REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-6620/2024-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji tog suda Mariji Šipek, po prijedlogu više sudske savjetnice Anje Stjepić, u pravnoj stvari tužitelja Generali osiguranje d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 10840749604, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Borak, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Đerek i partneri j.t.d., protiv tuženice RŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 29. listopada 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i odsutnosti uredno pozvane tuženice, 10. prosinca 2025.
p r e s u d i o j e
I Nalaže se tuženici isplatiti tužitelju 2.173,34 EUR (dvije tisuće sto sedamdeset tri eura i trideset četiri centa) sa zateznim kamatama od 8. lipnja 2022. do isplate prema stopi koja se do 29. prosinca 2023. određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te prema stopi koja se od 30. prosinca 2023. do isplate određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.
II Nalaže se tuženici naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu 602,29 EUR (šesto dva eura i dvadeset devet centi) sa zateznim kamatama od 10. prosinca 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi podnesenoj 7. studenog 2024. navodi da se 11. svibnja 2022. na državnoj cesti broj 3 iz smjera istoka u smjeru zapada kod raskrižja s kružnim tokom (rotor Nedelišće) dogodila prometna nesreća koju je prouzročila tuženica. Pojašnjava da se tuženica prilikom izlaska iz kružnog toka upravljajući vozilom registracijske oznake [registarska oznaka], prilikom skretanja u desno na kolnik državne ceste, nije kretala sredinom obilježene prometne trake, već je u desnom zavoju djelomično prešla na prometnu traku namijenjenu za promet vozila iz suprotnog smjera, prilikom čega je prednjim lijevim dijelom vozila udarila u prednji lijevi dio osobnog vozila registracijske oznake [registarska oznaka] kojim je upravljala ĐŠ. Tužitelj navodi da je protiv tuženice izdan obvezni prekršajni nalog koji je i postao pravomoćan. Upućuje na činjenicu da je vozilo kojim je upravljala tuženica u trenutku štetnog događaja bilo osigurano kod tužitelja na temelju Police automobilskog osiguranja broj 321024195429 te da je stoga tužitelj na temelju odštetnog zahtjeva oštećene osobe isplatio 2.173,34 EUR (16.375,04 kn) za nastalu imovinsku štetu na vozilu (totalna šteta). Tužitelj navodi da je tuženica upravljala svojim vozilom u trenutku nastanka prometne nesreće pod utjecajem alkohola i to s utvrđenom koncentracijom od 2,15 g/kg, odnosno s koncentracijom iznad dopuštene razine pa da stoga tužitelj ima pravo da mu tuženica isplati iznos koji je on oštećenoj osobi isplatio po osnovi imovinske štete nastale u tom štetnom događaju. Stoga tužitelj traži donošenje presude kojom će tuženici biti naloženo isplatiti tužitelju 2.173,34 EUR sa zateznom kamatom od 8. lipnja 2022. do isplate uz naknadu troškova postupka tužitelju sa zateznim kamatama od dana donošenja presude do isplate.
2. Tuženica u odgovoru na tužbu (list 63 spisa) čini nespornim nastanak same prometne nesreće te svoju odgovornost za njen nastanak. Ističe da se nalazi u jako teškoj financijskoj situaciji i moli da joj se odobri obročna isplata troškova koji su nastali te da se isti po mogućnosti smanje.
3.1. Tužitelj je tijekom postupka predlagao da sud donese presudu na temelju priznanja, navodeći da je tuženica u odgovoru na tužbu priznala tužbeni zahtjev.
3.2. Treba reći da u konkretnom slučaju prema ocjeni ovog suda nije bilo mjesta donošenju presude na temelju priznanja u smislu čl. 331. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje: ZPP). Naime, sud može donijeti presudu na temelju priznanja, samo ako tuženik izrijekom prizna tužbeni zahtjev. Kako je tuženica konkretno priznala samo neke od odlučnih činjenica u ovom postupku i to u pogledu nastanka prometne nesreće i svoje odgovornosti za istu, tako nije ispunjen glavni uvjet kojeg ZPP-a propisuje za donošenje presude na temelju priznanja.
4. Sud je u ovom postupku izveo dokaz čitanjem potvrde Policijske uprave Međimurske – Postaje prometne policije Čakovec (list 4-5 spisa), pregleda podataka o prometnoj nesreći (list 6 spisa), preslike vozačke dozvole (list 7 spisa) i prometne dozvole (list 8-9 spisa), Police obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti br. 321024195429 (list 10 spisa), Police za automobilska osiguranja broj 020108531286 (list 11 spisa), prijave i odštetnog zahtjeva iz osiguranja AO (list 12-13 spisa), zapisnika o izvidu štete na vozilu (list 14 spisa), obračuna štete na vozilu (list 15-17 spisa), potvrde o uplati (list 56 spisa) i Uvjeta za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti (list 57-58 spisa) te uvidom u fotografije (list 18-55 spisa).
5. Tužbeni zahtjev je osnovan.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa koji je kao odgovorni osiguratelj isplatio oštećenoj osobi za imovinsku štetu nastalu u prometnoj nesreći od 11. svibnja 2022. na automobilu registracijske oznake [registarska oznaka], a koju nesreću je prouzročila tuženica koja je u trenutku nastanka štetnog događaja bila pod utjecajem alkohola.
7. Među strankama nije sporna niti aktivna, niti pasivna legitimacija, a niti nastanak štetnog događaja. Isto tako, među strankama nije sporno da je upravo tuženica odgovorna za nastanak štetnog događaja. S druge strane sporno je da li je tuženica u obvezi platiti tužitelju štetu nastalu u predmetnom događaju u upravo u utuženom iznosu.
8. Čl. 4. st. 1. t. 4.a Uvjeta za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti tužitelja (list 57-58 spisa; dalje: Uvjeti za obvezno osiguranje) propisano je da osiguranik gubi svoja prava iz osiguranja (među ostalim) ako je vozač upravljao vozilom pod utjecajem alkohola, droga te psihoaktivnih lijekova ili drugih psihoaktivnih tvari i to ako se analizom krvi ili drugom metodom mjerenja količine alkohola u organizmu vozača utvrdi da udio alkohola u krvi iznosi 0,5 g/kg i više (0,5 promila i više). Nadalje, čl. 4. st. 3. Uvjeta za obvezno osiguranje propisano je da je osiguranik koji gubi svoja prava iz osiguranja dužan osiguratelju nadoknaditi isplaćeni iznos najviše do 12 prosječnih neto plaća prema zadnjem izvješću Državnog zavoda za statistiku.
9.1. Čitanjem potvrde Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Međimurske – Postaje prometne policije Čakovec klasa 211-08/22-4/11314, urbroj 511-21-09-22-7 od 17. svibnja 2022. (list 4-5 spisa), a koji dokument predstavlja javnu ispravu u smislu čl. 230. st. 1. ZPP-a, sud je utvrdio da je tuženica 17. svibnja 2022. upravljala vozilom registracijske oznake [registarska oznaka], a koje vozilo je u tom trenutku bilo osigurano kod tužitelja, dok je vozilom registracijske oznake [registarska oznaka] upravljala CŠ. Također, čitanjem te iste potvrde sud je utvrdio da je kod tuženice uporabom uređaja Dräger utvrđena prisutnost alkohola i to u koncentraciji od 2,15 g/kg, a da je na isti način utvrđeno da CŠ nije upravljala vozilom pod utjecajem alkohola.
9.2. Dakle, na temelju naprijed spomenute javne isprave, sud nalazi utvrđenim da je tuženica svojim vozilom u trenutku nastanka prometne nesreće upravljala pod utjecajem alkohola iznad dopuštene razine, odnosno u koncentraciji većoj od 0,5 g/kg. Stoga, s obzirom da je tuženica učinila nespornom svoju odgovornost za nastanak prometne nesreće, ista je zbog naprijed navedenog izgubila prava iz osiguranja pa je dužna tužitelju nadoknaditi iznos koji je isti isplatio oštećenim osobama za štetu nastalu u tom štetnom događaju u smislu čl. 4. st. 1. t. 4.a u vezi s čl. 4. st. 3. Uvjeta za obvezno osiguranje.
10.1. Čitanjem potvrde Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Međimurske – Postaje prometne policije Čakovec klasa 211-08/22-4/11314, urbroj 511-21-09-22-7 od 17. svibnja 2022. (list 4-5 spisa) utvrđeno je i da je na vozilu registracijske oznake [registarska oznaka] nastala materijalna šteta (na prednjem braniku, poklopcu motora, prednjem lijevom blatobranu, prednjim lijevim vratima, prednjem lijevom putnom svjetlu, maski motora, ukrasnoj plastici, nosaču registracijske pločice).
10.2. Nadalje, iz prometne dozvole za vozilo registracijske oznake [registarska oznaka] (list 8-9 spisa) proizlazi da je vlasnik tog istog vozila OŠ, koji je tužitelju 16. svibnja 2022. podnio odštetni zahtjev (list 12-13 spisa). Iz obračuna totalne štete (list 17 spisa) proizlazi da je na spomenutom vozilu nastala šteta u iznosu 16.375,04 kn. Nadalje, iz potvrde o izvršenom nalogu od 7. lipnja 2022. (list 56 spisa) proizlazi da je tužitelj isplatio 16.375,04 kn na račun broj [broj bankovnog računa], a koji broj računa (IBAN) je vlasnik oštećenog vozila naznačio u svom odštetnom zahtjevu (list 12 spisa).
10.3. Sud naprijed navedenu dokumentaciju prihvaća kao istinitu i vjerodostojnu, dok tuženica tijekom postupka nije osporavala vjerodostojnost iste.
10.4. Na temelju naprijed spomenute dokumentacije sud nalazi utvrđenim da je tužitelj 7. lipnja 2022. isplatio oštećenoj osobi (vlasniku vozila registracijske oznake [registarska oznaka] koje je u predmetnom štetnom događaju pretrpjelo štetu) 2.173,34 EUR (16.375,04 kn).
11. Treba reći da teška financijska situacija tuženice nema utjecaja na odluku u ovom postupku. Naime, za odluku o tužbenom zahtjevu odlučno je da li je tuženica prouzročila prometnu nesreću pod utjecajem alkohola, da li je u tom istom događaju trećoj osobi nastala šteta te da li je tužitelj oštećenoj osobi naknadio tu istu štetu, što bi u konačnici dovelo do njegovog prava na regres od tuženice, a koje činjenice su utvrđene izvođenjem dokaza tijekom postupka, odnosno čitanjem dokumentacije koja se nalazi u spisu.
12. Stoga je tuženica dužna tužitelju na temelju već spomenutih čl. 4. st. 1. t. 4.a u vezi s čl. 4. st. 3. Uvjeta za obvezno osiguranje isplatiti iznos koji je tužitelj isplatio po osnovi imovinske štete na vozilu. Stoga je prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu 2.173,34 EUR te je odlučeno kao u dijelu točke I izreke ove presude.
13. Tuženica je tužitelju dužna platiti i zateznu kamatu na dosuđeni iznos pa je prihvaćen i zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos od idućeg dana od dana isplate iznosa po osnovi imovinske štete oštećenoj osobi, odnosno od 8. lipnja 2022. pa do isplate na temelju čl. 24. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, 155/23; dalje: ZOOP). Odluka o stopi zatezne kamate donesena je na temelju čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23).
14.1. Odluka o parničnim troškovima temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP te čl. 155. ZPP, odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23; dalje: Tarifa) i Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/23; dalje: Uredba) te je donesena u skladu s vrijednosti predmeta spora te troškovnikom tužitelja (list 68 spisa).
14.2. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u visini 100 bodova (Tbr. 7/1 Tarife) i trošak zastupanja na ročištu koje je održano 29. listopada 2025. u visini 100 bodova (Tbr. 9/1 Tarife). Dakle, tužitelju je priznat trošak za zastupanje po punomoćniku odvjetniku u visini 200 bodova, što pomnoženo sa vrijednošću jednog boda u iznosu od 2,00 EUR (Tbr. 54. u vezi s Tbr. 52/3 Tarife) te uvećano za 25% po osnovi PDV-a (Tbr. 46. Tarife) iznosi 500,00 EUR. Tužitelju je priznat i trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu 34,10 EUR (Tar. br. 1. st. 1. Uredbe) te za presudu u iznosu 68,19 EUR (Tar. br. 2. st. 1. Uredbe). Dakle, tužitelju su priznati troškovi u ukupnom iznosu od 602,29 EUR. Prihvaćen je i zahtjev tužitelja za isplatom zateznih kamata na odmjerene troškove od dana donošenja presude do isplate na temelju čl. 151. st. 3. ZPP-a.
14.3. Tužitelju pak nije priznat trošak sastava podneska od 30. siječnja 2025., s obzirom da je istim naprosto predlagao donošenje presude na temelju priznanja, čemu nije bilo mjesta u ovom postupku pa takav podnesak nije bio potreban u ovoj parnici.
14.4. Stoga je o zahtjevu tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka odlučeno kao u točki II izreke ove presude.
U Zagrebu 10. prosinca 2025.
Sutkinja:
Marija Šipek
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u roku petnaest dana od dana dostave presude, a o njoj odlučuje županijski sud.
Dostaviti:
1. Tužitelju – po punomoćniku
2. Tuženici
