Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-820/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivane Mašić, predsjednika vijeća, Vesne Stokrp, člana vijeća i suca izvjestitelja, te Josipa Štrucelja, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice VPČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Antonio Medić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika VP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Iskra Horvat, odvjetnica u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1523/2025-41 od 9. srpnja 2025., u sjednici vijeća 10. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1523/2025-41 od 9. srpnja 2025.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1523/2025-41 od 9. srpnja 2025. pod točkom I. izreke tuženik je obvezan isplatiti tužiteljici iznos od 31.992,58 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na pojedine iznose od 841,91 EUR počam od 2. veljače 2018., pa dalje mjesečnom dinamikom, zaključno s 2. ožujka 2021. pa do isplate. Pod točkom II. izreke tuženik je obvezan nadoknaditi tužiteljici prouzročeni parnični trošak u iznosu od 4.765,44 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na taj iznos počam od presuđenja pa do isplate.

2. Pravovremeno podnesenom žalbom tu presudu pobija tuženik. Žalbu ulaže zbog svih žalbenih razloga normiranih odredbom iz članka 353. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. – dalje: ZPP). U žalbi ističe u bitnome kako je pobijana odluka donesena uz počinjenje bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a. Navodi kako tijekom postupka nije bio valjano zastupan, da je već i na ročištu 21. studenog 2022. vjerojatno osporena i osnova i visina tužbenog zahtjeva, što nije uneseno u zapisnik, a nije ni određeno da se provede dokaz saslušanjem tuženika iako je taj dokaz predložio tužitelj već u tužbi. Ističe da je na navedenom ročištu istakao kako je prilikom iseljenja iz stana s tužiteljicom dogovorio da prebiju tražbine obzirom je u stanu ostao namještaj, uređaji i ostale pokretnine kojima je stan bio opremljen. Obzirom na vrijednost stvari ostavljenih u stanu smatra kako stranke više nemaju potraživanja jedna prema drugoj. Ističe da nije samo sporna visina utužene tražbine već je sporno i njeno postojanje, te ponovno upućuje na činjenicu vrijednosti stvari ostavljenih u stanu. Smatra da je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno, da prvostupanjski sud nije prihvatio dokazni prijedlog za njegovim saslušanjem pa mu je i povrijeđeno pravo na pošteno suđenje zajamčeno člankom 29. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine broj 56/1990., 135/1997., 08/1998., 113/2000., 124/2000., 28/2001., 41/2001., 55/2001., 76/2010., 85/2010., 05/2014. – dalje: Ustav), te člankom 6. točka 1. stavak 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine - Međunarodni ugovori broj 18/1997., 06/1999., 14/2002., 13/2003., 09/2005., 01/2006., 02/2010. i 13/2017. – dalje: Konvencija). Predlaže žalbu usvojiti, pobijanu odluku ukinuti, te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na odlučivanje u fazu prethodnog postupka, podredno predlaže odluku preinačiti odbijanjem tužbenog zahtjeva u cijelosti.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Predmet spora ja zahtjev tužiteljice za platež novčanog iznosa od 31.992,58 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, kako je to precizirano pod točkom I. izreke pobijane presude. Tužiteljica ovaj iznos potražuje s osnova naknade štete koju je prema navodima tužbe trpjela zbog nemogućnosti iznajmljivanja stana u njenom vlasništvu, u naravi trosobnog, sastojećeg od ulaznog hodnika, dnevnog boravka, kupaonice, kuhinje, degažmana, dvije sobe i dva balkona, ukupne površine 116,95 m2, te spremišta oznake SA, površine 10,70 m2, u podrumu zgrade, te parkirališta u podrumu zgrade upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], te parkirališne oznake broj P-5 i P-6, oba parkirališta površine 12,25 m2.

6. U predmetu nema spora da je tužiteljica vlasnica nekretnine opisane pod točkom I. izreke pobijane odluke (zk. izvadak prileži na listu 9 prvostupanjskog spisa) a tuženik tijekom postupka nije ni osporavao da je bio upoznat sa činjenicom stjecanja vlasništva tužiteljice na navedenom stanu (što ga dovodi u poziciju nepoštenog posjednika).

7. Prijeporno je je li tuženik u obvezi ispuniti utuženu tražbinu.

8. Ispitujući zakonitost pobijane odluke povodom žalbe tuženika i po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da pobijana odluka nije donesena uz počinjenje niti jedne od bitnih povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a.

9. Suprotno žalbenim navodima tuženika pobijana odluka je jasna i razumljiva, sadrži valjane i neprotuslovno obrazložene razloge o odlučnim činjenicama, može se ispitati pa nije ostvaren ni žalbeni razlog iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.

10. Nije ostvaren ni žalbeni razlog iz članka 354. stavak 1. u vezi s odredbom iz članka 126. ZPP-a koju tuženik iznosi tvrdnjom da na ročištu održanom 21. studenog 2022. u zapisnik nisu uvedeni njegovi navodi (navodi o dogovoru s tužiteljicom o prijeboju tražbine, kao i njegovo protivljenje osnovi i visini tužbenog zahtjeva).

11. Naime, iz stanja spisa (zapisnik od 21. studenog 2022. s lista 57 prvostupanjskog spisa) proizlazi da je zapisnik potpisan po strankama, a na kraju zapisnika nije evidentirano da bi postojali zahtjevi za ispravak zapisnika u pogledu njegovog sadržaja, a vezano na neunesene prigovore i navode stranaka.

12. Naposlijetku, valja navesti kako ni tvrdnje tuženika o neadekvatnom zastupanju po punomoćniku nisu od utjecaja na zakonitost pobijane odluke. Kvaliteta zastupanja tuženika po punomoćniku nije predmet ovog spora (već može biti predmet raspravljanja u eventualnom vođenju postupka radi utvrđenja odštetne odgovornosti punomoćnika).

13. U postupku pred prvostupanjskim sudom je utvrđeno, te iz stanja spisa proizlazi:

- da je tužiteljica vlasništvo navedene nekretnine stekla u stečajnom postupku nad dužnikom PULIĆ d.o.o. za trgovinu, ugostiteljstvo i usluge u stečaju, kao najpovoljniji ponuditelj na elektroničkoj dražbi nekretnine,

- da je tuženik bio u posjedu stana te da je prisilno iseljen u ovršnom postupku vođenom pod brojem Ovr-1291/19 2. ožujka 2021.,

- da je prema podacima Porezne uprave u Zagrebu najamnina za stambeni prostor na lokaciji kao stan tužiteljice u utuženom vremenskom periodu iznosila 6.750,00 kn (stan površine 124,42 m2), odnosno 3.200,00 kn (stan površine 43,60 m2), te 1.500,00 kn (stan površine 22,00 m2).

14. Sva ova činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda nisu dovedena u sumnju uopćenim žalbenim navodima tuženika, te ih u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

15. Neosnovano tuženik u žalbi pobija pravilnost odluke tvrdnjom da između stranaka više nema potraživanja. Ponovno se ističe iz zapisnika od 21. studenog 2022. nije vidljivo da su stranke postigle dogovor o prebijanju tražbina (vrijednosti visine štete koju trpi tužiteljica i vrijednosti pokretnina koje su ostale u stanu tuženika), pa se radi nepotrebnog ponavljanja upućuje na odlomak 11. ovog obrazloženja.

16. Pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja nije dovedena u sumnju ni žalbenim navodom prema kojem je vrijednost najamnine određena na temelju podataka Porezne uprave. Naime, iz podataka dostavljenih po Poreznoj upravi utvrđena je visina najamnina stambenog prostora u utuženom periodu za nekretnine – stanove koji se nalaze u području Grada Zagreba, gdje se nalazi i utuženi stan, te i po stajalištu ovog drugostupanjskog suda podaci Porezne uprave predstavljaju relevantnu osnovu za utvrđenje visine štete koju je tužiteljica trpjela.

17. Nije od utjecaja na pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja niti žalbeni navod tuženika prema kojem nije proveden dokaz njegovim saslušanjem. Iz stanja spisa proizlazi da je na ročištu održanom 10. lipnja 2015. tuženik po punomoćnici istaknuo prijedlog da se provede dokaz njegovim saslušanjem na okolnost da li priznaje tužbeni zahtjev, te radi utvrđenja novonastupjelih okolnosti (prebijanje tražbine pokretninama tuženika koje su ostale u stanu). Naime, u situaciji kada je iseljenje tuženika iz stana provedeno još u ožujku 2021., ta činjenica ne predstavlja novu okolnost u smislu odredbe iz članka 299. stavak 2. ZPP-a, koju tuženik bez svoje krivnje nije mogao istaći do zaključenja prethodnog postupka.

18. I naposlijetku valja navesti kako je prvostupanjski sud pravilno odbio dokazni prijedlog za saslušanje tuženika obzirom je prekludiran u pravu iznošenja ovog dokaznog prijedloga.

19. Iako tužiteljica svoje potraživanje djelom temelji i na institutu naknade štete zbog stjecanja bez osnove, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je mjerodavno pravo za rješenja odnosa između stranaka, sadržano u odredbi iz članka 164. stavak 1. i članka 165. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 129/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 143/2012., 152/2014., 81/2015., 94/2017. – dalje: ZVDSP).

20. Prema navedenim odredbama pravni odnos poštenog i nepoštenog posjednika u situaciji kada je određena stvar nepromijenjenog oblika (očuvanog identiteta) u posjedu nevlasnika, nepošten posjednik dužan je nadoknaditi koristi od uporabe tuđe stvari (upućuje se na stav Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 26. listopada 2009. pod brojem Su-IV-188/09-7).

21. U situaciji kada je tuženik kao nepošten posjednik držao nekretninu u vlasništvu tužiteljice u svom posjedu sve do iseljenja u ovršnom postupku u obvezi je nadoknaditi koristi koje je imao od uporabe stana. Visina tužbenog zahtjeva pravilno je određena kako je to već pojašnjeno pod točkom 19. obrazloženja. Dostavljeni podaci Porezne uprave, ponovo se ističe odnose se na utuženi vremenski period i odnose se na najam nekretnina u mjestu u kojem se nalazi utuženi stan ([adresa] i [adresa]).

22. Neosnovano tuženik ističe kako je došlo do povrede njegovog prava na pristup sudu u smislu odredbe iz članka 29. stavak 1. Ustava, te članka 1. stavak 1. Konvencije, odnosno odbijanjem dokaznog prijedloga tuženika za njegovim saslušanjem ne može se smatrati da je došlo do povrede prava na pošteno suđenje.

23. Slijedom navedenog žalba tuženika nije osnovana.

24. Kako je tužiteljica uspjela u postupku to je tuženik pravilno, u skladu s odredbom iz članka 154. stavak 1. ZPP-a, obvezan na platež troškova postupka.

25. Obzirom na izneseno, na temelju odredbe iz članka 368. stavak 1. ZPP-a valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu.

26. Tuženiku nije priznat trošak žalbenog postupka, obzirom sa žalbom nije uspio (članak 166. ZPP-a).

U Karlovcu 10. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća:

Ivana Mašić