REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br.: P-3092/2025-37

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ireni Šafar, u pravnoj stvari tužiteljice LV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Nicole Kwiatkowski, odvjetnik, protiv tuženika PRIVREDNA BANKA ZAGREB - DIONIČKO DRUŠTVO, Zagreb, Radnička 50, OIB: 02535697732 koga zastupa punomoćnik Maja Čuljak, odvjetnik, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 8. listopada 2025. godine u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, temeljem čl. 335 st. 4 Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/91, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22,155/23 - dalje ZPP) dana 10. prosinca 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da su ništetne odredbe 1. i 6.2. Ugovora o kreditu broj 9012341005 od 15. ožujka 2007. sklopljenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je iskazana u valuti švicarski franak a koja glasi:

"1. Iznos kredita, Banka se obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 22.177,03 CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan korištenja kredita.

6. Otplata kredita, 6.2. plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke."

II Nalaže se tuženiku PRIVREDNA BANKA ZAGREB - DIONIČKO DRUŠTVO, Zagreb, Radnička 50, OIB: 02535697732 da tužiteljici LV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 3.168,84 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznose:

- 2,95 eura od 1.4.2008. do isplate,

- 16,59 eura od 30.10.2008. do isplate,

- 2,52 eura od 2.12.2008. do isplate,

- 17,05 eura od 6.1.2009. do isplate,

- 12,78 eura od 30.1.2009. do isplate,

- 17,74 eura od 3.3.2009. do isplate,

- 15,11 eura od 1.4.2009. do isplate,

- 15,53 eura od 1.5.2009. do isplate,

- 10,87 eura od 29.5.2009. do isplate,

- 8,24 eura od 30.6.2009. do isplate,

- 10,22 eura od 29.7.2009. do isplate,

- 10,49 eura od 29.8.2009. do isplate,

- 10,86 eura od 2.10.2009. do isplate,

- 9,73 eura od 3.11.2009. do isplate,

- 11,99 eura od 8.12.2009. do isplate,

- 14,21 eura od 6.1.2010. do isplate,

- 17,90 eura od 16.2.2010. do isplate,

- 18,04 eura od 17.3.2010. do isplate,

- 20,91 eura od 21.4.2010. do isplate,

- 25,71 eura od 19.5.2010. do isplate,

- 28,49 eura od 10.6.2010. do isplate,

- 33,31 eura od 16.7.2010. do isplate,

- 27,02 eura od 12.8.2010. do isplate,

- 42,75 eura od 7.9.2010. do isplate,

- 38,27 eura od 8.10.2010. do isplate,

- 37,84 eura od 10.11.2010. do isplate,

- 45,36 eura od 9.12.2010. do isplate,

- 54,64 eura od 14.1.2011. do isplate,

- 45,05 eura od 12.2.2011. do isplate,

- 50,43 eura od 5.3.2011. do isplate,

- 44,02 eura od 6.4.2011. do isplate,

- 54,17 eura od 14.5.2011. do isplate,

- 61,72 eura od 11.6.2011. do isplate,

- 61,34 eura od 5.7.2011. do isplate,

- 107,87 eura od 12.8.2011. do isplate,

- 66,13 eura od 13.9.2011. do isplate,

- 61,28 eura od 13.10.2011. do isplate,

- 61,94 eura od 15.11.2011. do isplate,

- 63,69 eura od 16.12.2011. do isplate,

- 69,01 eura od 13.1.2012. do isplate,

- 71,41 eura od 15.2.2012. do isplate,

- 69,29 eura od 16.3.2012. do isplate,

- 69,10 eura od 12.4.2012. do isplate,

- 70,54 eura od 10.5.2012. do isplate,

- 72,08 eura od 17.6.2012. do isplate,

- 70,03 eura od 7.7.2012. do isplate,

- 70,79 eura od 8.8.2012. do isplate,

- 64,05 eura od 18.9.2012. do isplate,

- 66,69 eura od 5.10.2012. do isplate,

- 69,83 eura od 8.11.2012. do isplate,

- 68,06 eura od 7.12.2012. do isplate,

- 70,50 eura od 4.1.2013. do isplate,

- 65,77 eura od 8.2.2013. do isplate,

- 69,29 eura od 2.3.2013. do isplate,

- 70,67 eura od 7.4.2013. do isplate,

- 66,66 eura od 11.5.2013. do isplate,

- 63,68 eura od 7.6.2013. do isplate,

- 61,44 eura od 4.7.2013. do isplate,

- 62,37 eura od 25.7.2013. do isplate,

- 65,31 eura od 17.9.2013. do isplate,

- 66,81 eura od 17.10.2013. do isplate,

- 68,26 eura od 7.11.2013. do isplate,

- 70,59 eura od 14.12.2013. do isplate,

- 67,19 eura od 18.1.2014. do isplate,

- 71,19 eura od 15.2.2014. do isplate,

- 72,38 eura od 15.3.2014. do isplate,

- 71,09 eura od 18.4.2014. do isplate,

sa zateznim po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine do 31. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024.godine pa nadalje do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine sve u roku 15 dana.

III Utvrđuje se da je ništetan dio odredbe 4. Ugovora o kreditu broj 9012341005 od 15. ožujka 2007. sklopljenog između tužitelja i tuženika koja glasi: "4. Kamata na kredit, 4.1. sukladno odluci banke o kreditiranju građana za kupnju motornih vozila."

IV Nalaže se tuženiku PRIVREDNA BANKA ZAGREB - DIONIČKO DRUŠTVO, Zagreb, Radnička 50, OIB: 02535697732 da tužiteljici LV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 1.296,77 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznose:

- 5,99 eura od 31.8.2007. do isplate,

- 5,88 eura od 2.10.2007. do isplate,

- 5,87 eura od 31.10.2007. do isplate,

- 5,95 eura od 1.12.2007. do isplate,

- 5,91 eura od 1.1.2008. do isplate,

- 6,01 eura od 31.1.2008. do isplate,

- 14,14 eura od 1.4.2008. do isplate,

- 13,82 eura od 23.4.2008. do isplate,

- 13,72 eura od 30.4.2008. do isplate,

- 13,64 eura od 30.5.2008. do isplate,

- 13,79 eura od 1.7.2008. do isplate,

- 13,53 eura od 1.8.2008. do isplate,

- 13,58 eura od 30.8.2008. do isplate,

- 13,83 eura od 4.10.2008. do isplate,

- 15,14 eura od 30.10.2008. do isplate,

- 14,11 eura od 2.12.2008. do isplate,

- 15,17 eura od 6.1.2009. do isplate,

- 14,86 eura od 30.1.2009. do isplate,

- 15,22 eura od 3.3.2009. do isplate,

- 15,03 eura od 1.4.2009. do isplate,

- 15,06 eura od 1.5.2009. do isplate,

- 14,72 eura od 29.5.2009. do isplate,

- 14,53 eura od 30.6.2009. do isplate,

- 14,67 eura od 29.7.2009. do isplate,

- 14,69 eura od 29.8.2009. do isplate,

- 14,72 eura od 2.10.2009. do isplate,

- 14,64 eura od 3.11.2009. do isplate,

- 14,80 eura od 8.12.2009. do isplate,

- 14,97 eura od 6.1.2010. do isplate,

- 15,24 eura od 16.2.2010. do isplate,

- 15,25 eura od 17.3.2010. do isplate,

- 15,46 eura od 21.4.2010. do isplate,

- 15,81 eura od 19.5.2010. do isplate,

- 16,01 eura od 10.6.2010. do isplate,

- 16,36 eura od 16.7.2010. do isplate,

- 15,90 eura od 12.8.2010. do isplate,

- 17,05 eura od 7.9.2010. do isplate,

- 16,73 eura od 8.10.2010. do isplate,

- 16,70 eura od 10.11.2010. do isplate,

- 17,24 eura od 9.12.2010. do isplate,

- 17,92 eura od 14.1.2011. do isplate,

- 17,22 eura od 12.2.2011. do isplate,

- 17,62 eura od 5.3.2011. do isplate,

- 17,15 eura od 6.4.2011. do isplate,

- 17,89 eura od 14.5.2011. do isplate,

- 18,44 eura od 11.6.2011. do isplate,

- 18,41 eura od 5.7.2011. do isplate,

- 21,82 eura od 12.8.2011. do isplate,

- 18,77 eura od 13.9.2011. do isplate,

- 18,41 eura od 13.10.2011. do isplate,

- 18,46 eura od 15.11.2011. do isplate,

- 18,59 eura od 16.12.2011. do isplate,

- 18,98 eura od 13.1.2012. do isplate,

- 19,15 eura od 15.2.2012. do isplate,

- 19,00 eura od 16.3.2012. do isplate,

- 18,98 eura od 12.4.2012. do isplate,

- 19,09 eura od 10.5.2012. do isplate,

- 19,20 eura od 17.6.2012. do isplate,

- 19,05 eura od 7.7.2012. do isplate,

- 19,11 eura od 8.8.2012. do isplate,

- 18,61 eura od 18.9.2012. do isplate,

- 18,81 eura od 5.10.2012. do isplate,

- 19,04 eura od 8.11.2012. do isplate,

- 18,91 eura od 7.12.2012. do isplate,

- 19,08 eura od 4.1.2013. do isplate,

- 18,74 eura od 8.2.2013. do isplate,

- 19,00 eura od 2.3.2013. do isplate,

- 19,10 eura od 7.4.2013. do isplate,

- 18,80 eura od 11.5.2013. do isplate,

- 18,59 eura od 7.6.2013. do isplate,

- 18,42 eura od 4.7.2013. do isplate,

- 18,49 eura od 25.8.2013. do isplate,

- 18,70 eura od 17.9.2013. do isplate,

- 18,81 eura od 17.10.2013. do isplate,

- 18,92 eura od 7.11.2013. do isplate,

- 19,09 eura od 14.12.2013. do isplate,

- 18,84 eura od 18.1.2014. do isplate,

- 19,13 eura od 15.2.2014. do isplate,

- 19,22 eura od 15.3.2014. do isplate,

- 19,47 eura od 18.4.2014. do isplate,

po stopi utvrđenoj čl. 1 Uredbe o visini stope zatezne kamate (NN 76/96, 72/02, 153/04) koje teku do 31. prosinca 2007., od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine do 31. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024.godine pa nadalje do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine u roku 15 dana.

V Nalaže se tuženiku PRIVREDNA BANKA ZAGREB - DIONIČKO DRUŠTVO, Zagreb, Radnička 50, OIB: 02535697732 da tužiteljici LV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi trošak parničnog postupka u iznosu 2.109,68 eura sa zateznom kamatom tekućom od 10. prosinca 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-2736/2024 od 8. travnja 2025. ukinuta je presuda ovog suda br. P-2270/2019 od 5. ožujka 2024. i predmet je vraćen ovom sudu na ponovno suđenje. U ponovljenom postupku pred ovim sudom nije saslušan svjedok kojeg je predlagao tuženik te sud prema mišljenju Županijskog suda nije obrazložio razloge, te je u ponovljenom postupku treba provesti dokaz saslušanjem osobnog bankara ZV a na predložene okolnosti od strane tuženika.

2. Tužitelj u tužbi navodi da je kao korisnik kredita s tuženikom kao kreditorom sklopio Ugovor o kreditu broj 9012341005, solemniziran dana 16. ožujka 2007. kog javnog bilježnika Vlasto Podgajski iz Zaboka, pod brojem OV-5219/2007 u svrhu kupnje osobnog kupnje osobnog automobila kojim je odobren i isplaćen kredit u kunskoj protuvrijednosti od 22.177,03 CHF prema srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita, na rok otplate 84 mjeseca s otplatom u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti od 314,09 CHF, po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća prema otplatnom planu, uz kamatnu stopu u visini 5,10%, promjenjivu u skladu s Odlukama o kamatnim stopama kreditora. Tužitelj se u tužbi poziva na odluke Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 i Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske od 13. lipnja 2014. broj: Pž-7129/13 i 14. lipnja 2018. broj: Pž-6632/17 te na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev 2245/2017 i Rev 221/2018 te na Direktive Europske unije koje su regulirala sporna pitanja iz ovog predmeta. Iz odluka Trgovačkog suda u Zagrebu i Visokog trgovačkog suda u Zagrebu te VSRH proizlazi da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditu koristio nepoštenu i ništetnu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i nisu ugovoreni egzaktni parametri i metoda izračuna istih koji utječu na odluku tuženika o promjeni ugovorne kamate, i nepoštenu odnosno ništetnu ugovornu odredbu na način da je ugovarao valutu uz koju je vezana glavnica CHF da prije zaključenja ugovora nije potrošače informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je sve imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Tužitelj smatra da je zbog ništetnih odredaba predmetnog ugovora preplato dugovani iznos. U konačno uređenom tužbenom zahtjevu u podnesku od 21. veljače 2023. predlaže da sud usvoji tužbeni zahtjev tužitelja, te da utvrdi ništetnim dio ugovornih odredbi vezano uz promjenjivu kamatnu stopu te valutu, te da naloži tuženiku da isplati tužitelju po osnovu preplaćenih kamata iznos od 1.296,77 eura, iskazano po pojedinim mjesecima s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakog iznosa do isplate, a po osnovu razlike radi ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u otplatnom razdoblju iznos od 3.168,84 eura, iskazano po pojedinim mjesecima s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakog iznosa do isplate uz naknadu parničnog troška sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate, sve u roku od 15 dana.

3. Tuženik se u odgovoru na tužbu protivi osnovu i visini tužbenog zahtjeva, ističe prigovor zastare, navodi da se u konkretnom slučaju ne mogu primijeniti presude sudova vezane uz zaštitu kolektivnih interesa potrošača te da tuženik nije vezan citiranim presudama. Dakle, tužitelj se ne može pozivati na odluku u kolektivnom sporu "Franak", pa je na njemu teret dokaza da postoji koji od razloga ništetnosti propisan mjerodavnim propisima odnosno da mu neke od odredaba ugovora nisu bile jasne, lako razumljive i uočljive, da nije bilo pojedinačnog pregovaranja i da postoji znatna neravnoteža u pravima i obvezama stranaka na način koji bi za tužitelja bio nepovoljan, da je potrebno utvrditi i savjesnost postupanja tužitelja u smislu prava zahtijevati pravnu zaštitu propisanu za potrošače, da se u konkretnom slučaju pojedinačno pregovaralo, a isto je tužitelj bio informiran o svim okolnostima vezanim uz valutu CHF. Isto tako tuženik navodi da je predmetni ugovor solemniziran kod javnog bilježnika te da je tužitelj aktivno sudjelovao u sklapanju predmetnog ugovora. Obzirom na propise HNB-a postoji osnova za primjenu valutne klauzule jer se radi o zakonom dopuštenoj klauzuli. Tuženik navodi da je promjenjiva kamatna stopa na zakonu osnovana te da je volja stranaka bila ugovaranje promjenjive kamatne stope i kredita s valutnom klauzulom. Predlaže da sud tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom odbije u cijelosti uz naknadu parničnog troška.

4. U provedenom postupku sud je izvršio uvid u Ugovor o kreditu (list 13 do 17 spisa), potvrda tuženika o kretanju kamatnih stopa (list 18 do 20 spisa), pregled uplata (list 23 do 24 spisa), otplatni plan (list 25 do 26 i 141 do 143 spisa), knjigovodstvena kartica (list 144 do 159 spisa, provedeno je vještačenje po stalnom sudskom vještaku Petra Blašković (list 160 - 167 spisa), saslušan je tužitelj na ročištu kao stranka (list 200 spisa), rješenje Županijskog suda u Zagrebu broj Gž- 2738/2024 (list 242 do 250 spisa), pismena izjava svjedoka ZV (list 251 spisa).

5. Cijeneći rezultate provedenog postupka, u skladu s čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja uređen u podnesku od 21. veljače 2023. u cijelosti osnovan.

6. Iz dokumentacije u koju je izvršen uvid kao relevantno proizlazi slijedeće:

- da je tuženik u ponudi imao kredite u CHF/EUR za kupnju osobnih automobila, te da je najpovoljnija kamatna stopa bila za kredite vezane uz CHF,

- da je između tužitelja, kao korisnika kredita i tuženika, kao kreditora zaključen dana 15. ožujka 2007. Ugovor o kreditu broj 9012341005 s namjenom kupnje osobnog automobila, u kunskoj protuvrijednosti od 22.177,03 CHF po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita, uz promjenjivu kamatnu stopu u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora koja u trenutku sklapanja ugovora iznosi 5,10%, uz rok otplate kredita 84 mjeseca u jednakim mjesečnim anuitetima u iznosu od 314,49 CHF, u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF na dan dospijeća, a prema otplatnom planu,

- da su u otplatnom planu i otplatnoj tablici precizno navedeni anuiteti, datum dospijeća i plaćanja uz prikaz kamate odnosno kamatne stope,

- da se u Općim uvjetima poslovanja i informacijama o načinu promjene kamatnih stopa po kreditima građana promjenjivih temeljem Odluka nadležnih tijela Banke pobliže obrazlažu kamate, naknade i troškovi, te metode obračuna kamata, definiranje kamatnih stopa, način obračuna i plaćanja uz valutiranje.

7. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je razlika u anuitetima kao posljedica promjene kamatne stope od početka otplate kredita do dana otplate kredita iznosila 1.296,77 eura a razlika proizišla iz razlike tečaja za valutu od dana dospijeća prve obveze pa do otplate kredita iznosi 3.168,84 eura.

8. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka jer je izrađen u skladu s pravilima struke temeljem raspoložive dokumentacije a tužitelj je uredio tužbeni zahtjev prema nalazu i mišljenju vještaka. Tuženik nije prigovarao na matematički izračun vještaka.

9. U odnosu na prigovor tuženika da je na tužitelju teret dokaza da mu neke od odredaba ugovora nisu bile jasne, lako razumljive i uočljive, da nije bilo pojedinačnog pregovaranja i da postoji znatna neravnoteža u pravima i obvezama stranaka na način koji bi za njega bio nepovoljan odnosno da se odredba čl.502. c Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14) odnosi na parnice radi naknade štete, što nije zahtjev tužitelja i stoga se ne može pozivati na odluku u kolektivnom sporu "Franak", treba navesti da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač, ovdje tužitelj, osobno pokrene radi naknade štete/isplate s ciljem otklona povrede koja je uzrokovana postupanjem tuženika (u tom se pravcu upućuje i na odluku Vrhovnog suda Rev-3142/2018), pa kako iz odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.odnosno Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. i Rev- 2221/18 od 3. rujna 2019. proizlazi da kod ugovaranja valutne klauzule i promjenjive kamatne stope obveza potrošača istovremeno ovisi o dva promjenjiva bitna elementa i zato je posebno rizična - potrošač u vrijeme zaključenja ugovora ne zna koji iznos glavnice kredita izražene u kunama će biti u obvezi tijekom dugoročne otplate vratiti banci niti koju će cijenu u vidu kamate za to platiti, to jednostrano određivanje kamate uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača protivno načelu savjesnosti i poštenja, a isto tako je nepoštena i ništetna ugovorna odredba ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica CHF.

10. Bez obzira na činjenicu što je u konkretnom slučaju sud vezan za utvrđenja iz gore navedene parnice proveo je dokaz za saslušanjem tužitelja. Iz iskaza tužitelja proizlazi da nije bilo pojedinačnog pregovaranja o pojedinim odredbama kredita vezano uz promjenjivu kamatnu stopu i valutu te da je službenica tuženika instruirala tužitelja da uzme kredit u CHF obzirom se najbolje plasiraju, najisplativiji su itd. Kad su mu kod tuženika prezentirali ponudu trebao je odlučiti ili sve ili ništa pa je prihvatio ponudu i potpisao Ugovor o kreditu. Dakle, iz iskaza tužitelja proizlazi da prilikom sklapanja Ugovora nije bio upoznat sa svim ugovornim klauzulama te da je doveden u neravnopravan položaj u odnosu na tuženika, da se radilo o tipskom ugovoru koji je tužitelju nametnut sa svim odredbama. Pri tome treba uzeti kao bitnu činjenicu da je tuženik u ponovljenom postupku pred ovim sudom 8. listopada 2025. godine odustao od prijedloga za saslušanjem svjedoka ZV, slijedom toga kod ocjene dokaza sud nije uzeo u obzir pismenu izjavu svjedoka zaprimljenu kod suda 6. listopada 2025. godine u kojem je svjedok i iskazao da se predmeta ne sjeća.

11. U odnosu na pitanje zastare treba navesti da najstarija tražbina tužitelja prema prihvaćenom nalazu i mišljenju vještaka dospijeva 31. kolovoza 2007. Podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača 4. travnja 2012. prekinuta zastara u smislu čl.241. ZOO-a i pravomoćnošću odluke u tom postupku je počela ponovno teći, tj. 13. lipnja 2014. odnosno 14. lipnja 2018., a tužitelj je podnio tužbu 29. travnja 2019. Prigovor zastare nije osnovan u smislu čl.225. ZOO- a. Kod toga posebno treba navesti i to da zastarni rok kod restitucijskog zahtjeva počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora (pravno shvaćanje sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020.).

12. Dakle, kako je sud vezan za utvrđenja iz gore navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. za utvrđenje da su ništetne odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezanoj za CHF sud je usvojio tužbeni zahtjev tužitelja i odlučio kao u izreci presude temeljem Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" 96/03), čl.118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" 14/14, 110/15, 14/19) u vezi s čl. 3-4., 269., čl.272. i 323. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18; dalje: ZOO te čl.502. a i c ZPP-a).

13. Slijedom navedenog tuženik je u obvezi prema tužitelju vratiti sve što je stekao temeljem djelomično ništetnog ugovora, dakle, bez osnove i to sa zateznom kamatom od dana stjecanja jer je nepošten stjecatelj, pa kako iz prihvaćenog nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da razlika zbog promjenjive kamatne stope u tom periodu iznosi 1.296,77 eura a razlika proizišla u tečaju za valutu u CHF iznosi 3.168,84 eura, sud je usvojio tužbeni zahtjeva tužitelja i dosudio tužitelju pripadajuće zakonske zatezne kamate od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate, temeljem čl.323.st.1., čl.1111.st.1., čl.1115. i čl.29. ZOO-a.

14. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. ZPP i odredbi čl. 155 ZPP, a odnosi se na trošak zastupanja tužitelja i tuženika po punomoćniku odvjetniku prema OT, VPS te uspjehu tužitelja i tuženika u sporu.

15. Sud je tužitelju priznao trošak za sastav tužbe prema Tbr. 7 točka 1 – 200,00 eura, za sastav podnesaka 29.10.2019., 19.10.2021. prema tbr. 8 točka 1 po 200,00 eura, za zastupanje na ročištu 21.4.2021., 13.2.2022., 25.4.2023., 8.10.2025. prema tbr. 9 točka 1 po 200,00 eura, koje treba uvećati za 25% PDV ili 350,00 eura, te trošak vještačenja u iznosu od 265,45 eura, pristojba na tužbu 94,23 eura, pa je sud priznao tužitelju trošak u ukupnom iznosu od 2.109,68 eura. Sud je tužitelju priznao kamatu na parnični trošak prema odredbi čl. 30 Ovršnog zakona.

16. Slijedom navedenog je odlučeno kao u izreci pod I do V.

U Zagrebu, 10. prosinca 2025. godine

Sudac:

Irena Šafar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo na žalbu u roku od 15 dana od dana zaprimanja prijepisa iste. Žalba se podnosi pismeno putem ovog suda na županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po pun.

2. tuženiku po pun.