Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-1110/2024-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Osijeku, po sutkinji Tatjani Varžić, u ostavinskom predmetu iza pok. UA, rođ. U, rođene **.**.1921., a umrle **.**.1998., s posljednjim prebivalištem u [adresa], državljanke Republike Hrvatske, radi spora o ostavini, odlučujući o žalbama nasljednika ĐA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Bojana Tadić, odvjetnica iz Zagreba i ŠA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj O-9600/2021-29 od 29. travnja 2024., 10. prosinca 2025.,

r i j e š i o  j e

Žalbe nasljednika ĐA i ĆA odbijaju se kao neosnovane i potvrđuje pobijano rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj O-9600/2021-29 od 29. travnja 2024.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem prvostupanjskog suda odlučeno je:

"I/ Prekida se ostavinski postupak iza pok. iza pok. UA, U, rođene **.**.1921., a preminule **.**.1998., sa posljednjim prebivalištem u [adresa], državljanke Republike Hrvatske.

II/ Upućuje se ŽA, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], da u roku od 30 dana pokrene parnicu protiv ĐA, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Bojani Tadić, odvjetnici u Zagrebu, da mu nije povrijeđeno pravo na nužni dio u odnosu na nekretninu u [adresa] koju je ostaviteljica darovala ĆA Darovnim ugovorom od 4. siječnja 1996. jer se u konkretnom slučaju nije radilo o besplatnom pravnom poslu već o naplatnom pravnom poslu obzirom da se je dogovorom ostaviteljice i ĆA isti obvezao na protučinidbu na način da će teško bolesnu, nepokretnu majku uzdržavati i pružiti joj svu potrebnu njegu do smrti kao i osigurati adekvatne uvjete za život potrebne za njegu i život u takvoj bolesti.

III/ Prekid postupka trajat će dok parnica ne bude pravomoćno okončana.

IV/ O pokrenutoj parnici stranka upućena u parnicu dužna je obavijestiti ovaj sud dostavom jednog primjerka tužbe.

V/ Ako stranka upućena u parnicu ne pokrene istu u određenom roku, niti u tom roku sudu dostavi dokaz o pokrenutoj parnici, ovaj sud će nastaviti s ostavinskim postupkom te isti dovršiti bez obzira na zahtjeve u pogledu kojih je stranka upućena u parnicu."

2. Protiv navedenog rješenja oporučni nasljednik NA, unuk ostaviteljice, pravovremeno je izjavio žalbu zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP). Predlaže da drugostupanjski sud žalbu uvaži kao osnovanu i pobijano rješenje preinači u smislu žalbenih navoda, a podredno da isto ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

2.1. U žalbi u bitnom navodi da je u ovom predmetu već bio prekinut ostavinski postupak prije 19 godina, jer je nasljednik ŽA tada osporavao pravo na nužni dio, zbog činjenice da nekretnina u [adresa] ne ulazi u ostavinu, jer da nije vlasništvo oporučiteljice UA, već njegovo obzirom da je on srušio staru kuću do temelja te izgradio novu kuću isključivo svojim sredstvima te je presudom od 11. svibnja 2020. isti odbijen s tužbnim zahtjevom. Žalitelj NA smatra da je postupanje nasljednika ĆA protivno odredbi čl. 10. ZPP-a i vodi odugovlačenju postupka te da predstavlja zlouporabu prava, obzirom da isti sada tvrdi da darovni ugovor od 4. siječnja 1996. (na temelju kojeg je izvršena promjena vlasništva u zemljišnim knjigama na njegovo ime) nije darovni ugovor, već da se radi o ugovoru o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju. Stoga smatra da nije bilo osnova za ponovni prekid ostavinskog postupka u odnosu na istu nekretninu u smislu čl. 222. st. 1. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15, 14/19 – dalje ZN).

3. Oporučni nasljednik ŽA, sin ostaviteljice, pravovremeno podnesenom žalbom pobija rješenje prvostupanjskog suda zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP-a, s time da posebno ističe bitnu povredu postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer izreka rješenja proturječi razlozima navedenim u obrazloženju rješenja. U bitnom žalitelj osporava pobijano rješenje navodeći da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 225. st. 1. Zakona o nasljeđivanju obzirom da u parnicu nije uputio stranku čije je pravo manje vjerojatno. Ujedno osporava i zaključak prvostupanjskog suda u odnosu na grobno mjesto na [adresa], koje je ostaviteljica darovala njemu i ističe prigovor zastare zahtjeva za povrat dara, kao i da je obrazloženje pobijanog rješenja u tom dijelu nerazumljivo.

4. Nasljednik ŽA je dostavio odgovor na žalbu nasljednika ĐA, kojim osporava navode žalitelja, dok nasljednik NA nije odgovorio na žalbu nasljednika ĆA.

5. Žalbe su osnovane.

6. Ispitujući pobijano rješenje u okviru žalbenih navoda i navoda iz odgovora na žalbu te postupak koji je prethodio, ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi na temelju odredbe 365. st. 2. u vezi sa čl. 381. ZPP-a i čl. 2. Zakona o izvanparničnom postupku („Narodne novine“ broj 59/23).

7. Iz spisa predmeta i obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da je u ostavinskom postupku iza pok. UA pred prvostupanjskim sudom utvrđeno da su njezini nasljednici sinovi ŽA i NA te je na ročištu od 11. prosinca 1998. proglašena pisana Oporuka ostaviteljice od 19. rujna 1997., prema kojoj ostaviteljica svu svoju pokretnu i nepokretnu imovinu ostavlja sinu ĆA. Nasljednik NA je na ročištu od 19. ožujka 1999. dao nasljedničku izjavu kojom je priznao oporuku ostaviteljice kao istinitu i pravovaljanu te je zatražio nužni dio i vraćanje dara u ostavinu zbog povrede nužnog dijela, a koji je povrijeđen Ugovorom o darovanju od 4. siječnja 1996. zaključenim između ostaviteljice kao darovateljice i ĆA kao daroprimca te izjavom ostaviteljice od 7. rujna 1987. kojom ostaviteljica ĆA daruje grob na groblju [adresa]. Nasljednik ŽA dao je nasljedničku izjavu, kojom je priznao oporuku ostaviteljice kao istinitu i pravovaljanu i prihvatio se nasljedstva na temelju iste, ali nije priznao nasljedniku ĐA pravo na nužni dio i povrat dara, navodeći da od 1993. NA nije pitao ni brinuo za ostaviteljicu niti je pokazivao bilo kakav interes za njezino zdravlje i imovinu, već su to činili isključivo ŽA i njegova supruga. Zbog spora da li nasljedniku ĐA pripada pravo na nužni dio ostavinski postupak je prekinut rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj O-8542/1998 od 14. svibnja 1999. te je nasljednik ŽA upućen pokrenuti parnicu protiv ĐA, radi utvrđenja da istom ne pripada pravo na nužni dio niti pravo na povrat dara zbog povrede nužnog dijela, a koje rješenje je po žalbi nasljednika ŠA potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-8727/99-2 od 3. listopada 2000.

7.1. Međutim, prema podacima spisa, nasljednik ŽA nije pokrenuo parnični postupak na koji je upućen rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj O- 8542/1998 od 14. svibnja 1999.

7.2. Nadalje, iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da je prvostupanjski sud rješenjem poslovni broj O-8542/1998 od 27. prosinca 2005. prekinuo ostavinski postupak te uputio nasljednika ĆA pokrenuti parnicu protiv nasljednika ĐA, radi utvrđenja da kuća ostaviteljice u [adresa] ne ulazi u ostavinsku masu prema vrijednosti navedenoj u Nalazu i mišljenju sudskog vještaka Daria Šerera od 17. svibnja 2002., jer je cjelokupni objekt sagrađen sredstvima SA na mjestu stare kuće ostaviteljice koja je srušena te predstavlja vlasništvo SA. Parnični postupak vodio se kod prvostupanjskog suda pod poslovnim brojem P-4898/2018 i donesena je presuda 11. svibnja 2020., kojom je odbijen tužbeni zahtjev ĆA protiv I. tuženice TA, II. tuženice UAF i III. tuženika mldb. ĐA (kao nasljednika sina ostaviteljice ĐA) radi utvrđenja da u ostavinu iza pok. CA ne ulazi obiteljska stambena zgrada u [adresa] izgrađena na kč. br. [katastarska čestica], zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] prema vrijednosti stalnog sudskog vještaka Darija Šerera dipl.ing.građ. od 17. svibnja 2002. te tužbeni zahtjev da u ostavinu iza pok. ĐAF ne ulazi obiteljska stambena zgrada u [adresa] izgrađena na kčbr. [katastarska čestica] zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], prema vrijednosti navedenoj u dopuni nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo Zdravka Zorića, dipl.ing.građ. iz travnja 1998. godine. Naime, nasljednik NA (sin ostaviteljice) je umro, a njegovim nasljednicima proglašeni su na temelju pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Lidije Pejović-Fumić, kao povjerenika prvostupanjskog suda, poslovni broj O-134/08 UPP-OS-04/08 od 28. rujna 2009. supruga TA, kćer ŠAF i tada malodobni sin NA, s tim da je navedeno rješenje ispravljeno rješenjem poslovni broj O-134/08 UPP-OS-04/08 od 7. prosinca 2009.

7.3. Nasljednice TA i ŠAF neopozivo su se odrekle prava potraživanja nužnog dijela koji im pripada iza pok. supruga i oca ĐA u odnosu na cjelokupnu ostavinsku imovinu iza ostaviteljice UA.

7.4. Između nasljednika ĆA i unuka ostaviteljice ĐA (sina pokojnog nasljednika ĐA) u ostavinskom postupku je bila nesporna ostavinska imovina iza pok. ostaviteljice UA i to: nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina] k. č. br. [katastarska čestica]. i upisane u zk. ul. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina] k. č. br. [katastarska čestica] (na kojima je ostaviteljica upisana kao suvlasnica u 9/18 dijela i 3/18 dijela na obje nekretnine) pa je prvostupanjski sud pravilnom primjenom odredbe čl. 231. ZN-a donio djelomično rješenje o nasljeđivanju od 29. travnja 2024. poslovni broj O-9600/2021-28.

8. Međutim, prema podacima spisa, proizlazi da ŽA osporava unuku ostaviteljice ĐA pravo na nužni dio u odnosu na nekretninu u [adresa] (obiteljska stambena zgrada u [adresa] izgrađena na kčbr. [katastarska čestica] zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]), navodeći da je predmetnu nekretninu ostaviteljica darovala ĆA darovnim ugovorom od 4. siječnja 1996., ali da se u konkretnom slučaju nije radilo o besplatnom pravnom poslu, već o naplatnom pravnom poslu obzirom da je između njega i majke postignut dogovor da će on, kao protučinidbu za darovanu nekretninu, teško bolesnu i nepokretnu majku uzdržavati i pružiti joj svu potrebnu njegu do smrti, kao i osigurati joj adekvatne uvjete za život.

9. Suprotno navodima žalitelja ĆA, prvostupanjski sud je pravilno uputio njega na parnicu, a ne nasljednika ĐA, primjenom odredbe čl. 222. st. 1. i st. 2. toč. 2. ZN-a u vezi sa čl. 225. ZN-a, jer sud upućuje na parnicu stranku čije pravo smatra manje vjerojatnim.

9.1. Naime, i po stavu ovog suda, pravo nasljednika ĆA je manje vjerojatno, obzirom da isti tek sada osporava ugovor o darovanju koji je zaključio s pok. ostaviteljicom 1996. godine (koji je proveden u zemljišnim knjigama), navodeći da se radi o ugovoru o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju, odnosno o naplatnom pravnom poslu, jer se obvezao uzdržavati pok. ostaviteljicu koja je bila nepokretna i teško bolesna te joj pružiti svu potrebnu njegu i skrb do njezine smrti u zamjenu za predmetnu nekretninu. Ugovor o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju je strogo formalni ugovor, za čiju je valjanost u vrijeme zaključenja istog bila potrebna ovjera od strane suca općinskog suda, te je teret dokaza na ĆA da dokaže svoje tvrdnje. O ishodu parnice na koju je nasljednik ŽA upućen ovisi pravo nasljednika ĐA na nužni dio na predmetnoj nekretnini u [adresa].

9.2. Pri tome valja imati u vidu da je nasljednik ŽA već jednom bio upućen na parnicu pravomoćnim rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj O- 8542/1998 od 14. svibnja 1999., radi utvrđenja da istom ne pripada pravo na nužni dio niti pravo na povrat dara zbog povrede nužnog dijela u odnosu na istu nekretninu, ali parnicu nije pokrenuo. No, ova činjenica nije od utjecaja na pobijano rješenje, jer je zbog drugih razloga nasljednik ŽA bio upućen na parnicu protiv svob brata ĐA, odnosno oca žalitelja ĐA.

10. Nadalje, neosnovani su žalbeni navodi ĆA da je obrazloženje pobijanog rješenja nerazumljivo u odnosu na grobno mjesto na [adresa], koje je ostaviteljica Izjavom njemu darovala, kao i prigovor zastare zahtjeva za povrat dara, jer je prvostupanjski sud valjano otklonio prigovor zastare pod toč. 31. i 32. obrazloženja pobijanog rješenja, uz primjenu odredbe čl. 84. ZN-a, jer je zahtjev za povrat dara (zbog povrede nužnog dijela nasljednika ĐA) postavljen u roku od tri godine od smrti ostaviteljice (umrla **.**.1998.) i to na ročištu pred prvostupanjskim sudom održanom 19. ožujka 1999.

11. Vezano za žalbene navode nasljednika ĐA da se u konkretnom slučaju radi o zlouporabi prava nasljednika ĆA te da nije bilo zakonskih uvjeta za ponovni prekid postupka, ovaj sud iste smatra neosnovanim.

11.1. Naime, iako se ostavinski postupak vodi od 4. studenog 1998. i prekid postupka se ne smije koristiti kao sredstvo za odgodu postupka bez opravdanog razloga, u svakom konkretnom slučaju odluka o prekidu postupka je diskrecijsko ovlaštenje suda, s tim da prekid mora biti utemeljen na zakonskim razlozima.

11.2. Nema zapreke da se o istoj nekretnini može dva ili više puta prekinuti ostavinski postupak iz različitih razloga u odnosu na različite stranke, pod uvjetom da su ti razlozi zakonski opravdani, da sud pravilno ocijeni okolnosti i da prekid ne služi za neopravdano odgađanje postupka. Svaki prekid mora biti zasebno obrazložen i u skladu s pravilima o prekidu i nastavku postupka te se u konkretnom slučaju ne radi o zlouporabi prava nasljednika ĆA, premda postoji spor između njega i unuka ostaviteljice ĐA u odnosu na iste nekretnine povodom kojih je vođen postupak pred prvostupanjskim sudom između ĆA kao tužitelja i sina ostaviteljice ĐA, ali iz drugih razloga.

11.3. Naime, parnica na koju je nasljednik ŽA bio upućen pokrenuti protiv ĐA (sina ostaviteljice) pravomoćno je okončana u postupku koji je vođen pred prvostupanjskim sudom donošenjem presude poslovni broj P-4898/2018- 9 od 11. svibnja 2020., koja je postala pravomoćna 8. lipnja 2020. na način da je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja, a ostavinski postupak iza pok. ostaviteljice nastavljen je rješenjem prvostupanjskog suda od 16. lipnja 2021.

11.4. U konkretnom slučaju je među nasljednicima ĆA i ĐA (unukom ostaviteljice) sporno je li predmetni ugovor doista ugovor o darovanju ili se radi o naplatnom pravnom poslu, zbog koje činjenice ostavinski postupak iza pok. UA nije bio prekinut prethodnim rješenjima o prekidu prvostupanjskog suda. Kako nasljednik NA traži nužni dio na imovini koja je bila predmet ugovora o darovanju, i po stavu ovog suda, tek nakon parnice na koju je upućen nasljednik ŽA, radi utvrđenja radi li se o naplatnom pravnom poslu (ugovoru o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju), o ishodu te parnice ovisi i pravo nasljednika ĐA na nužni dio.

12. Slijedom navedenog, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pobijano rješenje donio uz pravilnu primjenu materijalnog prava (čl. 222. st. 2. toč. 2. ZN-a u vezi sa čl. 225. ZN-a).

13. Kako ni ostali žalbeni navodi nisu osnovani, odlučeno je kao u izreci na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a.

Osijek, 10. prosinca 2025.

Sutkinja

Tatjana Varžić