbenu školu, za instrument "gitara"; da svaki dan tuženik ima nastavu harmonike, osim petka; dakle, da školu završava radnim danom oko 18,00 sati i da nakon toga dolazi doma; zatim, da uči i nakon večere odlazi spavati; da tuženik pohađa i likovnu radionicu, jer voli slikati i da ima te aktivnosti petkom, kada nema glazbenu školu; i da ima radionu 2 sata petkom popodne.

5.2. Ona je dodatno naglasila, da je tužitelj dobro upoznat: sa svim tim aktivnostima unuka; te doslovce rekla: "Zadnji put kada sam bila s djecom kod tužitelja, to je bilo 15. svibnja ove godine, bili smo tamo 2 sata. Posjetili smo staru baku u prizemlju i nakon toga su djeca otišla gore kod tužitelja i njegove supruge i nakon toga smo otišli. Bili smo tamo i prije Uskrsa, a i prije toga isto tako. Ne radimo to zbog neke odluke nego zato što djeca žele otići kod tužitelja, vidjeti staru nonu i noniće. Ja kao majka sam zaključila da su moja djeca sretna kad su tamo, da su zadovoljna i osobno nemam ništa protiv toga, dapače, držim da je to korisno za djecu. Ja ne znam što je ponukalo tužitelja da traži zaštitu od suda za vidjeti moju djecu, nije bilo nikakvih razloga za to učiniti, jer smo mi tada tamo živjeli. Kada je škola zatvorena, onda moja djeca budu kod mojih roditelja. Moja djeca mogu ostati kod tužitelja koliko god djeca hoće, to može biti pola sata, sat vremena, dva sata, to ovisi o djeci."

5.3. Da su ona i Č ranije plaćali sve režijske troškove, najam i sve ostalo; time da je u ono vrijeme suprug Č bio blokiran i morao raditi na "crno", da bi oni kao obitelj, mogli uopće opstali. Da firma Fusio nema nikakvo potraživanje prema njoj, jer su potraživanja, koja su imali prema Č, ostvarili, jer su dobili kuću. Da drugih potraživanja Č nije imao od strane trećih ljudi; da nije nikada posudila od nekakvog kuma 200.000,00 eura; da ne zna ništa o tome da je Č posudio neki novac od nekakvog "kuma". Da odgovara istini, da su ona i suprug ostvarili kredit kod PBZ banke u iznosu od 50.000,00 kuna; i da su vraćali mjesečno redovito 1.500,00 kuna, PBZ-u; nakon što je suprug preminuo, da je bila u ekonomskim problemima, jer je ostvarivala plaću od 750,00 eura mjesečno i nije mogla plaćati mjesečnu ratu PBZ-u od 1.500,00 kuna; do tada da je vratila PBZ-u oko 30.000,00 kuna; da je nositelj kredita bila UH; da je taj novac trebao njima, radi poslovanja sa firmom; a kako nije mogla, iz opisanih razloga plaćati kredit; da je to učinila UH, jer je ona nositelj kredita.

5.4. Ona je naglasila: da tužitelj u trenutku darovanja nekretnine unuku, je imao imovinski status kao i sada; jer je njegova supruga bila u mirovini; te jer je i tuženik bio u mirovini i radio kao vozač 4 sata; da ĆH, kćerka tužitelja, živi s roditeljima, i da radi jer je zaposlena; i da u onoj kući, netko drži podstanare i ostvaruje prihode od toga. Nakon tih navoda tužitelj je, bez da ga itko pita rekao: "Ja sam iznajmio stan podstanarima."

5.5. Da tužiteljeva kćerka radi u Plavoj laguni, u svojstvu voditeljice kampa; da se rastavila i da ima malodobno dijete o kojem se skrbi, a da otac djeteta plaća alimentaciju. Nakon smrti supruga, da je bila primijetila neke promjene kod djece i upisala ih u Centar za mentalno zdravlje. Djeca su reagirala pozitivno ali da tuženik sada ponovno odlazi tamo; jer mu opet treba stručna pomoć, obzirom da je odrastao, posebice jer shvaća zbivanja oko sebe i jer sluša, što se priča oko njega. Da joj je sin govorio: da djed priča da je ona alkoholičarka i da tako govori pred drugom školskom djecom; čak da za nju tvrdi: da dolazi kasno doma ujutro u 03,00 sati; da se ona neprimjereno i "izazovno" oblači te i druge slične ružne stvari. Da tužitelj još uvijek pita njezinu djecu: "da li mama još uvijek pije i što mama radi.". Da je primijetila da to tuženika jako opterećuje; i da ga je iz tih razloga ponovno upisala u Centar za mentalno zdravlje, početkom godine; da ga je upisala ponovno (prvi put je upisan nakon smrti oca). Za razliku od tužitelja, da baka UH ne pita unuka ništa u svezi mame i da UH govori, da je odnos s unukom, u redu.

6. Svjedokinja UH (supruga tužitelja i baka tuženika) je pred sudom doslovce navela: "Moj suprug se pojavljuje u ovom predmetu u svojstvu tužitelja, a tuženik je moj unuk. Njegova zakonska zastupnica je moja bivša nevjesta. Moj suprug tuži unuka zbog toga što se unuk ne ponaša kako treba. Ranije smo bili prisni, od jedanput se unuk promijenio i ne želi nas više vidjeti. Sada on ima 15 godina. Pulski sud je odlučio da tuženik može pristupiti kod nas svakih 15 dana ali ponekada se to tako ne odvija jer tuženik ne može doći do nas zbog drugih obaveza. Tuženik pohađa redovnu školu i glazbenu školu jer uči svirati harmoniku. Ja ne znam što se dogodilo između nas i njega, ne znam tko ga je natjerao tako postupiti prema nama.". Te u nastavku navela: da je njezin suprug darovao nekretnine unuku; od tada da su nekretnine upisane na tuženika, da ima skromnu mirovinu, od oko 300,00 eura; da suprug ostvaruje mirovinu u iznosu od oko 600,00 eura; ali da on još uvijek radi, jer im novac treba; da je on šofer i da vozi dječji autobus i na taj način ostvaruje dodatna primanja; da su njihova primanja skromna i da ne mogu podmiriti sve obveze, jer su njihovi dugovi veliki. U nastavku ona je doslovce rekla: "Imovinsko stanje mog supruga je uvijek isto, sada i onda prije nego što je darovao nekretninu unuku.", te dodatno navela: da je sin Č preminuo **.**.2021. da joj je ranije, u ekonomskom smislu, uvijek pomagao; da je bio automehaničari imao firme; da su Č i njegova supruga imali firmu i posudili ogroman novac, od vjenčanoga kuma ZH; da oni nisu vratili taj dug, u visini iznosa od oko 150.000,00 eura; ona i suprug da su bili založni dužnici i založili nekretnine; da ako ne vrate novac da će im uzeti zemlju i istu prodati; da se radi o jednoj velikoj urbaniziranoj njivi, od oko 4000 m2; da njezin suprug nema druge imovine za prodati; te da ĆH, njezina kćerka ima svoju imovinu; da se rastavila i mora riješiti kuću; da je ona dobila neke novce od bivšeg supruga i sada rješava objekat; da ĆH ima servis za čišćenje i da radi privatno; da su i njezini računi u blokadi; da ĆH ima sina koji se nalazi u đačkom domu i da ona plaća troškove doma; da ne zna koliko je novaca dobila njezina kćerka ĆH, od bivšeg supruga; da bivši suprug plaća alimentaciju za njihovo dijete, da ona i suprug ne vraćaju dugove, jer nije riješena ostavinska imovina iza pokojnog sina F; kada se to bude riješilo onda će se vidjeti tko će i što plaćati; nakon smrti F, da se odnos sa unukom poremetio, ali da joj nije jasno zašto; da je njezin suprug podnio ovu tužbu zbog lošeg ponašanja unuka prema njemu; jer da je unuk počeo govoriti: "da ga je djed vukao"; ali da ona ne zna kada se to dogodilo; najvjerojatnije, da se to dogodilo u autobusu; da je ona osobno čula, ali samo jedanput, kada je tuženik rekao djedu "da je lud"; ona, da ne zna što se u autobusu zapravo dogodilo, jer je nakon toga suprug morao napustiti onu autobusnu liniju; a da je potom vozio drugu relaciju; ali da ga je naknadno, firma Brioni vratila na isto radno mjesto kao i ranije; i da sada vozi autobus za djecu; da su ga bili službeno premjestili, jer da je: unuk rekao da ga djed maltretira; kada sada dolazi mali kod njih, da se on ponaša sasvim uredu; da suprug radi, pa s toga da nije u kontaktu sa unukom, kada mali dolazi kod njih; da joj suprug radi i subotom i nedjeljom; da vozi vozila sportskog društva i planinarska društva, umirovljenike i dr.; tijekom tjedna, da on vozi autobus i da ima redovnu liniju a preko vikenda da vozi za firmu Brioni. Da i ona osobno ima jedan kredit, kojega otplaćuje mjesečno, u iznosu 100,00 eura; da je Ugovor sa bankom zaključila prije 10 godina (glavnica kredita od 40.000,00 kuna), ali da ne pamti zašto ga je uzela.

7. Svjedokinja ĆH (kćerka tužitelja) je pred sudom navela: da je tužitelj, darovao nekretnine unuku, tj. tuženiku; da na početku je sve bilo uredu, a nakon toga su se dogodile neke čudne tvari, neki dugovi; i da je zato je njezin otac podnio ovu tužbu protiv unuka; da je njezin brat preminuo i da su ostali dugovi; ako dobro pamti da je se brat bio zadužio za oko par milijuna kuna i to u odnosu na vjerovnike Ministarstvo financija i fizičkih osoba od kojih je moj brat posuđivao novac; da je brat imao firmu zajedno sa suprugom i da su oni zajedno posuđivali novac; da ona vraća taj dug jer je bila sudužnik i dužnik; da radi u privatnoj firmi, kao voditelj poslovanja; da se, nakon što je njezin otac darovao nekretninu unuku, njegova ekonomska situacija pogoršala; da tata ima mirovinu i da radi 4 sata svakog dana za firmu Brioni kao vozač, kroz cijeli tjedan i kroz vikende; on radi da bi se tako rješavali dugovi; nakon smrti brata da je JH uzela djecu i otišla kod svojih roditelja; i od tada, da su se odnosi nekako poremetili. Odnosi su se poremetili jer tuženik nije više htio kontakte sa djedom i bakom, a njegova je majka htjela sve rasprodati tijekom ostavinskog postupka iza pokojnog supruga; unuk da govori za djeda: da ga djed maltretira; ali da ona to nije čula; da nije nikada čula, da je tuženik nešto ružnoga rekao njezinoj mami a niti ocu; da je brat pomagao, u ekonomskom smislu, roditelje; da i ona pomaže roditeljima; da je brat radio i na "crno", kao automehaničar i imao svoju radionu; da je njezin račun u blokadi zbog tih dugova; da njezin sin ima 16 godina i da ga ona uzdržava; da se nalazi u učeničkom domu u Puli; ona, da je rastavljena; da bivši suprug plaća uzdržavanje za sina; da otac i majka nemaju nikakve nekretnine u vlasništvu; i da majka ima jedan kredit za otplatiti; da je bila podigla kredit za otplatiti dugove, ali da ne zna u odnosu na koga; prije smrti brata da su odnosi u obitelji bili skladni i sve je bilo uredu, tako i odnos djeda i unuka; prema odluci Pulskoga suda unuk bi trebao svakih 15 dana posjetiti djeda i baku ali u naravi se to ne ostvaruje redovito; da se unuk čuje sa bakom UH, telefonom u svezi tih posjeta, ali da ne zove nikada djeda; da ako tužitelj taj dan ne radi i ako tuženik taj isti dan dolazi kod njih, da se onda oni se viđaju; da ne zna što se tada događa između njih, jer ona nije prisutna. da su im godine 2000. roditelji darovali nekretnine kako njoj tako i bratu; da roditelji nisu nikada od nje tražili da im vrati darovane nekretnine; da roditelji nisu tražili povrat darova, od nje a niti od brata F; a niti sada nedavno; da nekretnine u njezinom vlasništvu su opterećene založnim pravom.

8. Svjedok PH je pred sudom naveo: da godinama poznaje članove obitelji tužitelja, JH koja je bila u braku sa Č; da malodobnog tuženika ne poznaje; da je znao za tužitelja da je u blokadi zbog dugova; da je tužitelju posudio novac, i to u iznosu od 30.000,00 ondašnjih DEM; i to onda kada je tužitelj imao svoju firmu Draguzet promet ili Nina auto; da mu je tužitelj onda rekao, da mu treba taj novac za firmu; da su u toj firmi radili tužitelj, njegova supruga, njegova kćerka ĆH, njegov sin Č i JH, majka tuženika. Tužitelj, da je uložio taj novac u tu firmu; da je i on isto kao i drugi pokrenuo ovrhu prema imovini tužitelja, za naplatu duga; da je ČH tada imao više od 20 vjerovnika, koji su od njega tražili novac; da je to saznao od odvjetnika, koji ga je zastupao u ovršnom postupku (protiv tuženika); da je tužitelj u ovršnom postupku korektan, da radi i da uistinu, kada može mu daje na ruke po 100,00 eura; sa svojim primanjima, da on ne može vratiti dug; da je novac posudio tužitelju daleko prije godine 2016.; da mu je onda posudio 30.000,00 DEM; a da mu je presudom sud dosudio pravo naplate, u iznosu od 15.000,00 eura; da mu je tužitelj, u zadnjih 15 godina, vratio oko 4.000,00 ili 5.000,00 eura.

9. Svjedok KH (djed tuženika) je pred sudom naveo: da poznaje tužitelja iz viđenja; da nije nikad čuo, niti od ranije znao, da je tužitelj darovao neku nekretninu unuku; da unuk redovito svakih dva tjedna odlazi doma kod obitelji tužitelja; da tamo bude nekoliko sati i onda dolazi kući; da ga njegova kćerka redovito vozi autom do obitelji tužitelja, a da kasnije odlazi po njega; da je unuk dobar dečko sa svima, tako i sa tužiteljem; da se unuk nije nikada požalio na tužitelja, u bilo kojem smislu riječi, jer su oni u dobrim odnosima; da ne zna ekonomsku situaciju tužitelja; i da ne zna zašto on traži povrat dara; da ne zna za imovinsko stanje tužitelja; da njegova kćerka ima dvoje djece; da ona uzdržava svoju djecu i da joj on pomaže koliko može; da oni stanuju u [adresa], jer je svojevremeno kupio stan, u kojem ona sada živi s djecom; ranije da je živjela u iznajmljenom stanu; u kući koja je bila u ranijem vlasništvu tužitelja; koju je izgubio zbog dugova; nakon što se njegova kćerka preselila u [adresa] s djecom, da odgovara istini, da mu je unuk govorio da ga tužitelj pita: da li on još živi s mamom u [adresa] i da li mama još pije. Inače da njegova kćerka nije nikada konzumirala alkoholna pića. Osim navedenog, da unuk nije ništa loše govorio o tužitelju: inače, da unuk ne voli puno pričati i da malo govori; da je završio osmogodišnju školu, upisao tehničku srednju školu i da je dobar učenik; da on ima izvanškolske aktivnosti; da svira harmoniku; da je pohađao osnovnu i glazbenu školu u [adresa]; uglavnom, da je završio obje osnovne škole i sada upisao srednju školu; možda, da će upisati i srednju glazbenu školu; dok je unuk bio mlađi da je bio u dobrim odnosima s tužiteljem; da je tužitelju dao i odnesao drva za ogrjev za tri, četiri godine unaprijed; jer je bila zima; da unuk odlazi kod tužitelja svaki drugi vikend; da je unuk uistinu dobar đak, jer je pohađao istovremeno osnovnu školu i glazbenu školu popodne; i da odgovorno tvrdi za njega, pred sudom: da je unuk imao jako malo vremena za pisati zadaće doma; da on ne trenira nogomet, niti rukomet, niti odbojku, jer jednostavno to ne stigne učiniti, obzirom na sve obveze u školama.

10. Svjedok ĐH je pred sudom naveo: da je u dalekom srodstvu s tužiteljem i da su prijatelji; da je poznavao F, pok. sina tužitelja i njegovu suprugu; da je godine 2007. ili 2008. posudio novac tužitelju i to u dva navrata i to u svakom navratu iznos od 40.000,00 kuna (ukupno 80.000,00 kuna); i to u vremenskom periodu od par mjeseci; da mu taj novac tužitelj nije vratio; da je sin tužitelja Č tada imao mehaničarsku radionu u [adresa]; i imajući ta saznanja, da je tuženiku posudio taj novac, da je sin tužitelja, očito znajući za taj dug, htio kompenzirati to njegovo potraživanje, popravkom njegovih vozila; da je obavljao redovne servise na dva vozila; da na jednom je vozilu dva puta obavio servis, a na drugom vozilu i na trećem vozilu samo jedanput; da on takvim radovima nije kompenzirao njegovo potraživanje (svjedoka) prema tužitelju; te doslovce rekao: "Kako se desila tragedija kada je poginuo Č i kako sam vidio posljedice te tragedije u toj obitelji, u biti ja sam se pomirio s time da taj novac najvjerojatnije neću vidjeti. Tužitelj mi je bio rekao da posuđuje taj novac, 80.000,00 kuna, za djecu, s time da ne znam da li se to odnosilo na sina ili kćerku, nisam to ni pitao.", te u nastavku rekao: da nije nikada tražio novac od tužitelja, niti vršio pritisak na njega u smislu da mu vrati novac; jer da je shvatio u kakvoj se on situaciji nalazi, nakon smrti sina; da nisu potpisali nikakav ugovor o tome. Na kraju iskaza, isti je naglasio: da do dana njegovog saslušanja pred sudom, tužitelj mu nije vratio posuđeni novac; da je tuženika (tri godine iza kako mu je bio posudio novac, dakle 2010. ili 2011.), pitao: kada će mu vratiti posuđeni novac, te od tužitelja tada saznao, da mu on ne može novac vratiti, jer da je u blokadi.

11. Dakle iz iskaza tužitelja (u svezi osiromašenja darovatelja) proizlazi: da je umirovljenik i zaposlenik firme Brioni Pula, gdje radi 4 sata dnevno; da je u braku sa umirovljenom suprugom UH; da je lošeg zdravstvenog stanja i da ima male prihode; da je sinu darovao stan od 100 m2; i dvije urbanizirane parcele da bi mogli dignuti kredit, što su i učinili; da je nekretnine darovao, jer su sin i njegova supruga, mislili nešto učiniti i raditi; da je pregovarao sa firmom Kia radi otvaranja salona na tim česticama, međutim, da se to izjalovilo; da su supružnici (tj. njegov sin i supruga), otvorili firmu koja se zvala Draguzet promet; da su se bavili prodajom vozila i servisiranjem vozila; da je njegov sin bio dobar automehaničar, a da je JH vodila računovodstvo; da o njihovim poslovnim udjelima, nema saznanja. Da se u ostavinskom postupku iza pok. F, njegova supruga JH odrekla svega, u svoje ime i u ime djece; da ne zna jesu li pok. Č i njegova supruga imali dugove ili ne; da stan koji je darovao sinu i njegovoj supruzi je pod hipotekom, tako da su pod hipotekom i one dvije nekretnine koje je njima dao; da je vjerovnik firma koja se zove Fusio iz Poreča; to što se tiče kuće, a i dvije parcele, da su pod hipotekom; da toj firmi plaća stanarinu, zajedno sa suprugom; da mehanizam ovrhe nije pokrenut, tako niti hipoteka; da na onim nekretninama sve miruje; da nema nikakve imovine; zapravo da nema ga tko uzdržavati; da odgovara istini da ima kćerku, ali da ona mu neće moći pomoći; da on ima mirovinu, ali da mora raditi barem 4 sata na dan; da i njegova supruga UH ima mirovinu; da zajedno imaju 700,00 eura mirovine; a radom kroz cijeli mjesec i to 4 sata na dan, da ostvaruje plaću u iznosu 400,00 eura. Da njegova supruga mora vratiti kredit; da JH nije vraćala taj kredit; što je umjesto nje, učinila njegova supruga; da je njegova supruga isplaćivala rate kredita; da će uskoro taj kredit biti isplaćen u cijelosti. Da njegova kćerka ĆH, nakon rastave braka, ima isto problema; da ona mora otplaćivati kredit; da mu ona, u financijskom smislu ne može pomoći; jer da je i ona isto tako, u blokadi. Kada je 2016. godine darovao unuku nekretnine, da u tom trenutku nije imao drugih nekretnina u vlasništvu. Da odgovara istini: da je prije svega toga, darovao nekretnine sinu i njegovoj supruzi JH; a da je to je bilo godinama prije, darovanja unuku (a da je u onom periodu darovao nekretnine i kćerki ĆH); da je umirovljen 2016. godine, u travnju mjesecu, a njegova supruga da je umirovljena skoro istovremeno kao i on; da je ranije vozio kamion za firmu Marana i autobus za firmu Fils; da je firma Fusio vlasnica nekretnine u kojoj su živjeli sin Č i JH; da su oni trebali plaćati podstanarstvo; nakon smrti njegova sina, da neki iznosi podstanarstva nisu isplaćeni firmi Fusio; zato, da su on i njegova supruga te iznose platili, umjesto JH (u iznosu od 1.700,00 kuna mjesečno); i to nakon što je njegov sin preminuo.

11.1. Iz iskaza majke tuženika (u svezi osiromašenja darovatelja) proizlazi: da je Č dobio stan, sastavni dio zgrade od svoga oca darovanjem godine 2000.; da je, tužitelj godine 2000. svu svoju imovinu darovao djeci sinu Č i kćerki ĆH, i to svakome 50% nekretnina; u toj zgradi, jedan dio nekretnine pripada MH majci tužitelja, koja posjeduje i koristi u prizemlju svoj stan od 130 m2; a da preostali dio zgrade je u vlasništvu ĆH, kćerke tužitelja. Predmetni stan, u kojem su živjeli ona, Č i djeca, da je glasio na ime F; ali da je ĆH, imala firmu koja se zvala [obrt]; i da je tada bila kupila poslovni prostor od firme Fusio d.o.o. u Puli; time da sudužnik, za kupovinu tog prostora, bio upravo njezin suprug Č i to osobno, ali isto tako i njegova firma, koja se zvala Draguzet promet d.o.o.; da ĆH nije izvršila sve svoje obveze iz ugovora; tako da su ona i Č vraćali taj kredit; a zatim da su i ostali bez svega; te i morali u nastavku, plaćati i podstanarstvo; iz tih razloga, da je stan ĆH pod hipotekom. Da su ona i Č ranije plaćali sve režijske troškove, najam i sve ostalo; time da je u ono vrijeme suprug Č bio blokiran i morao raditi na "crno", da bi oni kao obitelj, mogli uopće opstali. Da firma Fusio nema nikakvo potraživanje prema njoj, jer su potraživanja, koja su imali prema Č, ostvarili, jer su dobili kuću. Da drugih potraživanja Č nije imao od strane trećih ljudi; Da odgovara istini, da su ona i suprug ostvarili kredit kod PBZ banke u iznosu od 50.000,00 kuna; i da su vraćali mjesečno redovito 1.500,00 kuna, PBZ-u; nakon što je suprug preminuo, da je bila u ekonomskim problemima, jer je ostvarivala plaću od samo 750,00 eura mjesečno i nije mogla plaćati mjesečnu ratu PBZ-u od 1.500,00 kuna; do tada da je vratila PBZ- u oko 30.000,00 kuna; da je nositelj kredita bila UH; da je taj novac trebao njima, radi poslovanja sa firmom; a kako nije mogla, iz opisanih razloga plaćati kredit; da je to učinila UH, jer je ona bila nositelj kredita. Da tužiteljeva kćerka radi u Plavoj laguni, u svojstvu voditeljice kampa; da se rastavila i da ima malodobno dijete o kojem se skrbi, a da otac djeteta plaća alimentaciju. Da tužitelj u trenutku darovanja nekretnine unuku, je imao imovinski status kao i sada; jer je njegova supruga bila u mirovini; te jer je i tuženik bio u mirovini i radio kao vozač 4 sata; da ĆH, kćerka tužitelja, živi s roditeljima, i da radi jer je zaposlena. Da u onoj zgradi, netko drži podstanare i ostvaruje prihode od toga; koju je tvrdnju potvrdio i tužitelj, kada je pred sudom iskazao: da je upravo on iznajmio stan podstanarima.

11.2. Iz iskaza svjedokinje UH (u svezi osiromašenja darovatelja) proizlazi: da je njezin suprug darovao nekretnine unuku; od tada da su nekretnine upisane na tuženika; da ima skromnu mirovinu, od oko 300,00 eura; da suprug ostvaruje mirovinu u iznosu od oko 600,00 eura; da on još uvijek radi; da je on šofer i da vozi dječji autobus i da ostvaruje dodatna primanja; da su njihova primanja skromna i da ne mogu podmiriti sve obveze, jer su njihovi dugovi veliki. Da je imovinsko stanje supruga uvijek isto, sada, kao i prije darovanja nekretnine unuku. Da je sin Č preminuo **.**.2021. da su Č i njegova supruga imali firmu i posudili ogroman novac; ona i tužitelj da su bili založni dužnici i založili nekretnine; da ako ne vrate novac, da će im uzeti zemlju i istu prodati; da suprug nema druge imovine; da ĆH, njezina kćerka ima svoju imovinu; da se rastavila i da mora riješiti kuću; da je ona dobila neke novce od bivšeg supruga; da ĆH ima servis za čišćenje i da radi privatno; da su i njezini računi u blokadi; da ĆH ima sina koji se nalazi u đačkom domu; da njezin bivši suprug plaća alimentaciju, za njihovo dijete. Da ona i suprug ne vraćaju dugove, jer nije riješena ostavinska imovina iza pokojnog sina F. Da ona ima jedan kredit, kojega otplaćuje mjesečno u iznosu 100,00 eura; da je Ugovor sa bankom zaključila prije 10 godina (glavnica kredita od 40.000,00 kuna), ali da ne pamti za koje je svrhe uzela kredit.

11.3. Iz iskaza svjedokinja ĆH (u svezi osiromašenja darovatelja) proizlazi: da je tužitelj, darovao nekretnine unuku, tj. tuženiku; da na početku je sve bilo uredu, a nakon toga su se dogodile neke čudne tvari, neki dugovi i zato da je otac podnio tužbu protiv unuka; da je njezin brat preminuo i da su ostali dugovi; da je brat imao firmu zajedno sa suprugom i da su oni zajedno posuđivali novac; da ona vraća taj dug jer je bila sudužnik i dužnik; da radi u privatnoj firmi, kao voditelj poslovanja; da se, nakon što je njezin otac darovao nekretninu unuku, njegova ekonomska situacija pogoršala; da tata ima mirovinu i da radi 4 sata svakog dana za firmu Brioni kao vozač, kroz cijeli tjedan i kroz vikende; on radi da bi se tako rješavali dugovi; da je brat pomagao, u ekonomskom smislu, roditelje; da i ona pomaže roditeljima; da je brat radio i na "crno", kao automehaničar i imao svoju radionu; da je njezin račun u blokadi zbog tih dugova; da njezin sin ima 16 godina i da ga ona uzdržava; da se nalazi u učeničkom domu u Puli; da je rastavljena; da bivši suprug plaća uzdržavanje za sina; da otac i majka nemaju nikakve nekretnine u vlasništvu; i da majka ima jedan kredit za otplatiti; da je bila podigla kredit za otplatiti dugove, ali da ne zna u odnosu na koga; da su im godine 2000. roditelji darovali nekretnine kako njoj tako i njenom bratu; da roditelji nisu nikada od nje tražili, da im vrati darovane nekretnine; da roditelji nisu tražili povrat darova, od nje a niti od brata F; a niti sada nedavno; da nekretnine u njezinom vlasništvu su opterećene založnim pravom.

11.4. Iz iskaza svjedoka KH (u svezi osiromašenja darovatelja) proizlazi: da nije nikad čuo, niti od ranije znao, da je tužitelj darovao neku nekretninu unuku; da ne zna zašto tužitelj traži povrat dara; da nema saznanja o imovinskim prilikama tužitelja; da je tužitelj imao kuću, koju je izgubio zbog dugova.

11.5. Iz iskaza svedoka TH (u svezi osiromašenja darovatelja) proizlazi: da je znao, da je tužitelj u blokadi zbog dugova i to: daleko prije godine 2016.; da je tužitelju posudio novac u iznosu od 30.000,00 DEM; onda kada je tužitelj imao svoju firmu Draguzet promet ili Nina auto; da mu je tužitelj tada rekao, da mu novac treba za firmu; da su u toj firmi radili tužitelj, njegova supruga, njegova kćerka ĆH, njegov sin Č i JH, majka tuženika. Da je tužitelj, uložio taj novac u firmu. Da je godinama unazad, pokrenuo ovrhu prema imovini tužitelja, za naplatu duga, kada je tužitelj imao više od 20 vjerovnika; da je novac posudio tužitelju daleko prije godine 2016.; a da mu je presudom sud dosudio pravo naplate, u iznosu od 15.000,00 eura; ali da mu je tužitelj, u zadnjih 15 godina, vratio 4.000,00 ili 5.000,00 eura.

11.6. Iz iskaza svedoka HH (u svezi osiromašenja darovatelja) proizlazi: da je godine 2007. ili 2008. posudio novac tužitelju u iznosu od 80.000,00 kuna; da mu taj novac tužitelj nije vratio; tri godine nakon toga, da je tužitelja pitao kada će mu vratiti posuđeni novac i tada od njega saznao, da mu on novac ne može vratiti, jer da je u blokadi.

12. Dakle iz iskaza tužitelja (u svezi grube nezahvalnosti obdarenika) proizlazi: da je umirovljenik i zaposlenik firme Brioni Pula, gdje radi 4 sata dnevno; da je u braku sa umirovljenom suprugom UH; da odgovara istini, da je darovao unuku nekretnine; da je predmetno darovanje učinio 2016.; da je to učinio bez ikakvih uvjeta; da su svi bili zadovoljni s time, tj. on, njegova supruga kao i svi članovi obitelji tuženika; da se njegova kćerka ĆH tome nije protivila, jer je i ona time bila zadovoljna. Da su problemi nastali, nakon što je njegov sin preminuo (15. travnja 2021.) tijekom prometne nezgode; jer da su do tada, svi živjeli zajedno u istoj zgradi i u dobrim odnosima; i jer su Č, JH i djeca, koristili jedan stan, do njegovog; nakon smrti F, da je JH odlučila živjeti da djecom u [adresa]; jer, da joj je otac KH osigurao stan u [adresa]; i da od tada ona tamo živi tamo s djecom; to što je ona tako odlučila: da mu odgovara jer je to zapravo i u redu; ali da ono što ga uistinu smeta i mu ne odgovara je činjenica: da ne vidi više unuke, jer mu JH to ne omogućava; da ga unuci ne posjećuju; da ih može vidjeti samo onda, kad slučajno autobusom prolazi onuda, kada upravlja autobusom; da ih ponekada vidi ispred škole; da je pred pulskim sudom donijeta odluka u svezi toga, i da može vidjeti unuke svakih 15 dana, ali samo na jedan sat. Tužitelj je u nastavku svog iskaza doslovce rekao: "Jedan razlog uslijed kojega sam podnio tužbu u ovoj pravnoj stvari je taj što ne mogu vidjeti unuke, i to je ključan razlog podnošenja ove tužbe."

12.1. Iz iskaza majke tuženika (u svezi grube nezahvalnosti obdarenika) proizlazi: da je njezin sin, ovdje tuženik, rođen 2010.; da pohađa osnovnu školu i da je vrlo dobar učenik; nakon zaključenja braka, da su ona i suprug Č, odlučili živjeti u stanu u vlasništvu supruga F (sastavni dio jedne zgrade); da u toj zgradi, jedan dio nekretnine pripada MH (majka tužitelja) koja posjeduje i koristi u prizemlju svoj stan; a da preostali dio zgrade je u vlasništvu kćerke tužitelja, tj. ĆH; ranije da svi živjeli u toj zgradi i svi bili u jako dobrim odnosima; da je tužitelj darovao Č neke nekretnine godine 2000.; i da je kasnije, djed poklonio druge nekretnine unuku; da su tada, svi živjeli zajedno, kao jedna velika obitelj. Da je njezin suprug, preminuo **.**.2021. ali da je sa djecom ostala, u opisanom stanu, kao i do tada, s adresom [adresa].; a da je tada njezin otac imao stan u [adresa]; i da se tamo uselila s djecom; da je otišla iz onog stana, u studenom 2021. i uselila u stan u [adresa]; od tada, da su redovito obilazili tužitelja, njegovu suprugu i "staru nonu" tj. majku tužitelja; i to najmanje dvaput mjesečno; da je odlazila s djecom kod tužitelja svakih 15 dana; da su djeca odlazila vidjeti djeda i baku u njihovom stanu; ali prije toga da bi posjetili majku tužitelja; da je tužitelj upravljao autobusom i da je vozio školsku djecu, na relaciji [adresa]; i da je njezin sin putovao tim istim autobusom, kao i njezina kćerka. Da joj je sin govorio i prenio: da tužitelj ružno govori o njoj i to tijekom vožnje iz [adresa], do škole u Rudanima; da je sin o tome pričao i psihologinji škole; jer je sina mučilo, to što tužitelj govori o njoj; da joj je sin prenio tužiteljeve ružne riječi, koje se očito odnose na nju; a kada je djed za nju, između ostaloga, rekao: "da je alkoholičarka"; da su te riječi teško pogodile tuženika. Zato da je zamolila školu da intervenira, na način da se odredi drugog vozača dječjeg autobusa; te intervenirala prema poslodavcu tužitelja; potom, da tužitelj više nije upravljao autobusom, na toj relaciji. Da joj je sin govorio, da djed priča: da je ona alkoholičarka; i da tako isto govori pred drugom školskom djecom; čak da za nju govori: da dolazi kasno doma ujutro u 03,00 sati, da se ona neprimjereno i "izazovno" oblači, te i druge slične ružne stvari. Da tužitelj još uvijek pita njezinu djecu: "da li mama još uvijek pije i što mama radi.". Da je primijetila da to tuženika jako opterećuje; i da ga je iz tih razloga ponovno upisala u Centar za mentalno zdravlje, početkom godine. Ali neovisno o svemu tome, da su njezina djeca odlazila posjećivati tužitelja i njegovu suprugu i staru baku; da djeca rado odlaze kod tužitelja, jer su tamo odrasli i imaju lijepa sjećanja; dakle, da unuci rado odlaze kod djeda, bake i prabake.

12.1.1. U svezi školskih obaveza sina, tijekom uobičajenog radnog dana, ona je navela: da svi moraju budni već u 07,00 sati, zatim da tuženik sa sestrom, krenu prema školi gdje moraju biti u 08,00 sati; da tamo sin bude do 13,45 sati zbog nastave; zatim, da odlazi do njezinih roditelja u mjestu Rudani autobusom; da ona tamo odlazi po djecu, nakon posla oko 16,30 sati; i da vraća djecu kući s time da u 17,00 sati tuženik ima nastavu harmonike, jer pohađa Glazbenu školu u Žminju, gdje ima izvrsne ocjene; da svaki dan tuženik ima nastavu harmonike, osim petka; dakle, da školu završava radnim danom oko 18,00 sati i da nakon toga dolazi doma; da uči i nakon večere odlazi spavati; da sin pohađa i likovnu radionicu, jer voli slikati i da ima radionu petkom popodne, kada nema glazbenu školu. Da je tužitelj dobro upoznat: sa svim tim aktivnostima unuka; da je bila s djecom kod tužitelja, 15. svibnja ove godine 2024., te bili tamo 2 sata; da su posjetili prabaku u prizemlju zgrade; i nakon toga da su djeca otišla gore kod tužitelja i njegove supruge i da su nakon posjete otišli; isto tako da su posjetili "noniće" i prije Uskrsa (ali i prije toga); sve zato što djeca žele otići kod tužitelja, vidjeti staru nonu i noniće; da djeca mogu ostati kod tužitelja koliko god djeca hoće, pola sata, sat vremena, dva sata, da to ovisi samo djeci; da je zaključila: da su djeca sretna kad su tamo; da su zadovoljna i da ona osobno nema ništa protiv toga; dapače, da je uvjerena: da je to korisno za djecu; dakle, da djeca tamo rado odlaze, neovisno o odluci suda. Da ne zna što je ponukalo tužitelja, da traži zaštitu od suda za vidjeti unuke; da nije bilo nikakvih razloga a niti potreba, za to učiniti, obzirom: da su svi oni zajedno živjeli u istoj zgradi.

12.1.2. Da je djed poklonio nekretnine unuku; i da su tada, svi oni živjeli zajedno kao jedna velika obitelj; da je iznenađena ovom tužbom; jer joj nije jasno zašto tužitelj traži povrat te imovine od unuka. Nakon smrti supruga, da je živjela u istom stanu; ali, da su je tužitelj, njegova supruga UH i njihova kćerka ĆH, prijavili za kazneno djelo, zbog zanemarivanja i zlostavljanja malodobne djece; ali da su sve optužbe i njihove tvrdnje, na kraju odbačene. Da je razmišljala o svemu i zaključila da: oni vode "rat" protiv nje; a ne "rat" protiv njezine djece; jer da tužitelj, njegova supruga i njihova kćerka, zapravo traže krivca, za to što su oni izgubili sina, odnosno brata; i jer drže: da je ona odgovorna za Daliborovu smrt. Nakon toga, da je iselila iz onog stana u studenome 2021.

12.2. Iz iskaza svjedokinje UH (u svezi grube nezahvalnosti obdarenika) proizlazi: da njezin suprug tuži unuka zbog toga što se unuk ne ponaša kako treba; ranije da su bili prisni; od jedanput, da se unuk promijenio i da ne želi ih više vidjeti; sada da on ima 15 godina. Da je Pulski sud odlučio, da unuk može pristupiti kod njih, svakih 15 dana; ali ponekada, da se to tako ne odvija, jer unuk ne može doći do njih zbog drugih obaveza; obzirom da unuk pohađa redovnu školu ali i glazbenu školu, jer uči svirati harmoniku. Da ona ne zna što se zapravo dogodilo između njih i njega. Da se nakon smrti F, odnos sa unukom poremetio, ali da joj nije jasno zašto; da je njezin suprug podnio ovu tužbu zbog lošeg ponašanja unuka prema njemu; jer da je unuk počeo govoriti: "da ga je djed vukao"; ali da ona ne zna kada se to dogodilo; najvjerojatnije, da se to dogodilo u autobusu; da je ona osobno čula, ali samo jedanput, kada je tuženik rekao djedu "da je lud"; ona, da ne zna što se u autobusu zapravo dogodilo, jer je nakon toga suprug morao napustiti onu autobusnu liniju; a da je potom vozio drugu relaciju; ali da ga je naknadno, firma Brioni vratila na isto radno mjesto kao i ranije; i da sada vozi autobus za djecu; da su ga bili službeno premjestili, jer da je unuk rekao: da ga djed maltretira; da sada kada dolazi mali kod njih, da se on ponaša sasvim uredu; da suprug radi, pa s toga da nije u kontaktu sa unukom, kada mali dolazi kod njih; da joj suprug radi i subotom i nedjeljom; da vozi vozila sportskog društva i planinarska društva, umirovljenike i dr.; tijekom tjedna, da on vozi autobus i da ima redovnu liniju a preko vikenda da vozi za firmu Brioni; zato, da ne viđa često unuka.

12.3. Iz iskaza svjedokinje ĆH (u svezi grube nezahvalnosti obdarenika) proizlazi: nakon smrti brata da je JH uzela djecu i otišla kod svojih roditelja; i od tada, da su se odnosi nekako poremetili. Odnosi su se poremetili, jer tuženik nije više htio kontakte sa djedom i bakom, a njegova je majka htjela sve rasprodati tijekom ostavinskog postupka iza pokojnog supruga; da unuk govori za djeda: da ga djed maltretira; ali da ona to nije čula; da nije nikada to čula, da je tuženik nešto ružnoga rekao njezinoj mami, a niti ocu; prije smrti brata da su odnosi u obitelji bili skladni i sve je bilo uredu, tako i odnos djeda i unuka; prema odluci Pulskoga suda unuk bi trebao svakih 15 dana posjetiti djeda i baku, ali u naravi da se to ne ostvaruje redovito; da se unuk čuje sa bakom UH, telefonom u svezi tih posjeta, ali da ne zove nikada djeda; da ako tužitelj taj dan ne radi i ako tuženik taj isti dan dolazi kod njih, onda da se oni viđaju; da ne zna što se tada događa između njih, jer ona nije prisutna.

12.4. Iz iskaza svjedoka KH (u svezi grube nezahvalnosti obdarenika) proizlazi: da unuk redovito svakih dva tjedna odlazi doma kod obitelji tužitelja; da tamo bude nekoliko sati i onda dolazi kući; da ga njegova kćerka redovito vozi autom do obitelji tužitelja, a da kasnije odlazi po njega; da je unuk dobar dečko sa svima, tako i sa tužiteljem; da se unuk nije nikada požalio na tužitelja, u bilo kojem smislu riječi, jer su oni ranije bili u dobrim odnosima; ranije, da je kćerka živjela u iznajmljenom stanu sa suprugom i djecom; u kući koja je bila u ranijem vlasništvu tužitelja; koju da je izgubio zbog dugova. Nakon što se njegova kćerka s djecom preselila u [adresa], da mu je unuk pričao da ga djed pita: da li on još živi s mamom u [adresa] i da li mama još pije. Inače da njegova kćerka: nije nikad konzumirala alkoholna pića. Osim navedenog, da unuk nije ništa loše govorio o tužitelju: inače, da unuk ne voli puno pričati i da malo govori; da je završio osmogodišnju školu, upisao tehničku srednju školu i da je dobar učenik; da on ima izvanškolske aktivnosti; da svira harmoniku; da je pohađao osnovnu i glazbenu školu u [adresa]; uglavnom, da je on završio obje osnovne škole i sada upisao srednju školu; možda, da će upisati i srednju glazbenu školu; dok je unuk bio mlađi, da je bio u dobrim odnosima s tužiteljem.

13. Tužitelj je podnio nadležnom tijelu Istarske županije zahtjev za odobravanje pravne pomoći dana 29. lipnja 2022. te je Istarska županija donijela rješenje o odobravanju pravne pomoći dana 7. listopada 2022. iz kojeg proizlazi: da podnositelj zahtjeva živi u četveročlanom kućanstvu, prema podacima Porezne uprave; da je podnositelj zahtjeva u razdoblju od 1. srpnja 2021. godine, do 30. lipnja 2022. ostvario neto dohodak u iznosu od 77.991,10 kuna, te i neoporezive primitke u iznosu od 2.260,00 kuna; da je član kućanstva UH ostvarila neto dohodak u iznosu od 49.626,60 kuna; a da je član kućanstva ĆH ostvarila 76.231,63 kuna; te i neoporezive primitke u iznosu 12.340,22 kuna; da je podnositelj zahtjeva u razdoblju od 1. srpnja 2021., do 30. lipnja 2022. primio mirovinu na zaštićeni račun, u ukupnom iznosu od 31.471,67 kuna; da je podnositelj zahtjeva u razdoblju od 1. srpnja 2021., do 30. lipnja 2022. primio plaću s obzirom da radi i nakon odlaska u mirovinu na zaštićeni račun, u ukupnom iznosu od 18.984,11 kuna; da je podnositelj zahtjeva u razdoblju od 1. srpnja 2021., do 30. lipnja 2022., primio naknadu za prijevoz u ukupnom iznosu od 3.898,36 kuna; da je podnositelj zahtjeva primio dana 15. srpnja 2021., na zaštićeni račun nagradu za rad u iznosu od 530,00 kuna i naknadu za topli obrok u iznosu od 730,00 kuna što ukupno iznosi 1.260,00 kuna; da je podnositelj zahtjeva primio je božićnicu na zaštićeni račun dana 15. prosinca 2021., u iznosu od 1.000,00 kuna; da je član kućanstva ĆH razdoblju od 1. srpnja 2021., do 30. lipnja 2022., primila plaću na zaštićeni račun u ukupnom iznosu od 86.588,40 kuna. Da je podnositelj zahtjeva upisan kao vlasnik k. č. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], na nekretnini je uknjiženo pravo doživotnog prava plodouživanja i stanovanja na temelju ugovora o darovanju od 22. studenog 2000. godine, zajedno sa članom kućanstva UH, i zabilježba pokretanja postupka, rješenjem Općinskog suda u Puli-Pola, posl.br. 22 Pu Ovr-735/2021-3 od 11. siječnja 2022.; da je član kućanstva ĆH upisana kao suvlasnica u 1/4 dijela k. č. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] te suvlasnica u 1/2 dijela k. č. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], te suvlasnica u 1/2 dijela k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i vlasnica suvlasničkog dijela od 166/812 s kojim je povezano pravo vlasništva na posebni dio A (etažno vlasništvo E-1) koji se sastoji od poslovnog prostora u suterenu sl. A ukupne površine 166,12 m2, na k. č. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], etažno vlasništvo s određenim omjerima, k. o. [katastarska općina]; da je na nekretninama uknjiženo više založnih prava pa i na temelju ovršnih rješenja. Iz navedenog rješenja dodatno proizlazi da je prosječni mjesečni dokaz podnositelja, ovdje tužitelja, i članova njegovog kućanstva, u razdoblju od 12 mjeseci, iskazan u iznosu od 218.499,20 kuna (28.999,83 eura). Valja napomenuti da obitelj tužitelja posjeduje tri osobna vozila koja glase na ime supruge tužitelja. Osnovom navedenog sud je utvrdio: da su imovinske prilike obitelji tužitelja prilikom podnošenja tužbe bile primjerene potrebama tužitelja.

14. Osnovom čl. 219. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - u daljnjem tekstu ZPP) stranka koja je tijekom postupka iznijela neku činjenicu, koja joj ide u prilog, dužna je predložiti i izvođenje dokaza kojom bi dokazala i postojanje te činjenice; stoga je tužitelj dužan dokazati sve svoje tvrdnje pred sudom; to kako tužitelj nije dokazao istinitost svojih tvrdnji pred sudom; to je sukladno čl. 8. ZPP-a ovaj sud, prema svojem uvjerenju, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, presudio kao u izreci.

15. Predmet spora je odlučivanje o tužbenom zahtjevu tužitelja, za utvrđenje da je opozvan ugovor o darovanju zbog osiromašenja, a za opoziv darovanja zbog osiromašenja darovatelja (ovdje tužitelja) moraju kumulativno biti ispunjene slijedeće zakonske pretpostavke: da osiromašenje mora nastati nakon ispunjenja ugovora o darovanju; da darovatelj mora osiromašiti toliko da više nema sredstava za svoje uzdržavanje; i da darovatelj nema ni osobe koja ga je po zakonu dužna uzdržavati; i od obdarenika zahtijevati povrat dara (odredba čl. 493. st.1. ZOO-a). Predmet spora je i odlučivanje o tužbenom zahtjevu tužitelja, radi opoziva ugovora o darovanju zbog grube nezahvalnosti obdarenika (propisano odredbama članka 494.st.1.i st.2. ZOO- a); a osnovom te odredbe: darovatelj može opozvati darovanje zbog grube nezahvalnosti obdarenika; time, da gruba nezahvalnost podrazumijeva: da je obdarenik učinio prema darovatelju ili nekom od članova njegove uže obitelji djelo kažnjivo po kaznenim propisima ili se teže ogriješio o zakonom utvrđene dužnosti prema darovatelju ili članu njegove uže obitelji. Predmet spora je i odlučivanje i o podrednom tužbenom zahtjevu tužitelja, radi opoziva ugovora o darovanju: zbog osiromašenja i zbog grube nezahvalnosti obdarenika.

16. Provedenim je dokazima utvrđeno: da su parnične stranke zaključile Ugovor o darovanju nekretnina dana 26. veljače 2016. godine, kojim je tužitelj (djed) darovao tuženiku (mldb. unuku), gore prije navedene nekretnine; i da je osnovom zaključenog ugovora unuk upisao svoje pravo vlasništva darovanih nekretnina, u zemljišnim knjigama; time, da je tuženik u posjedu darovanih nekretnina.

17. Člankom 493. i čl. 494. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 - u daljnjem tekstu ZOO), Ugovor o darovanju osnovano se može opozvati, ali samo pod pretpostavkama iz navedenih propisa; i to zbog oskudnosti čl. 493. st. 1. ZOO-a te zbog grube nezahvalnosti iz čl. 494. st. 1. i 2. ZOO-a obdarenika. Pretpostavke koje omogućuju darovatelju opoziv darovanja zbog osiromašenja, nastupaju tek nakon ispunjenja Ugovora o darovanju, uz uvjet da darovatelj toliko osiromaši da više nema sredstava za svoje uzdržavanje, a nema ni osobe koja ga je po zakonu dužna uzdržavati; u tom slučaju, darovatelj može opozvati darovanje i od obdarenika zahtijevati vraćanje dara. Dakle, tužitelj mora dokazati da se njegova materijalna situacija drastično pogoršala; prema stanju, u vrijeme prije učinjenog darovanja, pa da je očito došlo do stanja oskudice. Dakle, darovatelj je dužan dokazati da je bez sredstava za nužno uzdržavanje i da nema osobe koja ga je po zakonu dužna uzdržavati ili ako takva osoba postoji, da nema sredstava za uzdržavanje darovatelja. Kod tužitelja u konkretnom slučaju nije nastupila oskudnost, jer su njegove imovinske prilike i prihodi, kao i prije sklapanja Ugovora o darovanju; dok nezahvalnost mldb. tuženika nije ničime izražena.

17.1. Ovaj je sud utvrdio obiteljske i imovinske prilike tužitelja; te je ovaj sud zaključio: da je tužitelj u mogućnosti sebe uzdržavati; i da njegova supruga ostvaruje mirovinu. Dodatno sud drži: da tužitelj nije u teškim materijalnim prilikama koje mu onemogućuju pridonositi za svoje uzdržavanje i uzdržavanje supruge, koja ostvaruje mirovinu, jer on ostvaruje prihode uz dodatni rad. Kćerka tužitelja (koja je primila godinama unazad darovane nekretnine od tužitelja) je u mogućnosti istoga uzdržavati i ima obvezu uzdržavati tužitelja (ako se zato ostvare Zakonski propisani uvjeti). Iz svih izvedenih dokaza proizlazi: da na strani tužitelja nije došlo do neke bitne promjene u pogledu mogućnosti vlastitog uzdržavanja (u odnosu na razdoblje prije zaključenja ugovora), nakon učinjenog darovanja; jer on ostvaruje pravo na mirovinu, koju je imao prije i u trenutku zaključenja darovanja; dakle, jer ostvaruje mirovinu i dodatne prihode vozeći autobus. Tužitelj ne tvrdi pred sudom: da zbog starosti i bolesti ima potrebu za tuđom pomoći i njegom; stoga ovaj sud zaključno drži: da on ima 72 godine i da je njegovo zdravlje dobro (što on tvrdi u povijesnom djelu tužbe); jer da u suprotnom ne bi smio upravljati autobusom.

17.1.1. Dakle, da te navedene okolnosti, kod tužitelja ne postoje, a uz prije gore navedeno, ovaj je sud utvrdio: da kod istoga nije došlo do osiromašenja, kako to on želi prikazati tužbom; a s druge strane, on ima kćerku koja ima mogućnost istoga uzdržavati, naravno ako za to budu nastale pretpostavke na strani tužitelja. Ovaj sud drži: da je prije zaključenja Ugovora o darovanju tužitelj ostvarivao mirovinu i prihode dodatnim radom, kao i poslije učinjenog darovanja, tako da nije riječ o naknadno nastaloj oskudici; odnosno o takvom osiromašenju, da je ugroženo njegovo osobno uzdržavanje; jer isti radi, kao i ranije, i ostvaruje dodatne prihode radom; dakle, jer ostvaruje isto kao i ranije (prije spornog darovanja) dostatna i primjerena primanja. Ovaj sud drži da je mirovina tužitelja dostatna za njegovu egzistenciju, jer isti dodatno ostvaruje i prihode, jer radi četiri sata dnevno za jedno prijevozno poduzeće; zaključak je ovoga suda dakle: da tužitelj nije u oskudici; niti da su kod istoga nastupile teške materijalne prilike, niti poteškoće, nakon zaključenja predmetnog Ugovora; posebice cijeneći okolnost: da je i prije zaključenja Ugovora o darovanju, bio pod blokadom imovine (kao i svi ostali članovi njegove obitelji), o čemu su svjedočili saslušani svjedoci; među kojima i supruga tužitelja, koja u svezi navedenoga tvrdi: da je imovinsko stanje supruga uvijek isto, kako sada, tako i prije darovanja nekretnine unuku.

17.2. Valja nadodati da je ovaj sud osnovom rješenja Istarske županije o odobravanju pravne pomoći tužitelju utvrdio: da su imovinske prilike obitelji tužitelja tijekom 2022. godine bile primjerene, pristojne i dovoljne za njegovu materijalnu egzistenciju.

18. Ovaj je sud utvrdio i drži dokazanim: da nema niti grube nezahvalnosti obdarenika; jer ju tužitelj nije dokazao pred sudom. Prema navodima tužitelja: njegov unuk ne želi odlaziti kod njega u posjetu; a navedeno, samo po sebi ne može, niti predstavlja čin grube nezahvalnosti obdarenika, prema djedu. Valja nadodati da je u ovom postupku nakon svih izvedenih dokaza, te i saslušanjem svjedoka, ovaj sud utvrdio: da su djeca JH posjećivala djeda, baku i prabaku, dakako prije predmetnog darovanja dok su odnosi još bili skladni i jako dobri između svih članova obitelji JH, a kada su svi oni živjeli pod istim krovom. Ali, isto tako je ovaj sud utvrdio i drži dokazanim: da su i nakon toga unuci posjećivali djeda, baku i prabaku, jer navedeno proizlazi iz iskaza svjedoka.

18.1. Eventualna nepristojnost u odnosu na darovatelja od strane obdarenika, u pravilu se ne može smatrati grubom nezahvalnosti, jer gruba nezahvalnost podrazumijeva da je obdarenik učinio prema darovatelju ili nekome od članova njegove obitelji djelo kažnjivo po kaznenim propisima ili se teže ogriješio o zakonom utvrđenu dužnost prema darovatelju ili članu njegove uže obitelji. U ovom postupku navedeno nije dokazano, niti se tužitelj poziva na navedene razloge iz citiranih odredbi; naime učinjeno djelo po svojoj težini bi opravdavalo opoziv darovanja, ali samo ukoliko djelo svojom težinom opravdava opoziv. Unuk se niti jednom riječju nije ogriješio o djeda, a niti po odredbama Kaznenog zakona; a valja nadodati da se radi o tome da je obdarenik malodobna osoba; da unuk, nije zanemario nikakve zakonske obveze prema djedu, obzirom je isti malodobnik (a u Ugovoru nisu navedene nikakve obveze na teret unuka); a unuk nije iskazao nikakvu nezahvalnost u odnosu na tužitelja. Ovaj sud je ocijenio da se unuk ponašao korektno prema darovatelju i nije postupio nezahvalno prema djedu. Nezahvalnost je zapravo skup činjenica i okolnosti koje upućuju na to da se obdarenik, nakon primitka dara, tako nekorektno i krajnje grubo ponio prema darodavcu, da bi bilo nepravično takav besplatni i dobročini pravni posao održati na snazi. Ponavlja se da ovaj sud u ponašanju obdarenika nije utvrdio ikakvo biće kaznenog djela, koje bi opravdavalo opoziv darovanja, sve jer unuk nije učinio, niti išta rekao djedu, što bi opravdalo opoziv darovanja. Dakle, tužitelj nije dokazao, a niti tvrdi u svojim navodima, u odnosu na unuka: npr. učestale, stalne grube objede na njegov račun iznošene širem krugu ljudi; niti je tužitelj dokazao: da je unuk iskazao grube uvredljive riječi djedu.

18.2. Ovaj je sud drži: da je unuk posjećivao djeda, mada unuk ima puno školskih obveza tijekom dana; i jer je sud nakon izvedenih utvrdio i drži dokazanim: da je unuk posjećivao djeda svakih 15 dana; jer navedeno proizlazi iz iskaza JH, koja u svom iskazu tvrdi: da su njezina djeca odlazila i odlaze posjećivati tužitelja i njegovu suprugu i staru baku; da djeca rado odlaze kod tužitelja, jer su tamo odrasli i imaju lijepa sjećanja; dakle, da unuci rado odlaze kod djeda, bake i prabake; iz iskaza UH, koja tvrdi: da unuk može pristupiti kod njih, svakih 15 dana; ali ponekada, da se to tako ne odvija, jer unuk ne može doći do njih zbog drugih obaveza; obzirom da unuk pohađa redovnu školu ali i glazbenu školu, jer uči svirati harmoniku; te da sada kada dolazi mali kod njih, da se on ponaša sasvim u redu; da suprug radi, pa s toga da nije u kontaktu sa unukom, kada mali dolazi kod njih; jer da joj suprug radi i subotom i nedjeljom; da vozi vozila sportskog društva i planinarska društva, umirovljenike i dr.; dakle, tijekom tjedna, da on vozi autobus i da ima redovnu liniju, a preko vikenda da vozi za firmu Brioni; zato da tužitelj ne viđa često unuka; iz iskaza ĆH, koja tvrdi: da ako tužitelj taj dan ne radi i ako tuženik taj isti dan dolazi kod njih, onda da se oni viđaju; kao i iz iskaza KH, koji tvrdi: da unuk sa sestrom redovito svakih dva tjedna odlazi doma kod obitelji tužitelja; da tamo budu nekoliko sati i onda dolaze kući; da ih njegova kćerka redovito vozi autom do obitelji tužitelja, a da kasnije odlazi po njih; da je unuk dobar dečko sa svima, tako i sa tužiteljem. Slijedom izloženog, tužitelj u ovom postupku nije dokazao: da je malodobni tuženik iskazao ili pokazao na bilo koji način (imajući na umu njegovu dob), grubu nezahvalnost prema njemu.

19. Dakle predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje da: je opozvan Ugovor o darovanju, zaključen između tužitelja i obdarenika dana 26. veljače 2016. i brisanje prava vlasništva s imena unuka iz zemljišnih knjiga.

19.1. Ovaj je sud analizom svih provedenih dokaza i ocjenom istih (u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a), utvrdio slijedeće pravno relevantne činjenice: da su tužitelj i obdarenik zastupan po majci i z.z. JH, dana 26. veljače 2016. zaključili Ugovor o darovanju nekretnine; da je na istom ovjeren potpis darovatelja kod javnog bilježnika; a kojim Ugovorom je darovatelj darovao obdareniku gore pobliže navedene nekretnine; i da se unuk prihvatio darovanja nekretnina sa zahvalnošću (čl. 3. Ugovora); da su ugovorne strane suglasno ugovorile da su predmet darovanja nekretnine pobliže navedene, kao u izreci ove presude; te da je tužitelj ovlastio obdarenika da se temeljem tog Ugovora upiše u zemljišnoj knjizi na iste nekretnine, dakle uz istovremeni upis prava vlasništva u zemljišnim knjigama na ime malodobnog unuka.

19.2. Polazeći od tako utvrđenog činjeničnog stanja, ovaj je sud analizom i ocjenom svih prihvaćenih dokaza provedenih u postupku, utvrdio i zaključio da ne postoje okolnosti koje bi ukazivale na grubu nezahvalnost daroprimatelja, prema tužitelju, koja bi bila iskazana nakon sklapanja Ugovora o darovanju; niti da je tužitelj toliko osiromašio, da više nema sredstava za svoje nužno uzdržavanje, a da nema ni osobe koja ga je po zakonu dužna uzdržavati. Odredbom čl. 494. st. 1. ZOO-a darovatelj može opozvati darovanje zbog grube nezahvalnosti obdarenika; a st. 2. istog članka propisano je da gruba nezahvalnost podrazumijeva da je obdarenik počinio prema darovatelju ili članovima njegove uže obitelji djelo kažnjivo po kaznenim propisima ili se teže ogriješio o zakonom utvrđene dužnosti prema darovatelju ili članu njegove uže obitelji. Pri tome valja posebno istaknuti da je pitanje grube nezahvalnosti, kao razlog za opoziv darovanja, faktično pitanje, pa i samo u slučaju da sud utvrdi postojanje takvih okolnosti, te takvog ponašanja daroprimatelja, koja se, obzirom na njihovu težinu i posebice na odnose između stranaka, razumno mogu smatrati takvim stupnjem nezahvalnosti, koje opravdava opoziv darovanja.

19.3. Imajući u vidu sve gore navedeno, ovaj je sud ocijenio da tužitelj na kojem je bio teret dokaza, nije dokazao postojanje pretpostavki pod kojima bi mogao opozvati Ugovor o darovanju; odnosno da nije dokazao postojanje grube nezahvalnosti daroprimatelja, prema njemu, nakon što je izvršio darovanje, jer riječi navedene po malodobnom odbareniku, o kojima je iskazivala svjedokinja UH u svom iskazu, svakako ne predstavljaju neprimjereno i nekulturno ponašanje, niti imaju težinu grube nezahvalnosti, a nebitni su motivi zbog kojih je darovanje izvršeno. Naime, te riječi ne predstavljaju grubu nezahvalnost, koja bi po svom značaju opravdavala opoziv darovanja, mada je utvrđeno da su u međuvremenu nastali loši odnosi, ali samo između tužitelja i majke daroprimatelja, a ne između unuka i djeda; te iako su neprimjereni odnosi između majke tuženika i tužitelja, isti odnosi se ne odnose na malodobnog tuženika; i zasigurno nemaju težinu grube nezahvalnosti malodobnog tuženika prema tužitelju.

19.4. U tom pravcu, potrebno je posebno istaknuti i stranačku izjavu tužitelja, jer niti iz stranačke izjave tužitelja ne proizlazi postojanje takvih okolnosti na strani unuka, koje bi opravdale opoziv darovanja. Iz izjave tužitelja proizlazi: da se unuk ponio nekorektno prema njemu, jer da ga ne posjećuje više i da je to ponašanje unuka primijetio, nakon što je majka tuženika (sa djecom) napustila stan zgrade u studenom 2021; u kojoj su svi oni stanovali do smrti F; i otišla živjeti kod svoga oca s djecom; iza čega, da su se odnosi između tužitelja i majke tuženika zapravo tada pogoršali; no gore navedeno, svakako se ne može smatrati grubom nezahvalnošću i nema težinu grube nezahvalnosti malodobnog tuženika prema tužitelju, niti se navedeni poremećeni odnosi između punoljetnih osoba i posljedice tih odnosa, mogu pripisati malodobnom unuku tužitelja; samim time što sada malodobnik sa sestrom živi s majkom u stanu u [adresa].

19.5. Ponavlja se da je jedne zgode, prema navodima UH, unuk izgovorio za tužitelja, jednu neprimjerenu riječ, koja riječ svakako ne predstavljaju grubu nezahvalnost u smislu zakona, iako možda vrijeđaju emocionalnu stranu tužitelja; ali valja naglasiti da je i tužitelj svojim riječima koje su dokazane u postupku, uvrijedio emocionalnu stranu unuka i narušio odnos između djeda i unuka.

20. Predmetni je Ugovor o darovanju valjan, pa zahtjev tužitelja za uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja brisanjem prava vlasništva obdarenika s nekretnina gore navedenih, nije osnovan; jer tužitelj nije ničim dokazao svoje tvrdnje pred sudom u ovom postupku; a Ugovor o darovanju je besplatni pravni posao; tako da malodobni daroprimatelj nema ikakvu obvezu prema djedu.

20.1. Iz stanja spisa proizlazi da tužitelj tvrdi: da zahtijeva opoziv darovanja, jer da unuk ne dolazi u posjete kod njega; i da je to ključan razlog njegove nezahvalnosti; te da traži opoziv Ugovora o darovanju, jer je u oskudici, odnosno da ne ostvaruje dostatna financijska sredstva za svoje uzdržavanje; i jer nema više u vlasništvu nekretnine.

20.2. Međutim, ovaj je sud nedvojbeno utvrdio: da se nakon zaključenja predmetnog Ugovora o darovanju, unuk nije ikada ružno ponašao prema tužitelju; da nije ikada uputio istome ružne i pogrdne riječi; stoga, sud drži dokazanim: da se unuk ponašao korektno prema djedu, nakon zaključenja ugovora; a posebice je sud cijenio da unuk sa sestrom posjećuje redovito djeda, baku i prabaku; slijedom, da je tužbeni zahtjev tužitelja, u svezi navedenog odbijen, jer je neosnovan. Sud je isto tako nedvojbeno utvrdio, nakon svih izvedenih dokaza: da tužitelj nije u oskudici, niti da je ugroženo njegovo osobno uzdržavanje, niti da je došlo do osiromašenja istoga, nakon učinjenog darovanja, jer je utvrđeno da ima dovoljno sredstava za svoju materijalnu egzistenciju; te je tužbeni zahtjev tužitelja i u svezi navedenog odbijen, jer je neosnovan.

21. Iskazi saslušanih svjedoka su objektivni i uvjerljivi i međusobno sukladni te je ovaj sud zaključio da su navodi tužitelja iznijeti u povijesnom dijelu tužbe neosnovani i paušalni. Ovaj sud nije prihvatio navode iz iskaza tužitelja, kako u svezi oskudice, tako i u svezi grube nezahvalnosti; posebice cijeneći iskaze iz navoda svjedoka kojima ovaj sud vjeruje, ĆH, UH, GH, ĐH, KH. Ovaj je sud prihvatio i navode iz iskaza majke mldb. tuženika JH.

21.1. Iz iskaza svjedoka, između ostalog, proizlazi da je imovinsko stanje tužitelja kako sada, tako i prije zaključenja ugovora, jednako; da su članovi obitelji tužitelja u blokadi godinama zbog dugova nastalih prije zaključenja spornog ugovora; dakle da su stalno bili u blokadi prije zaključenja spornog ugovora.

21.2. Gruba nezahvalnost podrazumijeva to da je obdarenik učinio prema darovatelju ili nekog od članova njegove obitelji djelo kažnjivo po kaznenim propisima ili se teže ogriješio na o zakonom utvrđene dužnosti prema darovatelju ili članu njegove obitelji; a tužitelj ne navodi niti jedan takav događaj, niti okolnost kojom bi se unuk ogriješio o zakonom utvrđene dužnosti prema darovatelju, već je tužitelj u tužbi samo naveo to što unuk ne dokazi kod njega u posjetu kao razlog opoziva Ugovora o darovanju; odnosno da je to njegov ključan razlog za opoziv darovanja; a tužitelj navedeno nije niti dokazao pred sudom.

21.3. Ovaj sud drži da je tužitelj svjestan činjenice da unuk ima puno školskih i izvanškolskih obveza i aktivnosti, o čemu su iskazivali svjedoci; dakle da unuk ima svakodnevne školske i izvanškolske obveze tijekom tjedna; slijedom da unuk može samo neradnim danom posjetiti djeda, baku i prabaku, što on i čini; o čemu je iskazivala majka tuženika i UH.

21.4. Nakon zaprimljenih iskaza svjedoka i stranaka, ovaj sud drži dokazanim da nakon što je majka JH s djecom iselila iz prethodnog stana i s djecom uselila kod oca, da su se odnosi između nje i tužitelja pogoršali, ali da se navedeno ne može nikako pripisati, niti odnositi na mldb. tuženika; koji je ranije posjećivao sa sestrom prabaku, baku i djeda, dok su živjeli svi pod istim krovom; a nakon što su se s majkom preselili u drugi stan u [adresa], da su nastavili posjećivati prabaku, baku i djeda. Ovaj je sud po provedenom postupku drži dokazanim: da nije nikada došlo do verbalnih sukoba između malodobnog unuka i tužitelja; niti da je došlo do razmjenjivanja pogrdnih riječi; niti da je između njih došlo do drugih negativnih ispada.

22. Tužitelj nije dokazao da je osiromašio do te mjere da nema sredstava za svoje uzdržavanje, niti dokazao da je nakon zaključenja predmetnog ugovora došlo do takvog njegovog osiromašenja da se njegovo stanje može smatrati oskudicom i da nema drugih osoba koje bi ga po zakonu bile dužne uzdržavati; a na tužitelju je teret dokaza: da je doveden u oskudicu nakon zaključenja ugovora. Isto tako; na tužitelju je teret dokaza: da bi malodobni tuženik spram njega iskazao tako grubu nezahvalnost koja bi dala valjanu osnovu za opoziv tog Ugovora. Tužitelj prima mirovinu, ostvaruje prihode dodatnim radom i ovaj je sud utvrdio: da je i njegova supruga umirovljena, kao i njihova zajednička primanja (tj. primanja supružnika). Tijekom postupka je utvrđeno da tužitelj ima suprugu i kćerku, a kćerka je dužna po zakonu uzdržavati roditelje (onako kako je propisano u odredbama Obiteljskog zakona u kojima je propisan redoslijed osoba s pravom na uzdržavanje). Kćerka tuženika je radno sposobna i u naponu životne i radne snage pa i iz tih dodatnih razloga tužitelj ne može opozvati predmetni Ugovor, pozivom na osiromašenje, jer tužitelj navedenu tvrdnju nije dokazao u ovom postupku. Ovaj sud dakle, zaključno drži: da imovinsko stanje tužitelja se nije pogoršalo od trenutka zaključenja i ispunjenja predmetnog ugovora o darovanju; jer su računi tužitelja bili u blokadi prije učinjenog darovanja; da je tada tužitelj već bio u mirovini; i da nije imao druge nekretnine u vlasništvu, niti vrijednije imovine; i da se njegovo imovinsko stanje nije promijenilo nakon ispunjenja ugovora; a posebice ne u mjeri da bi zbog toga došlo do nemogućnosti vlastitog uzdržavanja. Malodobni tuženik nije poduzeo nikakvu radnju, pa niti u verbalnom smislu, kojim se bi se iskazivala, gruba nezahvalnost prema darovatelju; a dokazano je suprotno od toga, da: se unuk korektno ponašao prema djedu, onako kako je za očekivati od djeteta te dobi. U ovom postupku dakle, nije dokazano da bi unuk postupio naspram djeda u pravcu: da djedu nanese bilo kakvu povredu u njegovom životu, tijelu, časti, slobodi ili imovini.

22.1. Dakle, s obzirom na sve gore navedeno, ovaj je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja, kao i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužitelja, jer su neosnovani.

23. Tužitelj je izgubio ovaj spor te je dužan snositi troškove parničnog postupka. Odluka o trošku temelji se na čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a, prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Tuženiku je priznat trošak za sastav odgovora na tužbu u iznosu 250,00 eura; za sastav podneska od dana 6. ožujka 2023. u iznosu od 62,50 eura; za zastupanje na ročištima od dana 25. siječnja 2023., dana 6. ožujka 2023., dana 10. lipnja 2024., dana 16. svibnja 2025., dana 5. rujna 2025 .i dana 10. studenoga 2025., za svako ročište po 250,00 eura, odnosno ukupno 1.500,00 eura; dakle tužitelj je dužan naknaditi tuženiku prouzročeni parnični trošak u sveukupnom iznosu od 1.812,50 eura; kao u izreci ove presude.

24. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Rovinju, 10. prosinca 2025.

Sudac:

Roberto Uggeri

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. Žalba se podnosi pismeno u tri primjerka putem ovoga suda na nadležni županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po pun.

2. Tuženiku po pun.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte