Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska ulica 26d

Poslovni broj: Gž-1115/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji toga suda Amaliji Švegović, u pravnoj stvari tužiteljice-predlagateljice osiguranja (dalje: tužiteljica) HS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Miji Kladariću, odvjetniku u Slavonskom Brodu ,protiv tuženice-protivnice osiguranja (dalje: tuženice) SS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupane po punomoćnici Ivani Đurinac Vuković, odvjetnici u [adresa], radi raskida ugovora o ortakluku i diobe te određivanja privremene mjere, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P-452/2025-2 od 31. srpnja 2025., dana 10. prosinca 2025.

r i j e š i o  j e

Uvažava se žalba tužiteljice te ukida rješenje Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P-452/2025-2 od 31. srpnja 2025. u cijelosti i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem odbijen je prijedlog za osiguranje izdavanjem privremene mjere kojom se nalaže tuženici da predmete opisane u izreci pohrani na čuvanje kod ovlaštenog skladištara u posebnoj prostoriji koja će se sudski zapečatiti, u roku od 3 dana od donošenja i primitka te privremene mjere, kao i da tuženici naloži da tužiteljici preda certifikate opisane u izreci u roku od 48 sati od primitka te privremene mjere.

2. Pravodobno izjavljenom žalbom navedeno rješenje pobija tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog (ovršnog) postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog drugostupanjskom sudu da preinači pobijanu odluku na način da odredi predloženu privremenu mjeru i naloži tuženici da tužiteljici naknadi troškove postupka, a podredno da ukine istu odluku i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Prvostupanjski sud u obrazloženju pobijanog rješenja navodi da je tužiteljica protiv tuženice podnijela tužbu s prijedlogom za određivanje privremene mjere, u kojoj u bitnom navodi da su ona i tuženica sklopile ugovor o ortakluku radi zajedničkog obavljanja obrta – djelatnosti za njegu i održavanje tijela, da je zajednički obrt poslovao od 1. travnja 2022. do 30. svibnja 2025. u prostoru koji je bio u zakupu, da je ugovor o zakupu raskinut, da je tuženica od 1. lipnja 2025. nastavila raditi u istom prostoru u svojem vlastitom trgovačkom društvu Slim centar j.d.o.o. osnovanom 24. travnja 2025. koristeći se opremom zajedničkog obrta, dok je promjenom brave na poslovnim prostorijama onemogućila rad tužiteljici, pa kako zbog tuženičinog korištenja predmeta zajedničkog obrta za vlastitu djelatnost postoji mogućnost oštećenja, uništenja ili otuđenja tih predmeta, kao i činjenice da tužiteljica ne može obavljati iste poslove jer nema opremu za rad pa joj svakodnevno nastaje šteta u vidu nemogućnosti ostvarivanja prihoda potrebnih za osiguranje vlastite egzistencije i egzistencije njezine obitelji, predlaže određivanje predložene privremene mjere.

6. Polazeći od utvrđenja da ugovor o ortakluku nije raskinut i da isti dalje egzistira, da nije pokrenut postupak za prestanak zajedničkog obrta koji je upisan u obrtnom registru na imenima parničnih stranaka, da obrt ima određenu imovinu koja nije podijeljena između stranaka, da nije utvrđeno da li nakon prestanka rada obrta postoji nekakvo dugovanje ortakluka i na koji način će se podmiriti, te da tužiteljica nije učinila vjerojatnom opasnost od nastanka teško nadoknadive štete, a koju ne bi mogla naknaditi u budućoj podjeli imovine obzirom da je još uvijek ortak u zajedničkom egzistirajućem obrtu, prvostupanjski sud je primjenom odredbe čl. 346. st. 1. te čl. 347. st. 1. toč. 7. i st. 2. Ovršnog zakona (''Narodne novine'' broj 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022 i 6/2024, dalje: OZ) odbio prijedlog tužiteljice za određivanje predložene privremene mjere.

7. U žalbi tužiteljica u bitnome tvrdi da su ispunjeni uvjeti iz čl. 346. st. 1. OZ-a za određivanje predložene privremene mjere jer je učinila vjerojatnim postojanje tražbine (ima nenovčanu tražbinu prema tuženici koja se sastoji u tome da se vodi parnični postupak radi raskida ugovora o ortakluku i diobe, te ima pravni interes za određivanje privremene mjere jer je tuženica nakon prestanka rada zajedničkog obrta nastavila raditi u prostoru gdje se obavljala djelatnost zajedničkog obrta s opremom u vlasništvu zajedničkog obrta i osobno tužiteljice), kao i postojanje opasnosti i nastanak nenadoknadive štete (postoji mogućnost oštećenja ili uništenja stvari zbog korištenja, kao i otuđenja, ne raspolaže ključem poslovnih prostorija jer je tuženica promijenila bravu, a obzirom da je prijevarom nagovorila tužiteljicu na raskid ugovora o zakupu poslovnog prostora dok je sama nastavila raditi u tom prostoru s zajedničkom opremom, za očekivati je da će tuženica opremu otuđiti ili učiniti nedostupnom u trenutku kada ju bude dužna predati tužiteljici). Tužiteljica smatra da je ostvarena bitna povreda odredaba parničnog (ovršnog) postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023 – dalje: ZPP) u vezi čl. 381. ZPP-a i čl. 21. st. 1. OZ-a jer prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijanog rješenja nije uzeo u obzir argumente tužiteljice izložene u prijedlogu, niti je iste spomenuo u obrazloženju čime je odluka nejasna i nema obrazloženja o odlučnim činjenicama, dok je potpuno nejasan zaključak prvostupanjskog suda da uz tužbu nije priložen niti jedan dokaz da su njezini certifikati kod tuženice u prostoru koji ona koristi (tužiteljici je onemogućen pristup u taj prostor), obzirom je na tu okolnost predložila provesti dokaz saslušanjem stranaka, a što prvostupanjski sud nije učinio, pa je ujedno nepotpuno i pogrešno utvrdio činjenično stanje, te posljedično tome i pogrešno primijenio materijalno pravo.

8. Ispitujući pobijano rješenje u okviru istaknutog žalbenog razloga tužiteljice, ovaj sud utvrđuje da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, koju obrazlaže tužiteljica u žalbi, jer je prvostupanjski sud dao valjane i jasne razloge o odlučnim činjenicama koji imaju uporište u stanju spisa, a niti bilo koju drugu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, a na koje povrede ovaj sud temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti.

9. Pretpostavke za određivanje privremene mjere radi osiguranja nenovčane tražbine, a kako svoju tražbinu naznačuje tužiteljica, propisane su odredbom čl. 346. st. 1. OZ- a, prema kojoj se privremena mjera može odrediti ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje svoje tražbine i opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari ili da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti. To znači da se privremena mjera za osiguranje nenovčane tražbine može odrediti samo ako su kumulativno ispunjene obje pretpostavke propisane odredbom čl. 346. st. 1. OZ-a tako da je predlagatelj osiguranja učinio vjerojatnim kako postojanje svoje tražbine, ali i postojanje opasnosti da će bez takve mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati ostvarenje tražbine odnosno da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti.

10. Osim toga, predlagatelj osiguranja u prijedlogu za određivanje privremene mjere sukladno čl. 341. st. 2. OZ-a, mora istaknuti zahtjev u kojem će točno naznačiti tražbinu čije osiguranje traži, odrediti kakvu mjeru traži i vrijeme njezina trajanja te kada je to potrebno sredstva osiguranja kojima će se privremena mjera prisilno ostvariti te predmet osiguranja, uz odgovarajuću primjenu pravila OZ-a o sredstvima i predmetu ovrhe, a treba sadržavati i činjenice na kojima se temelji zahtjev za određivanje privremene mjere te prijedlog dokaza kojima se ti navodi potkrepljuju, a koje po mogućnosti treba priložiti uz prijedlog.

11. U konkretnom slučaju tužiteljica je svoju tražbinu naznačila kao „nenovčanu tražbinu koja se sastoji u tome da se vodi sudski postupak radi raskida ugovora o ortakluku i diobe“ iz čega se može zaključiti da predmetnu tražbinu predstavlja pravo na podjelu imovine zajedničkog obrta. Jedan od uvjeta za određivanje predložene privremene mjere je da predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje te tražbine. Suprotno zaključku prvostupanjskog suda, a imajući u vidu da je sudski zatražen raskid ugovora o ortakluku te slijedom toga i dioba imovine zajedničkog obrta, tužiteljica je učinila vjerojatnim postojanje svoje tražbine, a kako to proizlazi iz činjeničnog supstrata prijedloga, kao i dokumentacije priložene u spisu iz koje je vidljivo da su stranke osnovale zajednički obrt te Ugovorom o ortakluku regulirale mogućnost prekida tog odnosa i diobe zajedničke imovine.

12. Također, imajući u vidu da je prvostupanjski sud pobijano rješenje donio bez dostave prijedloga drugoj strani na očitovanje, samo temeljem dokumentacije priložene u spis, te uzimajući u obzir da je tužiteljica u svom prijedlogu za određivanje privremene mjere radi utvrđivanja postojanja opasnosti od nastanka nenadoknadive štete i činjenice da se njezini osobni certifikati opisani u prijedlogu nalaza kod tuženice u predmetnom poslovnom prostoru predložila svoje saslušanje, a koji dokaz prvostupanjski sud nije proveo, to se ne može prihvatiti pravilnim zaključak prvostupanjskog suda da tužiteljica nije dokazala opasnost od nastanka teško nadoknadive štete i da se njezini certifikati i osobne stvari nalaze kod tuženice u predmetnom poslovnom prostoru, pa se stoga za sada činjenično stanje ne može smatrati pravilno i potpuno utvrđenim, posljedično čemu se ne može niti ispitati pravilnost primjene materijalnog prava.

13. Slijedom iznijetih razloga, ovaj sud je žalbu tužiteljice prihvatio kao osnovanu te ukinuo pobijano rješenje i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovni postupak temeljem odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a.

14. U ponovnom postupku, prvostupanjski sud će, provođenjem predloženih dokaza, kao i drugih dokaza koje eventualno predlože stranke u okviru svojih dispozicija, utvrditi da li su kumulativno ispunjene obje pretpostavke za određivanje privremene mjere propisane odredbom čl. 346. OZ te će po provedenom dokaznom postupku novom odlukom ponovno odlučiti o prijedlogu tužiteljice za određivanje privremene mjere.

U Varaždinu 10. prosinca 2025.

Sutkinja

Amalija Švegović