Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-457/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Jasminke Pavković predsjednice vijeća, Nikole Ramušćaka člana vijeća i suca izvjestitelja i Tihane Cišper, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje sa sjedištem u [adresa], OIB: 84397956623, kojeg zastupa punomoćnica NT, zaposlenica tužitelja, protiv tuženika UNIQA osiguranje d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 75665455333, kojeg zastupa punomoćnik Marko Rašica, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Rašica & partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-9696/2023-9 od 27. veljače 2025., u sjednici vijeća održanoj 10. prosinca 2025.,

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 9696/2023-9 od 27. veljače 2025. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim potražuje od tuženika isplatu 10.117,88 EUR sa zateznim kamatama od 5. srpnja 2023. do isplate (st. I. izreke), te je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu 500,00 EUR s pripadajućim zateznim kamatama (st. II. izreke).

2. Tuženik pobija navedenu presudu, zbog pogrešne primjene materijalnog prava, što predstavlja žalbeni razlog iz čl. 353. st. 1. t. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP).

3. Žalba je osnovana.

4. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio, nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP.

5. Predmet ovog postupka je regresni zahtjev za isplatu iznosa invalidske mirovine koji je tužitelj isplatio u razdoblju od 1. listopada 2020. do 31. svibnja 2023. svojoj osiguranici AT zbog 100 %-tne ozljede na radu koju je osiguranica zadobila u prometnoj nesreći od 5. prosinca 2007., a koju je skrivio osiguranik tuženika. Tužitelj trpi štetu isplatom mirovine još od 2009. godine kada je prvi put priznata mirovina te je tuženiku u mirnom postupku dosad uredno namirivao štetu tužitelju, osim za predmetno razdoblje, za koje to odbija učiniti.

6. Prvostupanjski je sud odbio zahtjev tužitelja uz obrazloženje da je za predmetni regresni zahtjev mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 - dalje: ZOOP) koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete tužitelju (u trenutku kada su izvršene isplate invalidske mirovine osiguraniku tužitelja), prema kojem obveza tuženika naknaditi štetu tužitelju postoji samo ako postoji razlika između invalidske mirovine koja je utvrđena rješenjem tužitelja i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, u smislu čl. 27. st. 3. ZOOP, a koja razlika ovdje ne postoji s obzirom da tužitelj u ovom postupku traži isplatu iznosa invalidske mirovine koju je isplaćivao svom osiguraniku upravo na temelju ozljede na radu. Stoga prvostupanjski sud zaključuje da tužitelju nije niti nastala šteta u smislu čl. 27. st. 3. ZOOP.

7. Sporno je, međutim, radi li se u konkretnom slučaju o subrogacijskom zahtjevu tužitelja kako ga to ima u vidu odredba članka 161. i 164. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj, 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21 i 119/22 - dalje: ZMO) ili je pak u primjeni odredba članka 27. stavka 3. ZOOP.

8. Za rješenje ovog pitanja presudan je odnos između ZMO i ZOOP. No, kako navedene odredbe članka 164. ZMO i čl. 27. st. 3. ZOOP uređuju zapravo istu pravnu situaciju, oba su Zakona u odnosu na predmetni zahtjev lex specialis u odnosu na opći propis, a to je Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23).

9. Prednost u primjeni ima noviji zakon, po pravilu da kasniji zakon derogira raniji («lex posterior derogat legi priori»). Držeći se toga pravila predmetnu pravnu situaciju treba razriješiti primjenom novijeg Zakona, a to je ZMO, koji je stupio na snagu 1. siječnja 2014., dakle, nakon što je 1. siječnja 2006. na snagu stupio ZOOP (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u Rev 113/07-2 od 14. veljače 2008.).

10. Zbog pogrešnog pravnog pristupa prvostupanjski je sud propustio pravilno utvrditi činjenično stanje.

11. Stoga je trebalo temeljem čl. 370. ZPP ukinuti pobijanu presudu pod st. I. izreke i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

12. Kako je ukinuta odluka o glavnom zahtjevu trebalo je ukinuti i odluku o parničnom trošku iz st. II. izreke pobijane presude, jer se radi o sporednoj tražbini koja slijedi pravnu sudbinu glavnog zahtjeva.

13. U ponovnom će postupku prvostupanjski sud primjenom odredbi čl. 161. i 164. ZMO ocijeniti je li zahtjev tužitelja, osnovan, te shodno tome utvrditi visinu štete koju tužitelj trpi isplatama invalidske mirovine svoj osiguranici.

U Velikoj Gorici 10. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća

Jasminka Pavković