REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
Tome Skalice 2, Slavonski Brod
Poslovni broj: Kž-281/2024-5.
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Vedrana Pavelića kao predsjednika vijeća, Mile Solde kao suca izvjestitelja i Mirka Svirčevića kao člana vijeća, uz sudjelovanje Biljane Boček, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženika IF, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavak 3. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 , dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Splitu protiv presude Općinskog suda u Splitu broj K-1198/2020-35 od 15. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 10. prosinca 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba Općinskog državnog odvjetništva u Splitu kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinski sud u Splitu na temelju članka 453. točke 3. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 dalje: ZKP/08.) oslobodio je optužbe okrivljenika IF da bi počinio kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 3. u svezi stavka 2. KZ/11.
2. Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08. troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 5. ZKP/08. te nužni izdaci optuženika, kao i nagrada i nužni izdaci njegovog branitelja padaju na teret državnog proračuna.
3. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnijelo ODO u Splitu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak1. točka 11. ZKP/08. i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da županijski sud ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje a podredno da preinači pobijanu presudu i okrivljenika proglasi krivim za počinjenje predmetnog kaznenog djela.
4. Odgovor na žalbu podnio je okrivljenik po branitelju odvjetniku Jošku Čehu s prijedlogom da županijski sud odbije žalbu kao neosnovanu.
5. Žalba ODO u Splitu nije osnovana.
6. Nije u pravi državni odvjetnik kada u žalbi tvrdi da je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi počinio bitnu povredu odredbe kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. Nije u pravu državni odvjetnik kada tvrdi da je prvostupanjski sud nejasan i nerazumljiv kada u točki 15. obrazloženja zaključuje da: "nema dokaza da bi se optuženik u inkriminirano vrijeme drugome ozbiljno prijetio na način kako mu se stavlja na teret optužnicom, tijekom postupka nije dokazano da bi optuženik uputio riječi koje mu se stavljaju na teret posredno, u telefonskom razgovoru sa IFŠ, žrtvi SF, stoga je zaključak suda da u konkretnom slučaju nije dokazano da bi se radilo o ozbiljnoj prijetnji da će drugoga usmrtiti, a koja bi bila objektivno podesna da kod žrtve SF izazove osjećaj uznemirenosti i straha za njen život". Suprotno žalbenom navodu tužitelja da nakon ovoga zaključka prvostupanjskog suda ostaje nejasno da li prvostupanjski sud smatra da okrivljenik prijeteće riječi SFŠ nije ni izrekao ili ih je izrekao ali sud smatra da te riječi ne predstavljaju ozbiljnu prijetnju, drugostupanjski sud zaključuje da je prvostupanjski sud navedenim zaključkom zauzeo stav da nema dokaza o tome da je okrivljenik u razgovoru s IFŠ zaprijetio SF, odnosno imao namjeru da izrekne prijetnju SF. Naime, sukus ovoga obrazloženja prvostupanjskog suda je da "nema dokaza da je okrivljenik prijeteće riječi uputio SF pa ni posredno preko ŽFŠ". Stoga je i ovaj dio obrazloženja prvostupanjskog suda drugostupanjskom sudu jasan i razumljiv pa se pobijana presuda može ispitati odnosno nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju ukazuje državni odvjetnik u svojoj žalbi.
7. Neosnovana je žalba ODO u Splitu i iz žalbenog razloga pogrešno utvrđeno činjenično stanje. Ovaj drugostupanjski sud smatra valjanim zaključak prvostupanjskog suda izražen u točki 15. obrazloženja pismenog otpravka pobijane presude, odnosno da nema dokaza da je okrivljenik počinio kazneno djelo prijetnje na štetu žrtve SF. Za ovakvo svoje utvrđenje prvostupanjski sud je u točkama 12. do 14. obrazloženja pobijane presude iznio svoje razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
7. 1. Po ocjeni ovoga drugostupanjskog suda jedini dokaz koji bi upućivao na to da je okrivljenik SFŠ rekao da će se SF osvetiti tako što će je prebiti, skratiti za glavu i ubiti, je iskaz svjedokinje ŽFŠ i to samo onaj iskaz kojega je dala kod ODO u Splitu 8. lipnja 2020. Međutim, prilikom tog ispitivanja u državnom odvjetništvu nisu bili prisutni ni okrivljenik niti okrivljenikov branitelj, niti su okrivljenik i njegov branitelj bili obaviješteni o tom ispitivanju odnosno nije im bilo ni omogućeno da istom prisustvuju, pa se stoga radi o tzv. nekonfrontiranom iskazu na temelju kojega se, sukladno odredbi članka 431. stavak 2. ZKP/08. ne može isključivo ili u odlučujućoj mjeri temeljiti osuđujuća presuda. Pri tome valja navesti i opasku da kazneno djelo prijetnje može biti počinjeno jedino izravnom namjerom odnosno počinitelj mora imati namjeru da žrtva za prijetnju sazna jer u protivnom počinitelj ne može ostvariti svoju namjeru da žrtvu uplaši ili uznemiri. To može učiniti neposredno se obraćajući žrtvi prijetećim riječima ili posredno, ali ako to čini posredno namjera mu mora biti da žrtva za prijetnju sazna. Iz iskaza ŽFŠ kod ODO u Splitu takav zaključak o posrednoj prijetnji ne proizlazi. Naime prema njezinom iskazu okrivljenik joj niti u jednom trenutku nije rekao da prijetnju prenese SF, a budući da IFŠ u to vrijeme nije niti poznavala SF, niti je s njom imala bilo kakve veze, nema niti dokaza da je okrivljenik mislio da će na bilo koji način SF saznati za njegovu eventualnu prijetnju smrću.
7. 2. Drugi dokazi koji su izvedeni na raspravi, ni svaki sam za sebe a niti u svojoj ukupnosti, ne potvrđuju bitne navode optužbe. Što se tiče iskaza svjedoka ŽF koji je kao svjedok rekao da mu je o prijetnji okrivljenika SF rekla IFŠ u obavijesnom razgovoru u svezi drugog kaznenog postupka treba imati u vidu da je ŽF policijski službenik i da je u tom svojstvu s IFŠ obavljao obavijesni razgovor pa ga se o tome što mu je IFŠ rekla u obavijesnom razgovoru nije niti smjelo ispitivati te je u tom dijelu njegov iskaz nezakonit dokaz.
7. 3. Kako niti jedan drugi dokaz koji je proveden na raspravi, pa niti iskaz svjedoka ŽFŠ, ne potvrđuje navode optužbe o izrečenoj prijetnji okrivljenika prema SF, pravilno je zaključio prvostupanjski sud da niti nema dokaza da je okrivljenik počinio ovo kazneno djelo. Zbog svega navedenog nije osnovana žalba ODO u Splitu niti zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.
8. Ispitujući prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti sukladno članku 476. stavak 1. ZKP/08. sud nije našao povreda odredaba kaznenog postupka ili povreda kaznenog zakona na štetu optuženika na koje pazi po službenoj dužnosti a kako je našao da žalba ODO u Splitu nije osnovana ovom presudom na temelju članka 482. ZKP/08. odbio je žalbu ovoga državnog odvjetništva i potvrdio prvostupanjsku presudu.
Slavonski Brod, 10. prosinca 2025.
Predsjednik vijeća
Vedran Pavelić
