Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-44/2022-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Milene Vukelić-Margan predsjednice vijeća, Helene Vlahov-Kozomara članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Ingrid Bučković članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Grada Slunja, Slunj, Dr. Franje Tuđmana 12 , OIB: 33366502542, zastupanog po OD Maravić&Maravić iz Ogulina, protiv tuženika UT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Željku Štapeku, odvjetniku iz Karlovca, uz sudjelovanje umješača AT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], UT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ĆT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], NT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], JT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], FT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i ZT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi na strani tužitelja, radi utvrđenja prava vlasništva, iseljenja i predaje u posjed, odlučujući o žalbama tužitelja i umješača na strani tužitelja podnesenih protiv presude i rješenja Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj P- 49/2013 od 21. svibnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 10. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja Grada Slunja i umješača na strani tužitelja AT i ĆT kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj P-49/2013 od 21. svibnja 2021.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tužitelja Grada Slunja i umješača na strani tužitelja AT i ĆT kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-49/2013 od 21. svibnja 2021.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

I Odbija se tužitelj Grad Slunj, [adresa], OIB: 33366502542 s tužbenim zahtjevom koji glasi:

" 1. Utvrđuje se da je Grad Slunj, [adresa], OIB: 3366502542 vlasnik dijela kčbr [katastarska čestica] u površini od 112 m2 označeno točkama 24, 25, 21B, 21A, 21 i vlasnik dijela kčbr [katastarska čestica] u površini od 73 m2, označeno točkama 21A, 21B, 72, 68, 69, obje upisane u zk ul [broj ZK uloška] ko [katastarska općina], kako je to pobliže navedeno na skici lica mjesta izrađenoj po mjerničkom vještaku Draženu Lencu od 27. svibnja 2019., a koja skica lica mjesta čini sastavni dio ove presude, što mu je tuženik UT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] dužan priznati i trpjeti uknjižbu prava vlasništva na predmetnim nekretninama u korist tužitelja, sve u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženiku OT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju Gradu Slunju, [adresa], OIB: 3366502542 preda u posjed dio kčbr [katastarska čestica] u površini od 112 m2, označeno točkama 24, 25, 21B, 21A, 21 i dio kčbr [katastarska čestica] u površini od 73 m2, označeno točkama 21A, 21B, 72, 68, 69, obje upisane u zk ul [broj ZK uloška] ko [katastarska općina], kako je to pobliže navedeno na skici lica mjesta izrađenoj po mjerničkom vještaku Draženu Lencu od 27. svibnja 2019., a koja skica lica mjesta čini sastavni dio ove presude te oslobodi dijelove predmetnih nekretnina od osoba i stvari, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

3. Nalaže se tužitelju da tuženiku nadoknadi parnični trošak, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

II Nalaže se tužitelju Gradu Slunju, [adresa], OIB: 33366502542 da tuženiku OT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] nadoknadi parnični trošak u iznosu od 48.260,00 kn (četrdesetosamtisućadvjestošez- desetkuna), u roku od 15 dana.

2. Rješenjem suda prvog stupnja sadržanim u istom pisanom otpravku kao i presuda odlučeno je:

Odbija se tužitelj s prijedlogom za određivanje privremene mjere koji glasi:

"I. Radi ostavrenja nenovčane naknade tužitelja-predlagatelja osiguranja nalaže se tuženiku-protivniku osiguranja da ukloni postojeću žičanu ogradu s betonskim stupovima koji se nalaze na dijelu kčbr [katastarska čestica] u površini od 112 m2 označeno točkama 24, 25, 21B, 21A, 21 i dijelu kčbr [katastarska čestica] u površini od 73 m2, označeno točkama 21A, 21B, 72, 68, 69, obje upisane u zk ul [broj ZK uloška] ko [katastarska općina], kako je to pobliže navedeno na skici lica mjesta izrađenoj po mjerničkom vještaku Draženu Lencu od 27. svibnja 2019., a koja skica lica mjesta čini sastavni dio ovog rješenja te da omogući nesmetan prilaz stambenim objektima kao i nesmetan prolaz komunalnim i interventnim službama.

II Zabrana iz toč. I ovog rješenja smatra se provedenom dostavom rješenja tuženiku protivniku osiguranja.

III Ova privremena mjera ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja ovog parničnog postupka.

IV Tijek roka za žalbu niti žalba ne odgađaju provedbu ove privremene mjere."

3. Protiv te presude i rješenja žale se tužitelj i umješači na strani tužitelja AT i ET (dalje umješači).

4. Tužitelj presudu pobija zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

5. Bitnu povredu iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje ZPP) nalazi u tome što presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, te o odlučnim činjenicama nisu dani valjani i jasni razlozi. Uz navedeno da je počinjena i bitna povreda vezano za ocjenu dokaza jer sud nije na detaljan i brižljiv način ocijenio svaki dokaz pojedinačno i u njihovoj ukupnosti, a pojedine dokazne prijedloge je odbio provesti. Tuženik ističe da je očevidom nesporno utvrđeno da predmetni put u naravi predstavlja nerazvrstanu cestu. Osporava utvrđenje suda prvog stupnja da predmetni put 1. siječnja 1997. nije predstavljao nerazvrstanu cestu odnosno da cesta nije bila u cijelosti gotova kao i utvrđenje da tužitelj nije dokazao da bi predmetni put koristili mještani naselja do 1. siječnja 1997. godine. Navodi da je tijekom postupka predlagao da se saslušaju umješači koji su neposredni susjedi i stanovnici predmetnog naselja, kako bi iskazima potvrdili činjenicu od kada se predmetni put koristi, a to je zasigurno prije 1. siječnja 1997. Smatra irelevantnom činjenicu da postoji ucrtan katastarski put jer isti nije u funkciji niti se ikada koristio. Tuženik ističe činjenicu da se na području Grada Slunja, radi omogućavanja povratka prognanika i obnove ratom oštećenih i uništenih kuća, pristupilo se 1996. godine organiziranoj sanaciji rekonstrukciji i izgradnji infrastrukturnih građevina, a u prvom redu prometnica, da je u sklopu rekonstrukcije prometnica na području Grada Slunja. Isto tako, planirana je sanacija, rekonstrukcija i izgradnja puteva i na području [adresa], odnosno na spornoj nerazvrstanoj cesti, da je radove planirane sanacije, rekonstrukcije i izgradnje na dijelu mreže prometnica [adresa] odnosno na nerazvrstanoj cesti, izvela tijekom 1996. godine inženjerijska postrojba HV-a uz financiranje tužitelja Grada Slunja i sudjelovanje građana Mjesnog odbora Furjan, da je tijekom 1996. na cijeloj dužini predmetne nerazvrstane ceste izvedeni zemljani radovi iskopa i planiranja trupa ceste, a dionica kroz predmetno naselje izvedena je odgovarajućim nasipavanjem do dosadašnjeg stupnja gotovosti, da je prometnica kakva je i sada u stupnju gotovosti, bila je upotrebljiva i osposobljena za promet od mjeseca rujna 1996., a koje činjenice potvrđuju da je predmetna dionica trasirana i puštena u funkciju do 1. siječnja 1997. S obzirom na navedeno, tužitelj smatra da su ispunjeni uvjeti za priznavanja prava vlasništva odnosno statusa nerazvrstanih cesta a sve prema odredbi čl. 131., čl. 133. Zakona o cestama ("Narodne novine" broj 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19, 44/21, 114/22) iz razloga što je predmetna cesta s danom 1. siječnja 1997. bila u uporabi te je predstavljala nerazvrstanu cestu. Bitnim smatra da je obnova počela 1996 godine jer da bi se obnovile obiteljske kuće, za strojeve mehanizaciju i pristup kućama trebala je prometnica, a to je predmetna nerazvrstana cesta koja je izgrađena 1996. Tvrdi da drugi put nikad nije postojao niti je sud utvrdio da postoji drugi put. Tužitelj smatra da je osnovan i prijedlog za određivanje privremene mjere jer je učinio vjerojatnim svoju tražbinu, pri čemu nije sporno da je tuženik na prijeporu koji predstavlja nerazvrstanu cestu postavio zapreke i onemogućio prolaz vozilima. Ističe da naselje nema niti jednu prohodnu pristupnu cestu jer je sporna cesta jedina.

6. Predlaže pobijanu presudu i rješenje ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

7. Umješači na strani tužitelja presudu pobijaju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

8. U žalbi navode da je sukladno planiranoj svrsi, ova prometnica (I. dionica ceste) prostornim planom uređenja Grada Slunja (u daljnjem tekstu PPU Grad [adresa]) određena kao dionica razvrstane lokalne županijske ceste, što znači da je sukladno odredbama PPU Grada [adresa] od javnog interesa. Navode da ocjena stanja i pripadajući status prometnice po navodima iz obrazloženja pobijane presude ne odgovara činjeničnom stanju i okolnostima iz priloga žalbi. Navode da je izmjena katastarske evidencije spornih nekretnina u upravnom postupku izvršena nakon pokretanja parnice i prije njenog dovršenja i to temeljem parcelacijskog elaborata koji je, prema uvidu i saznanju umješača, krivotvoren. Navode da nalaz geodetskog vještaka temeljem kojeg je donesena presuda ne oslikava stvarno stanje na terenu, izrađen je po sugestiji tuženika uključivanjem elemenata iz navedenog krivotvorenog parcelacijskog elaborata, a bez obavijesti očitovanja vlasnika umješača kojih se to tiče, pa je osnovan i opravdan zahtjev tužitelja za novo vještačenje.

9. Predlažu presudu i rješenje ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

10. Tuženik u odgovoru na žalbu umješača osporava sve navode i predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu i presudu suda prvog stupnja prihvatiti.

11. Žalbe nisu osnovane.

12. Donošenjem pobijane presude nije počinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu ni nejasni ni proturječni kako međusobno tako ni iz stanja u spisu, tako da je presudu moguće ispitati. Također, suprotno žalbenim navodima nije počinjena ni bitna povreda iz odredbe čl. 354. st.1 u vezi čl. 8. ZPP-a jer utvrđeno činjenično stanje rezultat je pravilne ocijene provedenih dokaza.

13. Pazeći po službenoj dužnosti povodom izjavljene žalbe na postojanje neke od bitnih povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8. i 9. ZPP-a ovaj sud je utvrdio da donošenjem pobijane presude nije počinjena nijedna od tih povreda.

14. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi da je vlasnik dijela kč. br. [katastarska čestica] u površini od 112 m2 označen točkama 24, 25, 21B, 21A i 21 i vlasni dijela kč. br. [katastarska čestica] u površini od 83 m2 označen točkama 21A, 21B, 72, 68, 69 obje upisane u zk. ul. broj [broj ZK uloška] KO [katastarska općina], te da je tuženik koji je u zemljišnim knjigama upisan kao vlasnik tih nekretnina, dužan priznati i trpiti uknjižbu prava vlasništva tužitelja na predmetnim nekretninama, te iste predati u posjed tužitelja i osloboditi dijelove predmetnih nekretnina od osoba i stvari.

15. Taj tužbeni zahtjev tužitelj je utemeljio na tvrdnji da je pravo vlasništva stekao na temelju Zakona o cestama.

16. U provedenom postupku je utvrđeno:

- da su kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] obje upisane u zk. ul. broj [broj ZK uloška] KO [katastarska općina], upisane kao vlasništvo tuženika,

- da je vještak Dražen Lenac, dipl. ing. geodezije u nalazu i mišljenju naveo da je površina koju tuženik tvrdi da je nerazvrstana cesta, a u vlasništvu tuženika na skici lica mjesta prikazana ljubičastom bojom, a dio koji prelazi preko kč. br. [katastarska čestica] je površina od 112 m2 omeđen točkama 24, 25, 21B, 21A, 21, dok je dio koji prolazi preko kč. br. [katastarska čestica] površina od 73 m2 i omeđen je točkama 21A, 21B, 72, 68, 69, s time da vještak na uvećanom dijelu skice (list 395 spisa) označio prijepor ali i katastarski put koji prolazi preko kč. br . [katastarska čestica] i završava u točkama 3, 2, 1, 34, dalje se proteže preko privatnih kč. br. [katastarska čestica] te završava u točkama 20A i 21 A te se dalje nastavlja na katastarski put preko kč. br. [katastarska čestica],

- da je predmet spora identificiran po vještaku geodetske struke time da je vještak označio "trasu" katastarskog puta, dijelova drugih nekretnina u naravi put kao i prijeporni dio predmetnih katastarskih čestica,

- da je s obzirom na sadržaj dopisa načelnika Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske od 23. listopada 1997. koji je upućen Mjesnom odboru Furjan i u kojem se navodi da "Inženjerijske postrojbe Oružanih snaga Republike Hrvatske ne mogu 1997. obaviti zemljanu zadaću popravka i izgradnje cesta na području [adresa] te se predlaže da se ova zadaća planira za 1998." , dopis tužitelja od 8. siječnja 1998. upućen Glavnom stožeru Oružanih snaga Republike Hrvatske u kojem dopisu tadašnji gradonačelnik tužitelja navodi "Napominjemo da smo krajem 1996., točnije 23. prosinca 1996. dostavili zamolbu za nastavak radova u 1997., no međutim nastavak radova u 1997. niste započeli niti ste nam odgovorili o vašoj eventualnoj spriječenosti, a što ste učinili nakon predstavke građana Mjesnom odbora Furjan gdje ste naveli da iz opravdanih razloga niste u mogućnosti nastaviti radove u 1997., već ste naznačili da vam se ponovno obratimo zahtjevom u 1998. te da ćete planirati nastaviti započeto i dovršiti planirano u 1998.", sud zaključio da do početka 1997., dakle do stupanja na snagu Zakona o cestama na koji se poziva tužitelj samo je određena trasa "buduće ceste" , ali trasa nije bila izgrađena, a što je vidljivo iz fotografija koje su priložene uz spis nego se radilo o zemljanoj trasiranoj površini bez ijednog obilježja ceste,

- da je čitanjem potvrde Državnog zavoda za obnovu i stambeno zbrinjavanje Republike Hrvatske od 4. prosinca 2014. utvrđeno da je obiteljska kuća ovdje umješača U i ŠT obnovljena 1999. i to na temelju rješenja izdanog 7. svibnja 1995. a obiteljska kuća JT obnovljena je 1999. temeljem rješenja od 4. rujna 1996., što znači, a kako da je predmet spora tada bio samo trasiran i u naravi je predstavljao zemljanu površinu, da su imenovani korisnici Programa obnove očito imali drugi pristup do svojih objekata.

17. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja zaključuje da nisu ispunjeni uvjeti iz odredaba zakona o cestama prema kojima bi predmet spora se koristio kao nerazvrstana cesta prije 1. siječnja 1997. pa da bi temeljem daljnjih odredbi tužitelj na temelju samog Zakona postao vlasnikom prijepora kojega konačno specificira nakon identifikacije po mjerničkom vještaku. U tom kontekstu navodi da tužitelj nije priložio niti jedan dokaz iz kojega bi bilo vidljiv pravni status spornog puta kao nerazvrstane ceste, dok iz obrazloženja rješenja Upravnog odjela za gospodarstvo, komunalnu infrastrukturu, obnovu i energetiku od 2. listopada 2020. (list 89. i 90. spisa) proizlazi da nije proveden postupak o pravnom statusu sporne prometnice, a tada priloženi snimak Geoportala prema kojemu je to jedina prometnica do [adresa] ne dokazuje da je sporni put nerazvrstana cesta a tužitelj također ne dokazuje da je nasipavao i održavao sporni put, pa se ne može smatrati da je nesporno da isti predstavlja nerazvrstanu cestu u smislu odredaba Zakona o cestama. Napominje da iz svih službenih dopisa koji su upućeni od strane načelnika Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske proizlazi da prije 1997. cesta kao takva nije izgrađena, a što znači da ni mještani kojima su obnovljene obiteljske kuće nisu bili u mogućnosti prolaziti niti su vozila mogla koristiti sporni put kao cestu s obzirom da je u to vrijeme predstavljao zemljanu prokopanu površinu.

18. Slijedom navedenog sud prvog stupnja smatra da tužitelj nije dokazao da su u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke iz odredaba Zakona o cestama prema kojima bi sporni put predstavljao nerazvrstanu cestu, nije dokazao da je predmetni put korišten i prije Domovinskog rata kao cesta većeg broja korisnika, a posebno s obzirom na činjenicu da postoji ucrtani katastarski put. Ujedno, sud prvog stupnja odbio je prijedlog za izvođenje dokaza saslušanjem svjedoka i umješača uz obrazloženje da temeljem materijalnih dokaza u spisu ocijenio da je tužbeni zahtjev neosnovan. Isto tako sud je odbio prijedlog za angažiranje nove osobe vještaka radi izrade parcelacionog elaborata s obzirom da je vještak Lenac naznačio da nije ovlašten za izradu istog s obzirom da parcelacioni elaborat nije od utjecaja na konačno postavljeni tužbeni zahtjev kojeg je tužitelj specificirao prema nalazu i mišljenju vještaka, a da je došlo do usvajanja tužbenog zahtjeva tada bi presuda bila temelj za izradu parcelacionog elaborata i provedbu u zemljišnim knjigama.

19. Nadalje, sud prvog stupnja odbija i prijedlog za određivanje privremene mjere iz razloga što je ocijenio da predmetni put ne predstavlja nerazvrstanu cestu, već privatno vlasništvo tuženika sa kojim tuženik može slobodno raspolagati neometano poduzimati radnje usmjerene na njegovu zaštitu.

20. Zaključak i utvrđenja suda prvog stupnja te primjenu materijalnog prava u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

21. Prema odredbi čl. 98. st. 1. Zakona o cestama nerazvrstane ceste su ceste koje se koriste za promet vozilima i koje svatko može slobodno koristiti na način i pod uvjetima određenih ovim Zakonom i drugim propisima, a koje nisu razvrstane kao javne ceste u smislu ovoga Zakona, i to posebice: ceste koje su na području gradova s više od 35.000 stanovnika te gradova koji su sjedišta županija bile razvrstane u javne ceste Odlukom o razvrstavanju javnih cesta u državne ceste, županijske ceste i lokalne ceste ("Narodne novine" broj 54/08, 122/08, 13/09, 104/09 i 17/10), ceste koje povezuju naselja, ceste koje povezuju područja unutar gradova i naselja, terminali i okretišta vozila javnog prijevoza, pristupne ceste do stambenih, poslovnih, gospodarskih i drugih građevina, druge ceste na području naselja i gradova.

22. Prema odredbi čl. 100. Zakona o cestama nerazvrstanu cestu čine: cestovna građevina (donji stroj, kolnička konstrukcija, sustav za odvodnju atmosferskih voda s nerazvrstane ceste, drenaže, most, vijadukt, podvožnjak, nadvožnjak, propust, tunel, galerija, potporni i obložni zid, pothodnik, nathodnik i slično), nogostup, biciklističke staze te sve prometne i druge površine na pripadajućem zemljištu (zelene površine, ugibališta, parkirališta, okretišta, stajališta javnog prijevoza i slično), građevna čestica, odnosno cestovno zemljište u površini koju čine površina zemljišta na kojem prema projektu treba izgraditi ili je izgrađena cestovna građevina, površina zemljišnog pojasa te površina zemljišta na kojima su prema projektu ceste izgrađene ili se trebaju izgraditi građevine za potrebe održavanja ceste i pružanja usluga vozačima i putnicima (objekt za održavanje ceste, upravljanje i nadzor prometa, benzinske postaje, servisi i drugo), zemljišni pojas s obiju strana ceste potreban za nesmetano održavanje ceste širine prema projektu ceste, prometna signalizacija (okomita, vodoravna i svjetlosna) i oprema za upravljanje i nadzor prometa, javna rasvjeta i oprema ceste (odbojnici i zaštitne ograde, uređaji za zaštitu od buke, uređaji za naplatu parkiranja i slično).

23. Prema odredbi čl. 101. st. 1. Zakona o cestama nerazvrstana cesta je javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalazi.

24. Prema odredbi čl. 131. st. 1. Zakona o cestama ceste koje su na dan stupanja na snagu tog Zakona, koriste za promet vozila po bilo kojoj osnovi i koje su pristupačne većem broju korisnika, a koje nisu razvrstane kao javne ceste u smislu tog Zakona, postaju nerazvrstane ceste.

25. Prema odredbi čl. 131. st. 6. Zakona o cestama nekretnine koje su prema tom Zakonu nerazvrstane ceste i bile su u uporabi kao nerazvrstane ili javne ceste prije 1. siječnja 1997., javno su dobro u općoj uporabi u neotuđivom vlasništvu jedinice lokalne samouprave na čijem području se nalaze.

26. Naime, iz podataka u spisu proizlazi da su radovi na izgradnji i rekonstrukciji cesta na području [adresa] poduzeti u razdoblju od 15. rujna 1996. i trajali su do studenog 1996. godine. Kroz navedeni period radovi nisu završeni u potpunosti i tako od dobivene zadaće proširenja 2000 m2 ceste prošireno je 1125 m2, od dobivene zadaće izgradnje 1200 m2 ceste izgrađeno je 250 m2 ceste, dok su zemljani radovi izvršeni u dužini od 680 metara, s tim da je potrebno izvršenje korekcije zemljanih radova na oko 200 m2 zbog loših vremenskih uvjeta gradnje. Također proizlazi da je prema Programu i smjernicama razvitka i obnove područja Mjesnog odbora Furjan od 1. lipnja 1997. godine sadržan i prijedlog plana razvitka i obnove za 1997. i to hitan nastavak započetih radova popravka, rekonstrukcije, izgradnje puteva i cesta, a koji radovi su nastavljeni 1998. godine.

27. Nadalje, iz utvrđenja suda prvog stupnja proizlazi da je predmet spora 1996. godine bio samo trasiran i u naravi je predstavljao zemljanu površinu.

28. Imajući u vidu navedena činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda, kao i citirane odredbe Zakona o cestama, za zaključiti je da predmet spora nije nerazvrstana cesta koja je bila u uporabi i prije 1. siječnja 1997.

29. Naime, trasiranje i djelom nasipavanje puta ne može se smatrati izgradnjom ceste u pravnom smislu Zakona o cestama. Prema odredbi čl. 98. st. 1. Zakona o cestama nerazvrstane ceste su ceste koje se koriste za promet vozilima i koje svatko može slobodno koristiti na način i pod uvjetima određenih tim zakonom i drugim propisima a koje nisu razvrstane kao javne ceste u smislu tog zakona.

30. Točno je da su 1996. godine na spornim nekretninama izvedeni radovi trasiranja i djelomičnog nasipavanja puta, no trasiranje i djelomično nasipavanje pijeskom, su uobičajeni radovi u okviru građenja i smatraju se tek dijelom građenja, pa nema pretpostavki za osnovanost zahtjeva tužitelja.

31. Stoga, nasuti put koji nije dovršen odnosno nije u funkciji prometa s izgrađenom kolnikom i pripadajućom infrastrukturom ne može se smatrati nerazvrstanom cestom.

32. Naime, nerazvrstana cesta smatra se izgrađenom kad je na određenoj nekretnini izvedena cestovna građevina i kad se cesta koristi za promet vozila, a pristupačna je većem broju korisnika. To znači da je cesta fizički izgrađena i funkcionalno dostupna za promet.

33. Kako je provedenim dokazima utvrđeno da su 1996. godine izvedeni samo pripremni radovi ( trasiranje i djelomično nasipavanje pijeskom ), sporne nekretnine nisu konkludentnim radnjama stekle status nerazvrstane ceste. Tužitelj tijekom postupka nije tvrdio i dokazao da bi predmetne nekretnine bile uvrštene u odgovarajuću odluku tužitelja o popisu nerazvrstanih cesta, niti je tvrdio i dokazao da bi predmetne nekretnine održavao kao nerazvrstanu cestu u smislu tada važećeg Zakon o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine" br. 36/95., 109/95., 21/96, 70/97, 128/99, 57/00, 129/00, 59/01, 26/03. - službeni pročišćeni tekst, 82/04., 110/04., 178/04., 38/09., 79/09., 153/09, 153/09, 49/11, 84/11, 90/11, 144/12, 56/13, 94/13, 153/13, 147/14 ).

34. Kraj tako utvrđenog činjeničnog stanja doista nije bilo potrebe za saslušanje svjedoka predloženih po tužitelju jer njihovi iskazi ne bi mogli izmijeniti utvrđeno činjenično stanje na temelju materijalne dokumentacije u spisu.

35. U odgovoru na žalbene navode tužitelja i umješača valja reći da ukoliko bi bilo točno da su spornim nekretninama 1996. godine dolazili do svojih kuća, a što je dvojbeno s obzirom da je obnova kuća izvršena 1999., ni tada ne bi bile ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 2. st. 1. toč. 6. Zakona o cestama, da bi iste imale značaj nerazvrstane ceste. To zato jer ih očito nisu koristili svi i nisu bile pristupačne većem broju korisnika, već ograničenom broju, vlasnicima okolnih kuća.

36. Iako nije od utjecaja na pravilnost pobijane presude s obzirom da je tužbeni zahtjev odbijen, treba reći da je tužitelj u pravu kada ističe da bi objekt prava vlasništva trebala biti parcelacijom valjano izdvojena katastarska čestica, jer objektom prava vlasništva može biti samo pojedinačno određena stvar – zemljište i ono što je s njim trajno spojeno (članak 5. stavak 1. u vezi članka 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima – „Narodne novine“ broj 91/96, 73/00, 114/01, 79/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14 te članak 2. Zakona o zemljišnim knjigama – „Narodne novine“ broj 91/96, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 55/13, 60/13 i 108/17), međutim dio precizno grafički individualiziran prema skici lica mjesta (koja je konkretno sastavni dio presude), neovisno o tome je li parcelacija prethodno provedena je određen i nije bilo potrebe za novim vještačenjem. Tužitelj bi bio ovlašten na temelju ove presude zahtijevati provedbu parcelacije prema granicama stečenog prava vlasništva.

37. Nema razloga sumnjati u ispravnost nalaza i mišljenja prometnog vještaka Dražena Lenca. Umješači, svojim prigovorima na nalaz vještaka nisu doveli u sumnju taj nalaz i mišljenje, pa i ovaj sud smatra da je pravilno primijenjeno materijalno pravo kada je suđeno kao u prvostupanjskoj odluci.

38. Konačno, pravilno je sud prvog stupnja odbio kao neosnovan i prijedlog tužitelja za određivanje privremene mjere.

39. Naime, da bi se odredila privremena mjera radi osiguranja nenovčane tražbine trebaju biti ispunjene pretpostavke određene Ovršnim zakonom ("Narodne novine" br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24 – dalje OZ ), a to je dužnost predlagatelja osiguranja da učini vjerojatnom postojanje svoje tražbine (članak 346. stavak 1. OZ- a), vjerojatnost opasnosti da će bez predložene mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari (članak 346. stavak 1. točka 1. OZ-a) ili vjerojatnost da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete (članak 346. stavak 1. točka 2. OZ-a), s tim da se opasnost kao jedna od pretpostavki u određenim slučajevima ne mora dokazivati ako se dokaže postojanje nekih drugih pretpostavki (članak 346. stavak 2. OZ-a).

40.Prema tome, nedostatak osnovne pretpostavke određene OZ-a (vjerojatnost postojanja tražbine predlagatelja osiguranja) je razlog za odbijanje prijedloga tužitelja za određivanje privremene mjere kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud pozivom na odredbu članka 346. OZ-a.

41. Iz navedenih razloga valjalo je žalbu tužitelja i umješača na strani tužitelja odbiti kao neosnovanu i presudu i rješenje suda prvog stupnja potvrditi a kako je odlučeno u izreci ove presude i rješenja pozivom na odredbu iz čl. 368. st. 1. i čl. 380. toč. 2. ZPP-a.

U Rijeci, 10. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća

Milena Vukelić-Margan