Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-593/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Vesne Stokrp, predsjednice vijeća, Ivane Mašić, članice vijeća i suca izvjestitelja i Josipa Štrucelja, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Valentini Kolar, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatska poštanska banka d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB: 87939104217, zastupanom po punomoćniku Mihovilu Graniću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Žurić i Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Donjoj Stubici, poslovni broj P- 270/2023-9 od 23. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 10. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Donjoj Stubici, poslovni broj P-270/2023-9 od 23. svibnja 2024.

II Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Donjoj Stubici, poslovni broj P-270/2023-9 od 23. svibnja 2024.,suđeno je:

„I. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 2. točka 1. Ugovora o kreditu broj: [broj kredita] od **.**.2008. godine, koji glasi: “promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama Kreditora.“

II. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 2. točka 4. Ugovora o kreditu broj: [broj kredita] od **.**.2008. godine, koji glasi: “ promjenjiva, po stopi utvrđenoj Odlukom o kamatama i naknadama Kreditora.“

III Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d., [adresa], OIB:87939104217, da tužitelju TO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], na ime razlike preplaćenih iznosa kamata isplati iznos od 246,58 EUR/1.857,98 kn, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja od 1. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine, a u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, teče po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 01.01.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023.god. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate, i to:

- na iznos od 2,87 EUR, odnosno 21,63 kn od 16.lis.2009. pa do isplate,

- na iznos od 2,85 EUR, odnosno 21,50 kn od 14.stu.2009. pa do isplate,

- na iznos od 2,89 EUR, odnosno 21,80 kn od 23.pro.2009. pa do isplate,

- na iznos od 2,93 EUR, odnosno 22,09 kn od 19.sij.2010. pa do isplate,

- na iznos od 2,97 EUR, odnosno 22,39 kn od 19.vlj.2010. pa do isplate,

- na iznos od 2,96 EUR, odnosno 22,31 kn od 16.tra.2010. pa do isplate,

- na iznos od 3,03 EUR, odnosno 22,81 kn od 15.svi.2010. pa do isplate,

- na iznos od 3,01 EUR, odnosno 22,68 kn od 5.lip.2010. pa do isplate,

- na iznos od 3,04 EUR, odnosno 22,94 kn od 16.srp.2010. pa do isplate,

- na iznos od 3,23 EUR, odnosno 24,36 kn od 19.kol.2010. pa do isplate,

- na iznos od 3,19 EUR, odnosno 24,04 kn od 16.ruj.2010. pa do isplate,

- na iznos od 3,35 EUR, odnosno 25,26 kn od 12.lis.2010. pa do isplate,

- na iznos od 3,27 EUR, odnosno 24,61 kn od 13.stu.2010. pa do isplate,

- na iznos od 3,20 EUR, odnosno 24,13 kn od 16.pro.2010. pa do isplate,

- na iznos od 3,40 EUR, odnosno 25,60 kn od 18.sij.2011. pa do isplate,

- na iznos od 3,52 EUR, odnosno 26,51 kn od 16.vlj.2011. pa do isplate,

- na iznos od 3,43 EUR, odnosno 25,85 kn od 3.ožu.2011. pa do isplate,

- na iznos od 3,44 EUR, odnosno 25,95 kn od 29.ožu.2011. pa do isplate,

- na iznos od 3,38 EUR, odnosno 25,48 kn od 13.svi.2011. pa do isplate,

- na iznos od 3,40 EUR, odnosno 25,62 kn od 16.lip.2011. pa do isplate,

- na iznos od 3,61 EUR, odnosno 27,23 kn od 2.srp.2011. pa do isplate,

- na iznos od 3,64 EUR, odnosno 27,46 kn od 11.kol.2011. pa do isplate,

- na iznos od 3,88 EUR, odnosno 29,24 kn od 17.kol.2011. pa do isplate,

- na iznos od 3,79 EUR, odnosno 28,59 kn od 17.ruj.2011. pa do isplate,

- na iznos od 3,66 EUR, odnosno 27,59 kn od 18.lis.2011. pa do isplate,

- na iznos od 3,66 EUR, odnosno 27,56 kn od 16.stu.2011. pa do isplate,

- na iznos od 3,64 EUR, odnosno 27,45 kn od 16.pro.2011. pa do isplate,

- na iznos od 3,69 EUR, odnosno 27,81 kn od 18.sij.2012. pa do isplate,

- na iznos od 3,75 EUR, odnosno 28,22 kn od 16.ožu.2012. pa do isplate,

- na iznos od 3,75 EUR, odnosno 28,23 kn od 17.tra.2012. pa do isplate,

- na iznos od 3,71 EUR, odnosno 27,98 kn od 17.tra.2012. pa do isplate,

- na iznos od 3,73 EUR, odnosno 28,08 kn od 16.svi.2012. pa do isplate,

- na iznos od 3,75 EUR, odnosno 28,23 kn od 16.lip.2012. pa do isplate,

- na iznos od 3,73 EUR, odnosno 28,07 kn od 17.srp.2012. pa do isplate,

- na iznos od 3,73 EUR, odnosno 28,08 kn od 17.kol.2012. pa do isplate,

- na iznos od 3,71 EUR, odnosno 27,93 kn od 18.ruj.2012. pa do isplate,

- na iznos od 3,67 EUR, odnosno 27,65 kn od 25.lis.2012. pa do isplate,

- na iznos od 3,71 EUR, odnosno 27,99 kn od 17.stu.2012. pa do isplate,

- na iznos od 3,73 EUR, odnosno 28,12 kn od 25.pro.2012. pa do isplate,

- na iznos od 3,73 EUR, odnosno 28,07 kn od 25.sij.2013. pa do isplate,

- na iznos od 3,66 EUR, odnosno 27,57 kn od 25.vlj.2013. pa do isplate,

- na iznos od 3,70 EUR, odnosno 27,91 kn od 25.ožu.2013. pa do isplate,

- na iznos od 3,71 EUR, odnosno 27,99 kn od 16.tra.2013. pa do isplate,

- na iznos od 3,70 EUR, odnosno 27,84 kn od 16.svi.2013. pa do isplate,

- na iznos od 3,63 EUR, odnosno 27,38 kn od 18.lip.2013. pa do isplate,

- na iznos od 3,60 EUR, odnosno 27,10 kn od 18.srp.2013. pa do isplate,

- na iznos od 3,63 EUR, odnosno 27,35 kn od 25.kol.2013. pa do isplate,

- na iznos od 3,65 EUR, odnosno 27,52 kn od 25.ruj.2013. pa do isplate,

- na iznos od 3,71 EUR, odnosno 27,97 kn od 16.lis.2013. pa do isplate,

- na iznos od 3,68 EUR, odnosno 27,72 kn od 16.stu.2013. pa do isplate,

- na iznos od 3,69 EUR, odnosno 27,83 kn od 17.pro.2013. pa do isplate,

- na iznos od 3,71 EUR, odnosno 27,92 kn od 17.sij.2014. pa do isplate,

- na iznos od 3,73 EUR, odnosno 28,09 kn od 15.vlj.2014. pa do isplate,

- na iznos od 3,75 EUR, odnosno 28,27 kn od 18.ožu.2014. pa do isplate,

- na iznos od 3,74 EUR, odnosno 28,18 kn od 16.svi.2014. pa do isplate,

- na iznos od 3,72 EUR, odnosno 28,00 kn od 16.svi.2014. pa do isplate,

- na iznos od 3,71 EUR, odnosno 27,92 kn od 17.lip.2014. pa do isplate,

- na iznos od 3,71 EUR, odnosno 27,95 kn od 16.srp.2014. pa do isplate,

- na iznos od 3,74 EUR, odnosno 28,18 kn od 19.kol.2014. pa do isplate,

- na iznos od 3,77 EUR, odnosno 28,41 kn od 16.ruj.2014. pa do isplate,

- na iznos od 3,77 EUR, odnosno 28,39 kn od 16.lis.2014. pa do isplate,

- na iznos od 3,78 EUR, odnosno 28,50 kn od 15.stu.2014. pa do isplate,

- na iznos od 3,80 EUR, odnosno 28,66 kn od 16.pro.2014. pa do isplate,

- na iznos od 3,80 EUR, odnosno 28,60 kn od 16.sij.2015. pa do isplate,

- na iznos od 3,81 EUR, odnosno 28,69 kn od 17.vlj.2015. pa do isplate,

- na iznos od 3,81 EUR, odnosno 28,69 kn od 17.ožu.2015. pa do isplate,

- na iznos od 3,81 EUR, odnosno 28,69 kn od 16.tra.2015. pa do isplate,

- na iznos od 4,20 EUR, odnosno 31,63 kn od 16.svi.2015. pa do isplate,

- na iznos od 4,23 EUR, odnosno 31,89 kn od 16.lip.2015. pa do isplate,

u roku od 15 dana.

IV. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržana u članku 8. točki 1. Ugovora o kreditu broj: [broj kredita] od **.**.2008. godine, koji glasi: “Korisnik kredita otplaćuje kredit u jednakim mjesečnim anuitetima u iznosu 237,85 CHF (dvjestotridesetsedamšvicarskihfranakaiosamdesetpetcenti)

u

kunskoj

protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB tečaju za devize važećem na dan dospijeća.“

V. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržana u članku 11.5.d. Ugovora o kreditu broj: [broj kredita] od **.**.2008. godine, koji glasi: „Svi potpisnici ovog Ugovora potvrđuju da su upoznati sa rizikom ugovaranja kredita sa valutnom klauzulom, da im je Kreditor objasnila taj rizik i da su upoznati i svjesni činjenice da povećanje tečaja valute koja je određena valutnom klauzulom vodi ka povećanju glavnice duga, pripadajućih kamata i u konačnici povećanju anuiteta.“

VI. Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d., [adresa], OIB:87939104217, da tužitelju TO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zbog ništetne odredbe o valutnoj klauzuli isplati iznos od 3.393,01 EUR/ 25.564,49 kn, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja od 1. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine, a u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, teče po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 01.01.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023.god. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate, i to:

- na iznos od 1,08 EUR, odnosno 8,12 kn od 14.lip.2008. pa do isplate,

- na iznos od 0,00 EUR, odnosno 0,00 kn od 16.srp.2008. pa do isplate,

- na iznos od 0,00 EUR, odnosno 0,00 kn od 15.kol.2008. pa do isplate,

- na iznos od 0,53 EUR, odnosno 4,02 kn od 16.ruj.2008. pa do isplate,

- na iznos od 12,76 EUR, odnosno 96,11 kn od 15.stu.2008. pa do isplate,

- na iznos od 3,78 EUR, odnosno 28,51 kn od 16.pro.2008. pa do isplate,

- na iznos od 13,74 EUR, odnosno 103,56 kn od 16.sij.2009. pa do isplate,

- na iznos od 15,10 EUR, odnosno 113,74 kn od 18.vlj.2009. pa do isplate,

- na iznos od 15,78 EUR, odnosno 118,87 kn od 17.ožu.2009. pa do isplate,

- na iznos od 14,16 EUR, odnosno 106,68 kn od 16.tra.2009. pa do isplate,

- na iznos od 13,93 EUR, odnosno 104,92 kn od 16.svi.2009. pa do isplate,

- na iznos od 11,39 EUR, odnosno 85,81 kn od 16.lip.2009. pa do isplate,

- na iznos od 9,16 EUR, odnosno 69,00 kn od 16.srp.2009. pa do isplate,

- na iznos od 9,94 EUR, odnosno 74,87 kn od 21.kol.2009. pa do isplate,

- na iznos od 11,59 EUR, odnosno 87,34 kn od 16.ruj.2009. pa do isplate,

- na iznos od 10,65 EUR, odnosno 80,23 kn od 16.lis.2009. pa do isplate,

- na iznos od 9,73 EUR, odnosno 73,30 kn od 14.stu.2009. pa do isplate,

- na iznos od 11,84 EUR, odnosno 89,21 kn od 23.pro.2009. pa do isplate,

- na iznos od 13,84 EUR, odnosno 104,27 kn od 19.sij.2010. pa do isplate,

- na iznos od 15,95 EUR, odnosno 120,14 kn od 19.vlj.2010. pa do isplate,

- na iznos od 15,39 EUR, odnosno 115,98 kn od 16.tra.2010. pa do isplate,

- na iznos od 18,94 EUR, odnosno 142,69 kn od 15.svi.2010. pa do isplate,

- na iznos od 18,03 EUR, odnosno 135,81 kn od 5.lip.2010. pa do isplate,

- na iznos od 19,81 EUR, odnosno 149,24 kn od 16.srp.2010. pa do isplate,

- na iznos od 29,85 EUR, odnosno 224,89 kn od 19.kol.2010. pa do isplate,

- na iznos od 27,56 EUR, odnosno 207,68 kn od 16.ruj.2010. pa do isplate,

- na iznos od 36,14 EUR, odnosno 272,27 kn od 12.lis.2010. pa do isplate,

- na iznos od 31,61 EUR, odnosno 238,20 kn od 13.stu.2010. pa do isplate,

- na iznos od 28,21 EUR, odnosno 212,58 kn od 16.pro.2010. pa do isplate,

- na iznos od 38,56 EUR, odnosno 290,51 kn od 18.sij.2011. pa do isplate,

- na iznos od 44,95 EUR, odnosno 338,69 kn od 16.vlj.2011. pa do isplate,

- na iznos od 40,32 EUR, odnosno 303,76 kn od 3.ožu.2011. pa do isplate,

- na iznos od 41,00 EUR, odnosno 308,88 kn od 29.ožu.2011. pa do isplate,

- na iznos od 37,66 EUR, odnosno 283,78 kn od 13.svi.2011. pa do isplate,

- na iznos od 38,69 EUR, odnosno 291,54 kn od 16.lip.2011. pa do isplate,

- na iznos od 50,02 EUR, odnosno 376,84 kn od 2.srp.2011. pa do isplate,

- na iznos od 51,61 EUR, odnosno 388,82 kn od 11.kol.2011. pa do isplate,

- na iznos od 64,14 EUR, odnosno 483,24 kn od 17.kol.2011. pa do isplate,

- na iznos od 59,59 EUR, odnosno 448,96 kn od 17.ruj.2011. pa do isplate,

- na iznos od 52,50 EUR, odnosno 395,55 kn od 18.lis.2011. pa do isplate,

- na iznos od 52,31 EUR, odnosno 394,16 kn od 16.stu.2011. pa do isplate,

- na iznos od 51,54 EUR, odnosno 388,33 kn od 16.pro.2011. pa do isplate,

- na iznos od 54,11 EUR, odnosno 407,71 kn od 18.sij.2012. pa do isplate,

- na iznos od 56,95 EUR, odnosno 429,06 kn od 16.ožu.2012. pa do isplate,

- na iznos od 57,03 EUR, odnosno 429,70 kn od 17.tra.2012. pa do isplate,

- na iznos od 55,25 EUR, odnosno 416,28 kn od 17.tra.2012. pa do isplate,

- na iznos od 55,97 EUR, odnosno 421,73 kn od 16.svi.2012. pa do isplate,

- na iznos od 57,04 EUR, odnosno 429,74 kn od 16.lip.2012. pa do isplate,

- na iznos od 55,89 EUR, odnosno 421,11 kn od 17.srp.2012. pa do isplate,

- na iznos od 55,99 EUR, odnosno 421,85 kn od 17.kol.2012. pa do isplate,

- na iznos od 54,93 EUR, odnosno 413,89 kn od 18.ruj.2012. pa do isplate,

- na iznos od 52,98 EUR, odnosno 399,16 kn od 25.lis.2012. pa do isplate,

- na iznos od 55,36 EUR, odnosno 417,12 kn od 17.stu.2012. pa do isplate,

- na iznos od 56,23 EUR, odnosno 423,64 kn od 25.pro.2012. pa do isplate,

- na iznos od 55,88 EUR, odnosno 421,03 kn od 25.sij.2013. pa do isplate,

- na iznos od 52,40 EUR, odnosno 394,81 kn od 25.vlj.2013. pa do isplate,

- na iznos od 54,81 EUR, odnosno 412,98 kn od 25.ožu.2013. pa do isplate,

- na iznos od 55,37 EUR, odnosno 417,15 kn od 16.tra.2013. pa do isplate,

- na iznos od 54,28 EUR, odnosno 408,98 kn od 16.svi.2013. pa do isplate,

- na iznos od 51,07 EUR, odnosno 384,82 kn od 18.lip.2013. pa do isplate,

- na iznos od 49,08 EUR, odnosno 369,81 kn od 18.srp.2013. pa do isplate,

- na iznos od 50,85 EUR, odnosno 383,11 kn od 25.kol.2013. pa do isplate,

- na iznos od 52,06 EUR, odnosno 392,27 kn od 25.ruj.2013. pa do isplate,

- na iznos od 55,17 EUR, odnosno 415,68 kn od 16.lis.2013. pa do isplate,

- na iznos od 53,46 EUR, odnosno 402,80 kn od 16.stu.2013. pa do isplate,

- na iznos od 54,23 EUR, odnosno 408,56 kn od 17.pro.2013. pa do isplate,

- na iznos od 54,85 EUR, odnosno 413,28 kn od 17.sij.2014. pa do isplate,

- na iznos od 56,05 EUR, odnosno 422,28 kn od 15.vlj.2014. pa do isplate,

- na iznos od 57,30 EUR, odnosno 431,71 kn od 18.ožu.2014. pa do isplate,

- na iznos od 56,66 EUR, odnosno 426,87 kn od 16.svi.2014. pa do isplate,

- na iznos od 55,41 EUR, odnosno 417,46 kn od 16.svi.2014. pa do isplate,

- na iznos od 54,84 EUR, odnosno 413,20 kn od 17.lip.2014. pa do isplate,

- na iznos od 55,09 EUR, odnosno 415,06 kn od 16.srp.2014. pa do isplate,

- na iznos od 56,66 EUR, odnosno 426,92 kn od 19.kol.2014. pa do isplate,

- na iznos od 58,27 EUR, odnosno 439,01 kn od 16.ruj.2014. pa do isplate,

- na iznos od 58,12 EUR, odnosno 437,94 kn od 16.lis.2014. pa do isplate,

- na iznos od 58,93 EUR, odnosno 444,02 kn od 15.stu.2014. pa do isplate,

- na iznos od 60,09 EUR, odnosno 452,75 kn od 16.pro.2014. pa do isplate,

- na iznos od 59,62 EUR, odnosno 449,20 kn od 16.sij.2015. pa do isplate,

- na iznos od 60,27 EUR, odnosno 454,14 kn od 17.vlj.2015. pa do isplate,

- na iznos od 60,27 EUR, odnosno 454,14 kn od 17.ožu.2015. pa do isplate,

- na iznos od 60,27 EUR, odnosno 454,14 kn od 16.tra.2015. pa do isplate,

- na iznos od 60,27 EUR, odnosno 454,14 kn od 16.svi.2015. pa do isplate,

- na iznos od 60,27 EUR, odnosno 454,14 kn od 16.lip.2015. pa do isplate,

u roku od 15 dana.

VII. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržana u članku 6.1. Ugovora o kreditu broj:

217570 od 28.05.2008. godine, koji glasi:“ Jednokratno 1,10% (jedancijeladesetposto) od iznosa kredita, minimalno 500,00 kuna (petstokunainulalipa) kn naplaćuje se neposredno prije isplate kredita“.

VIII. Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d., [adresa],

OIB:87939104217, da tužitelju TO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], na ime plaćene naknade za obradu zahtjeva i administraciju kredita, isplati iznos od 106,16 EUR/799,84 kn sa zateznim kamatama koje u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, od 4. lipnja 2008. do 31.srpnja 2015. teku po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 01.01.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023.god. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IX. Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d., [adresa], OIB:87939104217, da tužitelju TO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.000,00 eura od dana presuđenja do isplate s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023.god. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana. “

2. Protiv navedene presude pravodobno se žali tuženik zbog zakonom predviđenih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. točke 2. i 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. – dalje: ZPP). Predlaže da sud drugog stupnja pobijanu presudu preinači ili podredno ukine. Traži naknadu troška žalbe.

3. Tužiteljica je dostavila pisani odgovor na žalbu u kojem osporava žalbene razloge tuženika.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatom utužene svote na ime vraćanja preplaćenih iznosa zbog nepoštenih odredbi potrošačkog ugovora, kao i zahtjev za naknadom troškova postupka.

5.1. U postupku su utvrđene sljedeće bitne činjenice:

- tuženik kao kreditor i tužitelj kao korisnik kredita zaključili su **.**.2008. Ugovor o kreditu broj: [broj kredita] (dalje u tekstu: Ugovor) temeljem kojeg Ugovora je tuženik kao kreditor odobrio i stavio tužitelju na raspolaganje kredit za kupnju vozila u kunskoj protuvrijednosti od 16.228,52 CHF, koji je tužitelj u cijelosti otplatio;

- pod točkom 2.1. ugovoreno je: "Redovna kamatna stopa 6,10% godišnja, promjenljiva, u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama kreditora ".

- pod točkom 6.1. "Naknada za obradu zahtjeva i administraciju kredita, jednokratno 1,10 % od iznosa kredita, minimalno 500,0 kn naplaćuje se neposredno prije isplate kredita".

- da je tuženik prilikom isplate kredita 3. lipnja 2008. obračunao naknadu u iznosu od 178,51 CHF, što je bila protuvrijednost 799,84 kn, odnosno 106,16 EUR (prema tečaju konverzije) naplatio naknadu za odobrenje kredita u iznosu od 371,62 EUR,

- da je kamatna stopa na dan isplate kredita iznosila 6,10 %, a tečaj CHF prema kuni iznosio 4,480 kn/1,00 CHF.

- Potrošač - Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača, ustao je dana 4. travnja 2012. protiv više banaka, uključujući i tuženika, pred Trgovačkim sudom u Zagrebu s tužbom za zaštitu kolektivnih interesa i prava, a predmet je vođen pod poslovnim brojem P-1401/12;

- u tom je predmetu Trgovački sud u Zagrebu donio presudu poslovni broj P- 1401/12 od 4. srpnja 2013. u kojoj se utvrđuje kako su tužene banke, a među njima i tuženik, u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što su u potrošačkim ugovorima o kreditima koristile nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, kao i ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a o čemu se nije pojedinačno pregovaralo;

- ova prvostupanjska odluka je djelomično potvrđena (u dijelu glede promjenjive kamatne stope) i preinačena (u dijelu glede valutne klauzule u CHF) presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014.;

- odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. potvrđena je presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015.;

- protiv ove odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-2521/2015, U-III-2536/2015, U-III-2547/2015, U-III-2565/2015, U-III-2603/2015, U-III-2604/2015, U-III-2605/2015 od 13. prosinca 2016. djelomično je usvojena ustavna tužba (u dijelu glede valutne klauzule u CHF) pa je u tom dijelu predmet vraćen Vrhovnom sudu Republike Hrvatske na ponovni postupak;

- potom Vrhovni sud Republike Hrvatske, odlučujući ponovo o reviziji, odlukom poslovni broj Revt-575/16 od 3. listopada 2017. djelomično ukida dio odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske (glede valutne klauzule u CHF) te mu vraća predmet na ponovno suđenje u tom dijelu;

- nakon ponovnog suđenja Visoki trgovački sud Republike Hrvatske presudom poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. odbija žalbu tuženih banaka i sad potvrđuje odluku Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2021 i u dijelu glede valutne klauzule u CHF;

- odlučujući povodom revizije tuženika Vrhovni sud Republike Hrvatske svojom presudom poslovni broj Rev 2221/2018 od 3. rujna 2019. potvrđuje presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. u dijelu u kojem je utvrđeno da su tužene banke, uključujući i tuženika, u predmetnom razdoblju povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak;

- dakle, u konačnici, u sporu za zaštitu interesa potrošača pravomoćno je utvrđeno kako je, između ostalih i predmetni tuženik, u predmetnom razdoblju povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe, i to:

1. u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, i

2. u istim ugovorima ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak;

-stoga je tuženik povrijedio i prava tužitelja kao korisnika kredita kad je i u predmetnom ugovoru o kreditu uglavio nepoštene ugovorne odredbe kojima je ugovorena jedna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a o čemu se nije pojedinačno pregovaralo, te ugovorio valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak.

6. Na utvrđene činjenice sud je prvog stupnja primijenio materijalno pravo iz članka 3., članka 4., članka 7., članka 8., članka 26., članka 29., članka 230., članka 225., članka 226., članka 240. do članka 246., članka 247., članka 269., članka 272, članka 320., članka 322., članka 323., članka 324., članka 326., članka 328., članka 371., članka 1111., članka 1114. i članka 1115. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015. - dalje: ZOO), članka 59., članka 81. stavka 1., članka 84., članka 87. stavka 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj: 96/2003., 46/2007., 79/2007. - dalje: ZZP/03), članka 5. Direktive 93/13 EEZ od 5. travnja 1993., članka 3., članka 96. do članka 102. i članka 138.a Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 79/2007., 125/2007., 79/2009., 89/2009., 75/2009., 133/2009., 78/2012. - dalje: ZZP/07), pa odlučio kao u izreci.

7. Sud je prvog stupnja pravilno utvrdi bitne činjenice i pravilno primijenio materijalno pravo.

8. Polazeći od naprijed opisanih utvrđenja, sud prvog stupnja je pravilno zaključio kako postupanje tuženika glede ugovaranja jednostrano promjenjive kamatne stope i valutne klauzule u CHF nije bilo nužno niti dopušteno, kako je riječ o ugovornim odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo te da iste, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, slijedom čega je odlučio kako je u tom dijelu ugovor ništetan, a primjenom odredaba članaka 324. stavak 1. ZOO.

9. To iz razloga, što ugovorna odredba o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi nije jasna jer sadrži neodređenost i nedefiniranost jednog od osnovnih sastojka samog ugovora, to jest cijene. Ta odredba nije lako razumljiva, jer tužitelju nisu mogli biti poznati parametri izračuna kamatne stope. Kako je prvostupanjski sud ocijenio da odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi nisu jasne niti lako razumljive, sukladno odredbi članka 84. ZZP/03, bilo je dopušteno ocjenjivati da li su odredbe konkretnog ugovora o kreditu glede promjenjive kamatne stope poštene. Na temelju svih provedenih dokaza, sud prvog stupnja je utvrdio da su odredbe o kamatnoj stupi u dijelu preko visine koja je ugovorena u samom trenutku sklapanja ugovora (to jest 5,95%) nepoštene, s obzirom da iste suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Dakle, kamatna stopa je u trenutku sklapanja ugovora bila određena u ugovorenoj visini od 5,95%, da bi potom ugovaranje promjenjive kamatne stope omogućilo jednostranu odluku tuženika o visini ugovorene stope. Tuženik je to iskoristio i na štetu tužitelja višekratno povisivao kamatne stope.

10. Također je sud prvog stupnja pravilno utvrdio kako je nepoštena i suprotna načelu savjesnosti i poštenja, te kako uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, i ugovorna odredba o ugovaranju valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak.

11. Odredbom članka 81. stavka 2. i 3. ZZP/03, koja je bila na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora, bilo je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u odnosima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, posebice ako potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj.

12. I prema shvaćanju ovog višeg suda ništetna je i nepoštena ugovorna odredba o kamatnoj stopi koja je tijekom postojanja obveze po ugovoru o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika, a da prije i u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu ugovorne strane nisu pojedinačno pregovarale i ugovorom utvrdile egzaktne parametre, i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, i to na štetu potrošača.

13. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u odluci poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015., pri ocjeni razumljivosti ugovornih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi, bankama stavio na teret nedostatak pružanja informacija potrošačima o ekonomskim posljedicama koje takve ugovorne odredbe imaju na potrošače, pri čemu je uzeo u obzir da su takvi ugovori pisani stručnom terminologijom, nerazumljivoj i nepoznatoj prosječnom građaninu, kao i propust službenika banaka da potrošačima (korisnicima kredita) prilikom pregovaranja, odnosno sklapanja ugovora o kreditu, objasne koji sve čimbenici utječu na formiranje kamatne stope tijekom trajanja ugovorenog kreditnog razdoblja.

14. Ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva, već potrošaču moraju biti na transparentan način objašnjeni razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope, kao i odnos s drugim odredbama ugovora, odnosno općih uvjeta poslovanja, koje se na to odnose tako da potrošač na temelju točnih i razumljivih kriterija može predvidjeti ekonomske posljedice koje iz dotične ugovorne odredbe za njega proizlaze.

15. I druga predmetna ugovorna odredba, to jest što je u ugovorima o potrošačkim kreditima „ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak“, također je odlukama viših sudova ocijenjena nepoštenom i ništetnom. Najprije u sad pravomoćnoj presudi Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012, potom u presudi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 3. listopada 2017. kojom je potvrđena dotična prvostupanjska odluka nižeg suda. Potom je odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 2221/2018. od 3. rujna 2019. odbijena revizija tuženih banaka u tom dijelu. U navedenoj odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske se navodi kako je dotični uglavak kojim je glavnica kredita bila vezana uz valutu švicarski franak, a u svezi sa sklapanje tih ugovora o kreditu sa ugovornom odredbom o promjenjivoj kamatnoj stopi u skladu s jednostranom odlukom te banke, i to zato jer su:

- ugovorne odredbe iz takvih ugovora o kreditu svih tuženih banaka bile nerazumljive za klijente, jer im nisu na valjan način objašnjene posljedice i doseg takvih ugovornih odredbi po klijente kao potrošače,

- tužene banke kao trgovci bile su svjesne rizika po korisnike kredita kao potrošače zbog ugovaranja ovih kredita uz primjenu valutne klauzule u švicarskim francima,

- te su banke svjesno propustile o tome informirati klijente kao buduće korisnike kredita, zbog čega su obje odredbe nepoštene i stoga ništetne.

16. Drugačija pravna shvaćanja tuženika koja on izlaže u svojoj žalbi nisu prihvatljiva.

17. Stoga je prvostupanjski sud pravilnom primjenom materijalnog prava odlučio kao u točki I. izreke pobijane presude.

18. Također, nisu prihvatljiva pravna shvaćanja tuženika kako osporeni dio predmetnog ugovora nije ništetan. To je zapravo presuđena stvar u pravomoćnom dijelu presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 gdje je odlučeno o tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, a o čemu je gore bilo riječi.

19. Opće pravilo o posljedicama ništetnosti sadržano je u članku 323. stavku 1. ZOO koji glasi: „U slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.“

20. Stoga je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kad je naložio tuženiku isplatu preplaćenog iznosa s osnova jedne i druge ništetne odredbe, a visina je utvrđena adekvatnim dokazom – vještačenjem po financijskom vještaka.

21. U odnosu na prigovor zastare potraživanja sud prvog stupnja ga je pravilno ocijenio neosnovanim. To iz razloga, što je Udruga Potrošač-Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača, dana 4. travnja 2012. pokrenula pred Trgovačkim sudom u Zagrebu parnični postupak radi zaštite kolektivnih interesa potrošača protiv osam banaka, između kojega i tuženika, upravo radi utvrđenja nepoštenim ugovornih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Navedena tužba je pokrenuta u smislu članka 502.a ZPP, te se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ZPP, te će sud u tom slučaju biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

22. Vrhovni sud Republike Hrvatske je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Su-IV-33/2022-2 od 31. siječnja 2022., upravo za predmetne pravne situacije restitucijskog zahtjeva kod ništetnog ugovora, zauzeo sljedeće pravno shvaćanje: „4. Ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, sukladno tekstu oba pravna shvaćanja (misli se na shvaćanja u predmetu Rev-2245/2017-2 i ono na sjednici Građanskog odjela od 30. siječnja 2020.), počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. 5. Zaključak iz točke 4. odnosi se na pravne posljedice tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (krediti u CHF odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF) i stranke (tuženike) iz tog postupka.“

23. U predmetnom slučaju tužitelj je ustao s tužbom 12. lipnja 2023., a s obzirom na ono gore rečeno, zastara je za restitucijski zahtjev zbog ništavosti odredbe o valutnoj klauzuli počela teći 14. lipnja 2018., a zbog ugovorene jednostrano promjenjive kamate od 14. lipnja 2014. Dakle, opći zastarni rok od 5 godina nije protekao prije utuženja za osnovu valutne klauzule dok jest za jednostrano promjenjive kamate, ali samo u odnosu za 7 banaka, a ne i za osmu – Sberbank d.d., tuženikovog prednika. Za Sberbank d.d. ništetnost odredbe o jednostrano promjenjive kamate pravomoćno utvrđena je povodom kolektivne tužbe tek u odluci Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. Dakle, ni ovaj dio zahtjeva nije u zastari, kako je to pravilno zaključio sud prvog stupnja.

24. Stoga kad je sud prvog stupnja na temelju svih okolnosti predmetnog slučaja, uključujući i utvrđenja iz presude povodom tužbe radi zaštiti kolektivnih interesa i prava, te činjenice da se radi o unaprijed formuliranom ugovoru trgovca na čiji sadržaj tužitelj nije mogao imati utjecaj, pravilno zaključio kako se o predmetnim ništetnim odredbama ugovora nije pojedinačno pregovaralo.

25. O tijeku zateznih kamata sud je prvog stupnja odlučio pravilno primijenivši odredbu iz članka 29. stavka 1. i 2. ZOO u svezi s člankom 1115. ZOO. Tuženik je prilikom zaključenja predmetnih ništetnih ugovornih odredbi bio nepošten jer su mu, kao visoko specijaliziranom privredniku iz financijske oblasti, bili poznati financijski mehanizmi koji mogu dovesti do predmetnog očitog nerazmjera u davanjima. To je zapravo presuđena stvar u pravomoćnom dijelu presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012. gdje je odlučeno o tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, a o čemu je gore bilo riječi. Zato je sud prvog stupnja pravilno odlučio kako zatezne kamate teku od dana stjecanja. Vještačenjem je utvrđeno kad je stečen pojedini dio utuženog zbirnog iznosa.

26. Pobijanom presudom je nadalje, utvrđena ništetnom ugovorna odredba sadržana u čl. 6.1. Ugovora o kreditu gdje je propisano da se tužitelj obvezuje prilikom isplate kredita platiti tužitelju naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 1,10% od iznosa kredita. Drugim riječima ugovorena je takozvana ulazna naknada za obradu kredita te je s tog osnova naloženo tuženiku platiti iznos od 106,16 eura, sa zateznim kamatama, koliko je tužitelj platio tuženiku s osnova te ugovorene naknadu za obradu kreditnog zahtjeva.

27. Prvostupanjski sud je sukladno odredbi članka 295. ZOO ocijenio predmetni ugovor formularnim (tipskim) jer se isti na više mjesta poziva na interne odluke kreditora (Odluka o kamatama i naknadama kreditora) koje sadržavaju opće uvjete ugovora, a opći uvjeti ugovora su ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koji jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formalnom (tipskom) ugovoru bilo da se na njih ugovor poziva pa opći uvjeti ugovora dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru i u pravilu obvezuju kao i ova.

28. Budući da se o odredbama akata kreditora, tuženika, koji reguliraju materiju kreditiranja koji su sadržani u samom ugovoru, po prirodi stvari i ne može pojedinačno pregovarati to znači da se nije moglo pojedinačno pregovarati o spornim odredbama predmetnog ugovora, čime nije ostvaren niti žalbeni razlog tuženika kojim upućuje na pogrešno utvrđeno činjenično stanje u odnosu na prirodu ugovora.

29. Kako se dakle radi o ugovoru koji je prethodno pripremio tuženik te se o odredbama ugovora pa tako i odredbama Općih akata banke te izmjenama i dopunama tih akata po prirodi stvari i nije pojedinačno pregovaralo, niti se moglo pojedinačno pregovarati, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da odredbe članka 6.1 predstavlja nepoštenu odredbu u smislu članka 81. stavka 1. ZZP/03 koje su prema odredbi članka 87. stavka 1. ZZP/03 ništetne.

30. Naime, plaćanje naknade za obradu zahtjeva i administraciju kredita (ulazna naknada) u visini od 1,1% iznosa kredita (članak 6.1. Ugovora o potrošačkom kreditiranju) očito prouzročuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

31. S obzirom da su označene odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo već su odredbe bile unaprijed formulirane od strane tuženika te tužitelj nije imao utjecaja na njihov sadržaj, a radi se o odredbama koje su nepoštene u smislu članka 82. podtočke 11. ZZP/03, te tuženik nije dokazao, niti to tvrdi u žalbi, da bi se o odredbi točke 6.1. predmetnog ugovora o kreditu pojedinačno uopće pregovaralo, što je dužan dokazati u smislu odredbe članka 81. stavka 4. ZZP/03, nije ostvaren niti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

31.1. Istovrsno pravno shvaćanje zauzeto je i u odlukama Suda EU C-84/19 i C-224/19 kada je utvrdio da banke ne smiju ugovarati nikakve troškove obrade kredita, i da su takve ugovorne odredbe nepoštene.

31.2. Stoga je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kad je navedenu odredbu utvrdio ništetnom i naložio tuženiku vraćanje iznosa kog je tužitelj svojedobno platio tuženiku s te osnove, zajedno sa zateznim kamatama.

32. Odluka o troškovima postupka se pravilno zasniva na članku 154. stavku 1. i članku 155. ZPP. Pa kako je tužitelj uspio sa svojim zahtjevima, tuženik mu je dužan naknadite sve troškove potrebne za vođenje parnice. Sud je prvog stupnja pravilno odmjerio koji su troškovi bili potrebni za vođenje parnice. Visinu troška zastupanja po odvjetniku sud je prvog stupnja pravilno obredio prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/2023.).

33. Slijedom iznesenog, valjalo je temeljem članka 368. stavka 1. ZPP žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, jer je ovaj sud ustanovio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a ni razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.

34. Zahtjev tuženika za naknadom troška žalbe nije osnovan, jer sa žalbom nije uspio pa ga je po članku 166. stavku 1. ZPP valjalo odbiti.

U Karlovcu 10. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća

Vesna Stokrp