REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj: Gž-39/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Branimira Miljevića, kao predsjednika vijeća, Berislava Devčića, kao suca izvjestitelja i člana vijeća, te Renate Marić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ČK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po Zajedničkom odvjetničkom uredu Krunoslava Markovinovića i Matka Pavičića iz Bjelovara, protiv tuženika Porsche Mobiliti d.o.o. Zagreb, Velimira Škorpika 21, OIB: 36514183925, zastupanog po Odvjetničkom društvu Stefanović, Krvavica, Bulić i Pletikosa d.o.o. Zagreb, radi naknade štete, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog suda Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru broj Pn- 113/2019-69 od 23. studenog 2023., u sjednici vijeća održanoj 10. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika djelomično se odbija kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru broj Pn-113/2019-69 od 23. studenog 2023. u pobijanim stavcima I., II. i III. izreke.

II. Žalba tuženika se djelomično uvažava te se preinačava presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru broj Pn-113/2019-69 od 23. studenog 2023. u odluci o naknadi parničnih troškova iz stavka IV. izreke, tako da se dosuđeni iznos troškova postupka od 3.507,34 eura/26.426,05 kn zamjenjuje iznosom od 3.258,49 eura/24.551,09 kn, a tužitelj se odbija sa dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška u iznosu od 248,85 eura/1.874,96 kn.

III. Zahtjev tuženika za naknadu troškova drugostupanjskog postupka se odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

I. Utvrđuje se da je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj 0255, zaključenog dana 1. srpnja 2008. godine, između tužitelja ČK iz [adresa], kao korisnika kredita i tuženika PORSCHE MOBILITI d.o.o. iz Zagreba, Velimira Škorpika 21, kao davatelja kredita, u dijelu članka III. predmetnog Ugovora o kreditu i to točke 9.1. pripadajućih uvjeta ugovora o kreditu, a koja glasi:

„Visina mjesečnih obroka kredita podliježe prilagodbi zbog promjene ili uvođenja novih poreza, davanja i pristojbi, kao i promjene uvjeta refinanciranja, koji su temelj kalkulaciji, kao i u slučaju promjene propisa, nadalje u slučaju donošenja odluka ili mjera nadležnih tijela, koja neposredno ili posredno imaju slični učinak. Pod navedenim uvjetima može biti promijenjena nominalna godišnja kamatna stopa na kredit, kao i efektivna kamatna stopa na kredit.“, a preko ugovorene kamatne stope u iznosu od 6.99% godišnje.

II. Utvrđuje se da je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj 02555, zaključenog dana 1. srpnja 2008. godine između tužitelja ČK iz [adresa], kao korisnika kredita i tuženika PORSCHE MOBILITI d.o.o. iz Zagreba, Velimira Škorpika 21, kao davatelja kredita, iz članka II. predmetnog Ugovora o kreditu kojom je iznos kredita ugovoren u valuti CHF i točke 5.1. pripadajućih uvjeta ugovora o kreditu, a koja glasi:

„Sve novčane obveze koje proizlaze iz Ugovora, ako su izražene u CHF, ispunjavaju se plaćanjem u kunama prema prodajnom tečaju za devize Raiiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, za CHF vrijedećem na dan plaćanja“, a kojom odredbom je u predmetni ugovor o kreditu ugovorena valutna klauzula odnosno otplata kredita uz korištenje valutne klauzule za valutu švicarski franak (CHF).

III. Nalaže se tuženiku PORSCHE MOBILITI d.o.o. iz Zagreba, Velimira Škorpika 21, OIB: 36514183925, da tužitelju ČK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] plati novčani iznos od 5.042,80 EUR–a /37.995,38 kuna (slovima:pettisuća/četvrdesetdvaeuraiosamdesetcenti/tridesetsedamtisućadevetstoti nadevedesetpetkunaitridesetosamlipa), zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na iznose od:

- 16,55 EUR-a/124,73 kuna teče od 26. listopada 2008. godine do isplate,

- 7,16 EUR-a/53,95 kuna teče od 26. studenoga 2008. godine do isplate,

- 18,80 EUR-a/141,66 kuna teče od 28. prosinca 2008. godine do isplate,

- 23,53 EUR-a/177,25 kuna teče od 29. siječnja 2009. godine do isplate,

- 26,95 EUR-a/203,07 kuna teče od 25. veljače 2009. godine do isplate,

- 21,65 EUR-a/163,13 kuna teče od 28. ožujka 2009. godine do isplate,

- 22,66 EUR-a/170,73 kuna teče od 25. travnja 2009. godine do isplate,

- 17,00 EUR-/128,10 kuna teče od 26. svibnja 2009. godine do isplate,

- 18,87 EUR-a/142,17 kuna teče od 25. lipnja 2009. godine do isplate,

- 16,94 EUR-a/127,66 kune teče od 28. srpnja 2009. godine do isplate,

- 17,95 EUR-a/135,31 kuna teče od 27. kolovoza 2009. godine do isplate,

- 17,22 EUR-a/129,80 kuna teče od 26. rujna 2009. godine do isplate,

- 15,14 EUR-a/114,10 kuna teče od 27. listopada 2009. godine do isplate,

- 18,87 EUR-a/142,18 kuna teče od 24. studenoga 2009. godine do isplate,

- 21,02 EUR-a/158,40 kuna teče od 30. prosinca 2009. godine do isplate,

- 24,80 EUR-a/186,85 kuna teče od 23. siječnja 2010. godine do isplate,

- 25,54 EUR-a/192,42 kuna teče od 24. veljače 2010. godine do isplate,

- 30,31 EUR-a/228,37 kuna teče od 25. ožujka 2010. godine do isplate,

- 30,17 EUR-a/227,33 kuna teče od 24. travnja 2010. godine do isplate,

- 29,37 EUR-a/221,28 kuna teče od 25. svibnja 2010. godine do isplate,

- 41,71 EUR-a/314,27 kuna teče od 25. lipnja 2010. godine do isplate,

- 41,62 EUR-a/313,55 kuna teče od 29. srpnja 2010. godine do isplate,

- 56,52 EUR-a/425,85 kuna teče od 27. kolovoza 2010. godine do isplate,

- 53,13 EUR-a/400,32 kuna teče od 24. rujna 2010. godine do isplate,

- 49,91 EUR-a/376,05 kuna teče od 23. listopada 2010. godine do isplate,

- 55,88 EUR-a/421,09 kuna teče od 26. studenoga 2010. godine do isplate,

- 70,00 EUR-a/527,46 kuna teče od 28. prosinca 2010. godine do isplate,

- 62,89 EUR-a/473,87 kuna teče od 25. siječnja 2011. godine do isplate,

- 65,84 EUR-a/496,12 kuna teče od 24. veljače 2011. godine do isplate,

- 66,44 EUR-a/500,61 kuna teče 24. ožujka 2011. godine do isplate,

- 62,05 EUR-a/467,56 kuna teče od 22. travnja 2011. godine do isplate,

- 73,45 EUR-a/553,42 kuna teče od 22. svibnja 2011. godine do isplate,

- 86,15 EUR-a/649,05 kuna teče od 28. lipnja 2011. godine do isplate,

- 97,01 EUR-a/730,95 kuna teče od 23. srpnja 2011. godine do isplate,

- 111,81 EUR-a/842,43 kuna teče od 24. kolovoza 2011. godine do isplate,

- 86,86 EUR-a/654,38 kuna teče od 24. rujna 2011. godine do isplate,

- 82,57 EUR-a/622,17 kuna teče od 22. listopada 2011. godine do isplate,

- 3.458,46 EUR-a/26.057,74 kuna teče od 5. studenoga 2011. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, tekućom od dana dospijeća svakog pojedinačnog iznosa do 31. srpnja 2015. godine, od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine pa sve do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, odnosno sukladno odredbi članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 3.507,34 eura / 26.426,05 kn sa zateznom kamatom, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, odnosno sukladno odredbi članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima, tekućom od dana donošenja presude pa do isplate, sve u roku 15 dana.

2. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se preinači i odbije tužbeni zahtjev uz naknadu tuženiku troška parničnog postupka, podredno da se presuda ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje uz naknadu troška žalbe. Pored žalbenog osporavanja pobijane presude u dijelu odluke o glavnoj stvari, tuženik pobija i odluku suda o naknadi parničnih troškova, navodeći da je ista donesena protivno odredbi članka 155. ZPP-a, posebno priznavanjem tužitelju u opravdan trošak nagrade za sastav pet obrazloženih podnesaka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana u dijelu odluke o glavnoj stvari, dok je djelomično osnovana u pogledu odluke o naknadi parničnog troška.

5. Ispitujući presudu suda prvog stupnja, postupak koji je prethodio, kao i žalbene navode tuženika, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a. Presuda suda prvog stupnja je jasna i razumljiva, sadrži razloge o odlučnim činjenicama, nema proturječnosti i nejasnoća, pa se može ispitati u žalbenom postupku, tako da donošenjem pobijane presude sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju upire tuženik u žalbi.

6. Predmet konkretnog spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje ništetnim odredbi Ugovora o kreditu sklopljenim 01. srpnja 2008. između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora, a kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, te valuta otplate kredita uz koju je vezana glavnica švicarski franak i restitucijski zahtjev za isplatu preplaćenih iznosa.

7. U prvostupanjskom postupku utvrđeno je:

- da je između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora 01. srpnja 2008. sklopljen Ugovor o kreditu broj 0255 kojim je tužitelju odobren kredit u iznosu 26.175,74 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za devize Raiffeisenbank d.d. važećem na dan plaćanja s rokom otplate 84 mjeseca i da je namjena kredita bila kupnja osobnog vozila,

- da je između stranaka ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je u trenutku sklapanja ugovora kamata 6,99% godišnje, te da je također ugovorena otplata kredita u mjesečnim anuitetima u CHF u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju za CHF Raiffeisenbank d.d. na dan plaćanja odnosno primjena valutne klauzule,

- da tužitelj u svom iskazu navodi da mu je u auto kući gdje je odlučio kupiti osobno vozilo predloženo da podigne kredit kod tuženika i da je najpovoljniji kredit u valuti CHF, iako se razgovaralo samo o iznosima u kunama i da su mu u auto kući predani ugovori koje je trebao solemnizirati kod javnog bilježnika, a da mu nisu objašnjene sporne ugovorne odredbe, niti se o istima pojedinačno pregovaralo, a nije bio upozoren ni na moguće financijske rizike,

- da tuženik nije predložio izvođenje dokaza neposrednim saslušanjem svjedoka na okolnosti pojedinačnog pregovaranja prilikom sklapanja Ugovora već je bio kao svjedok predložen DK, koji nije sudjelovao u realizaciji kredita, već je radio na edukaciji klijenata, pa je isti dokazni prijedlog odbijen raspravnim rješenjem prvostupanjskog suda,

- da je na temelju nalaza i mišljenja vještaka financijsko-knjigovodstvene struke utvrđeno da je u razdoblju otplate kredita zbog promjene kamatne stope i promjene tečaja CHF u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita preplaćen iznos od ukupno 5.042,80 EURA/37.995,38 kn.

8. Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski sud je usvojio deklaratorni tužbeni zahtjev u stavcima I. i II. izreke presude uz zaključak da su odredbe Ugovora o kreditu vezano za promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu ništetne u smislu odredbe čl. 322. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. , 156/22. i 155/23., dalje: ZOO) sve povezano s odredbama Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09. i 133/09., dalje: ZZP).

9. Činjenične zaključke prvostupanjskog suda prihvaća kao osnovane i drugostupanjski sud, jer ih svojim žalbenim navodima tuženik nije doveo u sumnju. Prvostupanjski sud je raspravio sva sporna pitanja i ispitao okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene potpuno i valjano utvrdio činjenično stanje u smislu članka 8. ZPP-a, te svoje odluke u presudi valjano obrazložio, tako da su žalbeni navodi tuženika kojima se navedeno osporava ocijenjeni neosnovanima.

10. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je iz sadržaja Ugovora i iskaza tužitelja razvidno da se radilo o tipskom ugovoru koji je unaprijed pripremljen od strane tuženika i da stranke o spornim odredbama Ugovora nisu pregovarale, te su na taj način ostale nejasne i nerazumljive za tužitelja, te on s obzirom na stupanj svog obrazovanja nije mogao predvidjeti ekonomske posljedice spornih ugovornih odredbi, čime je ponašanje tuženika suprotno osnovnim načelima obveznog prava, protuzakonito i po svojoj prirodi nemoralno , jer je tužitelja doveo u nepovoljnu poziciju, pa su time odredbe Ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i o ugovorenoj valutnoj klauzuli ništetne u smislu odredbe članka 322. stavak 1. ZOO-a.

11. Tuženik tijekom postupka nije dokazao da se o spornim ugovornim odredbama pojedinačno pregovaralo, a teret dokaza u pogledu iste činjenice je suprotno žalbenim navodima bio upravo na tuženiku, pa se i po ocjeni ovog suda radi o nepoštenim ugovornim odredbama, jer suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa su iste posljedično ništetne u smislu članka 322. ZOO-a i članka 102. ZZP-a.

11.1. Na žalbene navode tuženika o nejednakosti procesnog oružja, po mišljenju drugostupanjskog suda prvostupanjski sud osnovano nije prihvatio dokazni prijedlog saslušanja svjedoka DK, jer tuženik nije niti tvrdio da se radi o djelatniku tuženika koji je pregovarao s tužiteljem prilikom zaključenja konkretnog spornog Ugovora, a što je u skladu sa stajalištem Ustavnog suda Republike Hrvatske o tom pitanju u odluci poslovni broj U-III4613/2021 od 30. lipnja 2022.

11.2. Na daljnje žalbene navode da nije utvrđeno da je konkretni ugovor potrošački ugovor u smislu odredbe članka 3. stavak 1. ZZP-a za odgovoriti je da je teret dokaza te činjenice na tuženiku, te se s obzirom na sve utvrđeno može smatrati da je tužitelj potrošač u smislu Direktive 93/13 EEZ, kad je predmetni kredit sklopio kao fizička osoba s namjenom kupnje osobnog vozila, a tuženik tu utvrđenu činjenicu nije doveo u sumnju niti dokazivao suprotno.

11.3. Nastavno na žalbene navode da tuženik nije bio stranka u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača ( kolektivna tužba Udruge "Franak") ovaj sud zaključuje da prvostupanjski sud ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva nije utemeljio na utvrđenjima iz postupka radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, što jasno proizlazi iz obrazloženja presude, jer sud obrazlaže primjenu propisa o zaštiti potrošača u odnosu na konkretni ugovor koji je predmet ovog spora, bez automatske primjene efekata ranije donesenih odluke sudova u postupcima zaštite potrošača. Proizlazi stoga da je prvostupanjski sud osnovanost tužbenog zahtjeva raspravio neovisno o odluci donesenoj u tom postupku i to kroz primjenu odredbi ZOO-a i ZZP- a i primjenom tih propisa utvrdio pravno odlučne činjenice da su sporne ugovorne odredbe nepoštene i da su dovele do znatne neravnoteže u pravima i obvezama stranaka. Konačno ni žalbeni navod da je sud trebao kod donošenja odluke uzeti u obzir i tzv. negativne tečajne razlike, nije osnovan jer tuženik do zaključenja prethodnog postupka nije postavio nikakav zahtjev, bilo protutužbeni ili prigovor radi prijeboja, pa sud o navedenom pitanju nije ni bio dužan odlučivati.

12. Zbog naprijed navedenog sud drugog stupnja je zaključio da je podnesena žalba tuženika neosnovana kako u pogledu zakonskog žalbenog razloga pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, tako i u pogledu pravilnosti primjene materijalnog prava kod odlučivanja o osnovanosti osnove tužbenog zahtjeva.

13. Prvostupanjski sud je na temelju nalaza i mišljenja sudskog vještaka financijske struke Marijane Matijević utvrdio ukupan iznos preplate po osnovi ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli iskazanoj u CHF u iznosu 5.032,50 EURA, te ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi u iznosu 10,30 EURA, te odlučio da je tuženik kao nesavjesni stjecatelj dužan isti iznos isplatiti tužitelju sa zateznim kamatama od dana stjecanja svakog pojedinog iznosa do isplate sukladno odredbi članka 1111., članka 1115. i članka 29. stavak 1. ZOO-a. Time je stavkom III. izreke pobijane presude osnovano usvojen kondemnatorni tužbeni zahtjev tužitelja. Žalbeni navod o tome da se kamatna stopa tijekom otplate kredita nije mijenjala, nije mogao biti prihvaćen kao osnovan jer suprotno proizlazi iz nalaza i mišljenja sudskog financijskog vještaka, a i po tuženiku dostavljenoj dokumentaciji o promjenama ugovorne kamatne stope, dok su prigovori tuženika izneseni na vještački nalaz i mišljenje tijekom postupka otklonjeni dopunskim vještačenjem i neposrednim saslušanjem vještakinje na glavnoj raspravi.

14. Tuženik u žalbi ponavlja tijekom postupka već isticani prigovor zastare tužiteljeve novčane tražbine, koji je prvostupanjski sud pravilno odbio polazeći od pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Građanskog odjela poslovni broj Su- IV-47/2020-2 koje glasi: Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO-a, kao posljedice utvrđenja ništetnosti, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost. Prema navedenom pravnom shvaćanju zastara za isplatu konkretnog restitucijskog zahtjeva još nije ni počela teći, pa je i taj dio tuženikove žalbe odbijen kao neosnovan.

15. Dio žalbe tuženika koji se odnosi na pravilnost donesene odluke o naknadi parničnih troškova sud drugog stupnja je utvrdio osnovanim jer je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu članka 155. ZPP-a, a i odredbu Tbr. 8. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23., u daljnjem tekstu: Tarifa), kada je nekritički prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu troška za sastav ukupno pet obrazloženih podnesaka, iako navedena odredba odvjetničke tarife propisuje da se u prvostupanjskom postupku u punom iznosu kao po odredbi Tbr. 7. točka 1.,4.,7. i 8 . Tarife priznaje trošak samo četiri obrazložena podneska. Osim toga prvostupanjski sud je pogrešnom primjenom odredbe članka 155. ZPP-a priznao kao potreban za vođenje postupka podnesak tužitelja od 13. studenog 2019., jer se radilo o očitovanju tužitelja na podnesenu žalbu tuženika protiv rješenja o prigovoru mjesne nenadležnosti, koja žalba je odbijena kao neosnovana odlukom Županijskog suda u Sisku broj Gž-12/2020-3 od 6. svibnja 2020., a na koju odluku nije imalo nikakvog utjecaja navedeno očitovanje tužitelja na tuženikovu žalbu, pa je stoga isti tužiteljev podnesak svakako bio nepotreban za vođenje postupka. Ostali troškovi prema troškovniku tužitelja su pravilno i osnovano prihvaćeni, pa je sud drugog stupnja, djelomičnim prihvaćanjem žalbe tuženika preinačio odluku prvostupanjskog suda o naknadi troškova postupka tako da je dosuđeni iznos troškova umanjen za trošak jednog obrazloženog podneska sa PDV- om u ukupnom iznosu od 248,85 eura, dok je u preostalom dijelu stavak IV. izreke pobijane presude ostao neizmijenjen.

16. Na temelju odredbe članka 166. stavak 1. ZPP-a odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka, jer je tuženik sa žalbom uspio samo u neznatnom dijelu u odnosu na sporednu odluku o troškovima postupka.

17. Zbog svega naprijed iznesenog sud drugog stupnja je na temelju odredbe članka 368. st. 1. ZPP-a i odredbe članka 380. točka 3. ZPP-a u pogledu odluke o troškovima, odlučio kao u izreci ove presude.

U Požegi, 10. prosinca 2025.

Predsjednik vijeća

Branimir Miljević