REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
STALNA SLUŽBA U POŽEGI
Sv. Florijana 2, Požega
Poslovni broj Kž-579/2025-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca Damira Ronka, kao predsjednika vijeća, Mirjane Madunić, kao izvjestitelja i Branimira Miljevića, kao člana vijeća, uz sudjelovanje Irene Tomić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženika HNM sina H, C, V [adresa] zbog kaznenog djela iz čl. 326. stavak 1. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24 - dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj po branitelju Ognjenu Dabeliću, odvjetniku iz Dubrovnika, protiv presude Općinskog suda u Metkoviću poslovni broj K-135/2025-8 od 28. listopada 2025., u sjednici vijeća održanoj 10. prosinca 2025.,
p r e s u d i o j e
Žalba optuženika CNM odbija se kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1.Pobijanom presudom Općinskog suda u Metkoviću okrivljenik HNM, proglašen je krivim da je počinio kazneno djelo protiv javnog reda – protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma – djelo opisano i kažnjivo po članku 326. stavak 1. KZ/11, te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca, a na temelju članka 57. KZ/11 izrečena mu je djelomična uvjetna osuda na način da će se dio kazne na koju je osuđen i to u trajanju od 6 (šest) mjeseci izvršiti, dok se preostali dio kazne u trajanju od 8 (osam) mjeseci neće izvršiti ukoliko optuženik u vremenu provjeravanja od 5 (pet) godina ne počini novo kazneno djelo, a koji rok u odnosu na uvjetovani dio kazne zatvora počinje teći od pravomoćnosti presude s tim da na temelju članka 57. stavak 5. KZ/11 vrijeme provjeravanja ne teče za vrijeme izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne.
1.1. Na temelju članka 54. KZ/11, optuženiku će se u neuvjetovani dio izrečene kazne zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci uračunati vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 22. srpnja 2025. pa nadalje dok se bude nalazio u istražnom zatvoru.
1.2. Na temelju članka 270. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12-odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 - dalje: ZKP/08) optuženiku će se nakon pravomoćnosti presude vratiti 1 (jedan) mobilni uređaj marke Poco, s pripadajućom SIM karticom, IMEI1:[IMEI broj]/57, IMEI2: [IMEI broj], koji je do sada bio privremeno oduzet potvrdom o privremenom oduzimaju predmeta PGP Metković broj 00099585 od 22. srpnja 2025.
1.3. Na temelju članka 148. stavak 1. u vezi članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP-a optuženiku VNM je naloženo podmiriti troškove kaznenog postupka u paušalnoj svoti od 50,00 € u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude pa je sud na temelju članka 181. stavak 6. ZKP-a naložio da se iznos od 50,00 € koji je od optuženika privremeno oduzet potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta PGP Metković broj 00099584 od 22. srpnja 2025. uplati u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude na ime troškova postupka, dok je optuženik na temelju članka 148. stavak 6. ZKP-a oslobođen obveze da nadoknadi troškove iz članka 145. stavak 2. točka 1. i 7. ZKP-a koji se odnose na trošak tumača i nagradu i nužne izdatke postavljenog branitelja.
2. Protiv te presude žalbu je podnio okrivljenik po branitelju zbog odluke o kazni. Smatraju kako je optuženik osuđen preteškom kaznenopravnom sankcijom kako po vrsti tako i po trajanju iste. Također smatraju kako se svrha specijalne i generalne prevencije mogla postići i izricanjem uvjetne osude optuženom. Sukladno navedenom predlažu da Županijski sud kao drugostupanjski sud usvoji ovu žalbu te preinači pobijanu presudu na način da se optuženika blaže kazni.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba optuženika nije osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, ovaj sud je utvrdio da u pobijanoj presudi ne postoji nikakav nedostatak u pogledu utvrđenja odlučnih činjenica, presuda je razumljiva i jasna, pa prema tome u istoj nije počinjena niti jedna bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
6. Nasuprot žalbenim navodima, ispitujući odluku o kazni ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud okrivljeniku pravilno utvrdio sve okolnosti važne za proces individualizacije kazne u smislu članka 47. KZ/11. koje utječu da kazna po vrsti i visini bude lakša ili teža za počinitelja i da je te okolnosti prvostupanjski sud u dostatnoj mjeri i na pravilan način valorizirao.
6.1.Prvostupanjski sud je u tom pogledu okrivljeniku osnovano cijenio kao olakotne okolnosti iskreno priznanje počinjenja predmetnog kaznenog djela čime je dao doprinos utvrđivanju činjeničnog stanja u cjelini po predmetnoj optužnici, optuženikovu raniju neosuđivanost, njegovo izraženo žaljenje i kajanje zbog počinjenja predmetnog kaznenog djela te obećanje da više nikada ništa slično neće učiniti, što ukazuje na to da je svjestan štetnosti i pogibeljnosti činjenja kaznenih djela. Cijenio je i njegove osobne prilike, da se radi o osobi mlađe životne dobi koja je na nepromišljen način pokušala pomoći lošoj financijskoj situaciji svoje obitelji.
6.2. Kao otegotne okolnosti prvostupanjski sud nije našao drugih otegotnih okolnosti osim što je pravilno cijenio pojačanu društvenu opasnost ovog kaznenog djela koje je u porastu i kod kojeg se iskorištava često očajna i bezizlazna životna situacija ljudi koji putuju na taj način želeći se domoći boljeg života te im se za takav put odnosno za uslugu prevoženja do krajnjeg cilja zaračunavaju značajni novčani iznosi.
7. Stoga, uzimajući u obzir tako utvrđene okolnosti o kojima ovisi vrsta i visina kazne, prvostupanjski sud je optuženika za počinjeno kazneno djelo iz članka 326. stavak 1. KZ/11, pravilno osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca, a na temelju članka 57. KZ/11, ocjenjujući da za ostvarenje svrhe kažnjavanja nije nužno u cijelosti izvršiti kaznu, te da se i bez izvršenja cijele zatvorske kazne može očekivati kako optuženik više neće činiti kaznena djela, izrekao mu djelomičnu uvjetnu osudu na način da se od kazne na koju je optužen izvršava dio kazne zatvora od 6 (šest) mjeseci, dok se uvjetovani dio kazne u trajanju od 8 (osam) mjeseci neće izvršiti ukoliko optuženik u roku od 5 (pet) godina ne počini novo kazneno djelo. Tako izrečena kazna je zapravo minimalna kazna za ovo kazneno djelo i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda ista je pogodna i adekvatna za ostvarenje svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11, pa blaže kažnjavanje, za koje se zalaže optuženik, nije osnovano. Istovremeno kroz duži rok provjeravanja od pet godina će se dulje vrijeme pratiti buduće ponašanje optuženika radi odvraćanja od daljnjeg činjenja kaznenih djela.
8. Budući da ne postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a kako pri ispitivanju pobijane presude nisu nađene niti povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 476. stavak.1 ZKP/08. na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, niti je na štetu okrivljenika povrijeđen kazneni zakon iz članka trebalo na temelju članka 482. ZKP/08. žalbu okrivljenika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
Požega, 10. prosinca 2025.
Predsjednik vijeća
Damir Ronko
