Posl. br. P-968/2023-30

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZLATARU

Stalna služba u Donjoj Stubici

Matenačka 3/I, Donja Stubica

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zlataru Stalna služba u Donjoj Stubici po sucu Jeleni Habulin kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice TŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa Maks Skendžić, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika ZAGREBAČKA BANKA d.d., Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb, OIB 92963223473, kojeg zastupa odvjetnik Kruno Knežević i ostali odvjetnici iz OD Metelko, Knežević & partneri d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene 29. listopada 2025., u prisutnosti punomoćnika tužiteljice, odvjetnika Maksa Skendžića te zz punomoćnice tuženika, odvjetničke vježbenice ČŠ, dana 10. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se ništetnim i bez pravnog učinka dio odredaba sadržanih u člancima 1. i 6. Ugovora o kreditu za kupnju motornog vozila broj: 3214169940/08 od 22.08.2008. godine solemniziran po javnom bilježniku Zoranu Jelaviću iz Zagreba, Hrvatskog proljeća 40/II, posl.br. OV-14704/2008, u dijelu koji se odnosi na otplatu kredita u kunskoj protuvrijednosti, a prema srednjem tečaju za CHF tečajne liste HNB-a važećem na dan korištenja kredita i na dan dospijeća.

II Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB 92963223473 da isplati tužiteljici TŠ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], preplaćeni iznos s osnove valutne klauzule u iznosu od 2.435,85 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 0,66 EUR od 05.09.2008. do isplate,

- na iznos od 5,35 EUR od 13.10.2008. do isplate,

- na iznos od 5,96 EUR od 11.11.2008. do isplate,

- na iznos od 2,90 EUR od 15.12.2008. do isplate,

- na iznos od 9,04 EUR od 09.01.2009. do isplate,

- na iznos od 10,27 EUR od 11.02.2009. do isplate,

- na iznos od 8,13 EUR od 14.03.2009. do isplate,

- na iznos od 8,73 EUR od 15.04.2009. do isplate,

- na iznos od 8,90 EUR od 13.05.2009. do isplate,

- na iznos od 8,20 EUR od 08.06.2009. do isplate,

- na iznos od 8,31 EUR od 14.07.2009. do isplate,

- na iznos od 6,97 EUR od 14.08.2009. do isplate,

- na iznos od 8,31 EUR od 14.09.2009. do isplate,

- na iznos od 7,18 EUR od 14.10.2009. do isplate,

- na iznos od 8,00 EUR od 13.11.2009. do isplate,

- na iznos od 7,90 EUR od 15.12.2009. do isplate,

- na iznos od 10,07 EUR od 15.01.2010. do isplate,

- na iznos od 11,47 EUR od 14.02.2010. do isplate,

- na iznos od 11,16 EUR od 13.03.2010. do isplate,

- na iznos od 12,90 EUR od 12.04.2010. do isplate,

- na iznos od 13,39 EUR od 11.05.2010. do isplate,

- na iznos od 15,63 EUR od 15.06.2010. do isplate,

- na iznos od 18,92 EUR od 13.07.2010. do isplate,

- na iznos od 18,52 EUR od 14.08.2010. do isplate,

- na iznos od 23,43 EUR od 13.09.2010. do isplate,

- na iznos od 20,87 EUR od 14.10.2010. do isplate,

- na iznos od 21,96 EUR od 12.11.2010. do isplate,

- na iznos od 25,55 EUR od 14.12.2010. do isplate,

- na iznos od 30,33 EUR od 11.01.2011. do isplate,

- na iznos od 24,23 EUR od 13.02.2011. do isplate,

- na iznos od 26,12 EUR od 11.03.2011. do isplate,

- na iznos od 24,57 EUR od 13.04.2011. do isplate,

- na iznos od 28,26 EUR od 15.05.2011. do isplate,

- na iznos od 34,71 EUR od 14.06.2011. do isplate,

- na iznos od 39,95 EUR od 15.07.2011. do isplate,

- na iznos od 46,52 EUR od 06.08.2011. do isplate,

- na iznos od 35,78 EUR od 13.09.2011. do isplate,

- na iznos od 32,67 EUR od 11.10.2011. do isplate,

- na iznos od 32,68 EUR od 14.11.2011. do isplate,

- na iznos od 33,15 EUR od 15.12.2011. do isplate,

- na iznos od 35,79 EUR od 12.01.2012. do isplate,

- na iznos od 37,20 EUR od 15.02.2012. do isplate,

- na iznos od 36,80 EUR od 14.03.2012. do isplate,

- na iznos od 36,03 EUR od 15.04.2012. do isplate,

- na iznos od 36,55 EUR od 15.05.2012. do isplate,

- na iznos od 37,32 EUR od 13.06.2012. do isplate,

- na iznos od 36,29 EUR od 11.07.2012. do isplate,

- na iznos od 36,48 EUR od 13.08.2012. do isplate,

- na iznos od 34,37 EUR od 11.09.2012. do isplate,

- na iznos od 35,14 EUR od 11.10.2012. do isplate,

- na iznos od 36,74 EUR od 15.11.2012. do isplate,

- na iznos od 36,30 EUR od 11.12.2012. do isplate,

- na iznos od 36,11 EUR od 14.01.2013. do isplate,

- na iznos od 34,11 EUR od 14.02.2013. do isplate,

- na iznos od 34,77 EUR od 18.03.2013. do isplate,

- na iznos od 36,70 EUR od 13.04.2013. do isplate,

- na iznos od 33,45 EUR od 14.05.2013. do isplate,

- na iznos od 33,17 EUR od 11.06.2013. do isplate,

- na iznos od 33,27 EUR od 15.07.2013. do isplate,

- na iznos od 33,37 EUR od 12.08.2013. do isplate,

- na iznos od 34,11 EUR od 15.09.2013. do isplate,

- na iznos od 35,92 EUR od 09.10.2013. do isplate,

- na iznos od 35,25 EUR od 15.11.2013. do isplate,

- na iznos od 36,58 EUR od 16.12.2013. do isplate,

- na iznos od 35,18 EUR od 13.01.2014. do isplate,

- na iznos od 36,88 EUR od 15.02.2014. do isplate,

- na iznos od 37,71 EUR od 16.03.2014. do isplate,

- na iznos od 37,05 EUR od 14.04.2014. do isplate,

- na iznos od 35,95 EUR od 15.05.2014. do isplate,

- na iznos od 35,94 EUR od 10.06.2014. do isplate,

- na iznos od 36,30 EUR od 07.07.2014. do isplate,

- na iznos od 37,45 EUR od 13.08.2014. do isplate,

- na iznos od 37,65 EUR od 15.09.2014. do isplate,

- na iznos od 38,28 EUR od 15.10.2014. do isplate,

- na iznos od 39,19 EUR od 15.11.2014. do isplate,

- na iznos od 39,23 EUR od 12.12.2014. do isplate,

- na iznos od 39,46 EUR od 14.01.2015. do isplate,

- na iznos od 57,16 EUR od 15.02.2015. do isplate,

- na iznos od 54,87 EUR od 14.03.2015. do isplate,

- na iznos od 58,24 EUR od 16.04.2015. do isplate,

- na iznos od 56,49 EUR od 16.05.2015. do isplate,

- na iznos od 56,19 EUR od 16.06.2015. do isplate,

- na iznos od 56,66 EUR od 16.07.2015. do isplate,

- na iznos od 50,50 EUR od 16.08.2015. do isplate, po stopi koja se do 31. srpnja 2015. godine određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023., pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referente stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III Odbija se tužiteljica s dijelom zahtjeva za kamate na dosuđene iznose pod točkom I izreke ove presude za razdoblje od dospijeća svakog pojedinog anuiteta do dana plaćanja svakog pojedinog anuiteta.

IV Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKA BANKA d.d., iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB 92963223473 da tužiteljici TŠ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], naknadi troškova parničnog postupka u iznosu od 1.600,00 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 10.prosinca 2025.godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referente stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužiteljica u tužbi i podnesku od 06.rujna 2023.godine navodi da je s tuženikom sklopila Ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila broj 3214169940/08 kojim ugovorom joj je tuženik kao korisniku kredita odobrio i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti od 9.790,57 CHF, prema srednjem tečaju HNB-a važećem na dan isplate, a ona se tuženiku obvezala kredit vratiti u 84 mjesečna anuiteta plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika važećem na dan dospijeća, uz redovnu kamatnu stopu koja je Ugovorom određena kao promjenjiva, te da je ona kredit u cijelosti otpaltilada

2.Ističe da predmetni Ugovor o kreditu sadrži valutnu klauzulu u CHF te je konkretno u odredbama članka 1. u vezi s točkom 6. Ugovora o kreditu ugovorena otplata u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem deviznom tečaju Kreditora na dan dospijeća kredita. Na dan stavljanja predmetnog kredita u otplatu sukladno Ugovoru o kreditu, tužitelj je plaćao mjesečni anuitet u kunskoj protuvrijednosti CHF u iznosu od 146,82 CHF, međutim, budući da je isti rapidno rastao zbog porasta tečaja CHF-a odnosno radi primjene valutne klauzule, iznos mjesečnog anuiteta u kunama se također uvelike povećao, a da nju prilikom ugovaranja kredita tuženik ni na koji način nije informirao o valuti CHF te rizicima takvog ugovaranja. Dodaje da sam Ugovor o kreditu ne sadrži razloge određenja valutne klauzule niti su u istome vidljivi kriteriji na temelju kojih bi tužiteljica kao prosječni potrošač koji ne raspolaže stručnim znanjem, mogla predvidjeti predmetne ekonomske i financijske posljedice. Da je tuženik adekvatno informirao i na razumljiv način obavijestio tužiteljicu o svim bitnim razlozima i rizicima takvog ugovaranja, te da ju je upoznao sa činjenicom da Hrvatska narodna banke ne štiti tečaj kune prema švicarskom franku onako kako to čini u odnosu prema euru, kao i činjenicu kako je uz valutnu klauzulu u švicarskim francima vezan rizik „Valute utočišta", koji rizik ne postoji kod valutne klauzule u eurima, tužiteljica zasigurno ne bi pristala na sklapanje takvog pravnog posla.

3.Nadalje navodi da je odlukom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu iz Presude posl.br. Pž-6632/2017 od 14. 1ipnja 2018. godine, kojom se potvrđuje Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, posl.br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013. godine utvrđeno da su Zagrebačka banka d.d., kao i ostale tužene banke, povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - i to ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja predmetnih Ugovora nisu potrošače kao trgovci u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih Ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, te su time postupile suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima.

4.Kako je navedena presuda donesena povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, to se tužiteljica u ovom predmetu poziva na pravna utvrđenja sadržana u navedenoj presudi, te predlaže da sud donese presudu kojom će utvrditi da su ništetne odredbe predmetnog ugovora o kreditu sklopljenog između stranaka u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula vezana za CHF a, te naložiti tuženiku da joj isplati preplaćene iznosa anuiteta i to kao razliku između iznosa kojeg je platila na temelju obračuna promjene valute po srednjem tečaju HNB-a i iznosa obračunatog prema početnom tečaju CHF, u iznosu koji će precizirati nakon što joj tuženik dostavi potrebu dokumentaciju, kao i da joj naknadi troškove postupka, sa zateznom kamatom .

5.Nakon što je tuženik dostavio potrebnu dokumentaciju tužiteljica je podneskom od 06.09.2023.g., prije nego što je tužba tuženiku dostavljena na odgovor, precizirala zahtjev za isplatu te potražuje iznos od 2.302.81 euro sa zateznim kamatama od dana plaćanja svakog pojedinog anuiteta.

6.Po provedenom financijskom vještačenju tužiteljica je podneskom od 08.siječnja 2025.g. precizirala tužbeni zahtjev te potražuje iznos od 2.435,85 eura zajedno sa zateznom kamatom tekućom od plaćanja svakog pojedinog anuiteta i ostaje kod zahtjeva za troškove i kod zahtjeva za utvrđenje ništetnosti.

7.U odgovoru na tužbu tuženik ne osporava da su stranke 22.08. 2008. godine sklopile ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila ,kojim je on stavio tužiteljici na raspolaganje kredit u iznosu kunske protuvrijednosti 9.747,82 CHF, ali osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti.

8.Tuženik ističe da tužiteljica nije dokazala da je potrošač, niti da se sredstvima kredita koristila isključivo za potrošačke svrhe, te dodaje da je tužiteljica u ovom postupku dužna dokazati svoj status potrošača.

9.Tuženik ističe prigovor zastare, te navodi da se ima primijeniti trogodišnji zastarni rok imajući u vidu plaćanja koja je tužiteljica vršila po uvećanim anuitetima, te dodaje da čak i kad bi se primijenili dulji zastarni rokovi (5 godina), da bi za sva potraživanja dospjela prije 12.06.2018. nastupila zastara.

10.Nadalje, tuženik smatra da su presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017. od 14.06.2018. i odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 03. rujna 2019., poslovni broj Rev 2221/2018. u dijelu u kojem se utvrđuje da je tuženik povrijedio kolektivne interese potrošača ugovarajući valutnu klauzulu uz koju je vezana glavnica švicarski franak nepravilne i nezakonite, jer je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli prema odlukama suda EU isključena od ispitivanja poštenosti/nepoštenosti, iz razloga što je ista odraz zakonske odredbe članka 22. Zakona o obveznim odnosima.

11.Tuženik navodi da je tužiteljica slobodnom voljom sklopila ugovor s valutnom klauzulom u CHF, te da su joj prilikom sklapanja ugovora uručeni i opći akti kreditora, te da se tužiteljica svojim potpisom usuglasila sa svim odredbama ugovora o kreditu i uručenim općim aktima, te su joj prije, prilikom i za vrijeme sklapanja predmetnog ugovora bile dostupne sve informacije na takav način da je ona mogala shvatiti ekonomske posljedice ugovaranja kredita u kojem se glavnica kredita veže za valutu švicarski franak, te je on tužiteljicu, kao i općenito potrošače upozoravao i informirao o valutnoj klauzuli na više različitih načina.

12.Naime, u samom ugovoru je navedeno da će se povrat obveza iz ugovora obračunavati po srednjem tečaju HNB-a za CHF, te je korisnik kredita upoznat s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama, a koji može nastati uslijed promjena tečaja, te su tužitelju prilikom solemnizacije ugovora pojašnjena prava i obveze koje iz ugovora proizlaze, a tužiteljica je i potvrdila svojim potpisom da ju je tuženik informirao o posljedicama i svim eventualnim rizicima tečaja.

13.Nadalje, tuženik osporava i zahtjev za zatezne kamate od dana plaćanja, te smatra da bi u slučaju da sud utvrdi da je zahtjev osnovan, a što on osporava u cijelosti, zatezne kamate trebale teći od dana podnošenja zahtjeva budući je on savjesni stjecatelj. Stoga tuženik predlaže tužiteljicu u cijelosti odbiti s tužbenim zahtjevom uz naknadu troškova postupka.

14.U toku postupka izvršen je uvid u obavijest o isplati kredita od 25.08.2008., u ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila broj 3214169940/08 od 22.08.2008. godine, u promet po kreditu, u pregled promjena kamatnih stopa po navedenom kreditu, u otplatni plan , saslušana je tužiteljica i provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o.

15.Prvi precizirani tužbeni zahtjev je osnovan.

16.Nesporna je činjenica da su tužiteljica , kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor, sklopili 22.08.2008. godine ugovor o o kreditu za kupnju motornog vozila kojim se tuženik obvezao staviti tužiteljici na raspolaganje iznos od 9.747,84 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a važećeg na dan isplate, dok se tužiteljica obvezala isti iznos vratiti s pripadajućim kamatama u vrijeme i na način utvrđen ugovorom u 84 mjesečna anuiteta; plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB- a za CHF, važećem na dan plaćanja, a prema otplatnom planu. Isto tako, nije sporno da je u ugovoru navedno da je namjena kredita kupnja vozila Renault Clio, te da je isplate izvršena prodavatelju Auto kući Baotić d.o.o. .

17.Nadalje nesporno je da je tužiteljica u cijelosti ispunila svoje obveze po kreditu, te da je kredit otplaćen.

18.Isto tako nije sporno da se radilo o tipskom ugovoru, kakav je tuženik u to vrijeme sklapao s većim brojem korisnika kredita.

19.Iz iskaza tužiteljice utvrđeno je da je ona sam digla kredit u CHF za kupnju automobila 2008. godine kod Zagrebačke banke, s rokom otplate od sedam godina te je kredit u cijelosti otplaćen. O kupnji vozila pregovarala je s Auto kućom Baotić te su joj oni dali informaciju o tome koja joj je dokumentacija potrebna i uputili ju u banku na sklapanje ugovora , time da joj nitko u Auto kući nije govorio o valuti u kojoj će kredit biti isplaćen, samo je bila dogovorena ukupna visina kredita koja je iznosila oko 43.000,00 kuna.Tužiteljica navodi da je ona klijent tuženika od 1993.g. i da preko tužnika prima i svoj osobni dohodak te ističe da ona s tuženikom nije pregovarala o nikakvim odredbama ugovora već joj je isti bio prezentiran kao gotov proizvod na potpis, te dodaje da je ona pročitala ugovor, što se tiče njezinih osobnih podataka, iznosa kredita i roka otplate, a ne sjeća se da li je čitala ugovor vezano za kamatnu stopu i visinu mjesečne rate.Rata joj je u početku iznosila nekih 600,00 kuna da bi kasnije narasla i preko 1.000,00 kuna, što je za nju bilo znatno financijsko opterećenje, jer je smatrala da je s obzirom na razliku u mjesečnoj rati mogla kupiti novi, a ne rabljeni auto. Na upit tuženika da li je a s obzirom na svoje znanje bila svjesna što znači pojam valutne klauzule, tužiteljica je odgovarila da je općenito znala što taj pojam predstavlja, ali o tome nije previše razmišljala.

20.Sud je prihvatio životan i logičan iskaz tužiteljice da je sredstvima kredita kupila osobno vozilo, pa kako je ona ugovor sklopila kao fizička osoba, to je logično da je vozilo kupila za svoje privatne potrebe, a ne za obavljanje zanimanja ili poslovne aktivnosti , a tuženik ničim nije dokazao suprotno, niti je predložio dokaze na tu okolnost.

21.Stoga su neosnovani navodi tuženika kojima on tužiteljici osporava svojstvo potrošača u smislu članka 3. Zakona o zaštiti potrošača, jer je uvidom u sporni ugovor o namjenskom kreditu utvrđeno da je isti sklopila TŠ kao fizička osoba za kupnju motornog vozila, a prema odredbi članka 3. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora, potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao i djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti, dakle, tužiteljica je vozilo kupila kao fizička osoba, te iz provedenog postupka ničim nije utvrđeno da je vozilo kupljeno za obavljanje zanimanja ili poslovne aktivnosti, pa se stoga radilo o potrošačkom ugovoru i ovaj sud je stoga u ovome postupku vezan pravnim utvrđenjima iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012. od 04.07.2013.

22.Tužiteljica ima pravni interes za vođenje ovog postupka, te da sud utvrdi da li su ništetne odredbe ugovora o kreditu kojima je ugovorena valutna klauzula, iako je kredit otplaćen, budući da se temeljem odredbe čl. 328. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. 29/18., 126/21.,114/22.,156/22.,155/23 – dalje ZOO) pravo na isticanje ništetnosti ne gasi, te temeljem čl. 327. ZOO-a, na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozvati svaka zainteresirana stranka, a tužiteljica ima pravni interes za vođenje ovog postupka, iako je kredit otplatila, jer u ovom postupku uz utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi, traži vraćanje iznosa koje je preplatila temeljem ništetnih odredbi ugovora.

23.U odnosu na nepoštenu ugovornu odredbu o valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF vođen je sudski postupak zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, koji je 04. srpnja 2013. donio presudu poslovni broj P-1401/2012 kojom je, između ostalog, utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. travnja 2005. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu potrošača pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03.) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

24.Nakon što je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske dana 14. lipnja 2018. donio presudu poslovni broj Pž-6632/17 kojom je odbijena, između ostalog, i žalba ovdje tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak (valutna klauzula), Vrhovni sud Republike Hrvatske je 03. rujna 2019. donio presudu poslovni broj Rev-2221/2018-11 kojom je, između ostalog, odbijena i revizija tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. u dijelu u kojem je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013.g., u pogledu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženi postupio protivno odredbama, tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN broj 96/03) u razdoblju od 1. studenog 2004. godine do 6. kolovoza 2007. godine i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. godine do 31. prosinca 2008. godine protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 97/07, 12/15, 75/09, 79/09, 89/09, 33/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

25.Dakle, pravomoćnom presudom u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača utvrđeno je da je tuženik u razdoblju od 01.travnja 2005. do 31. prosinca 2008. (u kojem razdoblju je sklopljen i Ugovor koji je predmet ove pravne stvari), povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita (uključujući i tužiteljicu) sklapajući ugovore o kreditima, u kojima je koristio ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta, uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je tuženik postupio protivno odredbama, Zakona o zaštiti potrošača,te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

26.Sukladno članku 502.c ZPP-a i članku 118. Zakona o zaštiti potrošača ovaj sud vezan je za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. vezan je za utvrđenje da su ništetne odredbe tuženika o valutnoj klauzuli. Kako su odredbe Ugovora o kreditu ništetne u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula, to se te odredbe među strankama ne mogu primijeniti i tuženik nema pravo na naplatu svog potraživanja na temelju takvih ugovornih odredbi. Odnosno, sukladno članku 323. ZOO-a, tuženik je dužan vratiti tužiteljici sve što je primio po osnovama koje su utvrđene ništetnima.

27. Stoga tužiteljica ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta i to kao razliku između iznosa koje je platila na temelju obračuna promjene valute po srednjem tečaju HNB-a i iznosa obračunatog prema početnom tečaju CHF.

28.Naime, nije sporno da je tuženik sklopio s tužiteljicom standardni ugovor o kreditu, dakle i u konkretnom slučaju radi o standardnom ugovoru tuženika, koji je kao takav opisan u presudi povodom tužbe za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača, u kojem ugovoru je sadržana odredba o valutnoj klauzuli. Da se radilo o standardnom ugovoru o kreditu kakvog je tuženik sklapao s većim brojem potrošača, te da se o pojedinim odredbama ugovora nije pregovaralo, utvrđeno je iz iskaza tužiteljice, koja navodi da kod tuženika nije pregovarala o odredbama ugovora i da joj je gotov ugovor dat na potpis.

29.Stoga je sud na temelju ugovora o kreditu i druge dokumentacije koju su stranke dostavile u spis, te iskaza tužiteljice utvrdio da su ugovorne odredbe kojima se glavnica i mjesečni anuiteti vežu za valutu švicarski franak prosječnom potrošaču nerazumljive, nepoštene, pa prema tome ništetne, jer je banka propustila prije i u vrijeme zaključivanja ugovora informirati tužiteljicu kao korisnika kredita i potrošača o važnim činjenicama: o općem riziku vezanom uz svaku valutnu klauzulu, o činjenici da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak neusporedivo veći u odnosu na isti takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj uz euro ( jer se tečajna politika Hrvatske narodne banke temelji na održavanju stabilnog nominalnog tečaja kune prema euru, dok tečaj svih ostalih valuta u odnosu na kune nije pod kontrolom HNB-a), o tome da je rast tečaja švicarskog franka u kontekstu skorog uvođenja EURO zone gotovo potpuno izvjestan, te o povećanom riziku koji donosi istovremeno ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope, te su iz istih razloga ništetne navedene odredbe ugovora u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula.

30.Značaj neravnoteže zbog valutne klauzule u švicarskim francima je tim veći što prosječni potrošač ne zna za rizik tečaja švicarskog franka, nego misli da je svaka strana sklapanjem ugovora prihvatila samo opći valutni rizik, jer je priroda i specifičnost valute švicarski franak poznata bankama, ali ne i prosječnom potrošaču koji ne raspolaže stručnim znanjem, a kako ga banke kao profesionalci o tome ni na koji način nisu informirale, potrošač nije i ne može biti svjestan rizika kojeg preuzima.

31.Neravnoteža u pravima i obvezama koja postoji ugovaranjem predmetnih odredbi nedvojbeno je na štetu potrošača i značajna je. Naime, neizvjestan je i iznos glavnice kredita kojeg potrošač kao dužnik ima obvezu vratiti banci, i cijena, jer se i kamata plaća u istoj valuti, u švicarskim francima. U navedenom tipskom ugovoru, promjenjivi su i neizvjesni bitni elementi ugovora, a nuđenjem najniže ugovorne kamate ( prilikom sklapanja ugovora) za ugovore u kojima je glavnica vezana za valutu švicarski franak banka na nepošten način potiče potrošače na sklapanje ugovora upravo s valutnom klauzulom u švicarskim francima, pri čemu je propuštanje davanja te bitne informacije koja u startu dovodi do znatne neravnoteže na štetu potrošača protivno načelu savjesnosti i poštenja.

32.Prema mišljenju ovog suda, tužiteljica u konkretnom slučaju nije bila informirana o svim potrebnim parametrima za donošenje odluke o sklapanju kredita s valutnom klauzulom vezanom uz švicarski franak, jer se radilo o tipskom ugovoru, a u pravomoćnoj sudskoj odluci povodom tužbe za zaštitu potrošača je utvrđeno da je tuženik u navedenim ugovorima koristio ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

33.S obzirom na sve naprijed navedeno, ocjenjujući ugovorne odredbe čl. 1. i čl.6. predmetnog ugovora o kreditu ovaj sud zaključuje da su navedene odredbe za tužiteljicu kao prosječnog klijenta banke nerazumljive u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu, jer joj nisu na valjan način objašnjene posljedica i doseg takvih ugovornih odredbi kao potrošaču, dok je banka kao trgovac bila svjesna rizika po tužiteljicu kao potrošača zbog ugovaranja ovog kredita uz primjenu valutne klauzule u CHF, slijedom čega su iste ništetne, pa je presuđeno kao u izreci pod I.

34.Budući su odredbe Ugovora o kreditu kojima je ugovorena valutna klauzula ništetne, to tužiteljica ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta i to kao razliku između iznosa koje je platila na temelju obračuna promjene valute po srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja i izračuna iznosa obračunatog prema tečaju CHF na dan isplate kredita, budući da je tečaj CHF na dan isplate kreditu bio jedini tečaj koji je tužitelju bio poznat.

35.Temeljem čl.323. ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora svaka strana dužna je vratiti drugoj strani sve što je primila na temelju ništetnih odredbi ugovora, pa je stoga tuženik, dužan tužiteljici vratiti novčane iznose koje je primio temeljem ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli.

36.Radi utvrđivanja kolika je razlika u mjesečnim anuitetima kredita između iznosa koje je tužiteljica preplatil zbog valutne klauzule, u odnosu na iznose da je kroz čitavo ugovoreno vrijeme tečaj CHF bio kao na dan isplate kredita 4,423383 CHF, provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o., iz čijeg nalaza i mišljenja je utvrđeno da razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (1.rujna 2008.) do konca izračuna, a koja proizlazi iz razlike između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan plaćanja pojedine obveze) i tečaja za valutu CHF važećeg na dan isplate kredita, iznosi ukupno 2.435,85 EUR; (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa ), a pojedini mjesečni iznosi razlika dani su u stupcu 'j1' Tabele 1 iz nalaza .

37.Tužiteljica nije imala primjedaba na nalaz i mišljenje vještaka Ručevića , te je u skladu s istim precizirala tužbeni zahtjev.

38.Tuženik nije prigovarao matematičkom izračunu vještaka.

39.Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Zrinka Ručevića jer je isti izrađen od strane stalnog sudskog vještaka, po pravilima struke, temeljem vjerodostojne dokumentacije, te je vještak nalaz i mišljenje izradio prema zadatku suda , a stranke nisu prigovarale matematičkom izračunu vještaka.

40.Tuženikov prigovor zastare nije osnovan.

41.Naime, prema „Objedinjenom pravnom shvaćanju“ donesenom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022., ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju, već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.

42.Nije sporno da je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske dana 14. lipnja 2018. donio presudu poslovni broj Pž-6632/17 kojom je odbijena, između ostalog, i žalba ovdje tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak (valutna klauzula), te je zastara počela teći 14.lipnja 2018. kada je presuda u postupku kolektivne zaštite potrošača vezano uz valutnu klauzulu postala pravomoćna , a tužba u ovom predmetnu podnesena dana 12.lipnja 2023. godine.

43.Dakle, od dana 14. lipnja 2018. pa do dana podnošenja tužbe u ovom postupku 12.lipnja 2023.g. nije protekao rok zastare od 5 godina propisan člankom 225. ZOO-a, slijedom čega potraživanje tužitelja nije u zastari , a nije u zastari ni zahjev postavljen u podnesku od 06.09.2023., kao niti precizirani tužbeni zahtjevod 08.01.2025., jer je zastara prekinuta podnošenjem tužbe u ovom predmetu, te je tuženik dužan platiti tužiteljici iznos od 2.435,85 eura sa zateznom kamatom od plaćanja svakog pojedinog iznosa, pa je presuđeno kao u izreci pod II.

44.Naime, kako se imovina tuženika povećala za iznos od 2.435,85 eura , koji iznos je tuženik primio temeljem ništetne odredbe ugovora o valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF, to je tuženik dužan tužiteljici vratiti ovaj iznos zajedno s kamatom, koja je u skladu s čl. 1115. ZOO-a, teče na svaki pojedini mjesečni preplaćeni iznos anuiteta od dana stjecanja (plaćanja pojedinog anuitete), a kako je to navedeno u nalazu vještaka i pod točkom II izreke ove presude.

45. To stogašto je tuženik nepošten stjecatelj od dana stjecanja svakog preplaćenog iznosa, budući je on navedene iznose stekao temeljem nepoštenih ugovornih odredbi, koje su utvrđene ništetnim.

46.Tužiteljica je odbijena s dijelom zahtjeva za kamate na pojedine preplaćene iznose navedene pod točkom II izreke presude za razdoblje od dospijeća svakog anuiteta ( od 02. u mjesecu ) do dana plaćanja svakog anuiteta, te je presuđeno kao u izreci pod III.

47.Odluka o visini stope zatezne kamate temelji se na odredbi čl. 29.st. 2. ZOO-a.

48.Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155.Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/2019, 80/2022, 114/2022,155/23-u daljnjem tekstu ZPP-a) , budući je tužiteljica u cijelosti uspjela sa svojim tužbenim zahtjevom.

49.Troškovi tužiteljice sastoje se od troška sastava tužbe za što je tužiteljici prema Tbr. 7. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (dalje OT- e) odmjereno 200,00 eura, sastava obrazloženih podnesaka od 22.03.2024., i 08.01.2025.g.,svaki prema Tbr. 8. t. 1.OT-e u iznosu od 200,00 eura, zastupanja na ročištima: 03.06.2024. 20.06.2024. i 29.10.2025. godine, prema Tbr. 9. t. 1. OT-e, u iznosu od 200,00 eura po ročištu, te sastava podneska od 06.09.2023. Tbr. 8. t. 3.OT-e u iznosu od 100,00 eura ( jer je istim samo preciziran zahtjev za isplatu u skladu s dostavljenom dokumentacijom), pa su troškovi zastupanja 1.300,00 eura. Tužiteljici je na ime plaćenog predujma za financijsko vještačenje priznato 300,00 eura, te su troškovi dosuđeni u ukupnom iznosu od 1.600,00 eura.

50.Tužiteljici nije dosuđen trošak sudske pristojbe na tužbi i presudu budući je ona od 20.svibnja 2023.g. ,kada je stupio na snagu Zakon o izmjenama Zakona o sudskim pristojbama ( NN 51/2023), oslobođena od plaćanja sudskih pristojbi u ovom postupku.

51.Odluka o kamatama na trošak temelji se na odredbi čl. 151. st. 3 ZPP-a.

52.Slijedom navedenog presuđeno je kao u izreci.

U Donjoj Stubici 10. prosinca 2025.

S U D A C:

Jelena Habulin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa iste. Žalba se podnosi ovom sudu u 3 primjerka, a o istoj odlučuje županijski sud.

DN-a:

1. punomoćnik tužitelja

2. punomoćnik tuženika