REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Požega, Sv. Florijana 2

Poslovni broj: Gž-1065/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Branimira Miljevića, kao predsjednika vijeća, Renate Marić kao izvjestiteljice i članice vijeća i Berislava Devčić kao člana vijeća, u građansko-pravnoj stvari tužiteljice ZI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Branko Kobaš, odvjetnik iz Osijeka, protiv tužene Slatinske banke d.d., [adresa], OIB: 42252496579, koga zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Babić, Brborović & partneri j.t.d. iz Zagreba, radi utvrđenja ništenosti/isplate, rješavajući žalbu tužene protiv presude Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini, poslovni broj P-80/2025-13 od 10. listopada 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 10. prosinca 2025.

p r e s u d i o  je

I Odbija se žalba tuženice Slatinske banke d.d., Slatina kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini, poslovni broj P- 80/2025-13 od 10. listopada 2025.

II Zahtjev tužene za naknadu troškova žalbenog postupka, odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini, poslovni broj P-80/2025-13 od 10. listopada 2025. suđeno je:

"I. Utvrđuje se da je ništetna odredba:

- iz čl. 10. st. 2. Ugovora o nenamjenskom kreditu „Pro“ Paket br. 6137022556, sklopljenog dana 26.6.2007. godine između tužitelja i tuženika, u dijelu odredbe koja glasi: „Korisnik kredita je dužan uplatiti naknadu za odobrenje kredita po Odluci o tarifi naknada u poslovanju s građanima i građansko pravnim osobama u visini od 3,50% na iznos kredita jednokratno unaprijed…“

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju u roku od 15 dana isplati iznos od 204,35 eura na ime naplaćene naknade za obradu kredita zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na iznos tekućom od dana 28.6.2007. godine do 31.7.2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, od 1.8.2015. godine do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1.1.2023. godine do 31.12.2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1.1.2024. godine pa nadalje do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju plati prouzročeni parnični trošak u iznosu od 979,64 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana."

2. Protiv presude tuženica je pravovremeno podnijela žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešne odluke o troškovima postupka. Ukazuje na povredu iz čl. 354.st.2. točke11. ZPP-a. Suprotno zaključku suda, nije sporno da je tuženik tužiteljici prezentirao uvjete ugovora o kreditu. Pored navedenog, ističe se kako u vrijeme sklapanja kredita nijedna zakonska odredba ili tadašnja sudska praksa nije zabranjivala ugovaranje ulazne naknade. Da ugovorna odredba tužiteljici nije bila jasna ili razumljiva, tužiteljica bi kao korisnica kredita zasigurno zatražila pojašnjenje pojedinih ugovornih odredbi. Tužiteljica nije dokazala svoje tvrdnje o izostanku pregovora jer sve i da je ugovor bio sastavljen na tipskom obrascu, to još uvijek ne znači da tužiteljica nije imala utjecaja na sadržaj istog. Pored navedenog, tužiteljica nije niti dokazala da se sredstvima kredita koristila isključivo za potrošačke svrhe, odnosno da je kredit sklopljen u svojstvu potrošača. Tuženik u praksi svaki od ugovora prilagođava konkretnoj stranci i kreditu, što dodatno potvrđuje da se ne radi o tipskim ugovorima u smislu čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača. Konačno, sve i da se radilo o ništetnoj odredbi, osporava se pravo na povrat naknade, uključujući i zatezne kamate, obzirom na praksu koju je tijekom prvostupanjskog postupka dostavio tuženik. Predlaže županijskom sudu preinačiti presudu i odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan te naložiti tužiteljici naknaditi parnični trošak tuženiku. Traži troškove žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnosti odredbe čl. 10. st. 2. Ugovora o nenamjenskom kreditu „Pro“ Paket br. 6137022556, sklopljenog dana 26.6.2007. godine između tužiteljice i tuženika, u dijelu odredbe koja glasi: „Korisnik kredita je dužan uplatiti naknadu za odobrenje kredita po Odluci o tarifi naknada u poslovanju s građanima i građansko pravnim osobama u visini od 3,50% na iznos kredita jednokratno unaprijed…“ i zahtjev za isplatu iznosa (204,35 eur) plaćenog na ime navedene naknade s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 28.6.2007. do isplate.

5. Ovaj drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda, te u smislu članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje: ZPP), te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka u smislu članka 354. stavak 2. ZPP-a, nije našao da bi sud prvog stupnja donošenjem pobijane presude počinio neku od bitnih povreda postupka. Činjenično stanje je pravilno utvrđeno, a materijalno pravo pravilno primijenjeno.

5.1. U razlozima presude prvostupanjski sud dao je za svoj pravni stav jasno obrazloženje, tako da presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla preispitati, niti je u bilo čemu nerazumljiva ili ima proturječja između izreke i razloga presude.

6. Prvostupanjski sud je izvedenim dokazima utvrdio:

- da iz ugovora o nenamjenskom kreditu "Pro" paket proizlazi da je sklopljen 26.6.2007. između tuženika kao banke i tužiteljice kao korisnika kredita, a kojim banka odobrava korisniku kredita nenamjenski kredit u iznosu od 43.990,04 kuna što je protuvrijednost od 6.000,00 eura. Kredit je odobren na rok od 84 mjeseca uz fiksnu kamatnu stopu 10% godišnje;

- da je člankom 10. st. 2. ugovoreno je da je korisnik kredita dužan uplatiti naknadu za odobrenje kredita po Odluci o tarifi naknada u poslovanju s građanima i građansko pravnim osobama u visini od 3,50% na iznos kredita jednokratno unaprijed;

- da iz dopisa od 22.11.2024. proizlazi da je tuženik u vezi predmetnog ugovora o kreditu obračunao dana 27.6.2007. naknadu za odobrenje kredita 3,50% jednokratno u iznosu od 1.539,65 kuna;

- da iz Odluke tuženika o tarifi naknada u poslovanju banke s građanima i građansko pravnim osobama proizlazi da tuženik ugovara, obračunava i naplaćuje naknade za usluge koje obavlja u poslovanju s građanima i građansko pravnim osobama u zemlji u visine tarife naknada i drugih odredbi utvrđenih u ovoj Odluci;

- da je sud iz ugovora o kreditu, te iz iskaza tužiteljice utvrdio da je tužiteljica kredit podigla kao fizička osoba i da je isti utrošila za adaptaciju kuće, odnosno za adaptaciju kupaone, da se radi o tipskom ugovoru koji je već unaprijed bio otiskan, da joj banka nije prezentirala o kakvim se točno stvarnim troškovima radi, a koji se odnose na tzv. naknadu za odobrenje kredita, niti se o spornoj odredbi pojedinačno pregovaralo.

6.1. Sud nadalje navodi da iz sporne ugovorne odredbe proizlazi da se naknada određuje u skladu s Odlukom o tarifi naknada u poslovanju s građanima i građansko pravnim osobama, a u navedenoj odredbi nije točno naveden iznos naknade, već samo postotak od iznosa kredita. Prema odredbi čl. 81. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (dalje ZZP) ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a prema st. 2. smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njen sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Sud smatra da je okolnost da tužitelju banka nije prezentirala o kakvim se točno stvarnim troškovima koji ulaze u spornu naknadu radi, okolnost da se radi o tipskom ugovoru, okolnost da visina naknade nije određena niti je jasna, te okolnost da se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, sveukupno očito prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama strana na štetu potrošača, pa je takva ugovorna odredba ništetna u smislu odredbi čl. 81. st. 1. i čl. 87. st. 1. ZZP-a.

7. Ovaj sud prihvaća kao pravilno utvrđenje prvostupanjskog suda da je tuženik postupao protivno odredbama čl. 81. i 82. Zakona o zašiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03, dalje: ZZP/03), što za posljedicu ima ništetnost odredbe ugovora o jednokratnoj ulaznoj naknadi po čl. 87. istog Zakona.

8. Odredbom čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 25/13, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 155/23 – dalje: ZOO) propisano je da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se platiti i zatezne kamate i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a kako je u ovom predmetu u pobijanom dijelu presude u toč. II. izreke presuđeno.

8.1. Ovo stoga što je tuženik nesavjestan stjecatelj već od dana plaćanja jednokratne naknade za obradu kredita u iznosu od 204,35 eur pa je pravilan zaključak i obrazloženje prvostupanjskog suda da je tuženik dužan na temelju odredbe čl. 1111. u vezi sa čl. 323. st. 1. ZOO-a vratiti isplaćeni iznos tužitelju s kamatom od dana stjecanja u skladu s odredbom čl. 1115. ZOO-a, tako da zatezna kamata teče od prvog sljedećeg dana od dana plaćanja, odnosno od 28.6.2007. do isplate, po stopi kamate sukladno odredbi čl. 29. st. 1. i st. 2. ZOO-a.

8.2. Dakle, kako tužiteljica kao potrošač nije bila u mogućnosti pregovarati s tuženikom u vezi naknade za obradu kredita, što je pravilno zaključio prvostupanjski sud na temelju iskaza tužiteljice, koji tuženik nije osporio nijednim dokazom, to je očito da se radi o ništetnoj ugovornoj odredbi, radi čega postoji obveza vraćanja uplaćenog iznosa od 204,35 eura. Ovo stoga što je tužiteljici trebalo na temelju jasnih i razumljivih kriterija objasniti odredbu ugovora (o kakvim se točno stvarnim troškovima koji ulaze u spornu naknadu radi) kako bi mogao predvidjeti posljedice koje iz tog ugovora proizlaze, a što podrazumijeva i predmetnu odredbu ugovora o kojoj tužiteljica nije bila u poziciji pregovarati.

8.3. Vezano uz navedeno, radi se o značajnoj neravnoteži u pravima i obvezama ugovornih strana i to na štetu tužiteljice, jer prema načelu savjesnosti i poštenja svi sudionici u obveznim odnosima, kao u konkretnom slučaju, dužni su međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, vodeći pri tome računa o smislu i svrsi obveznih odnosa.

9. Budući da je pravilno utvrđeno da je tuženik povrijedio interese i prava tužiteljice kao potrošača, jer je u potrošačkom ugovoru o kreditu koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena jednokratna naknada u visini od 3,50% od iznosa kredita, o kojoj ugovornoj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo, to ista uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača. Stoga je ta ugovorna odredba nepoštena, a time i ništetna, što rezultira time da je tuženik, koji je odgovoran za ugovaranje ništetne ugovorne odredbe, jer je istu nametnuo tužitelju kao potrošaču, bez mogućnosti pregovaranja, nepošten stjecatelj, zbog čega tužitelj, sukladno odredbi članka 1115. ZOO-a, ima pravo zahtijevati zateznu kamatu tekuću od dana plaćanja te naknade.

10. Suprotno navodima žalitelja, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da prigovor zastare nije osnovan, pozivajući se na pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 30. siječnja 2020. (Su-IV-47/2020-2), prema kojem zastarni rok, kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Stoga, kako odluka o utvrđenju ništetnosti predmetne ugovorne odredbe još nije pravomoćna, nije počeo niti teći petogodišnji zastarni rok.

10.1. Pored navedenog, valja istaći da je zaključak prvostupanjskog suda o neosnovanosti prigovora zastare u skladu i s Objedinjenim pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022. pa tuženikovo suprotno pravno shvaćanje nije pravilno.

11. Odluka o naknadi parničnog troška, koju tuženik osporava u okviru osporavanja odluke o glavnoj stvari ne navodeći konkretne razloge zbog kojih ta odluka ne bi bila ispravna, nije ispitana u odnosu na pravilnu primjenu materijalnog prava jer temeljem članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud povodom žalbi stranaka ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnost primjene materijalnog pravo u odnosu na odluku o naknadi parničnog troška.

12. Kako svojim žalbenim navodima tuženica nije dovela u pitanje pravilnost i zakonitost osporene presude sud je temeljem članka 368. stavka 1. ZPP-a kao u točki I izreke presude.

12.1. Tužena je odbijena sa zahtjevom za naknadu troškova žalbe jer sa istom nije uspjela temeljem članka 166. stavka 1. u vezi s člankom 154. stavkom 1. ZPP-a.

U Požegi, 10. prosinca 2025.

Predsjednik vijeća

Branimir Miljević