Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-11238/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Nediljka Bobana kao predsjednika vijeća, te Karmen Novak-Hrgović i Davorka Kučana, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Marcele Soljačić-Prester u svojstvu više sudske savjetnice, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika OV, zbog prekršaja iz članka 199. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22 i 114/22) i zbog prekršaja iz članka 51. stavka 5. cit Zakona, uz primjenu članka 293. stavka 1. istog Zakona, odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zadarske, Postaje prometne policije Zadar, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Zadru od 23. lipnja 2025., poslovni broj: Pp-3902/2024-12, na sjednici vijeća održanoj 10. prosinca 2025.,

p r e s u d i o j e:

I. Djelomično se prihvaća žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zadarske, Postaje prometne policije Zadar, te se preinačuje prvostupanjska presuda u odluci o kazni, tako da se okrivljeniku OV za djelo prekršaja iz članka 199. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama činjenično opisanog pod točkom 1) izreke utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 25 (dvadesetpet) dana, s time da će se na temelju članka 40. Prekršajnog zakona u izrečenu kaznu zatvora uračunati vrijeme zadržavanja od strane Policijske uprave zadarske, Postaje prometne policije Zadar i to na temelju izvješća o uhićenju od 27. srpnja 2024. od 4,50 sati pa do 27. srpnja 2024. u 14,00 sati kao 1 (jedan) dan zatvora te zadržavanje po rješenju ovog suda broj Pp 3902/2024 od 27. srpnja od 18,00 sati do 1. kolovoza 2024. u 18,00 sati kao 5 (pet) dana zatvora, odnosno ukupno 6 (šest) dana zatvora, tako da okrivljenik ima za izdržati još 19 (devetnaest) dana zatvora.

II. U ostalom dijelu odbija se kao neosnovana žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zadarske, Postaje prometne policije Zadar te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje pobijana presuda.

Obrazloženje:

1. Pobijanom presudom okrivljenik je proglašen krivim zbog prekršaja iz članka 199. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i zbog prekršaja iz članka 51. stavka 5. cit. Zakona uz primjenu članka 293. stavka 1. istog Zakona, činjenično opisanih u izreci, te mu je za djelo iz članka 199. stavka 8. cit. Zakona izrečena kazna zatvora u trajanju od 25 dana s time da se okrivljeniku temeljem članka 44. Prekršajnog zakona primjenjuje uvjetna osuda za vrijeme od 10 mjeseci, s time da će se na temelju članka 40. stavka 1. Prekršajnog zakona okrivljeniku u slučaju opoziva uvjetne osude u kaznu zatvora uračunati vrijeme zadržavanja od strane Policijske uprave zadarske, Postaje prometne policije Zadar na temelju Izviješća o uhićenju od 27. srpnja 2024. od 04,50 sati do 27. srpnja 2024. u 14,00 sati kao 1 dan zatvora te zadržavanje po rješenju Općinskog suda u Zadru broj: Pp 3902/2024 od 27. srpnja od 18,00 sati do 1. kolovoza 2024. u 18,00 sati kao 5 dana zatvora, odnosno ukupno 6 dana zatvora, dok mu je za prekršaj iz članka 51. stavka 5. cit. Zakona o sigurnosti prometa na cestama uz primjenu članka 293. stavka 1. istog Zakona izrečena novčana kazna u iznosu od 260,00 eura.

2. Na temelju odredbe članka 58. Prekršajnog zakona okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 2 mjeseca u trajanje koje mjere će se uračunati vrijeme oduzimanja vozačke dozvole od strane policije.

3. Nadalje odbijen je prijedlog tužitelja za oduzimanjem privremeno oduzetog vozila te je odlučeno da se okrivljeniku ima vratiti osobno vozilo marke Mercedes C klase, crne boje, broja šasije: [broj šasije] registarske oznake [registarska oznaka], a koji predmet mu je oduzet na temelju potvrde o privremenom oduzimanju predmeta Policijske uprave zadarske, Postaje prometne policije broj 00241119 od 27. srpnja 2024., a s kojim je počinio navedeno djelo prekršaja, te mu je navedeno vozilo potrebno vratiti u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude.

4. Istom presudom okrivljenik je obvezan naknaditi trošak postupka u iznosu od 14,00 eura.

5. Protiv te presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama i zbog odluke o vraćanju predmeta.

6. U žalbi žalitelj navodi da se odlukom o kazni za prekršaj iz članka 199. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama imajući u vidu podatke o osuđivanosti okrivljenika, stupanj krivnje i opasnosti djela i druge okolnosti ovog slučaja uvjetnom osudom u ovom slučaju neće postići opća svrha prekršajnopravnih sankcija i svrha kažnjavanja. Pritom se posebno naglašava da je okrivljenik pravomoćnom presudom Općinskog suda u Zadru, posl. broj Pp-3965/2023 od 22. prosinca 2003., a potvrđenom odlukom Visokog prekršajnog suda RH, posl. broj Ppž-8636/2024 od 6. veljače 2025. za djelo prekršaja iz članka 282. stavka 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama uvjetno osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 30 dana, uz rok kušnje od 12 mjeseci, te mu je citiranom odlukom izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja vozilima svih kategorija u trajanju od 6 mjeseci, pa je prema stavu tužitelja zaštitnom mjerom potrebno i sada obuhvatiti sve kategorije vozila u zakonom predviđenom maksimalnom trajanju. Predlaže da se okrivljeniku za prekršaj iz članka 199. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama izrekne bezuvjetna kazna zatvora u trajanju od 30 dana, zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima svih kategorija u trajanju od dvije godine, i da mu se temeljem članka 76. a Prekršajnog zakona trajno oduzme predmetno vozilo.

7. Žalba je djelomično osnovana.

8. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) uz ocjenu navoda žalbe, ovaj sud je utvrdio da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

9. Naime, glede odluke o kazni, imajući u vidu da je okrivljenik već kažnjavan za najteže prekršaje i to iz članka 282. stavka 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama za koji mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od 30 dana s time da mu je temeljem članka 44. Prekršajnog zakona primijenjena uvjetna osuda pa se izvršenje kazne zatvora odgađa za 12 mjeseci, evidentno je da nikakve sankcije ne djeluju na okrivljenika i ne sprečavaju ga u ponovnom činjenju najtežih djela. Počinjeni prekršaji spadaju u najteže prometne prekršaje i predstavljaju izrazitu opasnost za druge sudionike u prometu i njihovu imovinu te često rezultiraju teškim posljedicama koji prekršaji u svezi s ranijim ponašanjem dovode do zaključka da se radi o upornom, drskom i bezobzirnom ponašanju okrivljenika, kojim dovodi u pitanje živote, zdravlje i imovinu drugih sudionika u prometu, pa osnovano žalitelj ističe da prvostupanjski sud prilikom odmjeravanja vrste i visine kazne okrivljeniku nije pravilno cijenio njegovo ranije ponašanje, s obzirom da se radi o teškom prekršaju iz članka 282. stavka 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kao i ponašanje nakon počinjenja djela (Odluka Visokog prekršajnog suda Ppž-8636/2024.u koju je ovaj sud izvršio uvid pravomoćna 6. veljače 2025.) Naime, pri takvom utvrđenju glede ranijeg ponašanja okrivljenika u prometu, nisu ostvareni uvjeti za izricanje uvjetne osude u ovom predmetu, kako to ističe i žalitelj. Budući da se ranijim izricanjem uvjetne osude očito nije ostvarila svrha kažnjavanja i utjecalo na počinitelja da se kloni činjenja najtežih prometnih prekršaja, da je postupao s izravnom namjerom, te da i dalje pokazuje ustrajnost u njihovu činjenju, to je ovaj Sud mišljenja da je okrivljeniku trebalo izreći kaznu zatvora za navedeni prekršaj, pa je prihvaćanjem žalbe tužitelja, a imajući na umu posebnim zakonom propisanu kaznu za cit. prekršaje (od 1.320,00 do 2.650,00 eura ili kazna zatvora u trajanju do 60 dana), težinu djela i opasnost sudjelovanja u prometu za druge sudionike u prometu, izrekao kaznu zatvora u trajanju od 25 dana za predmetni prekršaj, kao u izreci ove presude. Naime, ovaj Sud je mišljenja da će se izricanjem kazne zatvora postići svrha kažnjavanja i utjecati na okrivljenika i ostale da ubuduće ne čine takve prekršaje.

10. Dakle, sud je prihvatio žalbu tužitelja za izricanjem bezuvjetne kazne zatvora, smatrajući da će se ovako izrečenom kaznom zatvora, a imajući u vidu sve okolnosti konkretnog slučaja, postići opća svrha prekršajnopravnih sankcija.

11. Nadalje, suprotno žalbenim navodima, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da ne postoje zakonski uvjeti za trajno oduzimanje vozila.

12. Prvostupanjski sud je u konkretnom slučaju pravilno odbio prijedlog tužitelja za oduzimanjem gore navedenog vozila. Naime, iz prvostupanjskog spisa proizlazi da je okrivljenik do sada bio kažnjavan novčanom kaznom za prekršaj iz članka 199. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, u odnosu na koji prekršaj je nastupila rehabilitacija, te je samo kažnjavan za prekršaj iz članka 282. stavka 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, dakle okrivljenik nije kažnjavan više od jedanput za prometni prekršaj, koji bi bio relevantan za oduzimanje vozila, s obzirom da u smislu članka 229. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama mora biti najmanje dva puta pravomoćno kažnjen za prekršaje navedene u tom stavku, da bi mu se moglo oduzeti privremeno oduzeto vozilo, pa je i ovaj sud mišljenja da pri takvom stanju stvari nisu ostvareni uvjeti iz članka 76.a stavka 1. Prekršajnog zakona, a pri tome imajući na umu i načelo razmjernosti koje se primjenjuje kod svakog ograničenja slobode ili prava, sukladno članku 16. stavku 2. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj: 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10 i 5/14), kao i mjerodavnih odredbi konvencijskog prava, koje mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju, a što je valjano obrazložio prvostupanjski sud, s kojim razlozima se slaže i vijeće ovog suda.

12. Također ovaj sud smatra da je odluka o zaštitnoj mjeri pravilno izrečena i dobro obrazložena od strane prvostupanjskog suda, a sa kojima razlozima se slaže i ovaj sud. Činjenica izricanja zaštitne mjere svih kategorija u trajanju od 6 mjeseci u odluci na koju se poziva žalitelj nije od nikakvog utjecaja na izricanje zaštitne mjere u ovom predmetu, niti je obvezujuća za prvostupanjskog suda da istu takvu mjeru izrekne i u ovom predmetu.

13. Iz izloženih razloga, trebalo je žalbu tužitelja glede odluke o vraćanju vozila i izricanja zaštitne mjere odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 10. prosinca 2025.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Marcela Soljačić-Prester, v.r.

Nediljko Boban, v.r.

Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Zadru 5 otpravaka: za spis, okrivljenika i tužitelja.