Poslovni broj: Pr-10/2025-9

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U DUBROVNIKU

STALNA SLUŽBA U KORČULI

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli, OIB: 48074464528, po sutkinji tog suda Katarini Rendulić Vežić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja GC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Sopjanac, odvjetnik u Dubrovniku, Vukovarska 36, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Dubrovniku, Dubrovnik, Dropčeva 1, Stalna služba u Korčuli, Žitnica 2, Korčula, radi isplate, nakon glavne rasprave održane 20. listopada 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zastupateljice tužene, 10. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženici isplatiti tužitelju bruto iznos od 16.397,46 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

− na iznos od 4,90 EUR bruto od 15.02.2014.

− na iznos od 310,28 EUR bruto od 15.03.2014.

− na iznos od 133,30 EUR bruto od 15.04.2014.

− na iznos od 103,54 EUR bruto od 15.05.2014.

− na iznos od 242,56 EUR bruto od 15.06.2014.

− na iznos od 6,52 EUR bruto od 15.07.2014.

− na iznos od 354,67 EUR bruto od 15.08.2014.

− na iznos od 13,80 EUR bruto od 15.09.2014.

− na iznos od 234,15 EUR bruto od 15.10.2014.

− na iznos od 202,62 EUR bruto od 15.11.2014.

− na iznos od 339,96 EUR bruto od 15.12.2014.

− na iznos od 317,05 EUR bruto od 15.01.2015.

− na iznos od 333,82 EUR bruto od 15.02.2015.

− na iznos od 275,90 EUR bruto od 15.03.2015.

− na iznos od 222,41 EUR bruto od 15.04.2015.

− na iznos od 202,53 EUR bruto od 15.05.2015.

− na iznos od 211,45 EUR bruto od 15.06.2015.

− na iznos od 229,05 EUR bruto od 15.07.2015.

− na iznos od 186,96 EUR bruto od 15.08.2015.

− na iznos od 255,56 EUR bruto od 15.09.2015.

− na iznos od 142,47 EUR bruto od 15.10.2015.

− na iznos od 361,77 EUR bruto od 15.11.2015.

− na iznos od 320,45 EUR bruto od 15.12.2015.

− na iznos od 214,52 EUR bruto od 15.01.2016.

− na iznos od 273,05 EUR bruto od 15.02.2016.

− na iznos od 155,59 EUR bruto od 15.03.2016.

− na iznos od 145,27 EUR bruto od 15.04.2016.

− na iznos od 185,81 EUR bruto od 15.05.2016.

− na iznos od 241,61 EUR bruto od 15.06.2016.

− na iznos od 205,71 EUR bruto od 15.07.2016.

− na iznos od 210,12 EUR bruto od 15.08.2016.

− na iznos od 330,67 EUR bruto od 15.09.2016.

− na iznos od 27,43 EUR bruto od 15.10.2016.

− na iznos od 332,92 EUR bruto od 15.11.2016.

− na iznos od 151,77 EUR bruto od 15.12.2016.

− na iznos od 125,37 EUR (bruto od 15.01.2017.

− na iznos od 264,32 EUR bruto od 15.02.2017.

− na iznos od 203,66 EUR bruto od 15.03.2017.

− na iznos od 248,24 EUR bruto od 15.04.2017.

− na iznos od 150,00 EUR bruto od 15.05.2017.

− na iznos od 341,00 EUR bruto od 15.06.2017.

− na iznos od 139,00 EUR bruto od 15.07.2017.

− na iznos od 146,42 EUR bruto od 15.08.2017.

− na iznos od 110,68 EUR bruto od 15.09.2017.

− na iznos od 361,08 EUR bruto od 15.10.2017.

− na iznos od 491,09 EUR bruto od 15.11.2017.

− na iznos od 334,91 EUR bruto od 15.12.2017.

− na iznos od 697,80 EUR bruto od 15.01.2018.

− na iznos od 282,15 EUR bruto od 15.02.2018.

− na iznos od 204,93 EUR bruto od 15.03.2018.

− na iznos od 794,18 EUR bruto od 15.04.2018.

− na iznos od 576,76 EUR bruto od 15.05.2018.

− na iznos od 507,76 EUR bruto od 15.06.2018.

− na iznos od 389,41 EUR bruto od 15.07.2018.

− na iznos od 386,35 EUR bruto od 15.08.2018.

− na iznos od 279,68 EUR bruto od 15.09.2018.

− na iznos od 501,58 EUR bruto od 15.10.2018.

− na iznos od 272,39 EUR bruto od 15.11.2018.

− na iznos od 182,86 EUR bruto od 15.12.2018.

− na iznos od 925,65 EUR bruto od 15.01.2019.

pa do isplate, osim na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanima u bruto plaći, po stopi zatezne kamate koja se do 31. srpnja 2015. godine određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamata proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženoj da naknadi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 8.424,47 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama počev od dana donošenja ove presude pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamata proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je kao policijski službenik Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska uprava Dubrovačko-neretvanska, Postaja pomorske policije Dubrovnik, tijekom razdoblja od siječnja 2014. do prosinca 2018. ostvarivao kod tuženika plaću. Tužitelj da je obavljao poslove radnog mjesta policijskog službenika a što je zbog prirode posla iziskivalo prekovremeni rad, rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanom. Nadalje se navodi da tijekom navedenog razdoblja tužena nije tužitelju pravilno obračunala i isplatila razliku uvećane plaće za ostvareno radno vrijeme, za prekovremeni rad, za rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanima kako je taj rad evidentiran u evidenciji prisutnosti na radu, kao i radnim nalozima, a pravo tužitelja na povećanu plaću proizlazi iz odredbi Zakona o radu, Zakona o policiji i Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike. Zahtijeva da mu tužena isplati razliku plaće za utuženo razdoblje, a tijekom postupka nakon provedenog financijskog vještačenja tužitelj je odredio tužbeni zahtjev u ukupnom iznosu od 16.397,46 EUR sa zateznim kamatama od dospijeća svakog mjesečnog iznosa do isplate.

2. Tužena se protivi tužbi i u odgovoru na tužbu navodi da iz obračunskih lista plaća tužitelja za razdoblje od srpnja 2014. do prosinca 2018., preslika radnih naloga i izviješća o radu te preslike Registra službenih poslova za navedeno razdoblje nesporno proizlazi da su u konkretnom slučaju pravilno primijenjene relevantne zakonske odredbe koje se odnose na organizaciju rada policijskih službenika, prije svega odredbe Zakona o policiji, koji kao lex specialis regulira način organizacije rada policijske službe te radno vrijeme. Također, da su pravilno primijenjene odredbe Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike jer su tužitelju za stvarno odrađene sate u spornom razdoblju, uz osnovnu plaću, isplaćeni i svi dodaci na plaću predviđeni odredbama Kolektivnog ugovora. Navedeno da je u skladu i s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeto u rješenju broj Revr-1127/13-2 od 11. svibnja 2016. i drugim odlukama donesenim u istovrsnoj pravnoj stvari, u kojima se navodi da nije životno i logično da bi efektivni (stvarni, faktični) rad službenika trajao neprekidno 24 sata dnevno, četiri do sedam dana uzastopno. Da je životno i logično da službenik koji zbog naravi posla ne smije ili ne može napustiti brod tijekom višednevnih plovidbi na moru ima slobodno vrijeme. Tako provedeno vrijeme izvan stvarno odrađenih sati rada ne može se smatrati prekovremenim radom. Tužena nadalje navodi da je iz dokumentacije vidljivo da su tužitelju, uz osnovnu plaću, obračunati i isplaćeni svi dodaci na plaću predviđeni Kolektivnim ugovorom, konkretno dodaci za rad noću 40%, rad subotom 25%, rad nedjeljom 35%, rad blagdanom 150%, rad u smjenama 10%, rad u turnusu 5%, dvosmjenski rad, pasivno dežurstvo kao i terenski dodatak. Tužena se posebno osvrće na terenski dodatak kako je definiran Kolektivnim ugovorom. Nadalje navodi da je rad na brodu zbog svojih specifičnosti sukladno članku 44. stavak 11. Kolektivnog ugovora organiziran na drugačiji način i sukladno potrebama službe, na način da zaposlenici provode na brodu više dana uzastopce i to na način da 12 sati rade, a nakon toga imaju 12 sati odmora, a što je vidljivo iz radnih naloga i izviješća. Također, promatrajući materijalno pravnu regulativu prekovremenog rada, odredbe Kolektivnog ugovora o pravu na dodatak za prekovremeni rad tj. o definiciji prekovremenog rada, ne mogu se primijeniti bez njihovog promatranja kroz prizmu definiranja prekovremenog rada prema ZOR-a, a iz kojeg proizlaze da je za postojanje prekovremenog rada bitno postojanje više sile, izvanredno povećanje opsega rada i prijeke potrebe, odnosno izvanrednost nastale situacije i privremeno trajanje nastale situacije.

Tužena tvrdi da je ispravno obračunala i isplatila naknade za stvarno ostvareni rad, a sve prema radnim nalozima i izviješćima, SP3 izviješćima te nalozima za obračun plaće, te sukladno organizaciji rada. Prekovremeni rad neprekidno 24 sata nekoliko dana uzastopce je životno nerealan i neprihvatljiv, a takvo stajalište proizlazi iz odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske i odluke Županijskog suda u Splitu Gž R-553/2018-2 od 8. kolovoza 2018., donesenim u istovrsnoj pravnoj stvari. Iz svega navedenog da proizlazi da tužitelj nije stvarno radio cijelo vrijeme boravka na višednevnim plovidbama te je u tom razdoblju imao i slobodno vrijeme (za spavanje i drugu vrstu odmora). Sve navedeno da upućuje na činjenicu da je tužena postupala sukladno zakonu i Kolektivnom ugovoru dok se nerazumijevanje problematike terenskog rada i u skladu s tim prava na ostvarivanje dodatka iz članka 44. Kolektivnog ugovora kao i pojam prekovremenog rada iz članka 33. Zakona o radu ne može tumačiti potrebom uvođenja preraspodjele radnog vremena odnosno tvrditi da netko radi za cijelo vrijeme boravka na terenu. Tužena smatra da se u konkretnom slučaju radi o radu na terenu kao posebnoj vrsti rada tj. radnog vremena koje je regulirano upravo člankom 57. Kolektivnog ugovora za državne službenike, kao pasivno dežurstvo za vrijeme rada na terenu i ne predstavlja institute Zakona o radu, te se kao takvo jasno razlikuje od pasivnog dežurstva kod kuće izvan radnog vremena, odnosno aktivnog dežurstva na radnom mjestu u mjestu rada. Tužena ističe da su tužitelju u slučaju višednevnih plovidbi, za sate rada izvan aktivnog rada, isplaćivani dodaci za pasivno dežurstvo i to temeljem članka 57. Kolektivnog ugovora. Slijedom navedenog da su neutemeljeni navodi tužitelja da mu je u razdoblju od siječnja 2014. do prosinca 2018. tužena nepravilno obračunala i isplaćivala razliku plaće za ostvareno radno vrijeme. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

3. Očitujući se pismenim podneskom na navode iz odgovora na tužbu tužitelj potvrđuje da je njegova služba organizirana na način da se upućuje na višednevne službe i radi po radnim nalozima, međutim, u evidenciji o prisutnosti na radu tužena nije pravilno evidentirala njegovo rad već proizvoljno, iako je dobro poznato da tužitelj u službi i na brodu provodi cijelo vrijeme. Stoga se i ne može prihvatiti tvrdnja tužene da je tužitelju radno vrijeme iznosilo 12 i manje sati unutar 24 sata, već je očito da je tužena samo formalno upisivala takovo radno vrijeme kako bi udovoljila odredbi Kolektivnog ugovora i manje platila tužitelju njegov rad, te se evidencija o prisutnosti na radu ne može prihvatiti kao valjana pa posljedično tome niti obračuni plaće vršeni po takvoj evidenciji. Tužitelj dalje navodi da na temelju odredbe članka 44. stavak 11. Kolektivnog ugovora ima pravo na naknadu za sav rad preko ostvarenih 40 sati i za izvršeni rad nakon radnog vremena u visini naknade za prekovremeni rad. Tužena da je zanemarila i činjenicu da tužitelj nakon 12 sati rada ima pravo na neprekidan dnevni odmor od 12 sati, zajamčen Kolektivnim ugovorom i Zakonom o radu, kao i na tjedni odmor od 48 sati. U ovakovom režimu radu, očito da ga tužitelj nije imao. Stoga tužitelj smatra da nema uvjeta za vrednovanje takovog rada kao pasivnog dežurstva koje kao takovo predstavlja rad izvan radnog vremena i izvan radnog mjesta, za razliku od dežurstva na radnom mjestu (aktivnog dežurstva) koje se nadoknađuje kao radno vrijeme u visini propisanoj Kolektivnim ugovorom. Tužitelj se pri tome poziva na odluke viših sudova (npr. odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revr-17/15, presude Županijskog suda u Splitu posl.br.Gž R- 98/2015, posl.br.Gž R-367/2020-2, Gž R-1061/2020-2, Županijskog suda u Osijeku posl.br.Gž R-576/2020-2) kao i na presudu ovog suda u istovjetnoj činjenično pravnoj stvari posl.br.Pr-1/2020.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja-policijskog službenika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Dubrovačko-neretvanske, Postaje pomorske policije Dubrovnik, za isplatu razlike plaće s osnova prekovremenog rada, rada noću, subotom, nedjeljom i blagdanom za vrijeme provedeno na brodu u trajanju od više dana neprekidno za razdoblje od siječnja 2014. do prosinca 2018.

5. U postupku donesena je presuda posl.br.Pr-54/2019. od 3. listopada 2023. kojom je prihvaćen zahtjev tužitelja, koja odluka je povodom žalbe tužene ukinuta rješenjem Županijskog suda u Zagrebu posl.br.Gž R-1277/2023-3 od 8. travnja 2025. i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Po uputama višeg suda u ponovnom postupku treba utvrditi koliko sati je tužitelj faktično odradio nakon završetka redovnog radnog vremena te samo za tako odrađene sate tužitelju pripada pravo za naknadu plaće za prekovremeni rad.

6. U dokaznom postupku pročitan je zahtjev predlagatelja GC za mirno rješenje spora od 14. veljače 2019., odgovor tužene na zahtjev za mirno rješenje spora broj N-DO-18/2019 od 20. svibnja 2019., evidencije prisutnosti na radu, platne liste, radni nalozi s priloženim izvješćima o radu, preslike SP3, saslušani su svjedoci PC i JC i tužitelj kao parnična stranka i provedeno je financijsko- knjigovodstveno vještačenje.

7. U provedenom postupku utvrđeno je:

- da je tužitelj u razdoblju od siječnja 2014. do prosinca 2018. bio zaposlenik kod tuženika kao poslodavca, na radnom mjestu policijskog službenika u Policijskoj upravi Dubrovačko-neretvanskoj, Postaji pomorske policije Dubrovnik

- da je njegov rad u utuženom razdoblju bio organiziran na način da je upućivan na višednevnu službu na moru, kojim je prilikama radio na brodu

- da su višednevne plovidbe brodom na kojem je tužitelj radio izvršene na temelju radnih naloga o čemu je tužena vodila evidenciju rada

- da je tužitelj za vrijeme višednevne plovidbe boravio na brodu 24 sata

- da rad tužitelja tijekom višednevne plovidbe nije bio organiziran u smjenama

- da je tužena tužitelju isplatila naknadu za pasivno dežurstvo, a ne za prekovremeni rad.

8. Sve navedeno i nije sporno. Sporno je pitanje može li se tužitelju vrijeme provedeno u višednevnoj službi na brodu nakon redovnog radnog vremena priznati kao prekovremeni rad.

9. Tužitelj u pismenom podnesku od 7. lipnja 2025. kojim se referira na odluku višeg suda navodi da su svi pomorski policajci tijekom višednevnih plovidbi, pa tako i tužitelj u utuženom razdoblju, zapravo radili 24 sata, obzirom da su i radnim nalogom ali i općenitim obvezama dužni za cijelo vrijeme plovidbe obavljati poslove u svezi održavanja plovila, paziti na sigurnost plovila, odnosno čuvati plovilo kao i pratiti sve raspoložive komunikacijske veze.

10. Odredbom članka 60. stavak 1. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14, 127/17, 98/19 i 151/22-dalje: ZR) radno vrijeme je definirano kao vrijeme u kojem je radnik obvezan obavljati poslove, odnosno u kojem je spreman obavljati poslove prema uputama poslodavca na mjestu gdje se njegovi poslovi obavljaju ili drugom mjestu koje odredi poslodavac, dok je člankom 62. stavak 2. ZR određeno da puno radno vrijeme ne smije biti dulje od 40 sati tjedno.

11. Odredbom članka 94. stavak 1. ZR propisano je da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću u visini i na način određen kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu.

12. Odredbama članka 33. stavak 2. i 3. Zakona o policiji ("Narodne novine", broj 34/11, 130/12, 89/14, 151/14, 33/15, 121/16, 66/19) određeno je da je policijski službenik dužan po nalogu nadređenog službenika poslove obavljati i duže od punog radnog vremena, a da mu za isto pripada pravo na novčanu naknadu ili slobodne dane sukladno općim propisima o radu i kolektivnom ugovoru.

13. Odredbom članka 194. ZR određeno je da kolektivni ugovor obvezuje sve osobe koje su ga sklopile te sve osobe koje su u vrijeme sklapanja ugovora bile ili su naknadno postale članovi udruge koja je sklopila kolektivni ugovor, a člankom 9. stavak 3. istog Zakona određeno je da ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumu sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, da se primjenjuje za radnika najpovoljnije pravo ako tim ili drugim zakonom nije drukčije određeno.

14. Odredba članka 44. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine", broj 93/08, 23/09, 39/09, 90/10, 89/12 i 104/13- dalje: KU), odnosno kasnije odredbom članka 38. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine", broj 112/17 i 12/18-dalje: KU/17), propisano je, pored ostalog, da će se osnovna plaća službenika i namještenika uvećavati za rad noću 40%, za prekovremeni rad 50%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za rad blagdanom, neradnim danom utvrđeni zakonom i za Uskrs 150%, za rad u drugoj smjeni ukoliko službenik i namještenik radi naizmjenično ili najmanje dva radna dana u tjednu, u prvoj i drugoj smjeni 10%, za dvokratni rad s prekidom dužnim od 90 minuta 10%, za rad u turnusu 5%. U stavku 2. istih članaka KU i KU/17 propisno je da se navedeni dodaci međusobno ne isključuju, osim dodataka za rad u turnusu i rad u drugoj smjerni, dok je u stavku 11. određeno da ako je rad službenika organiziran na drukčiji način, prekovremeni rad je svaki sat rada duži od dnevnog radnog vremena te svaki sat rada duži od 40 sati tjedno, a stavak 13. propisuje da umjesto uvećanja osnovne plaće po osnovi prekovremenog rada, službenik ili namještenik može koristiti jedan ili više slobodnih radnih dana prema ostvarenim satima prekovremenog rada u omjeru 1:1,5 (1 sat prekovremenog rada = 1 sat i 30 min redovnog sata rada) te mu se u tom slučaju izdaje rješenje u kojem se navodi broj i vrijeme korištenja slobodnih dana, kao i vrijeme kad je taj prekovremeni rad ostvaren.

14.1. Prema odredbi članka 41. KU, odnosno članka 35. KU/17, plaću službenika i namještenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću.

15. Svjedok PC u svom iskazu navodi da je sa tužiteljem od 2014. do 2019. često radio na poslovima zaštite i nadzora državne granice što se obavljalo u višednevnoj službi u trajanju od 3 do 5 dana a ponekad i 8 a on je bio zapovjednik broda, za svaku službu u radnim nalogom određen je početak i završetak plovidbe, popis posade i radni zadaci. Nakon završetka aktivnog radnog vremena u 16 sati, ukoliko to vremenske prilike dopuštaju, uplovljava se u luku noćenja i cijela posada boravi na brodu i stanju pripravnosti, netko od mornara odlazi kupnju namirnica za prehranu ali je i tada u svakom trenutku pripravan odazvati se na poziv. Svjedok još navodi da za vrijeme boravka u luci nakon aktivnog radnog vremena u vrijeme tzv. pasive koja je naložena radnim nalogom, cijelo vrijeme obavljaju aktivnu službu, pa tako su dužni slušati pomorsku VHF stanicu radi praćenja vremenske prognoze kao i radio oglase za pomorce. Pored toga da cijelo vrijeme moraju paziti na vez broda, spuštati bokobrane i pojačavati vez broda pa spavanja skoro i nema, budući cijelo vrijeme slušaju radio vezu i pripravni su za slučaj isplovljavanja.

Na upit punomoćnika tužitelja svjedok izjavljuje kako se ne može točno izjasniti o satima za obavljanje radnih zadataka izvan radnog vremena, ali da moraju cijelo vrijeme biti u pripravnosti i radi se cijelo vrijeme koliko traje služba i nikad nisu imali između dva radna dana neprekidan odmor od 12 sati.

U dopunskom iskazu svjedok navodi da nitko ne može znati koliko je posada pa i tužitelj faktički radila u satima nakon završetka redovnog radnog vremena ali boravak na brodu bio je permanentan i nitko od članova posade brod nije mogao napustiti za vrijeme višednevnih plovidbi, a on kao zapovjednik broda evidentirao je prekovremene sate samo u slučaju kada bi nadređeni izdali nalog za isplovljavanje broda radi intervencije i postupanja i takav prekovremeni rad je plaćen a sve ostalo niti je evidentirano niti je plaćeno.

15.1. Svjedok JC u svom iskazu navodi da je kratko vrijeme i on bio mornar a sada je zapovjednik broda i kratko vrijeme radio je sa tužiteljem, višednevne plovidbe na koje su bili upućivani znaju trajati 3 i više dana, a neko vrijeme bi radili 12 sati u okviru radnog vremena koje bi tako bilo evidentirano iako na brodu borave 24 sata. Svjedok navodi da cijelo vrijeme dok su na brodu paze na održavanje broda, osluškuju službeni kanal 16 kao i policijsku vezu, kod višednevnih plovidbi dobiju radni nalog prema kojem je radno vrijeme 8 sati, a prije početka isplovljavanja obavlja se pregled cijelog broda i opreme i van radnog vremena cijelo vrijeme moraju biti dostupni, i u slučaju potrebe odmah intervenirati. Navodi da otprilike tri do četiri sata obavljaju radne zadatke izvan radnog vremena. Na poseban upit punomoćnika tužitelja svjedok navodi da nikad nisu imali između dva radna dana neprekidan odmor od 12 sati, nitko od posade broda ne može napustiti brod bez odobrenja zapovjednika i dok su na brodu nose uniformu.

U dopunskom iskazu svjedok navodi da su u slučaju intervencije izvan radnog vremena kad se zatražilo hitno isplovljavanje takvi sati evidentirani kao prekovremeni rad i plaćeni. Navodi da tužitelj po naravi stvari nije mogao obavljati prekovremeni rad u kontinuitetu već prema potrebi i situaciji na brodu tako da je to nemoguće u satima izračunati niti je itko vodio evidenciju ali je činjenica da je posada i nakon redovnog radnog vremena morala biti na brodu, čuvati i održavati plovilo i u svakom trenutku biti spremna za isplovljavanje.

16. Tužitelj saslušan kao parnična stranka u svom iskazu u svemu se pridružuje iskazu svjedoka PC. Još navodi da je on mornar i nakon aktivnog radnog vremena obavlja radne zadatke po nalogu zapovjednika broda, nekad bi to bilo 2, 3 sata, nekad 5 sati, ovisno o poslovima koje moraju obaviti. Još navodi da nakon radnog vremena moraju očistiti brod, nadopuniti tank vode i ostale poslove po potrebi.

Tužitelj u svom iskazu još navodi da je nakon završetka redovnog radnog vremena obavljao sve poslove mornara koje obavlja i za vrijeme redovnog radnog vremena, ne može se izjasniti koliko je efektivno trajao prekovremeni rad niti je itko na brodu o tome vodio evidenciju, uglavnom za vrijeme višednevnih plovidbi posada na brodu boravi 24 sata i svatko je nakon završetka radnog vremena obavljao poslove koji su potrebni radi sigurnosti i održavanja broda a koliko bi to bilo stvarno odrađenih sati ne zna.

17. Redovno radno vrijeme nije niti sporno među strankama a isto je bilo jasno i određeno definirano radnim nalogom kao vrijeme u kojem je tužitelj morao obavljati poslove svog radnog mjesta i rasporeda. Terenski dodatak u smislu članka 56. KU kao i članka 50. KU/17, je naknada koju je tužitelj ostvario temeljem same činjenice da je radio izvan stalnog mjesta rada preko 8 sati i kao takva uopće ne ovisi o tome je li tužitelj radio prekovremeno, dok je naknada za pasivno dežurstvo u smislu članka 44. KU, kao i članka 38. stavak 4. KU/17, naknada koja se isplaćuje u unaprijed određenom postupku zbog činjenice da je službenik pripravan za rad, time obvezan i spreman u svakom trenutku odazvati se na poziv poslodavca radi obavljanja poslova po njegovom nalogu i kao takva nije od utjecaja na pravo na plaću za prekovremeni rad.

18. Izvršavajući radne naloge člana posade policijskog plovila tužitelj je provodio na plovilu neprekidno najčešće od 3 do 8 dana, boraveći za to vrijeme neprekidno na radnom mjestu.

19. S obzirom na radne zadatke koje policijski službenici obavljaju za vrijeme višednevne plovidbe u nadzoru državne granice na moru, iz iskaza saslušanih svjedoka i samog tužitelja proizlazi da su članovi posade pa tako i tužitelj, osim poslova određenih radnim nalogom, obavljali i druge poslove vezano za redovno održavanje i sigurnost broda kao i druge neophodne poslove za vrijeme višednevne plovidbe (izuzevši 8 sati odmora). Točan broj prekovremenih sati u kojima je tužitelj obavljao ove poslove u danim okolnostima nije moguće utvrditi za svaki konkretni dan jer o ovim poslovima nisu vođene pisane evidencije niti su isti poslovi takve naravi da bi uvijek trajali jednako vrijeme jer su ovisili o varijabilnim okolnostima poput dnevnog opsega posla tijekom redovnog radnog vremena, vremenskim prilikama, vezu i stanju broda, a koje okolnosti nisu pisano evidentirane za određeni dan.

20. U takovoj situaciji sud prekovremeni rad tužitelja ocjenjuje razdoblje izvan redovnog radnog vremena umanjeno za 8 sati odmora, odnosno kad je tužitelj boravio na brodu više dana po 24 sata obračun se vrši na način da se obračunava 8 sati redovnog rada, 8 sati prekovremenog rada (iako ne mora nužno i faktično raditi). Okolnost što je tužitelj ostvario pravo na naknadu za tzv. pasivno dežurstvo nije od utjecaja na prekovremeni rad, jer se ova naknada isplaćuje zbog činjenice da je tužitelj bio na raspolaganju poslodavcu 24 sata, dakle i za vrijeme odmora koje je određeno kao 8 sati u danu. Navedeno je sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u višem predmeta zasnovanoj na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi (npr. odluka broj Rev R-1082/13-2 od 5. listopada 2016., Rev R-17/15 od 1. veljače 2017.) u kojima se navodi da je životno i logično da djelatnik koji zbog naravi posla ne smije ili ne može napustiti brod tijekom višednevnih službi na moru, ima i slobodno vrijeme u trajanju od 8 sati, a koje se vrijeme provedeno izvan stvarno odrađenih sati rada ne može smatrati prekovremenim radom.

21. Rukovodeći se time vještakinja Jelena Ćurlica izračunala broj sati prekovremenog rada, rada noću, subotama, nedjeljom i blagdanom te visinu naknade za navedeni rad tužitelja u predmetnom razdoblju (od 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2018.), ali uzimajući u obzir 8 sati odmora unutar svakih 24 sata koji ne predstavljaju prekovremeni rad. Također je izvršila umanjenje za iskorištene slobodne dane odnosno sate, u omjeru 1:1,5.

22. Na temelju nalaza i mišljenja sudskog vještaka za računovodstvo i financije Jelene Ćurlica iz Dubrovnika, a temeljem dokumentacije tužene (evidencije mjesečnih sati rada tužitelja, radnih naloga, izvješća o radu i obračunskih lista) utvrđeno je kako je tužitelj u predmetnom razdoblju ostvario prekovremene sate rada, rad subotom, nedjeljom, blagdanom i noćni rad, koji nije plaćen. Vještakinja je u pismenom nalazu i mišljenju i kod usmenog izlaganja na ročištu navela da je na temelju dostavljenih isprava sukladno nalogu suda iskazala prekovremene sate tijekom višednevne plovidbe tako da se redovnim satima pribroji 8 sati odmora, a ostalo vrijeme obračunato je kao prekovremeni rad umanjeno za prekovremeni rad koji je već isplaćen odnosno na način da se 8 sati odnosi na odmor a preostalih 16 sati se odnosi na odrađene sate, od toga 8 sati redovnog rada i 8 sati prekovremenog rada. Prilikom utvrđivanja prekovremenih sati rada tužitelja vještakinja je uzela u obzir broj slobodnih dana koje je tužitelj iskoristio u pojedinom mjesecu za koje je dane umanjen broj prekovremenih sati. U odnosu na prigovor tužene vještakinja navodi da je za mjesec veljaču 2017. pogrešno 54 noćna sata slučajno upisala i obračunala kao sate rada blagdanom pa je time pogrešno obračunata razlika za mjesec veljaču 2017. god. Vještakinja je navedenu pogrešku i time i obračun ispravila dopunom nalaza i mišljenja od 26. lipnja 2023.

22.1. Nalaz i mišljenje vještakinje Jelene Ćurlica sud je prihvatio kao stručan i objektivan, dok prigovori tužene nisu odlučujući jer se isti odnose na pravna pitanja a ne na stručnost i točnost nalaza koji je dan u okviru zadatka određenog rješenjem suda a temelji se na ispravama i evidenciji nastali kod tužene.

23. Provedenim financijskim vještačenjem utvrđeno je da je tužitelj u razdoblju od 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2018. ostvario prekovremene sate rada, rad subotom, nedjeljom, blagdane i noćni rad koji nije plaćen u ukupnom iznosu od 16.397,46 EUR ili po mjesecima kako je prikazano u Tablicama broj 61 do 65.

24. Tužitelj je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještakinje i tužbeni zahtjev podneskom od 18. srpnja 2023. odredio sukladno nalazu i mišljenju vještakinje, pa je slijedom navedenog prihvaćen zahtjev tužitelja i naloženo tuženoj da na ime razlike plaća isplati tužitelju iznos od 16.397,46 EUR. Na tako utvrđen svaki pojedini mjesečni iznos teku zatezne kamate počev od 15-tog u mjesecu za prethodni mjesec po osnovi članka 92. stavak 3. ZR. u vezi sa člankom 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 121/11, 78/15, 29/18, 126/21 i 114/22 – dalje: ZOO).

25. Slijedom navedenog presuđeno je kao u izreci.

26. Tužitelj je u cijelosti uspio u sporu pa temeljem članka 154. stavak 1. i članka 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23 - dalje: ZPP) ima pravo na naknadu troškova koji se sastoje od zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to za zahtjev za mirno rješenje spora u iznosu 497,50 EUR, za sastav tužbe u iznosu 497,50 EUR, za sastav obrazloženog podneska od 23. lipnja 2021. u iznosu od 497,50 EUR, za sastav podneska od 14. svibnja 2022. u iznosu od 497,50 EUR, za zastupanje na ročištima 8. srpnja 2021., 7. rujna 2021., 5. listopada 2021., 26. lipnja 2023. i 15. rujna 2023. za svako po 497,50 EUR, za zastupanje na ročištu 1. srpnja 2025., 15. rujna 2025. i 20. listopada 2025., za svako po 500,00 EUR, i za sastav podneska od 17. lipnja 2025. u iznosu od 125,00 EUR, odnosno sveukupno za zastupanje u iznosu od 6.102,50 EUR, uvećano za PDV od 25% u iznosu od 1.525,63 EUR odnosno sveukupno za zastupanje u iznosu od 7.628,13 EUR. Primijenjena je Tbr.7. točka 1., Tbr.8. točka 1., 3. i 4., Tbr.9. točka 1. u vezi sa Tbr.46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", 138/ 2023). Pored toga tužitelju je kao potreban priznat trošak financijskog vještačenja u iznosu od 796,34 EUR. Sveukupno tužitelju je priznat trošak postupka u iznosu od 8.424,47 EUR i tuženoj naloženo da taj iznos naknadi tužitelju.

U Korčuli, 10. prosinca 2025.

S u t k i nj a :

Katarina Rendulić Vežić

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu u Zagrebu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u 3 primjerka u roku od 15 dana od dana objave presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude.