REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj Kž-563/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca Damira Ronka, kao predsjednika vijeća, Mirjane Madunić, kao suca izvjestitelja i Branimira Miljevića, kao člana vijeća, uz sudjelovanje Irene Tomić, kao zapisničara, u kaznenom postupku protiv optuženika CA, zbog četiri kaznena djela, i to dva kaznena djela protiv braka, obitelji i djece – nasiljem u obitelji – djela opisana i kažnjiva po članku 179.a Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24) i dva kaznena djela protiv osobne slobode – prijetnjom – djela opisana po članku 139. stavak 3. u svezi sa stavkom 2. KZ/11, a kažnjiva po članku 139. stavku 3. KZ/11, sve u svezi s člankom 51. st. 1. KZ/11, odlučujući o žalbi optuženika po branitelju Zvonimiru Aračiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Aračić i Silić j.t.d., odvjetnicima iz Splita, protiv presude Općinskog suda u Splitu broj K-933/2025-14 od 13. listopada 2025., u sjednici vijeća održanoj 10. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

Žalba optuženika CA odbija se kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1.Pobijanom presudom optuženik ZA proglašen je krivim da je počinio u stjecaju četiri kaznena djela, i to dva kaznena djela protiv braka, obitelji i djece – nasiljem u obitelji – djela opisana i kažnjiva po članku 179.a KZ/11 i dva kaznena djela protiv osobne slobode – prijetnjom – djelo opisana po članku 139. stavak 3. u svezi sa stavkom 2. KZ/11, a kažnjiva po članku 139. stavku 3. KZ/11, sve u svezi s člankom 51. st. 1. KZ/11, te su mu prethodno utvrđene kazne zatvora za svako pojedino kazneno djelo i to za svako od dva kaznena djela nasilja u obitelji temeljem čl. 179.a KZ/11 - kazna zatvora u trajanju od po 1 (jedne) godine, a za svako od dva kaznena djela prijetnje iz članka 139. stavak 3. u svezi stavka 2. KZ/11, temeljem članka 139. stavak 3. KZ/11 - kazna zatvora u trajanju od po 6 (šest) mjeseci, te je na temelju odredbe članka 179.a u vezi članka 51. stavak 1. i 2. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 3 (tri) mjeseca, a na temelju članka 57. KZ/11, izrečena mu je djelomična uvjetna osuda s tim da će se dio kazne na koju je osuđen u trajanju od 6 (šest) mjeseci izvršiti, dok se preostali dio kazne u trajanju od 1 (jedne) godine i 9 (devet) mjeseci neće izvršiti ako u roku provjeravanja od 3 (tri) godine, računajući od pravomoćnosti ove presude, ne počini neko novo kazneno djelo. Vrijeme provjeravanja iz uvjetovanog dijela kazne ne teče za vrijeme izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne (članak 57. stavak 5. KZ/11).

1.1.Na temelju članka 54. KZ/11 okrivljeniku CA uračunava se u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 3. kolovoza 2025. pa nadalje.

1.2.Na temelju članka 68. KZ/11 okrivljenom CA je izrečena sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja, koja će se izvršavati u okviru zatvorskog sustava za vrijeme izdržavanja kazne zatvora, a izvan zatvorskog sustava uz nadzor nadležnog tijela za probaciju za vrijeme trajanja roka provjeravanja. Mjera može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora, odnosno roka provjeravanja primjenom uvjetne osude. Sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne osuđeniku koji bez opravdanog razloga krši obvezu koja mu je određena sigurnosnom mjerom izrečenom uz uvjetnu osudu (članak 58. stavak 5. KZ/11).

1.3. Na temelju članka 79. stavak 2. KZ/11 oduzeta je crna drška mačete dužine cca 35 cm, duljine oštrice 25 cm, koji predmet je od HA oduzet potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta PUSD, II. PP Split od 3. kolovoza 2025. godine pod poslovnim brojem 01454715, a koji predmet će se uništiti na temelju članka 181. st. 7. ZKP/08.

1.4. Na temelju članka 148. stavak 1. u svezi sa člankom 145. stavak 2. točka 1. i 6. ZKP/08 naloženo je optuženiku CA, podmiriti troškove kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 1.158,50 (tisućustopedesetosameurapedesetcenti) eura, od čega iznos od 808,50 (osamstoosameuraipedesetcenti) eura predstavlja troškove sudsko-psihijatrijskog vještačenja, dok iznos od 350,00 (tristopedeset) eura predstavlja paušalnu svotu, sve u roku od 30 (trideset) dana po pravomoćnosti presude.

2.Protiv navedene presude žalbu je podnio optuženik ZA po branitelju Zvonimiru Aračiću, odvjetniku iz Dubrovnika, iz svih žalbenih razloga. Smatraju kako je pobijanom presudom došlo do povrede odredaba kaznenog postupka jer je izreka presude proturječna razlozima presude. Iz obrazloženja ne proizlazi niti se ni na koji način ne obrazlaže kako je utvrđeno da optuženik počinio navedena kaznena djela. Obrana smatra kako je pobijanom presudom povrijeđen i kazneni zakon, jer je na utvrđeno činjenično stanje krivo primijenjen kazneni zakon, odnosno sud nije pravilno procijenio mogu li se radnje optuženika podvesti pod opis kaznenih djela prijetnje i nasilja u obitelji. Činjenično stanje također je pogrešno utvrđeno jer sud nije proveo kombinirano psihološko psihijatrijsko vještačenje oštećenika kako bi se ustanovilo je li došlo do posljedica navodno počinjenih kaznenih djela, odnosno jesu li radnje okrivljenika kod oštećenika izazvale strah za njihovu sigurnost ili sigurnost njima bliskih osoba ili su dovedeni u ponižavajući položaj. Optuženik pobija presudu i u dijelu koji se odnosi na sankciju-izrečenu kaznu zatvora smatrajući istu previsoko odmjerenom, jer je optuženik do sada neosuđivana osoba, a oštećenici tijekom kaznenog postupka nisu inzistirali na progonu, već optuženiku žele pružiti pomoć. Predlažu da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu u pobijanom dijelu te utvrdi da optuženik nije počinio kaznena djela koja mu se stavljaju na teret, a podredno da optuženiku izrekne blažu kaznenopravnu sankciju.

3. Odgovor na žalbu podnijelo je Općinsko državno odvjetništvo u Splitu s prijedlogom da Županijski sud žalbu optuženika odbije kao neosnovanu.

4. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti kao i u smislu žalbenih navoda, ovaj sud je utvrdio da je presuda razumljiva i jasna, dovoljno i argumentirano obrazložena, u istoj su navedeni jasni, dostatni i neproturječni razlozi o svim odlučnim činjenicama pa prema tome u istoj nije počinjena niti jedna bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti niti bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju ukazuje žalitelj.

4.1. Neosnovano žalitelj tvrdi da je pobijanom presudom prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba kaznenog postupka, jer je utvrđeno kako nema proturječja između izreke presude i obrazloženja, a žalbeni navodi se u bitnom odnose na povredu kaznenog zakona na štetu optuženika u pogledu dokazanosti i ostvarenih obilježja počinjenih kaznenih djela.

5. Nije u pravu žalitelj ni kad tvrdi da je pobijanom presudom prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje time što je odbio provesti psihološko psihijatrijsko vještačenja oštećenika na okolnost jesu li počinjene radnje kod oštećenika izazvale strah za vlastitu sigurnost i jesu li tako dovedeni u ponižavajući položaj. Naime, prvostupanjski sud je izveo sve dokaze koje je trebao izvesti radi utvrđenja odlučnih činjenica koje neposredno utječu na primjenu materijalno pravnih odredbi, te je iz provedenih dokaza koje je pažljivo i savjesno analizirao izveo pravilne zaključke, jer za ostvarenje bitnih obilježja kaznenih djela za koja je optuženik proglašen krivim nije odlučno jesu li nastupile posljedice, već je bitno utvrditi da se objektivno radilo o takvim postupcima i riječima koje bi kod svake prosječne osobe izazvale osjećaj straha za vlastiti život odnosno uznemirile ju i povrijedile dostojanstvo osobe te dovele ju u ponižavajući položaj.

5.1. Suprotno žalbenim navodima, mišljenje je ovog drugostupanjskog vijeća da je prvostupanjski sud u konkretnom slučaju pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje cijeneći tijekom dokaznog postupka sve relevantne dokaze, te je pravilno zaključio, a kao što je već prije rečeno da se u ponašanju optuženika stječu sva obilježja kaznenih djela stavljenih mu na teret, a žalbenim navodima optuženika nije dovedena u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja.

5.2.Imajući u vidu navedeno, žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije mogla biti prihvaćena, a nije osnovana ni zbog povrede kaznenog zakona, jer je sud prvog stupnja na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio navedene odredbe kaznenog zakona.

6. Neosnovano žalitelj pobija presudu zbog povrede kaznenog zakona, a suprotno stavu žalitelja prvostupanjski sud je pravilno zaključio da je optuženik ZA svojim ponašanjem ostvario sva bitna obilježja kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – nasiljem u obitelji – djela opisana i kažnjiva po članku 179.a KZ/11 i dva kaznena djela protiv osobne slobode – prijetnjom – djelo opisana po članku 139. stavak 3. u svezi sa stavkom 2. KZ/11, a kažnjiva po članku 139. stavku 3. KZ/11, sve u svezi s člankom 51. st. 1. KZ/11, u vrijeme i na način kako je opisano u izreci presude, za što je u obrazloženju pobijane presude dao o svemu iscrpne i uvjerljive razloge u točkama 15.do 19. obrazloženja pobijane presude, koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

7. Nije u pravu žalitelj kad ustraje na tvrdnji da su kaznena djela nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11- za koja je propisana kazna zatvora od jedne do tri godine, konzumirana u kaznenim djelima prijetnje iz članka 139. stavak 3. u vezi stavka 2. KZ/11 za koje je propisana kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina. Naime, samo visina propisane kazne nije jedini kriterij pri odlučivanju da li se radi o prividnom ili realnom stjecaju kaznenih djela, već se radi o činjeničnom pitanju koje se ocjenjuje s obzirom na konkretne okolnosti počinjenja kaznenih djela, kako je to detaljno opisao prvostupanjski sud u točki 19. obrazloženja presude.

7.1. Iako su radnje počinjenja oba kaznena djela bile gotovo istovremene, počinjene prema istim oštećenicima, ovaj drugostupanjski sud smatra da je pravilan zaključak prvostupanjskog suda kako se u konkretnom slučaju radi o većoj kriminalnoj količini (više radnji počinjenja) i različitom i pojačanom intenzitetu povrede zaštićenog dobra (osobne slobode i sigurnosti obitelji, a žrtve su roditelji optuženika). Pri tome je nesporno utvrđeno da je optuženik kritične zgode govorio žrtvama-roditeljima da će ih ubiti, odgurujući ih te je mačetu prislonio ocu uz vrat, čime je nedvojbeno ostvario bitna obilježja prijetnje bliskim osobama iz članka 139. stavak 3. u vezi stavka 2. KZ/11. Osim toga optuženik je ustrajao u daljnjem nasilju na način da je razbijao i bacao namještaj po stanu u kojem živi s roditeljima, psovao im, vrijeđao ih govoreći majci da je kurva, otrgnuo joj ogrlicu, a kad su se žrtve sakrile u sobi, udarao nogama po vratima sobe pokušavajući ući. Ovakav opseg i intenzitet nasilja prema roditeljima kojim su žrtve uznemirene i dovedene u ponižavajući položaj, nedvojbeno govori u prilog činjenici da su na taj način ostvarenja bitna obilježja kaznenog djela nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11. Stoga prvostupanjski sud nije povrijedio kazneni zakon na štetu optuženika kad je optuženika proglasio krivim za počinjena dva kaznena djela prijetnje iz članka 139. stavak 3. u vezi stavka 2. KZ/11 te zbog dva kaznena djela nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11,uz primjenu članka 51. KZ/11 kako se neosnovano tvrdi žalbom.

8. Suprotno žalbenim navodima, ispitujući odluku o kazni ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud optuženiku pravilno utvrdio sve okolnosti važne za proces individualizacije kazne u smislu članka 47. KZ/11. koje utječu da kazna po vrsti i visini bude lakša ili teža za počinitelja i da je te okolnosti u dostatnoj mjeri valorizirao. Prvostupanjski sud je u tom pogledu optuženiku osnovano cijenio kao olakotne okolnosti raniju kaznenu neosuđivanost za kaznena djela, njegovu bitno smanjenu ubrojivost tempore criminis te nezainteresiranost oštećenika-žrtvi za kazneni progon optuženika. Nasuprot tome, sud je optuženiku kao otegotnom cijenio upornost u počinjenju predmetnih kaznenih djela, te iskazanu brutalnost i bezobzirnost prilikom počinjenja predmetnih kaznenih djela.

9. Stoga je i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud cijeneći osobine ličnosti optuženika koji ima dijagnozu štetne uporabe alkohola i granični poremećaj ličnosti te cijeneći ukupnost počinjenih kaznih djela počinjenih u kratkom vremenu, pravilno okrivljenika osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 3 (tri) mjeseca, a na temelju članka 57. KZ/11, ocjenjujući da za ostvarenje svrhe kažnjavanja nije nužno u cijelosti izvršiti cijelu kaznu, te da se izrekao mu djelomičnu uvjetnu osudu tako da se od kazne na koju je optužen izvršava dio kazne zatvora od 6 (šest) mjeseci, dok se uvjetovani dio kazne u trajanju od 1 (jedne) godine i 9 (devet) mjeseci neće izvršiti ukoliko optuženik u roku od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo. Tako izrečena kazna je i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda je pogodna i adekvatna za ostvarenje svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11. Istom kaznom uz izrečenu sigurnosnu mjeru obveznog psihijatrijskog liječenja, koja će se izvršavati u okviru zatvorskog sustava za vrijeme izdržavanja kazne zatvora, a izvan zatvorskog sustava uz nadzor nadležnog tijela za probaciju za vrijeme trajanja roka provjeravanja u cijelosti će se ostvariti svrha kažnjavanja tako da optuženik prestane činiti kaznena djela te da i drugi shvate kako je činjenje kaznenih djela pogrešno a kažnjavanje počinitelja pravedno.

10. Pravilno je prvostupanjski sud prihvatio nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka psihijatra dr Nikole Sikirice, kao uvjerljiv, stručan, argumentiran i sačinjen u skladu s pravilima struke, kojim je utvrđeno da je okrivljenik u vrijeme počinjenja kaznenih djela bio bitno smanjeno ubrojiv te okrivljeniku na temelju članka 68. KZ/11 izrekao sigurnosnu mjeru obveznog psihijatrijskog liječenja, koja će se izvršavati u okviru zatvorskog sustava za vrijeme izdržavanja kazne zatvora, a izvan zatvorskog sustava uz nadzor nadležnog tijela za probaciju za vrijeme trajanja roka provjeravanja, a kojom će se otkloniti opasnost od počinjenja novih pa i težih kaznenih djela.

11. Budući da je utvrđeno kako ne postoje razlozi zbog kojih optuženik pobija prvostupanjsku presudu, a pri ispitivanju pobijane presude nisu nađene niti povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 476. stavak 1. ZKP/08. na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, niti je na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon trebalo je obje žalbe odbiti kao neosnovane i potvrditi prvostupanjsku presudu u skladu s člankom 482. ZKP/08.

Požega, 10. prosinca 2025.

Predsjednik vijeća

Damir Ronko