Baza je ažurirana 22.08.2025.
zaključno sa NN 85/25
EU 2024/2679
- 1 - Rev 2676/2017-2
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari prvotužiteljice C. Y. F., iz R., drugotužitelja maloljetnog N. D. F. C., iz R., zastupanog po zakonskoj zastupnici C. Y. F. i trećetužiteljice M. F., iz B., koje zastupa punomoćnik D. G., odvjetnik u Z., protiv tuženika Republike Hrvatske, kojeg zastupa Općinsko državno odvjetništvo u R. - Građansko-upravni odjel, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja, protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-3183/2015-2 od 12. srpnja 2017. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-2010/2014-28 od 8. lipnja 2015., u sjednici održanoj 18. listopada 2023.,
r i j e š i o j e:
I. Ukida se presuda Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-3183/2015-2 od 12. srpnja 2017. i predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. Ostavlja se drugostupanjskom sudu, svojom konačnom odlukom riješiti o troškovima revizijskog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-2010/2014-28 od 8. lipnja 2015., odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja, kojom traže isplatu iznosa od 630.000,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude (točka I. izreke), naloženo tužiteljima naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 58.800,00 kn i tuženik je odbijen sa preostalim dijelom zahtjeva za naknadom parničnog troška (točka II. izreke).
2. Presudom Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-3183/2015-2 od 12. srpnja 2017., odbijena je žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda u točki I. i dosuđujućem dijelu točke II. izreke.
3. Protiv drugostupanjske presude reviziju su podnijeli tužitelji, zbog bitne povrede odredaba parničnoga postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP) s prijedlogom da se nižestupanjske presude preinače, a podredno ukinu.
4. Odgovor na reviziju nije podnesen.
5. Revizija je osnovana.
6. Sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP-a, revizijski sud ispituje pobijanu presudu u povodu podnesene revizije iz odredbe čl. 382. st. 1. ZPP-a, samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. Predmet spora je zahtjev za naknadom štete radi ubojstva supruga prvotužiteljice, oca drugotužitelja i sina trećetužiteljice, N. F., u ukupnom iznosu od 630.000,00 kn sa pripadajućim zateznim kamatama. Tužitelji drže da za utuženu štetu postoji odgovornost tuženika, na temelju Zakona o odgovornosti za štetu nastalu uslijed terorističkih akata i javnih demonstracija („Narodne novine“, broj 117/03 - dalje: ZOŠT), s obzirom na to da štetni događaj ima obilježja akta terora i nasilja, u smislu odredbe čl. 1. st. 1. ZOŠT-a, temeljem kojega postoji odštetna odgovornost Republike Hrvatske i to prema odredbi čl. 2. ZOŠT-a.
8. Nesporno je, da je ... u Z., prilikom atentata na I. P., smrtno stradao suprug prvotužiteljice, otac drugotužitelja, te sin trećetužiteljice pok. N. F., te da su u kaznenom postupku vođenim pred Županijskim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem K-US-66/09 presudom od 3. studenog 2010. koja je presuda djelomično potvrđena, a djelomično preinačena u odluci o visini kazne presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Kž-Us 22/11-11 od 8. veljače 2012., optuženici R. M., L. M., A. M., B. G. i S. Đ., proglašeni krivim i da su im izrečene višegodišnje kazne zatvora.
8.1. Uz nespornu činjenicu, da je taj čin imao veliki odjek u javnosti i da je ubojstvo bilo medijski popraćeno, kako u tisku tako i u drugim medijima i to ne samo u Republici Hrvatskoj već i u inozemstvu, utvrđuju sudovi, da iz rezultata dokaznog postupka proizlazi, kako je isključivi cilj toga čina bio naručeno ubojstvo I. P., a da je prednik tužitelja bio kolateralna žrtva. Zaključuju stoga nižestupanjski sudovi, da taj čin nije bio poduzet s ciljem teškog narušavanja javnog reda zastrašivanjem i osjećajem nesigurnosti građana, već radi ubojstva poznatog novinara I. P., (osobe koja je radi članaka koje je objavljivao i tema o kojima je pisao bio medijski eksponiran a i na drugi način je aktivno sudjelovao u sveukupnom društvenom životu). Navedeno i iz razloga, što su osobe počinitelji toga čina to učinile zbog obećanja da će im za to biti isplaćena naknada, unatoč tome što su počinitelji bili i morali biti svjesni da kao posljedica toga može doći do smrti, ranjavanja te oštećenja drugih osoba i imovine i što se doista radi o aktu nasilja.
8.2. Zaključak je nižestupanjskih sudova da ne postoji odgovornost tuženika za naknadu štete u smislu odredbe čl. 1. ZOŠT-a, s obzirom da ne proizlazi da bi se u konkretnom slučaju radilo o terorističkom aktu, slijedom čega odbijaju tužbeni zahtjev.
9. Odredbama ZOŠT-a (čl. 1. st. 1.) uređena je odgovornost za štetu počinjenu aktima terora i drugim aktima nasilja poduzetim s ciljem teškog narušavanja javnog reda zastrašivanjem i izazivanjem osjećaja nesigurnosti građana te uslijed demonstracija i drugih oblika masovnog izražavanja raspoloženja na javnim mjestima s time što se (prema odredbi st. 2. toga članka) u smislu toga Zakona, terorističinim aktom smatra osobito akt nasilja, izvršen u pravilu iz političkih pobuda s ciljem izazivanja straha, užasa i osjećaja osobne nesigurnosti građana.
9.1. Za ocjenu je li neki akt nasilja ima značenje terorističkoga akta, u smislu odredaba ZOŠT-a, nisu od značaja samo objektivna obilježja toga akta - nužno je da je riječ o aktu nasilja poduzetim s ciljem teškog narušavanja javnog reda zastrašivanjem i izazivanjem osjećaja nesigurnosti građana.
10. Shvaćanje izraženo u pobijanoj presudi, da predmetni događaj ne bi bio čin poduzet s ciljem teškog narušavanja javnog reda zastrašivanjem i osjećajem nesigurnosti građana, prema pravnom shvaćanju revizijskog suda nije jasno. Stoga u tom dijelu pobijana presuda nema jasne razloge, radi čega je u tom dijelu počinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.
10.1. Naime, sama činjenica da je cilj utuženog čina bilo ubojstvo jedne osobe, I. P., ne znači sama po sebi, da zbog toga ne bi bili ispunjeni uvjeti za odgovornost Republike Hrvatske prema odredbama ZOŠT-a. U konkretnoj situaciji, kada se radilo o ubojstvu javne osobe, novinara, urednika i vlasnika tjednika „N.“, te kada iz iskaza svjedoka proizlazi da se radi o ubojstvu zbog novinarskog rada (iskaze svjedoka sud prihvaća, osim u dijelu kvalifikacije čina kao terorističkog akta) tada se radi o obliku nasilja poduzetim s ciljem zastrašivanja i izazivanja osjećaja nesigurnosti i straha prema svakome tko propituje djelovanje određenih skupina ili pojedinaca. Pri tome je potrebno uzeti u obzir i način izvršenja ubojstva, autobombom na javnom mjestu, gdje postoji mogućnost stradavanja većeg broja ljudi, te da je na taj čin reagirala cjelokupna hrvatska javnost.
11. Stoga je, zbog počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka valjalo ukinuti presudu drugostupanjskog suda na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP-a i odlučiti kao u izreci.
12. U nastavku postupka sud drugog stupnja otklonit će počinjenu bitnu povredu, ponovno razmotriti žalbene prigovore tužitelja, te donijeti novu odluku o meritumu spora. Ujedno će isti odlučiti o cjelokupnim troškovima postupka, uključujući i troškove revizijskog postupka.
mr. sc. Dražen Jakovina, v.r.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.