REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj: Gž R-21/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Branimira Miljevića, kao predsjednika vijeća, Branke Ribičić, kao suca izvjestitelja i člana vijeća, te Berislava Devčića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Vanji Jurić, odvjetnici u Odvjetničkom uredu Juriću u Zagrebu, protiv tuženika RTL Hrvatska d.o.o., Zagreb, Krapinska ulica 45, OIB: 07330149920, radi utvrđenja, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-1533/2022-34 od 2. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj 10. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika odbija se kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-1533/2022-34 od 2. prosinca 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

I. Utvrđuje se da nisu dopuštene Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, od dana 7. lipnja 2022. i 13. lipnja 2022., kojima je tuženik, RTL HRVATSKA d.o.o. iz Zagreba, Krapinska 45, OIB: 07330149920, tužitelju MA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], otkazao ugovor o radu, sklopljen 30. rujna 2019.

II. Nalaže se tuženiku, RTL HRVATSKA d.o.o., da tužitelja MA, u roku od 15 dana, vrati na radno mjesto snimatelja.

III. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.250,00 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, koja teče od dana 2.12.2024. pa do isplate, a sve po stopi određenoj čl.29. st.2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

2. Pravodobno izjavljenom žalbom prvostupanjsku presudu pobija tuženik u cijelosti zbog bitne povrede odredaba postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se pobijana presuda preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev u cijelosti, podredno da se istu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje koji će točno utvrditi činjenično stanje i pravilno primijeniti materijalno pravo.

2.1. U sadržaju žalbe tuženik u bitnome navodi da je sud pogrešno utvrdio činjenično stanje u odnosu na težinu povrede koju je tužitelj počinio i koja je prethodila donošenju odluke o otkazu ugovora o radu, da tužitelj nije postupao sa dužnom pažnjom prema imovini tužitelja, da je opremu za snimanje tužitelj očito ostavio bez nadzora, odnosno da ista nije bila u vidnom polju tužitelja koji je tijekom puta spavao, da tužitelj nije mario za povjerenu mu opremu, da je takvim svojim neodgovornim ponašanjem ugrozio interes poslodavca čime da je počinio tešku povredu obveze iz radnog odnosa predviđenu člankom 82. stavak 1. točka 3. Pravilnika o radu tuženika, da opravdani razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu ne mora biti zbog skrivljenog ponašanja radnika, već zbog nastanka objektivne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti zbog kojih nastavak radnog odnosa nije moguć, što da se ostvarilo upravo u konkretnom slučaju. Nastavno tuženi pogrešno utvrđeno činjenično stanje i pogrešnu primjenu materijalnog prava nalazi u odnosu na davanje mogućnosti tužitelju iznošenja svoje obrane, smatra da je sud posve proizvoljno utvrdio da tužitelju nije dana mogućnost iznijeti obranu prije otkazivanja ugovora o radu, iako je tužitelj bio pozvan na razgovor da se dodatno očituje o spornom događaju o kojemu se već očitovao u e-mailu nadređenom GA, da je sud učinio i bitnu povredu postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, jer za odlučne činjenice nije dao valjane razloge. Konačno tuženik ističe da iz iskaza svjedokinje TA proizlazi da je tužitelj i ranije imao povrede obveza iz radnog odnosa ,te da je bilo primjedbi na njegov rad.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj osporava navode istaknute u žalbi tuženika, te predlaže istu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, traži trošak odgovora na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ovaj drugostupanjski sud je ispitao pobijano rješenje u granicama razloga navedenih u žalbi, te pazeći po službenoj dužnosti na žalbene razloge iz članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje: ZPP), u vezi sa člankom 381. ZPP-a nije našao da bi bila počinjena neka od bitnih povreda postupka na koje se pazi po službenoj dužnosti.

5.1. Suprotno navodima žalbe tuženika pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, jer je prvostupanjski sud za svoju odluku dao dovoljno jasne razloge, tako da nije počinjena ni bitna povreda parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, na koju u žalbi ukazuje tuženik.

6. U ovom predmetu nije sporno da je tužitelj sukladno odredbi članka 133. Zakona o radu (Narodne novine br. 93/14,127/17, 98/19, 151/22 i 64/23 dalje: ZR ) u rokovima zatražio sudsku zaštitu protiv odluke tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 13. lipnja 2022.

6.1. Iz Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 13. lipnja 2022. , u koju je prvostupanjski sud izvršio uvid, proizlazi da je tužitelj počinio osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa uslijed kojih nastavak rada kod tuženika nije više moguć, jer je tužitelju za vrijeme službenog puta, tijekom vožnje vlakom iz Rotterdama u Bruxelles, otuđena imovina poslodavca veće vrijednosti (torba s opremom za snimanje), da je radnik, nakon nastanka štetnog događaja, izjavio poslodavcu da je do otuđenja opreme došlo iz razloga što je zaspao za vrijeme vožnje, pa da je time tužitelj počinio osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa, utvrđene Pravilnikom o radu tuženika;

- da je nesavjesno, nepravovremeno i neodgovorno postupao, čime je ugrožen interes tuženika (čl.82. st.1. t. 3. Pravilnika o radu);

- da nije postupao po izravnim naputcima nadređene osobe, da je zanemario instrukcije i savjete vezane za posao ili važeće procedure i pravila Poslodavca, čime je ugrozio njegove interese (čl. 82. st. 1. t. 4. Pravilnika o radu);

- da je otuđio ili uništio imovinu Poslodavca (čl.82. st.1. t.10. Pravilnika o radu).

7. Prema članka 116. st.1. ZR, poslodavac ima opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz), uz ispunjenje dviju pretpostavki:

- da se radi o osobito teškoj povredi obveze iz radnog odnosa ili drugoj osobito važnoj činjenici,

- da uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana nastavak radnog odnosa nije moguć.

8. Prema odredbi članka 119. st.2. ZR, prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.

9. Prema odredbi članka 124. st.1. ZR, ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten i da radni odnos nije prestao, naložit će vraćanje radnika na posao.

10. Iz provedenih dokaza prvostupanjski sud je u pogledu nestanka odnosno otuđenja torbe s opremom za snimanje, tijekom vožnje vlakom iz Rotterdama u

Bruxelles, utvrdio sljedeće odlučne činjenice:

- da je tužitelj kao snimatelju na navedeni put vlakom upućen od strane poslodavca, koji mu je odredio upravo taj način prijevoza i putovanja vlakom, te je za to putovanje poslodavac tužitelju kupio i platio voznu kartu,

- da je upravo tuženik kao poslodavac odredio da toga dana tužitelj i novinarka ŽA moraju od Bruxellesa do Roterdama putovati vlakom,

- da je i inače poslodavac određivao način putovanja snimatelja, odnosno novinarske ekipe na određeno mjesto,

- da se radilo o putovanju u trajanju oko dva sata i da nije bilo moguće torbu sa snimateljskom opremom (teška oko 16 kg) odložiti u kupe ispred sjedala, odnosno između nogu,

- da nije bilo slobodnog sjedala na koje bi tužitelj odložio opremu, te da tuženik kao poslodavac nije ni osigurao, dodatno mjesto u vlaku za snimateljsku opremu, niti je bila takva praksa tuženika kao poslodavca, niti se je plaćao bilo kakav poseban spremnik za pohranjivanje i zaključavanje opreme za vrijeme putovanja,

- da tuženik kao poslodavac nije odredio način postupanja s opremom na putu, te da o tome nije postojao niti postoji službeni protokol, niti upute snimateljima,

- da je bilo uobičajeno kod putovanja vlakom da snimatelj stavi opremu u pretinac iznad sjedala i da su tako radili i drugi snimatelji,

- da i nema druge mogućnosti dok se putuje vlakom da snimatelj negdje drugdje stavi opremu, te da su i drugi snimatelji, npr. SA uvijek opremu stavili ili iznad sebe u pretinac ili u policu iznad glave ili na pod ako je bilo mjesta , jer nije bilo drugog načina ili mjesta gdje da se ista stavi.

11. Na temelju takvog utvrđenja, osnovano je prvostupanjski sud zaključio da je navedenog dana tijekom vožnje vlakom iz Rotterdama u Bruxelles, tužitelj sa snimateljskom opremom postupao na uobičajen način i kako se inače postupa sa prtljagom za vrijeme vožnje vlakom, tako što je opremu stavio u pretinac iznad sjedala, koji su upravo predviđeni i služe za odlaganje prtljage.

11.1. U postupku nije utvrđeno, niti je tuženik dokazao da bi protokolom tuženika bilo određeno drugačije postupanje s opremom, niti da je postojala drugačija uputa o postupanju s opremom za vrijeme korištenja javnog prijevoza, u ovom slučaju vlakom, na koji oblik prijevoza je tuženik upravo obvezao tužitelja.

12. Suprotno navodima žalbe stav je i ovog suda da je tužitelj uobičajeno i prema pravilima putovanja vlakom, snimateljsku opremu odložio u pretinac za odlaganje prtljage iznad sjedala, budući mu poslodavac drugo mjesto za odlaganje opreme, ili dodatno sjedalo nije osigurao. Tužitelj opremu nije ostavio izvan svog kupea, ili na nekom drugom neprikladnom mjestu, nego ju je odložio u svom kupeu na mjestu predviđenom za odlaganje prtljage, pa se stoga ne bi moglo smatrati da je tužitelj sa opremom postupao neodgovorno i nemarno, pogotovo ne suprotno protokolu i uputama poslodavca kojih nije bilo, niti se tužitelju može pripisati krivnja što je nepoznata osoba otuđila opremu, poglavito kada je, nakon što mu je oprema otuđena, tužitelj je odmah prijavio njezin nestanak nadležnim službama, te o tom obavijestio nadređenog mu djelatnika.

13. U takvom slučaju ovaj sud ne nalazi, kao što je to smatrao i prvostupanjski sud, da su se u postupanju tužitelja ostvarila obilježja osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa iz članka 82. st.1. t. 3., 4. i 10. Pravilnika o radu, da bi se tužitelju mogao dati izvanredni otkaz ugovora o radu, a u postupku utvrđeno postojanje takvih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana zbog kojih nastavak radnog odnosa nije moguć.

14. Stoga je suprotno navodima žalbe prvostupanjski sud na pravilno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo, slijedom čega je žalbu tuženika kao neosnovanu valjalo odbiti i temeljem članka 368. stavak 1. ZPP-a, potvrditi pobijanu presudu.

15. Temeljem članka 166. stavak 1. ZPP-a, u vezi sa člankom 155. ZPP-a, ovaj sud tužitelju nije dosudio troškove sastava odgovora na žalbu, jer je ocijenio da isti nije bio potreban u ovom postupku povodom izjavljene žalbe.

U Požegi, 10. prosinca 2025.

Predsjednik vijeća

Branimir Miljević