Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž Ovr-84/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Dubrovniku, po sutkinji Mariji Bušković, kao sucu pojedincu, u ovršnom postupku ovrhovoditelja VJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], protiv ovršenika [adresa], [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica ABC, odvjetnica iz [adresa], radi odluke o troškovima ovršnog postupka, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru, poslovni broj Ovr-359/2023-2 od 17. veljače 2023., 10. prosinca 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba ovršenika kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru, poslovni broj Ovr-359/2023-2 od 17. veljače 2023. u pobijanom dijelu (točkama I. i II. izreke rješenja).

II. Odbija se zahtjev ovršenika za naknadu troškova žalbenog postupka.

III. Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška sastava odgovor na žalbu.

Obrazloženje

1. Rješenjem Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru, poslovni broj Ovr-359/2023-2 od 17. veljače 2023. odlučeno je:

¨I. Nalaže se ovršeniku [adresa], [osobni identifikacijski broj], da ovrhovoditelju MJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknadi trošak izvansudske ovrhe radi naplate tražbine temeljem pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru, posl. broj: Pr-1717/2021-16 od dana 28. veljače 2022. godine, a koja je djelomično preinačena presudom Županijskog suda u Splitu, posl.br.: Gž R-434/2022-2 od dana 13. listopada 2022. godine, u ukupnom iznosu od 202,19 eur/1.523,40 kn (uračunat PDV 25%) sa zakonskom zateznom kamatom počam od dana donošenja odluke o trošku tj. dana 17. veljače 2023. do isplate po stopi zatezne kamate određene uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, sukladno čl.29.st.2. i 8. ZOO-a, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se ovršeniku nadoknaditi ovrhovoditelju trošak sastava prijedloga za dosudu troška izvansudske ovrhe u iznosu od 46,66 eur/351,56 kn, sa zateznom kamatom po stopi zatezne kamate određene uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, sukladno čl.29.st.2. i 8. ZOO-a, koja se obračunava od dana donošenja ove odluke tj. dana 17. veljače 2023. pa do isplate, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za dosudu troškova ovršnog postupka preko iznosa priznatih u točci I i II izreke pa do ukupno potraživanih iznosa od 435,50 eur/3.281,27 kn kao neosnovan. ¨.

2. Ovršenik pobija prvostupanjsko rješenje zbog bitne povrede odredbe čl. 354. st. 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23, dalje u tekstu: ZPP) tvrdeći da rješenje ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, konkretno Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22.). Tvrdi da ovrhovoditelj nije zahtjev za nadoknadu troškova podnio u roku od 30 dana od završetka postupka, kao i da prvostupanjski sud uopće nije obrazložio je li zahtjev ovrhovoditelja pravovremeno podnesen. Nadalje, prigovara da ovrhovoditelj uopće nije imao trošak pribavljanja potvrde pravomoćnosti i ovršnosti obzirom se ista dostavlja ovrhovoditelju putem e-komunikacije te da mu ne pripada pravo na nadoknadu troška sastava zahtjeva nadležnoj poreznoj upravi u iznosu od 37,33 eura. Konačno, prigovara visini dosuđenog troška sastava zahtjeva za nadoknadu troškova izvansudske ovrhe jer smatra da se isti određuje prema vrijednosti pravilno odmjerenog troška izvansudske ovrhe glavnice koji bi maksimalno iznosio 174,19 eura, čime bi ovrhovoditelj imao pravo na nadoknadu ovog troška u iznosu od 15,55 eura, a ne 46,66 eura kako mu je dosuđeno pobijanim rješenjem. Predlaže preinačiti pobijano rješenje, podredno isto ukinuti i predmet vratiti na ponovno odlučivanje.

3. U odgovoru na žalbu ovrhovoditelj navodi kako je pravovremeno podnio zahtjev za nadoknadu troškova jer je, a kako proizlazi iz Specifikacije Financijske agencije u prilogu, tražbina naplaćena dana 30. siječnja 2023. godine. Obzirom da je ovrhovoditelj prijedlog za naknadu daljnjih troškova od dana 10. veljače 2023., dok je on zahtjev za nadoknadu troškova predao sudu 13. veljače 2023. Tvrdi da mu je ovršenik dužan nadoknaditi troškove koji su mu bili potrebni za ovrhu i koji se sukladno recentnoj sudskoj praksi nadoknađuju. Predlaže odbiti žalbu ovršenika i naložiti istom da mu nadoknadi trošak sastava odgovora na žalbu.

4. Žalba ovršenika je neosnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsko rješenje i postupak koji mu je prethodio utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio povrede iz čl. 50. st.1. toč. 1., 3., 5. i 6. Ovršni zakon ("Narodne novine" br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22. i 6/24, dalje u tekstu OZ) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, niti bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 50. st. 5. OZ-a, u vezi sa čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a niti bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju ovršenik ukazuje u žalbi.

6. Iz obrazloženja prvostupanjskog rješenja proizlazi da je istim odlučeno o troškovima izvansudske ovrhe povodom zahtjeva ovrhovoditelja za naknadom troška izvansudske ovrhe koja je provedena po zahtjevu ovrhovoditelja za izravnu naplatu podnesenom 29. studenog 2022. Financijskoj agenciji radi naplate tražbine utvrđene pravomoćnom i ovršnom presudom i rješenjem Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru, poslovni broj Pr-1717/2021-16 od 28. veljače 2022., djelomično preinačenim presudom Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-434/2022-2 od 13. listopada 2022., i to iznosa glavnice potraživanja od 907,93 eura sa zakonskom zateznom kamatom te naplate troškova postupka u kojem je donesena ovršna isprava u iznosu od 435,50 eura sa zakonskom zateznom kamatom. Nadalje, prvostupanjski sud je, temeljem isprava priloženih uz zahtjev za naknadu troškova postupka, ovršeniku dosudio trošak u ukupnom iznosu od 248,85 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 17. veljače 2023. (dana donošenja odluke o trošku), dok je zahtjev ovrhovoditelja odbio preko dosuđenog iznosa do traženog iznos od 435,50 eura.

7.1. U odnosu na prigovor ovršenika o pravovremenosti zahtjeva za naknadu troškova izvansudske ovrhe u smislu čl. 14. st. 6. OZ-a, a koji propisuje da se zahtjev za naknadu troškova podnosi najkasnije u roku od trideset dana od dana završetka postupka, ukazuje se da iz specifikacija osnove za plaćanje PR-1717/21-6-IZ.NA od od 7. ožujka 2023., a koju je ovršenik, po prigovoru ovrhovoditelja, dostavio u odgovoru na žalbu, ukazuje se da iz navedene isprave proizlazi da je postupak naplate dovršen naplatom tražbine 30. siječnja 2023. pa kako je ovrhovoditelj zahtjev za naknadu troškova predao prvostupanjskom sudu 13. veljače 2023., jasno je da zahtjev predao pravovremeno.

7.2. Pri tome se napominje da je prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom na sastanku s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanom 21. studenog 2018., u odnosu na pitanje može li se ovrha na novčanim sredstvima ovršenika smatrati dovršenom dostavom rješenja o ovrsi FINA-i, odnosno banci na provedbu, u smislu odredbe čl.73. OZ-a, zaključeno je da se ovrha ne može smatrati dovršenom samo dostavom rješenja o ovrsi ovršenikovom dužniku, pa valja uzeti da se ovrha u slučaju kao što je konkretan, može smatrati dovršenom, kada je FINA postupila po podnesenom zahtjevu za izravnu naplatu i prenijela zaplijenjenu tražbinu na račun ovrhovoditelja.

Istovjetno pravno shvaćanje izrazio je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev-949/2023 od 9. travnja 2024., odgovarajući na postavljeno pitanje: „U kojem trenutku se smatra da je postupak izvansudske ovrhe dovršen, odnosno do kojeg trenutka ovrhovoditelj može postaviti zahtjev za naknadu troškova koje je imao zbog prisilne naplate putem Financijske agencije?“, na način: „Postupak izvansudske ovrhe je dovršen kada Financijska agencija postupi po podnesenom zahtjevu za izravnu naplatu i prenese zaplijenjenu tražbinu na račun ovrhovoditelja te od tog dana teče rok propisan odredbom čl. 14. st. 6. OZ za podnošenje zahtjeva za naknadu troškova postupka.“

7.3. Uzimajući u obzir da je ovršenik, kao stranka postupka u kojem je donesena ovršna isprava te protiv kojeg je podnesen zahtjev za prisilnu naplatu tražbine, znao za tijek samog ovršnog postupka kao i naplatu tražbine, jasno je da ovrhovoditelj do prigovora ovršenika nije imao razloga smatrati dvojbenim i dokazivati sudu činjenicu trenutka dovršetka izvansudske ovrhe u smislu pravovremenosti podnesenog zahtjeva za naknadu troškova izvansudske ovrhe, radi čega je isti, u danim okolnostima, osnovano u odgovoru na žalbu dokazao trenutak dovršetka ovrhe kao činjenicu koja je postala sporna tijekom ovog postupka.

8. U odnosu na utvrđene činjenice i primjenu materijalnog prava, ocjena je ovog suda da je visina dosuđenih troškova odmjerena protivno vrijednosti predmeta spora i mjerodavnoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22., dalje u tekstu: OT), osobito u vezi s odredbama tbr. 48. toč. 3. OT-a (primjena odredbi tarife na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku) i tbr. 50 OT-a (prema kojem je vrijednost boda u vrijeme odlučivanja iznosa 15,00 kuna).

9. Ovrhovoditelj, sukladno čl. 14. st. 4. OZ-a, ima pravo na naknadu troškova koji su bili potrebni za predmetnu ovrhu, i to prema u vrijednosti predmeta spora koja se određuje prema visini tražbine koja se naplaćuje u postupku izvansudske ovrhe, a za sam zahtjev za naknadu troška izvansudske ovrhe prema vrijednosti takvog troška, konkretno prema vrijednosti predmeta spora u iznosu od 1.343,43 eura, koji iznos predstavlja visinu novčane tražbine koja se naplaćuje u postupku izvansudske ovrhe (zbroj glavnice i troška određenog ovršnom ispravom).

10. Po ocjeni ovog suda, u vezi s ispravama priloženim uz zahtjev za naknadu troškova, kao i samim zahtjevom za naknadu troškova, ovrhovoditelj je u vezi izvansudske ovrhe imao pravo na naknadu troška pribavljanja potvrde pravomoćnosti i ovršnosti presude u iznosu od 62,21 eura (tbr. 32. točka 2. OT-a i tbr. 42. OT-a), sastava dopisa nadležnoj poreznoj upravi radi izračuna obveznih davanja od 11. studenog 2022. u iznosu od 62,21 eura (tbr. 11. toč. 8. OT-a i tbr. 42. OT-a), troška dostave ovršne isprave Financijskoj agenciji radi provođenja ovrhe u iznosu od 124,43 eura (tbr. 11. toč. 5. OT-a i tbr. 42. OT-a) i troška sastava zahtjeva za naknadu troškova izvansudske ovrhe u iznosu od u iznosu od 62,21 eura (tbr. 11. toč. 8. OT-a i tbr. 42. OT-a), time ukupnog troška u iznosu od 311,06 eura

11. Uzimajući u obzir da je ovrhovoditelj potraživao trošak u ukupnom iznosu od 435,50 eura, da mu je pobijanim rješenjem dosuđen trošak u ukupnom iznosu od 248,85 eura uz odbijanje zahtjeva u preostalom dijelu te da bi sukladno razlozima navedenim u ovom rješenju pod točkom 10. ovog obrazloženja ovrhovoditelju zaista pripadalo pravo na naknadu ukupnog troška postupka u iznosu od 311,06 eura, ocjena je ovog suda da je žalba ovršenika neosnovana, a kako se ovrhovoditelj nije žalio na prvostupanjsko rješenje, odnosno kako se na prvostupanjsko rješenje žalio isključivo ovršenik, sukladno čl. 374. ZPP-a, ovaj sud nije ovlašten pobijano rješenje preinačiti na štetu žalitelja.

12. Slijedom navedenog, čl. 380. točke 2. ZPP-a i čl. 381. ZPP-a, u vezi s čl. 373.a st. 1. ZPP-a i čl. 21. st. 1. OZ-a, odlučeno je kao u točki I. izreke ovog rješenja.

12. Obzirom ovršenik nije uspio u postupku isti sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a, u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a, nema pravo na nadoknadu troškova žalbenog postupka pa je primjenom čl. 166. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u točki II. izreke ovog rješenja.

13. U odnosu na zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu, ocjena je ovog suda da ovrhovoditelju sukladno čl. 155. ZPP-a ne pripada pravo na naknadu ovog troška postupka pa je primjenom čl. 166. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u točki III. izreke ovog rješenja.

Dubrovnik, 10. prosinca 2025.

Sutkinja

Marija Bušković