REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb - Istok, Turinina 3

Poslovni broj: Pn-105/2023-44

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu toga suda Martini Klanac, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ZM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa Blaženka Musulin, odvjetnica iz Zagreba, protiv tuženika Hrvatski ured za osiguranje iz Zagreba, Martićeva ulica 71, OIB: 38922958547, koje zastupa Hrvoje Lui, odvjetnik u OD Mađarić i Lui iz Zagreba, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 27. studenog 2025. godine, u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice ĐM, odvjetničkog vježbenika i zamjenice punomoćnika tuženika, Petre Glavinić, odvjetnice, dana 10. prosinca 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Hrvatskom uredu za osiguranje da tužiteljici ZM isplati iznos od 1.755,89 eura sa zateznom kamatom koja teče:

- na iznos od 1.626,32 eura od 6.3.2023. do isplate,

- na iznos od 129,57 eura od 10.12.2025. do isplate, sve po stopi koja se do 30.12.2023. određuje za svako polugodište uvećanjem referentne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena, a od 31.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužiteljica ZM sa zahtjevom sa za isplatom iznosa od 2.137,25 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

III. Odbija se tužiteljica sa zahtjevom za isplatom zakonske zatezne kamate na iznos od 1.626,32 eura tekuće od 9.11.2022. do 5.3.2023. godine, kao i zahtjev za isplatom zakonske zatezne kamate na iznos od 129,57 eura tekuće od 9.11.2022. do 9.12.2025., kao neosnovan.

IV. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 1.933,49 eura sa zateznom kamatom koja teče od 10.12.2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

VI. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom parničnog troška preko iznosa dosuđenog pod toč. IV. izreke.

O b r a z l o ž e n j e

1/ Tužiteljica u tužbi navodi da je dana 15.4.2022. oko 8,00 sati na autocesti A2- prometni čvor [adresa], ozlijeđena kao vozačica vozila reg. ozn. [registarska oznaka], dok je stajala zaustavljena u koloni vozila, na način da je na stražnju stranu vozila kojom je ona upravljala naletjelo teretno vozilo reg. ozn. [registarska oznaka], uslijed čega je zadobila tjelesne ozljede, radi kojih joj je pružena liječnička pomoć.

Navodi da je zbog zadobivenih ozljeda trpjela fizičke bolove i strah, te joj je smanjena opća životna i radna sposobnost, zbog čega trpi i duševne boli, a bila joj je tijekom liječenja i mirovanja potrebna i tuđa pomoć i njega.

Tužiteljica se dana 9.11.2022. obratila tuženiku odštetnim zahtjevom, radi mirnog rješenja spora, ali tuženik nije dao tužiteljici prihvatljivu ponudu.

Obzirom na navedeno tužiteljica je podnijela tužbu kojom potražuje od tuženika zbog povrede prava osobnosti iz čl. 19 Zakona o obveznim odnosima naknadu štete sukladno čl. 1100 ZOO-a i to prema kriterijima fizičkih boli, pretrpljenog straha, duševnih boli zbog smanjenja životnih aktivnosti i tuđe pomoći i njege u iznosu od ukupno 5.300,00 eura (za fizičke boli 1.800,00 eura, za strah 1.600,00 eura, za duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti iznos od 1.600,00 eura i za tuđu pomoć i njegu iznos od 300,00 eura), koji iznos tužiteljica umanjuje za nesporno isplaćen iznos od 1.406,86 eura, te potražuje naknadu štete u iznosu od 3.893,14 eura.

1.1./ Nakon provedenog medicinskog vještačenja, tužiteljica svoj zahtjev konačno specificira u podnesku od 25.2.2025., na način da potražuje zbog povrede prava osobnosti i tuđu pomoć i njegu iznos od ukupno 4.262,75 eura (za fizičke boli 1.200,00 eura, za strah 900,00 eura, za duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti iznos od 2.000,00 eura, te za tuđu pomoć i njegu iznos od 162,75 eura), ali isti umanjuje na nesporno plaćeni iznos od 1.406,86 eura, tako da potražuje naknadu štete u ukupnom iznosu od 2.855,89 eura, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 6.3.2023. godine do isplate.

Također tužiteljica potražuje i naknadu parničnog troška sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.

2. Prvenstveno valja reći da je tužiteljica sniženjem tužbenog zahtjeva podneskom od 25.2.2025. godine, povukla tužbu za iznos od 1.037,25 eura, kojem povlačenju se tuženik protivio, slijedom čega je sud odlučivao o osnovanosti i tog dijela tužbenog zahtjeva, odnosno odlučivao je o tužbenom zahtjevu iz tužbe (3.893,14 eura sa pripadajućom kamatom od 9.11.2022. godine).

3. U odgovoru na tužbu tuženik priznaje pasivnu legitimaciju, štetni događaj, odgovornost za štetu do iznosa od nesporno isplaćenih 1.406,86 eura koji je isplaćen tužiteljici s osnova neimovinske i imovinske štete. Osporava osnov i visinu štete preko nesporno isplaćenog iznosa od 1.406,86 eura. Također osporava i zatraženi tijek kamata, smatrajući da joj pripadaju zatezne kamate od presuđenja, jer da je tek tada utvrđena visina štete.

4. U podnesku od 30.10.2023. tuženik se očitovao da je tužiteljici isplaćeno 1.373,68 eura za neimovinsku štetu, a iznos od 33,18 eura za tuđu pomoć i njegu (ukupno 1.406,86 eura).

5. U dokaznom postupku sud je pročitao Potvrdu MUP-a, II PP Zagreb od 16.4.2022. godine i Zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola i opojnih droga ili lijekova u organizmu od 15.4.2022. (list 6-8 spisa), medicinsku dokumentaciju za tužiteljicu (list 9-22 spisa), odštetni zahtjev (list 23-26 spisa), ponudu od 1.12.2022. (list 27 spisa), saslušana je tužiteljica (list 48-49 spisa), zdravstveni karton tužiteljice (list 92-99 spisa), provedeno je medicinsko vještačenje po vještaku kirurgu prof. dr. Žarku Rašiću (list 61- 63 spisa), te usmenim očitovanjem vještaka Rašića (list 75-76 i 107-108 spisa).

6. Ocjenom svakog dokaza pojedinačno i svih dokaza zajedno, sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

7. Svu naprijed navedenu dokumentaciju sud je cijenio kao vjerodostojnu, a vjerodostojnost iste niti stranke nisu dovodile u pitanje.

8. Dakle predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadom neimovinske štete (povrede prava osobnosti), koju je tužiteljica pretrpjela u prometnoj nezgodi koju je skrivilo vozilo inozemnih registarskih oznaka i s njom povezane naknade za tuđu pomoć i njegu koja joj je bila potrebna, a za koju štetu odgovara tuženik,

9. Nesporna je među strankama pasivna legitimacija tuženika, štetni događaj, odgovornost osiguranika tuženika i visina štete do iznosa od 1.406,86 eura, koji iznose tuženik nesporno isplatio tužiteljici prije podnošenja tužbe.

10. Sporan je osnov i visina zahtjeva tužiteljice za naknadom štete preko nesporno isplaćenog iznosa od 1.406,86 eura i tijek kamate koji tužiteljica potražuje.

11. Medicinskim vještačenjem provedenim uz suglasnost stranaka po jednom vještaku kirurgu prof. dr. Žarku Rašiću je utvrđeno:

- da je tužiteljica u predmetnom štetnom događaju zadobila istegnuće mišića vratne kralježnice i natučenje zatiljnog dijela glave;

- da je kod tužiteljice nakon štetnog događaja učinjena odgovarajuća RTG dijagnostička obrada, te konzervativna terapija uz kontrolu neurologa i kirurga, te fizikalna terapija;

- da su kod tužiteljice fizički bolovi jakog intenziteta trajali sumarno 1 dan, srednjeg intenziteta sumarno 8 dana, a bolovi slabijeg intenziteta trajali su sumarno 45 dana, dok su povremeni bolovi manjeg intenziteta iskazani kroz smanjenje životne aktivnosti;

- da kod tužiteljice tzv. primarni strah (koji se javlja u situaciji neposredne životne ugroženosti i istovremenog ozljeđivanja), nije postojao, dok je sekundarni strah (uslijed tjelesnih ozljeda i mogućih posljedica i komplikacija), jačeg intenziteta trajao kumulativno 2 dana, srednjeg intenziteta 7 dana kumulativno i manjeg intenziteta kumulativno 20 dana;

- da je učinjenom dijagnostičkom obradom FSVK, EMNG ruku i EK ruku te pregledom tužiteljice, utvrđeno da je zadobivena ozljeda vratne kralježnice kod tužiteljice dovela do trajnog smanjenja životne aktivnosti od 4%, a koji se očituje kroz ograničenu pokretljivost vratnog segmenta kralježnice, povremenim bolovima u vratu kod dužeg rada u nefiziološkom položaju glave, dužeg sjedenja, duže vožnje u automobilu;

- da je tužiteljici nakon predmetnog štetnog događaja bila potrebna nestručna pomoć u trajanju sumarno 14 dana po 2 sata dnevno, te još 7 dana po 1 sat dnevno i to za uobičajene kućanske poslove, te pri odlasku na tržnicu, trgovinu i slično;

-da je liječenje tužiteljice završeno tj. da se zdravstveno stanje stabiliziralo nakon što je učinjen EMNG ruku, 6.3.2023. godine, s tim da će tužiteljica povremeno pohađati fizikalnu terapiju u cilju održavanja funkcionalnog statusa.

11.1. Tužiteljica nalazu i mišljenju vještaka dr. Rašića nije prigovarala, dok je tuženik prigovorio u pogledu utvrđenih trajnih posljedica kod tužiteljice u smislu da je vještak uvažio nalaz EMG (napravljen 10,5 mjeseci nakon nezgode), bez da je imao na uvid kontrolni nalaz 24 mjeseca nakon ozljeđivanja. Također prigovara i ocjeni fizičkih boli slabijeg intenziteta, smatrajući da su ocjenjeni u predugom trajanju s obzirom na vrstu ozljede koju je tužiteljica zadobila i provedenu fizikalnu terapiju.

11.2. Vještak se na prigovore tuženika očitovao na ročištu 10.4.2025. godine, navodeći da je EMNG ruku tužiteljica učinila 6.3.2023. godine po preporuci neurologa od 2.9.2022. godine. Naveo je da je uobičajeno naručivanje za pretragu EMNG koja nije hitna, a u konkretnom slučaju nije se radilo o hitnosti je upravo vremensko razdoblje u kojem je tužiteljica i učinila tu dijagnostičku pretragu. Nadalje je naveo da kada se radi o ozljedi perifernih živaca, tada je potrebno pratiti kroz EMNG oporavak navedenih živčanih struktura, no međutim kada se radi o tzv. radikularnim oštećenjima nije nužno učiniti više EMNG pretraga. Kod tužiteljice se radilo o radikularnim oštećenjima koja su opisana na EMNG ruku. Također ne radi se ugovornom osiguranju gdje se uobičajeno zahtjeva nakon određenog vremena kontrolni EMNG nalaz. Očitovao se da nije medicinski opravdano raditi EMNG 24 mjeseca nakon ovakvog vida ozljeđivanja. Na prigovor glede trajanja bolova slabijeg intenziteta koji su iskazani sumarno navodi da su oni ocijenjeni uzimajući u obzir težinu samog ozljeđivanja, dužinu liječenja, te provođenja dijagnostičkih i terapijskih procedura. Dominantno je upravo procijenjena bolnost slabijeg intenziteta koja u stvari u kontinuitetu ne zahtjeva primjenu analgetske terapije.

Na pitanje pun. tuženika vezano za korištenje analgetika navodi da je tužiteljici nakon inicijalnog pregleda propisana analgetska terapija, s tim da količinu primijenjenih analgetika nije moguće objektivizirati, ali ponavlja da su dominantno ocijenjeni bolovi slabijeg intenziteta koji ne zahtijevaju primjenu analgetske terapije. Na pitanje da li je tužitelja prije predmetnog štetnog događaja imala sličnih ozljeđivanja navodi da je tužiteljica na klinički pregled donijela zdravstveni karton na USB stiku za vremensko razdoblje od 19.4.2022. do 16.11.2023. godine, dakle nakon predmetnog štetnog događaja. Tužiteljici je tijekom kliničkog pregleda postavljeno pitanje da li je prije predmetnog štetnog događaj imala ozljede vratne kralježnice, da li je sudjelovala u prometnim nesrećama, da li je išla na fizikalnu terapiju, a tužiteljica je navela kako prije predmetnog šetnog događaja nije imala tegobe sa vratnom kralježnicom, nije išla na fizikalnu terapiju i nije sudjelovala u prometnim nesrećama, pa je sukladno tome procijenjeno smanjenje životne aktivnosti kod tužiteljice.

11.3. Tuženik je nakon očitovanja vještaka ustrajao na svim prigovorima, posebno navodeći da tužiteljica nije dostavila vještaku liječnički karton prije predmetnog štetnog događaja, kako bi se vidjelo njeno zdravstveno stanje prije predmetnog ozljeđivanja.

11.4. S obzirom da je tužiteljica nakon usmenog očitovanja vještaka dostavila u spis cjelokupni liječnički karton, sud je ponovno pozvao vještaka dr. Rašića na ročište 27.11.2025. na kojem je vještak nakon što je izvršio uvid u isti rekao da je izvršio uvid u zdravstveni karton tužiteljice za vremensko razdoblje od 28.6.2010. do 30.6.2025. godine, s tim da je tužiteljica na klinički pregled donijela zdravstveni karton za razdoblje od 19.4.2022. do 16.11.2023. godine. Nakon uvida u zdravstveni karton koji je dostavljen u spis list 92-99 spisa za ranije navedeno razdoblje navodi kako u zdravstvenom kartonu nema podataka o ozljedama, tegobama ili smetnjama sa vratnom kralježnicom te sukladno tome u cijelosti ostaje pri pisanom nalazu i mišljenju od 3.2.2025. godine, te kod usmenog očitovanja od 10.4.2025. godine. Navodi da u zdravstvenom kartonu s datumom 14.12.2022. godine je navedeno kako je izdana uputnica za EMNG ruku, koji je prema medicinskoj dokumentaciji učinjen 6.3.2023. godine. Ponavlja da uvidom u zdravstveni karton ne nalazi zapisa da bi tužiteljica učinila dodatnu EMNG obradu ruku, te da je tip ozljede takav da niti ne zahtjeva kontrolni EMNG nalaz, jer se kontrolni EMNG nalaz prvenstveno radi kod ozljede perifernih živaca u određenim vremenskim intervalima, dok kod ozljede odnosno neuralnih lezija radikularnih živaca nije nužna kontrolna EMNG obrada.

11.5. Tuženik za vještaka nije imao nikakvih pitanja, ali je ustrajao na prigovorima na nalaz i mišljenje u pogledu procijenjenih trajnih posljedica, te je predložio novo medicinsko vještačenje.

11.6. Sud je prihvatio kako pisani nalaz i mišljenje dr. Rašića, tako i usmena očitovanja, jer su izrađeni temeljem medicinske dokumentacije u spisu, nakon pregleda tužiteljice, jasno su i detaljno obrazloženi, vještak je odgovorio na sva pitanja tuženika, tako da tuženik nije imao daljnjih pitanja za vještaka, već je ustrajao na prigovoru u pogledu procijenjenih trajnih posljedica na koje je vještak u dva navrata vrlo jasno odgovorio. Stoga je sud odbio i dokazni prijedlog tuženika za provođenje novog medicinskog vještačenja, jer smatra da ono nije svrsishodno niti ekonomično, jer kao što je naprijed navedeno vještak jasno detaljno i potkrijepljeno medicinskom dokumentacijom i pregledom tužiteljice odgovorio na sva sporna pitanja i prigovore.

12. Sud je također na ročištu 19.12.2023. godine saslušao tužiteljicu koja je vrlo detaljno i životno opisivala iskustvo sa predmetnim ozljeđivanjem i posljedice koje trpi, a koje je potvrdio i vještak u svom pisanim nalazu i mišljenju i usmenom očitovanju. Tužiteljica je također u svom iskazu uvjerljivo govorila i o načinu na koji je ozlijeđena i ozlijedi koju je zadobila, a što je potvrđeno i nalazom i mišljenjem vještaka dr. Rašića. U bitnom je navela da je nakon što je pregledana na hitnoj u bolnici Sv. Duh, gdje je obavila slikanja i obradu, te pregled liječnika, otpuštena je kući, kupila si je Schanzov ovratnik po preporuci liječnika i bila je na bolovanju oko mjesec dana. Po preporuci liječnice opće prakse išla je na daljnju obradu odnosno na EK analizu kako bi vidjeli mobilnost vrata, snimanja da se vidi komunikacija živaca i na kraju pregled neurologa. Trnuli su joj 4. i 5. prst na obje ruke i utvrđena je lezija na živcima. Nakon nezgode osjećala je napetost u vratu, upalio joj se mišić desne ruke i vrata, tako da nije mogla držati niti šalicu niti čašu. Osjećala je glavobolju. 2 godine nakon nezgode i dalje joj trnu prsti, odnosno cijele podlaktice ako duže držim dignute ruke. Radi kao prodajni predstavnik, što je uredsko-terenski posao. Vozi auto. Prije nezgode nije imala tegobe o kojima je govorila. Bavila se sportom i plesom, a nakon nezgode zbog tog problema sa ramenom više po preporuci liječnika to ne može raditi. Nakon nezgode nije mogla zbog boli u desnoj ruci ništa sama raditi, pa joj je pomagala mama kod tuširanja i kuhanja i to je trajalo sve dok je bila na bolovanju, a poslije je uz bolove to sve sama odrađivala. Radi i kao trener mažoretkinja i djeci samo pokazuje pokrete, jer joj je otežano još uvijek sa tom desnom rukom. Ima problem kod vožnje, jer kada drži ruke na volanu, nakon nekog vremena ju u tom položaju počne boljeti, a osim toga poslom je vezana za Slavoniju, pa kod vožnje autocestom nailazi na teretnjake, što joj stvara nelagodu s obzirom da je stradala na način da je kamion koji je vozilo iza nje udario u njeno vozilo dva puta.

12.1. Sud vjeruje tužiteljici u svemu što je iskazivala, jer njen iskaz osim što je vjerodostojan, isti je u bitnom sukladan nalazu i mišljenju vještaka i medicinskoj dokumentaciju u spisu.

13. Dakle iz provedenih dokaza sud je utvrdio da je u predmetnom štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti tužiteljice, jer joj je narušeno tjelesno i duševno zdravlje, budući je trpjela fizičke boli, strah, da su joj zaostale trajne posljedice od predmetnog ozljeđivanja, a imala je i potrebu za tuđom pomoći i njegom.

13. Temeljem odredbe čl. 19. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje: ZOO), a u vezi s čl. 1100. istog Zakona, tužiteljica ima pravo od tuženika zahtijevati naknadu neimovinske i imovinske štete koju trpi zbog povrede prava osobnosti.

14. S obzirom na utvrđeni intenzitet i trajanje bolova i straha, okolnosti nezgode, stupanj smanjenja životne i radne aktivnosti od 4% i način na koje se isti odražava na dotadašnji način funkcioniranja tužiteljice, posao koji tužiteljica obavlja, njenu dob (rođena 1996. godine), a isto tako imajući u vidu teret medicinskih pretraga i terapija (RTG obrada, fizikalne terapije i sl.), koje je tužiteljica morala obavljati, a na osnovi odredbe čl. 1100. ZOO-a, ovaj sud smatra da bi tužiteljici za nematerijalnu štetu pripadala novčana naknada u iznosu od ukupno 3.000,00 eura.

15. S obzirom da je tužiteljici radi zadobivenih ozljeda bila potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju od ukupno 35 sati, prema ocjeni vještaka, a koju je tužiteljici pružala majka, kao i cijenu sata tuđe pomoći 4,65 eura po satu koju ovaj sud smatra primjerenom za takvu vrstu pomoći u vrijeme u vrijeme donošenja ove odluke, to bi tužiteljici prema ovom kriteriju bila primjerena pravična novčana naknada u iznosu od 162,75 eura.

16. Kako je tuženik isplatio tužiteljici iznos od 1.406,86 eura, od čega za neimovinsku štetu iznos od 1.373,68 eura, a za tuđu pomoć i njegu iznos od 33,18 eura, to je tužiteljici valjalo dosuditi za neimovinsku štetu iznos od 1.626,32 eura, a za tuđu pomoć i njegu iznos od 129,57 eura, dakle ukupno 1.755,89 eura (toč. I. izreke). Preko tih iznosa zahtjev tužiteljice je previsoko postavljen, pa ga je valjalo odbiti u iznosu od ukupno 2.137,25 eura (toč. II izreke).

18. Sud je kod odmjeravanja visine naknade štete imao u vidu i pravno shvaćanje Vrhovnog suda sa sjednice održane 5.3.2020. i 15.6.2020. (Su-IV-47/2020-5), sukladno kojem su promijenjeni kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete od 29.11.2002., na način da su isti povećani za 50%, a primjenjuju se na obvezne odnose nastale nakon 1.1.2006. i stupanja na snagu ZOO/2005.

19. Tužiteljici je zakonska zatezna kamata za neimovinsku štetu, dosuđena od završetka liječenja 6.3.2023. godine, kada je ista dospjela, a imajući u vidu odredbu čl. 1103 ZOO-a, pa je valjalo odbiti tužiteljicu sa zahtjevom za plaćanje zakonske zatezne kamate na iznos od 1.626,32 eura od 9.11.2022. do 5.3.2023. godine.

19.1. Što je tiče zakonske zatezne kamate na tuđu pomoć i njegu, koja predstavlja nenovčanu materijalnu štetu, tužiteljici ista pripada od presuđenja, 10.12.2025. godine, jer je ista tek utvrđena presudom, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke. Stoga je tužiteljici na iznos od 129,57 eura dosuđena zakonska zatezna kamata od 10.12.2025. godine do isplate, dok je odbijen zahtjev tužiteljice za isplatom zakonske zatezne kamate na iznos od 129,57 eura od 9.11.2022. do 9.12.2025. godine, kao neosnovan.

20. Odluka o troškovima postupka temelji se na čl. 154. st. 2. i 155 ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi trošak za rad odvjetnika (NN 138/23), prema tužbenom zahtjevu od 3.893,14 eura, a imajući u vidu zahtjev tužiteljice za naknadom troška. Naime, tužiteljica je sa osnovom svog zahtjeva uspjela u omjeru od 100%, dok je sa visinom uspjela 45%, što iznosi ukupno 145%. Kada se uspjeh od 145% podijeli sa 2 (osnov i visina), dobije se 72,5%, koliko iznosi uspjeh tužiteljice u sporu, a sukladno kojem uspjehu joj je i dosuđen parnični trošak.

Tužiteljici je priznat trošak sastava odštetnog zahtjeva u iznosu od 100 bodova, (Tbr. 32 toč. 1 Tarife), sastav tužbe u visini 100 bodova (Tbr. 7 toč. 1. Tarife), za sastav podneska 19.9.2023., 25.2.2025. u visini 100 bodova za svako (Tbr. 8. toč. 1. Tarife), za zastupanje na ročištima 27.10.2023., 19.12.2023., 10.4.2025. i 27.11.2025. u visini 100 bodova za svako(Tbr 9/1 Tarife), što je ukupno 800 bodova x 2,00 eura, što iznosi 1.600,00 eura, uvećano za 25% PDV-a u iznosu od 400,00 eura, za trošak sudske pristojbe na tužbu 42,69 eura, trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 74,99 eura, što iznosi ukupno 2.117,68 eura.

Kako je tužiteljica uspjela u postupku u omjeru od 72,5 %, dosuđen joj je iznos od 1.535,32 eura, kojem iznosu je pribrojen iznos od 331,81 za plaćeno medicinsko vještačenje, te pristup vještaka na ročište (2 x 33,18 eura) u iznosu od 66,36 eura, koji troškovi su tužiteljici priznati u cijelosti bez obzirom na uspjeh u sporu, s obzirom da su bili potrebni za vođenje postupka.

Dakle, tužiteljici je dosuđen parnični trošak u iznosu od ukupno 1.933,49 euro.

20.1. Tužiteljici nije priznat trošak sastava podnesaka od 7.11.2023. i 24.4.2025. kojima dostavlja dokaze o plaćanju troškova za vještačenje, isto kao niti trošak sastava podnesaka od 19.4.2024., 2.10.2024., 13.1.2025., 15.7.2025. i 27.8.2025., kojim požuruje postupanje suda, jer svi ti podnesci nisu bili potrebni za vođenje postupka. Tužiteljici nije priznat niti trošak sastava podneska od 11.4.2025. s podacima o liječniku obiteljske medicine za tužiteljicu, jer je taj podatak, tužiteljica bila dužna i mogla dostaviti još ranije tijekom postupka.

20.2. Zakonska zatezna kamata na parnični trošak je tužiteljici dosuđena sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a od donošenja presude, a prema stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a.

U Zagrebu 10. prosinca 2025.

Sutkinja

Martina Klanac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda Županijskom sudu.

DNA:

1. Punomoćniku tužitelja

2. Punomoćniku tuženika