REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj PR-1844/2025-62

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Moniki Ferić, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Zagreba, Margaretska 3, OIB: 02958272670, protiv I-tuženice VČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II-tuženika ČČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 11. studenog 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanih I- tuženice i II-tuženika, 10. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o radu koji su sklopili I-tuženica VČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II-tuženik ČČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] s početkom rada 9.1.2017.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da su I-tuženik i II- tuženik sklopili Ugovor o radu s početkom rada 9.1.2017. čija svrha nije bila obavljanje poslova u skladu s tim ugovorom, već isključivo ostvarivanje prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja za II-tuženika. Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje obavijestio je tužitelja dopisom od 02. lipnja 2023. godine KLASA: 140-01/21-41/87, da je prvotužena u određenim razdobljima prijavila u osiguranje i odjavila veći broj radnika te je izražena sumnja u njihovo fiktivno zapošljavanje radi ostvarivanja pogodnosti izvan sustava mirovinskog osiguranja (zdravstveno osiguranje, socijalne naknade) te da je za veći broj radnika to jedina prijava u Republici Hrvatskoj. Prvotužena je izvršila prijavu i odjavu u radni odnos za drugotuženog ČČ, OIB [osobni identifikacijski broj] u razdoblju od 09.01.2017. do 09.01.2017. godine (1 dan - prema rješenju HZMO Klasa: UP/I 140- 10/21- 03/03600307530 od 01.12.2021. godine), Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje sastavio je Zapisnik bez dokumentacije obveznika za Prvotuženu KLASA: 140-10/20-08/1481 kojim je izvršena kontrola podataka o kojima ovise prava iz mirovinskog osiguranja za radnike kod obveznika VČ za razdoblje od 02.01.2017. do 12.11.2021. godine. Kontrola je izvršena uvidom u prijavnoodjavnu evidenciju Zavoda i u dostupne podatke sustava Porezne uprave (JOPPD-prijave). Uvidom u evidenciju zavoda vidljivo je da je obveznica u kontroliranom razdoblju imala prijavljeno 49 radnika. Uvidom u dostupne podatke informacijskog sustava Porezne uprave, stanje računa poreznih obveznika, vidljivo je da nema evidentiranih JOPPD- prijava za kontrolirano razdoblje. Iz navedenog slijedi da za razdoblje od 02.01.2017. do 12.11.2021. godine obveznica nije predavala zakonom propisanu dokumentaciju za radnike, nema poslovne aktivnosti, stoga je svima gore navedenim radnicima upitan staž osiguranja. Prvotužena je sklopila ugovore o radu čija je svrha bila da drugotuženik i ostali koje je prijavila ostvare pravo na obvezno zdravstveno osiguranje u Republici Hrvatskoj a ne obavljanje radnog odnosa iz čega proizlazi da radni odnos nije zakonit (kao ni stečeni status osiguranika prema propisima o obveznom zdravstvenom osiguranju). Drugotuženik je u spornom razdoblju koristio sva prava iz zdravstvenog osiguranja te je tužitelju nastala šteta u vidu plaćanja troškova zdravstvene zaštite zdravstvenim ustanovama u Republici Hrvatskoj i inozemstvu te isplate rodiljnih naknada. Drugotuženik ČČ je u razdoblju od 09.01.2017. do 31.01.2023. godine ostvario trošak zdravstvene zaštite u iznosu od 55,76 eur / 420,15 kn. Članak 122. stavak 4. Zakon o obveznom zdravstvenom osiguranju (NN 80/13, 137/13, 98/19, 33/23) propisuje kako u slučaju sumnje da se podnesena prijava, odnosno utvrđen status osiguranika osnovom zaključenog ugovora o radu ne temelji na istinitom činjeničnom stanju i postojanju stvarnih okolnosti koje su osnova za stjecanje statusa u obveznom zdravstvenom osiguranju, odnosno da svrha zaključenog ugovora o radu nije bila obavljanje poslova u skladu s tim ugovorom već isključivo ostvarivanje prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja, Zavod ima pravo i obvezu, pokrenuti postupak pred nadležnim sudom za osporavanje tako zaključenog ugovora o radu. Članak 285. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22) propisuje da prividan ugovor nema učinka među ugovornim stranama, odnosno da je predmetni ugovor sklopljen radi zaobilaženja propisa, a ne obavljanje poslova prema sklopljenom ugovoru. Životno je nelogično da je prvotužena zaposlila u radni odnos toliki broj ljudi na kratak vremenski period, a da nije izvršavala zakonom propisane obveze u vidu podmirenja doprinosa, vođenja propisanih obrazaca itd. Stoga se nedvojbeno može zaključiti da se radi o simulaciji Ugovora o radu kao i da je isti sklopljen iz nedopuštenih pobuda, odnosno kako bi tuženi odjavom iz radnog odnosa stekli status osigurane osobe na teret sredstava tužitelja kao nezaposlene osobe kao i prava koja im pripadaju iz stečenog statusa osigurane osobe. Također, tijekom postupka navodi da je takav ugovor o radu protivan Ustavu RH, zakonu i moralu. Sukladno čl. 187. Zakona o parničnom postupku tužitelj ima pravni interes za podnošenje ove tužbe. Stoga tužbenim zahtjevom zahtijeva da sud utvrdi da je ugovor o radu kojeg su sklopili I. i II. tuženik s početkom rada 9.1.2017. ništetan.

2. I. i II. tuženik, iako im je tužba uredno dostavljena, nisu podnijeli odgovor na tužbu, a niti su pristupili na zakazana ročišta, niti se osporio tužbeni zahtjev i navode tužbe, već su se držali potpuno pasivno.

3. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u službene evidencije tužitelja i podatke HZMO, dopis HZMO od 2.3.2023., Rješenje HZMO, Potvrde o visini dohotka i primitaka Porezne uprave, te ostalu dokumentaciju u spisu.

4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno čl. 8 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 23/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

5. Na ročištu 11.11.2025. koje je održano u odsutnosti uredno pozvanog I. i II. tuženika, punomoćnik tužitelja je izjavio da nema daljnjih dokaznih prijedloga, odustao je od drugih dokaznih prijedloga, te je predložio zaključenje glavne rasprave, pa je sud zaključio glavnu raspravu.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnosti ugovora o radu kojeg su sklopili I. i II. tuženik, a budući tužitelj tijekom postupka tvrdi da je isti ništetan temeljem čl. 322. Zakona o obveznim odnosima, dalje: ZOO („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) i čl. 122. st. 4. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, dalje: ZOZO („Narodne novine“ br. 80/13, 137/13, 98/19, 33/23). Ove navode tužitelja, I. i II. tuženik nisu osporili.

7. Uvidom u službenu evidenciju tužitelja i podatke HZMO sud je utvrdio da je II-tuženik ČČ bio u radnom odnosu te je bio prijavljen na puno radno vrijeme kod fizičke osobe I-tuženice VČkućanstvo od 9.1.2017. do 9.1.2017., a nakon tog razdoblja više nema evidentiranih prijava na HZMO.

8. Iz Potvrde o visini dohotka i primitaka Porezne uprave proizlazi da II-tuženik ČČ za siječanj 2017. nije ostvario nikakve dohotke, primitke, te poreze i prireze.

9. Iz službenih evidencija tužitelja proizlazi da je II-tuženik ČČ u razdoblju od 09.01.2017. do 31.01.2023. godine ostvario trošak zdravstvene zaštite u iznosu od 55,76 eur / 420,15 kn.

10. Iz dopisa HZMO upućenog tužitelju od 2.3.2023. proizlazi da je HZMO proveo postupak nadzora u nekoliko kućanstva, među kojima je i obveznik I-tuženica VČ iz [adresa], te je utvrđeno da je ista u određenom razdoblju prijavila u osiguranje i odjavila veći broj radnika, među kojima je i II-tužitelj ČČ, a budući su radnici prijavljeni na kratko razdoblje, izražena je sumnja u njihovo fiktivno zapošljavanje radi pogodnosti izvan sustava mirovinskog osiguranja (zdravstveno osiguranje, socijalna naknada), tim više što je za veći broj radnika to jedina prijava u RH, te je sukladno tome proveden upravni postupak.

11. Uvidom u Rješenje HZMO od 1.12.2021. sud je utvrdio da je poništena prijava o prestanku svojstva osiguranika iz mirovinskog osiguranja uspostavljena za ČČ s danom 13.1.2017. kod privatnog poslodavca VČ kućanstvo u [adresa], te se utvrđuje novi datum prestanka svojstva osiguranika iz mirovinskog osiguranja s danom 9.1.2017. kod istog poslodavca, te mu se razdoblje od 10.1.2017. do 13.1.2017. ne priznaje u staž osiguranja, a to iz razloga što od strane poslodavca UČkućanstvo nema evidentiranih izvješća o primicima, porezu na dohodak i prirezu te doprinosima za obvezna osiguranja, te nema evidentiranih obrazaca JOPPD obrazaca pri nadležnoj Poreznoj upravi na temelju kojih se ostvaruju prava iz mirovinskog osiguranja.

12. Tužitelj tvrdi da je ugovor o radu koji su sklopili I. i II. tuženik s početkom rada 9 1.2017. ništetan jer je isti protivan Ustavu RH i moralu, te isti nije sklopljen radi obavljanja poslova II-tuženika kod I-tuženika, već je sklopljen radi stjecanja statusa osigurane osobe II-tuženika nakon što je II-tuženik odjavljen iz radnog odnosa.

13. Prema čl. 122. st. 4. ZOZO propisano je da u slučaju sumnje da se podnesena prijava, odnosno utvrđen status osiguranika osnovom zaključenog ugovora o radu ne temelji na istinitom činjeničnom stanju i postojanju stvarnih okolnosti koje su osnova za stjecanje statusa u obveznom zdravstvenom osiguranju, odnosno da svrha zaključenog ugovora o radu nije bila obavljanje poslova u skladu s tim ugovorom već isključivo ostvarivanje prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja, Zavod ima pravo i obvezu, pokrenuti postupak pred nadležnim sudom za osporavanje tako zaključenog ugovora o radu.

14. Prema čl. 10. Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 93/2014, dalje: ZR) propisano je da se radni odnos zasniva ugovorom o radu, a čl. 14. st. 1. ZR propisano je da se ugovor o radu sklapa u pisanom obliku. Sukladno čl. 14. st. 2. ZR propust ugovornih strana da sklope ugovor o radu u pisanom obliku, ne utječe na postojanje i valjanost tog ugovora.

15. Prema čl. 322. ZOO-a propisano je da je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

16. Svrha zasnivanja radnog odnosa i sklapanja ugovora o radu je obavljanje poslova radnog mjesta od strane radnika za poslodavca sukladno ugovoru o radu. Naime, sukladno čl. 7. st. 1. ZR poslodavac je obvezan u radnom odnosu radniku dati posao i za obavljeni rad mu isplatiti plaću, a radnik je obvezan prema uputama poslodavca, u skladu s naravi i vrstom posla, osobno obavljati preuzeti posao.

17. Iako parnične stranke nisu dostavile u spis pisani ugovor o radu između I. tuženika i II. tuženika, sud je zaključio da je II. tuženik bio u radnom odnosu kod I. tuženika jer iz evidencija HZZO i HZMO proizlazi da je osnova osiguranja radni odnos. S obzirom da se radni odnos zasniva ugovorom o radu, ugovor o radu od 9.1.2017. između I-tuženika i II-tuženika proizveo je pravne učinke koji se sastoje u stjecanju svojstva osiguranika II. tuženika kod tužitelja temeljem radnog odnosa kod I. tuženika.

18. Međutim, polazeći od utvrđenja da između I-tuženika i II-tuženika nije sklopljen pisani ugovor o radu, da je radni odnos II. tuženika kod I. tuženika trajao samo jedan dan, da je I-tuženica fizička osoba bez poslovne aktivnosti, da I-tuženica nije II-tuženiku isplatila plaću za obavljeni rad kao i duže poreze, prireze i doprinose iz čega sud zaključuje da II-tuženik niti nije obavljao nikakav rad za I-tuženicu, a što je osnovna svrha zasnivanja radnog odnosa, sud je zaključio da I-tuženik i II-tuženik nisu sklopili ugovor o radu u svrhu obavljanja poslova II. tuženika kao radnika kod I. tuženika kao poslodavca za određenu plaću, već je svrha zasnivanja radnog odnosa bila isključivo stjecanje svojstva osiguranika II-tuženika kod tužitelja, a temeljem čega je II-tuženik i koristio određene usluge iz zdravstvenog osiguranja na teret tužitelja. Stoga je ovaj sud zaključio da je ugovor o radu temeljem kojeg je II-tuženik bio prijavljen u radni odnos kod I-tuženika u razdoblju od 9.1.2017. do 9.1.2017., ništetan jer je protivan moralu te je suprotan čl. 7. st. 1. ZR u vezi sa čl. 122. st. 4. ZOZO, i čl. 322. ZOO. Slijedom navedenog sud je odlučio kao u izreci presude.

U Zagrebu, 10. prosinca 2025.

Sudac:

Monika Ferić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno u 5 primjeraka putem ovog suda u roku od 15 dana.

DNA:

1. Tužitelju

2. I tuženici

3. II tuženiku

4. Spis