REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Ps-18/2023-78

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji Boški Pavičić, u pravnoj stvari 1. tužiteljice-protutuženice MU (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], 2. tužitelja-protutuženika MUU (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa] i 3. tužiteljice-protutuženice ŽUU (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], sve zastupa punomoćnica ŽU, odvjetnica u [adresa], protiv tuženika-protutužitelja IU (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Krešimir Šušnjar, odvjetnik u Zagrebu, radi iseljenja i isplate, te po tužbi tuženika-protutužitelja IU (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupan po punomoćniku Krešimiru Šušnjaru, odvjetniku u Zagrebu, protiv 1. tužiteljice-protutuženice MU (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], 2. tužitelja-protutuženika MUU (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa] i 3. tužiteljice-protutuženice ŽUU (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], 8004 Zurich, sve zastupa punomoćnica ŽU, odvjetnica u [adresa], radi donošenja presude koja nadomješta ugovor o najmu sa zaštićenom najamninom, nakon 27. listopada 2025. održane i zaključene glavne i javne rasprave u prisutnosti zamjenice punomoćnika 1.- 3.-tužitelja-protutuženika ŽU, odvjetnice, te punomoćnika tuženika- protutužitelja, 10. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku - protutužitelju IU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iseliti iz stana u [adresa], i to stana broj 3 u prizemlju, površine 123,37 m2, spremišta VII u potkrovlju, površine 23,64 m2 i spremišta IV, površine 3,88 m2 u nivou 1, koji se nalazi u najamnoj zgradi koja je sagrađena na k. č. br. [katastarska čestica], a upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], te da ga u roku 15 dana preda slobodnog od osoba i stvari tužiteljima MU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], IUU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i NUU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja – protutuženika u dijelu koji glasi:

„II. Nalaže se tuženiku/protutužitelju IU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužiteljima MU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], IUU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i NUU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku 15 dana na ime naknade za korištenje stana isplati slijedeće iznose:

- 200,27 € sa zateznom kamatom tekućom od 10. travnja 2003. do isplate,

- 200,27 € sa zateznom kamatom tekućom od 10. svibnja 2003. do isplate,

- 200,27 € sa zateznom kamatom tekućom od 10. lipnja 2003. do isplate,

- 200,27 € sa zateznom kamatom tekućom od 10. srpnja 2003. do isplate,

- 200,27 € sa zateznom kamatom tekućom od 10. kolovoza 2003. do isplate,

- 200,27 € sa zateznom kamatom tekućom od 10. rujna 2003. do isplate,

- 200,27 € sa zateznom kamatom tekućom od 10. listopada 2003. do isplate,

- 200,27 € sa zateznom kamatom tekućom od 10. studenog 2003. do isplate,

- 200,27 € sa zateznom kamatom tekućom od 10. prosinca 2003. do isplate,

- 200,27 € sa zateznom kamatom tekućom od 10. siječnja 2004. do isplate,

- 200,27 € sa zateznom kamatom tekućom od 10. veljače 2004. do isplate,

- 200,27 € sa zateznom kamatom tekućom od 10. ožujka 2004. do isplate,

- 200,27 € sa zateznom kamatom tekućom od 10. travnja 2004. do isplate,

- 200,27 € sa zateznom kamatom tekućom od 10. svibnja 2004. do isplate, te nadalje svaki mjesec iznos od 200,27 € sa zateznom kamatom tekućom od 10-tog u mjesecu do isplate, sve po stopi sukladno članku 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate do 31.12.2007., od 1.1.2008. do 31.7.2015. po eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, od 1.8.2015.g. do 31.12.2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.“

III. Odbija se kao neosnovan protutužbeni zahtjev tuženika – protutužitelja koji glasi:

"Zamijenjuje se ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom između 1. tuženika NU kao najmodavca s jedne strane i protutužitelja IU iz [adresa], kao najmoprimca sa zaštićenom najamninom s druge strane ovog sadržaja:

1. Najmodavac NU iz [adresa], daje najmoprimcu IU iz [adresa], u najam stan u [adresa] u prizemlju, sastojeći se od tri sobe, sobice, kuhinje, kupaonice, smoćnice, WC-a i ostalih zatvorenih prostorija, predsoblja i hodnika, ukupne površine 114,51 m2.

2. Najmoprimac ima pravo u kući koristiti se zajedničkim prostorijama i dijelovima zgrade.

3. Ugovorne strane ugovaraju zaštićenu najamninu u mjesečnom iznosu od 36,08 eur, koja se utvrđuje po čl. 3. Uredbe o uvjetima i mjerilima za utvrđivanje zaštićene najamnine plativo najkasnije do svakog 15. dana za tekući mjesec.

4. Najmoprimac je dužan naknaditi najmodavcu troškove u svezi sa stanovanjem kao što su odvoz smeća, komunalne naknade i sl. u koliko ih najmoprimac ne bi izravno podmirivao nadležnim javnim poduzećima.

5. S najmoprimcem stan može koristiti njegova supruga kao član njegovog obiteljskog domaćinstva.

6. Najmodavac daje u najam stan najmoprimcu u stanju u kojem se nalazi i dužan je brinuti se da bude u stanju pogodnom za stanovanje, a najmoprimac je dužan koristiti se stanom, zajedničkim dijelovima, uređajima na način da ih čuva od oštećenja.

7. Najmoprimac ne smije vršiti preinake u stanu, zajedničkim prostorijama i uređajima bez prethodne pisane suglasnosti najmodavca.

8. Najmoprimac ne može bez dopuštenja najmodavca davati stan ili njegov dio u podnajam.

9. Najmoprimac je dužan dopustiti najmodavcu ulazak u stan radi pregleda stana sukaldno odredbama Zakona o najmu stana.

10. Ugovor se sklapa na neodređeno vrijeme ,a može prestati otkazom ili raskidom samo iz razloga na način predviđen u Zakonu o najmu stanova.

11. Na prava i obveze koji nisu uređeni ovim ugovorom primjenjivati će se odredbe Zakona o najmu stanova.

12. Najmodavac je dužan ugovor o najmu (presudu) dostaviti upravnom odjelu Grada Zagreba nadležnom za poslove stanovanja i nadležnoj poreznoj upravi (Čl. 26. Zakona o najmu stanova).

Protutuženi je dužan naknaditi protutužitelju parnični trošak u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

IV. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka .

Obrazloženje

1. Prema navodima tužbe od 14. svibnja 2004. koju je podnio prednik tužitelja, NU, samovlasnik je 1.627,44/10.000 dijela nekretnine najamne kuće i dvorišta u [adresa], koja je sagrađena na k. č. br. [katastarska čestica], a upisana u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], sve povezano s vlasništvom stana broj 3 u prizemlju, površine 123,37 m2, spremišta VII u potkrovlju, površine 23,64 m2, i spremišta IV, površine 3,88 m2 u nivou 1, u planu posebnih dijelova zgrade označeno nebeskom plavom bojom, kao i da opisanu nekretninu koristi tuženik bez pravne osnove.

Nadalje prednik tužitelja navodi da je tuženik dužan s osnove naknade u visini najamnine za korištenje stana opisanog u tužbi plaćati iznos od 10,00 kn po m2 mjesečno, odnosno iznos od 1.508,90 kn mjesečno.

Navodi i da nakon tužiteljevih uzastopnih poziva tuženik ne želi iseliti iz stana u [adresa], niti želi plaćati najamninu, pa slijedom tih činjenica prednik tužitelja traži naložiti tuženiku iseljenje iz nekretnine te plaćanje naknade za bespravno korištenje iste.

Nakon što je zbog smrti prednika tužitelja postupak prekinut, te je nastavljen s tužiteljima kao njegovim nasljednicima, isti konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 20. prosinca 2023. traže naložiti tuženiku iseljenje iz stana u [adresa], i to stana broj 3 u prizemlju, površine 123,37 m2, spremišta VII u potkrovlju, površine 23,64 m2 i spremišta IV, površine 3,88 m2 u nivou 1, koji se nalazi u najamnoj zgradi koja je sagrađena na k. č. br. [katastarska čestica], a upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], te da ga slobodnog od osoba i stvari preda u posjed tužiteljima MU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], IUU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i NUU iz [adresa], 8004 Zurich, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao i da im tužitelj plati naknadu korištenje stana u iznosu od 200,27 eura mjesečno počevši od 10. travnja 2003. godine pa nadalje, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10. -og u mjesecu, pa do isplate, uz naknadu parničnog troška sa zateznim kamatama od dana presuđenja do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti osporava navode tužbe te ističe da je netočno da on bez pravne osnove koristi stan tužitelja u [adresa], navodeći da je tuženik sin pokojne ČU, koja je imala stanarsko pravo na predmetnom stanu te je temeljem kasnijih odredbi dobila status zaštićenog najmoprimca i to na temelju presude Općinskog suda u Zagrebu posl.br. Ps-2168/97 koja je nadomjestila ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom, nakon što je prednik tužitelja isti odbio s njom sklopiti.

Ističe da je tuženik njezin sin i univerzalni pravni sljednik koji na adresi iz tužbe stanuje još od rođenja.

U odnosu na potraživanje tužitelja s osnove najamnine, tuženik ističe da je on u statusu zaštićenog najmoprimca te kao takav ima i zaštićenu najamninu, a ne proizvoljnu, te da je u tu svrhu i osnovao sudski polog, a u koji uplaćuje iznose zaštićene najamnine određene i izračunate od nadležnih službi, tvrdeći da je predniku tužitelja to jako dobro poznato, jer da je već podizao iznose sa tog pologa u svoju korist.

Smatra da tužitelji trebaju jasno navesti postoji li kakav ugovor o najmu stana s tuženikom, ili ne postoji, tj. da li postoji pravna osnova po kojoj je tuženik u stanu. Predlaže tužbu odbaciti, podredno odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan, uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3. Prema tuženikovim navodima protutužbe od 6. ožujka 2007. zaštićeni najmoprimac na predmetnom stanu bila je majka tuženika, ČU i to na temelju presude Općinskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ps-2168/97 od 16. svibnja 2000., koja presuda je nadomjestila ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom, a tuženik je prema istoj je član obiteljskog domaćinstva. Tuženik smatra da je on na predmetnom stanu stekao status zaštićenog najmoprimca nakon što je njegova majka umrla **.**.2003., te tuženik navodi da je NU pozvao preporučenim pismom da s njim sklopi ugovor o najmu predmetnog stana, ali da se NU na to oglušio, kao i da je zaštićena najamnina prema potvrdi GSKG od 29.12.2006. iznosila 271,81 kn.

Konačno postavljenim protutužbenim zahtjevom u protutužbi od 6. ožujka 2007. i na ročištu od 16. listopada 2023. tuženik predlaže donijeti presudu koja će nadomjestiti ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom sadržaja kao pod točkom V. izreke.

4. U odgovoru na protutužbu tužitelj istu u cijelosti osporava navodeći da on u Republici Hrvatskoj nema u vlasništvu drugu useljivu nekretninu i da predmetni stan namjerava osobno koristiti za stanovanje. Osporava tuženikovu tvrdnju da ga je na bilo koji način obavijestio da nakon smrti ČU tuženik namjerava koristiti predmeti stan, te osporava da je tuženik uredno plaćao zaštićenu najamninu uplatama na sudski polog u spisu R1-1123/98. Ističe i da su ispunjene zakonske pretpostavke za odbijanje sklapanja ugovora o najmu s tuženikom iz čl. 19. st. 1. t. 3. Zakona o najmu stanova, jer da tuženik korištenjem predmetnog stana ometa druge suvlasnike zgrade. Predlaže odbiti kao neosnovan protutužbeni zahtjev.

5. U dokaznom postupku izvršen je uvid u izvadak iz zemljišne knjige broj zk. ul. [broj ZK uloška] (list 6 spisa), rješenje Općinskog suda u Zagrebu, broj 21-1123/98 od 24.4.1998. (list 12 spisa), karticu predmeta-uplata na dan 16.6.2003. za predmet R1- 001123/98 (list 15 i 35 spisa), dopis odvjetnika Mladena Obradovića od 5. lipnja 2003. (list 16 i 36 spisa), saslušani su tužitelj NU na ročištu održanom 10.11.2006. (list 29 spisa), odgovor tuženika na dopis punomoćnika tužitelja od 11. travnja 2003. (list 37 spisa), dopisi punomoćnika stranaka (list 38-41, 65 spisa), presudu Županijskog suda u Zagrebu broj Kž-1573/05-3 od 22.11.2005. (list 42-44 spisa), protutužbu tuženika od 6.3.2007. (list 45 spisa), izračun visine zaštićene najamnine-račun 4223 (list 46 spisa), izjavu tuženika od 30. rujna 2010. (list 60-61 spisa), rješenje Komisije za nacionalizaciju od 9. studenog 1959. (list 80- spisa), rješenje Komisije za nacionalizaciju od 7. ožujka 1960. (list 81-83 spisa), rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinsko pravne poslove od 26. lipnja 2000. (list 84-88 spisa), uporabnu dozvolu od 21. lipnja 2000. (list 93-94 spisa), ugovor o međusobnim odnosima za stambenu zgradu na predmetnoj adresi (list 95-99 spisa), očitovanje volje za upis posebnih dijelova nekretnine (list 101-105 spisa), potvrdu GSKG -a od 20. lipnja 2000. (list 106 spisa), građevnu dozvolu od 28.4.1993. (list 107-109 spisa), potvrdu od 22. rujna 2000. (list 110 spisa), uvid u posebne dijelove stambene zgrade na lokaciji [adresa] (list 111-129 spisa), rješenje o nasljeđivanju Javnog bilježnika Blanka Žaje iz Karlovca broj O-356/2010-39, UPP/OS-216/2010 od 10.11.2020. (list 135-140 spisa), presudu Općinskog suda u Zagrebu broj KO-603/01 od 1. travnja 2005. (list 155-161 spisa), uvid u spis ovog suda posl.br. Ps-2168/97, presudu i rješenje naslovnog suda posl.br. P-1604/19-59 od 16. rujna 2022. (list 300-306 spisa), uvid u ispis iz članka N1 (list 309-317 spisa), novinski članak Jutarnjeg lista od 3. prosinca 2023. (list 341-343 spisa), novinski članak iz Dnevnik.hr od 2. veljače 2024. (list 357-360 spisa), saslušan je tuženik na ročištu održanom 14. svibnja 2024. (list 362-365 spisa), izračun visine zaštićene najamnine od 26.6.2024. (list 367 spisa), zahtjev za unos stana u registar stanova u kojem žive zaštićeni najmoprimci od 11. srpnja 2024. (list 369-374 spisa), novinske članke (list 375-378 spisa), privremeno rješenje Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine od 14. veljače 2025. godine (list 395-398 spisa), potvrdu Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine od 14. veljače 2025. godine (list 399 spisa), rješenje Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine od 23. svibnja 2025. godine (list 400-407 spisa).

6. Tužbeni zahtjevi su djelomično osnovani, dok je protutužbeni zahtjev neosnovan.

7. Predmet spora je tužbeni zahtjev suvlasnika nekretnine za iseljenje tuženika i predaju tužiteljima u posjed stan broj 3 u prizemlju, površine 123,37 m2, spremišta VII u potkrovlju, površine 23,64 m2 i spremišta IV, površine 3,88 m2 u nivou 1, koji se nalaze u zgradi u [adresa] sagrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica], a upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], a koju nekretninu tuženik koristi za stanovanje bez valjane pravne osnove, te tužbeni zahtjev da tuženik plati tužiteljima naknadu za korištenje opisane nekretnine u razdoblju od 10. travnja 2003. pa nadalje.

7.1. Predmet spora je i protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja za donošenje presude koja će nadomjestit ugovor o najmu predmetnog stana sa zaštićenom najamninom.

8. Nije sporno da je u vrijeme podnošenja tužbe vlasnik predmetne nekretnine bio NU koji je tijekom postupka preminuo, te da su tužitelji stekli suvlasništvo predmetne nekretnine na temelju nasljedstva iza smrti pok. NU, da je majka tuženika, ČU, na predmetnom stanu imala status zaštićenog najmoprimca i da je presuda Općinskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ps-2168/97 od 16. svibnja 2000. nadomjestila ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom nakon što je vlasnik stana NU taj ugovor odbio sklopiti, da je tuženik bio član obiteljskog domaćinstva ČU koja je umrla **.**.2003., pa da slijedom toga, na temelju odredbe čl. 38. Zakona o najmu stanova (Narodne novine broj: 91/96, 48/98, 66/98 i 22/06, dalje - ZNS) njezinom smrću prava i dužnosti najmoprimca prešla na tuženika - protužitelja koji se nalazi i dalje u posjedu stana, kao i da s prednikom tužitelja kao vlasnikom stana tuženik nije nikada sklopio ugovor o najmu stana.

9. Sporno je je li protutužbeni zahtjev od 6. ožujka 2007. za donošenje presude koja će nadomjestiti ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom, tuženik - protutužitelj podnio u primjerenom i razumnom vremenu nakon smrti svoje majke 2003., odnosno ima li tuženik - protutužitelj pravnu osnovu za korištenje predmetnog stana koji je vlasništvo tužitelja - protutuženika. Sporno je li tuženik kao bespravni korisnik opisanu nekretninu dužan predati tužiteljima u posjed i platiti im naknadu za bespravno korištenje iste u utuženom razdoblju. Nadalje je sporno je li vlasništvo predmetne nekretnine tuženik stekao dosjelošću

10. Prednik tužitelja, NU u svom iskazu na ročištu održanom 10.11.2006. (list 29 spisa) naveo je da su odnosi s tuženikom kao i s članovima njegove obitelji, dosta poremećeni, da je svaki kontakt s tuženikom nemoguć i da tuženik od smrti njegove majke s osnove najamnine ništa ne plaća.

Iskazao je i do je do tada živio u inozemstvu, da tuženika nije osobno kontaktirao već isključivo preko odvjetnika, te da ima namjeru useliti se u predmetni stan, jer da osim tog stana u vlasništvu nema drugi stan u [adresa], te da je sve poslove oko otkaza ugovora o najmu i uređenja odnosa s tuženikom prepustio svojem odvjetniku.

Tužitelj je nadalje iskazao da u predmetnom stanu tuženik stanuje od svog rođenja, da je tuženik uplaćivao najamninu na sudski polog ali da je unatrag nekog vremena to prestao činiti. Ne sijeća se da bi on ponudio tuženiku da se troškovi parnice koja se vodila kod ovog suda prebiju s troškovima najamnine.

11. U svom iskazu na istom ročištu tuženik je naveo da je njegova majka najamninu uplaćivala na sudski polog od 1998. do svoje smrti 2003., te da je on u ugovoru supstituiran po samom zakonu kao jedini član njezinog obiteljskog domaćinstva. Naveo je i da je s odvjetnikom tužitelja bio dogovor da iznos troškova parnice koju je tužitelj izgubio tuženik naplati iz sudskog pologa u koji je uplaćivana najamnina, da je za to dobio pismeno odobrenje punomoćnika tužitelja i da je podigao iznos od 6.000,00 kn koji nije bio dovoljan, jer su troškovi koje je tužitelj trebao platiti iznosili 8.-9.000,00 kn. Iskazao je i da je nakon smrti tuženikove majke tužitelj putem svog odvjetnika tražio da se tuženik iseli iz stana i preda mu ključeve i nije želio na drugi način urediti njihove odnose

11.1. Na ročištu održanom 14. svibnja 2024. (list 362- 365 spisa) tuženik je iskazao da je sa sada pok. NU pokušao sklopiti ugovor o najmu stana nakon smrti tuženikove majke, ali da je on to uporno odbijao. Iskazao je i da ga je zastupao odvjetnik Zaninović te da su jako teško utvrdili da je GU umro i misli da je to bilo 2010. i da je umro u Ozlju i on i njegov odvjetnik su to vidjeli u nekom glasilu, a službene papire o njegovoj smrti ishodili su u Ozlju gdje je i preminuo.

Nakon što je pok. NU umro, nije pokušao kontaktirati njegove nasljednike niti ga je to zanimalo, a znao je samo da žive u [adresa], te smatra da oni neosnovano polažu prava na predmetni stan iz razloga što nikada nitko drugi osim njegove obitelji kroz četiri generacije u taj stan nije ništa uložio.

Da su ovdje sada I-III-tužitelji upisani kao vlasnici predmetnog stana saznao je od ovdje prisutnog punomoćnika tužitelja kada mu je uputio dopis vezan za predmetni stan. U tom dopisu ga je tražio da se izvoli izjasniti o svom statusu na predmetnom stanu. On je to učinio tako što mu je dao osnovne podatke o sebi i o stanu, posebno da je stan u jako lošem stanju. Unatrag šest godina rođak tuženika CU u stanu iznad njegovog, a paralelno i sa strane vrši razne građevinske radove za koje nema nikakve dozvole te su protivni građevinskim i arhitektonskim propisima, o čemu kao dokaz ima presudu koja je donesena pred ovim sudom. Navedenim radovima da je dodatno je oštećen njegov stan koji je ionako u lošem stanju. Iskazao je i da je prisutnom punomoćniku tužitelja rekao da bi tužitelji trebali kao vlasnici urediti predmetni stan na što mu je on odgovorio da oni za stan nisu zainteresirani odnosno da za njega nisu emocionalno vezani, pa stoga smatra apsurdnim da je on sada tužen zbog tog stana te da se na pragu njegove 70. godine traži da iseli iz stana.

Naveo je i da bez obzira što su tužitelji upisani kao vlasnici stana on smatra da je na temelju zakonskih propisa o stjecanju vlasništva dosjelošću, stekao vlasništvo predmetnog stana u kojem kontinuirano živi od svog rođenja.

Što se tiče plaćanja najamnine za predmetni stan istu je njegova majka plaćala na sudski polog koji je otvorila nakon što je donesena presuda koja je nadomjestila Ugovor o najmu stana.

Nakon majčine smrti kontaktirao je sa sada pok. NU jer je on tada napisao pismo njegovom odvjetniku Zaninoviću, iz Švicarske ili iz Karlovca, te je naveo u pismu da tuženik može uzeti sudski polog na ime sudskih troškova koje on nije platio, a bili su negdje 7.-10.000,00 kn i toliko je otprilike bilo i na sudskom pologu.

Tuženik je iskazao da nakon toga nije plaćao nikakvu najamninu odnosno naknadu za stanovanje u predmetnom stanu, jer da nije imao kome, a pod tim misli da mu se nitko od nasljednika pokojnog NU nije javio niti je tražio da on za stan nešto plaća. On je u Udruzi stanara dobio informaciju da su im se vlasnici stanova obraćali opomenom i tražili da plaćaju najamninu odnosno naknadu za stanovanje u stanovima na kojima su imali stanarsko pravo odnosno bili zaštićeni najmoprimci.

Zna da je ovaj postupak pokrenuo NU 2004. te mu je također poznato da je ostavinski postupak iza njega dugo trajao, misli više od deset godina, te da se u taj postupak čak i on pokušao uključiti kao zainteresirana strana ali je to javni bilježnik u Karlovcu odbio i to misli da je to učinio putem telefona i da nije dobio nikakav službeni dopis o tome.

Iskazao je i da u vlasništvu nema drugih nekretnina, jer da ima rado bi otišao iz ove, inzistirajući da se tako u zapisnik napiše "ludnice, anarhije i kaosa u nekretnini u kojoj živim". Naveo je i da je bratić tužitelja CU koji je inače arhitekt, ali bez licence jer mu je ista oduzeta, teški psihopat i sadist. Da mu je licenca oduzeta rekla mu je novinarka Nove TV koja je o njemu istražila podatke za emisiju Provjereno u kojoj je bilo govora i o predmetnoj nekretnini jer se za istu obratio novinarima.

Iskazao je i da živi od 195,00 eur mjesečno koje prima s osnove socijalne pomoći, da je tijekom života radio razne poslove za koje je imao trajno zaposlenje, a neke je radio i na ugovor o djelu te da još uvijek nema nikakvu mirovinu. U stanu živi sam, te s obzirom na svoj socijalni status prima subvencije za plaćanje režijskih troškova te ne zna je li to iz gradskog ili državnog proračuna i dobije 70,00 eur za račune komunalnih usluga te dobijem kupon za energente odnosno za struju s kojim mora otići u FINA-u gdje dobije štambilj za iznos koji mu oni plaćaju a ostatak namiruje on.

Kao dokaz predočio je sudu potvrdu o uplati potrošnje struje na kojoj se vidi da je korišten kupon te da je umjesto otisnutog iznosa 182,75 eur, tuženik bio dužan platiti 112,75 eur.

Tuženik je iskazao i da inače ima puno zdravstvenih problema od kojih je istaknuo dijagnozu teške depresije od koje se liječi unatrag deset godina, ima jaki tinitus zbog kojeg jako loše čuje, problem s nogom i teško hoda te je imao tešku trombozu koja je srećom zaliječena i još imam lijevu preponsku herniju koja se trebala sanirati i operirati koja je ostala neoperirana zbog problema s pandemijom Covida. Osim što mu nitko i ni u čemu ne pomaže, CU i njegovi radnici još mu dodatno zagorčavaju život.

Nije postupio kao njegova majka te osnovano sudski polog na koji bi plaćao naknadu za korištenje predmetnog stana u visini zaštićene najamnine, jer to nije imao za koga osnovati.

Protutužbu nije podnio ranije, odnosno nakon 2003. do 2007., već ju je podnio kada je njega NU tužio na iseljenje iz predmetnog stana. Naglasio je da taj stan kakav god da je, da se u njemu osijeća kao svoj na svome, da je to njegov dom jer se u njemu rodio, u njemu živi i nada se da će u njemu "krepati". Na traženje tužitelja nije pustio procjenitelje koje su poslali tužitelji budući da to smatram besmislenim da bilo tko dolazi u stan gledati ga te ako ih zanima stanje stana mogu pogledati emisiju Provjereno Nove TV i portal N1 na kojem je o stanu pisala novinarka SU.

U predmetni stan doselili su se još njegovi djed i baka i majka mu je rekla da je to bilo 1933. godine. Njegova majka i on nisu bili ni u kakvim odnosima sa pokojnim NU te ima saznanja da on tu nije živio odnosno da je iz političkih razloga pobjegao s područja Jugoslavije.

Tek je 2022. godine saznao tko su nasljednici pok. NU, a to je saznao na temelju dopisa ovdje prisutnog punomoćnika tužitelja, kao i da nasljednici odnosno ovdje tužitelji nisu bili u predmetnom stanu nikada, jedino je jednom bio NU te ga je njegova majka vrlo pristojno primila, a on je već tada govorio o njihovom iseljenju iz stana i to je bilo u njegovim tinejdžerskim godinama. Iskazao je i da mu pok. NU nikada nije nudio sklapanje ugovora o najmu, niti su to učinili njegovi nasljednici. Također od nikoga i nikada nije primio nikakve opomene radi neplaćanja najamnine.

12. Na temelju odredbe čl. 58. st. 1. Zakona o načinu izvršenja presuda Europskog suda za ljudska prava u skupini predmeta Statileo protiv Hrvatske (broj zahtjeva: 12027/10 i dr.) i Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I- 3242/2018 i dr.) prestala je dana 1. siječnja 2025. važiti glava XIII. Zakona o najmu stanova (»Narodne novine«, br. 91/96., 48/98., 66/98., 22/06., 68/18. i 105/20.), te je prestao status zaštićenog najmoprimca osobama koje su to pravo stekle na temelju Zakona o najmu stanova,.

12.1. Odredbom čl. 58 st. 2. Zakona propisano je da će se postupci u kojima se tek treba utvrditi postojanje stanarskog prava ili statusa zaštićenog najmoprimca na stanovima u privatnom vlasništvu odnosno postupci u kojima se treba utvrditi jesu li nastupile okolnosti za otkaz ili prestanak stanarskog prava ili statusa zaštićenog najmoprimca, a koji su pokrenuti do stupanja na snagu ovoga Zakona prema odredbama Zakona o stambenim odnosima (»Narodne novine«, br. 51/85., 42/86., 22/92. i 70/93.) ili prema odredbama Zakona o najmu stanova (»Narodne novine«, br. 91/96., 48/98., 66/98., 22/06., 68/18. i 105/20.) dovršiti prema odredbama zakona na temelju kojeg su pokrenuti.

12.2. Prema odredbi čl. 24. st. 2. ZNS u slučaju smrti najmoprimca ili kada najmoprimac napusti stan, prava i dužnosti najmoprimca iz ugovora o najmu stana prelaze na njegova bračnog druga. Ako bračnog druga nema, prava i obveze iz ugovora o najmu prelaze na dijete, pastorka ili najmoprimčeva usvojenika koji je naveden u ugovoru o najmu, ovisno o njihovu sporazumu.

13. Odredbom čl. 38. st. 1. ZNS, propisano je da u slučaju smrti zaštićenog najmoprimca ili kada on prestane koristiti stan, prava i dužnosti zaštićenog najmoprimca iz tog ugovora prelaze na osobu navedenu u ugovoru o najmu stana.

14. Prema odredbi čl. 31. st. 1. ZNS vlasnik stana i osoba iz čl. 30. koja ispunjava uvjete najmoprimca, sukladno odredbama tog Zakona sklapaju ugovor o najmu stana na neodređeno vrijeme s time da najmoprimac za to vrijeme ima pravo ugovoriti zaštićenu najamninu.

15. Odredbom čl. 33. st. 2. ZNS propisano je da je zahtjev za sklapanje ugovora o najmu najmoprimac dužan podnijeti vlasniku stana u roku od 6 mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona, odnosno od dana pravomoćnosti odluke kojom je odlučeno o pravu te osobe na korištenje stana.

16. Slijedom navedenih odredbi ZNS, a uvažavajući nespornu činjenicu da je status zaštićenog najmoprimca na predmetnom stanu imala majka tuženika - protutužitelja, a da je ovaj bio član obiteljskog domaćinstva, to je smrću svoje majke tuženik – protutužitelj ispunio uvjete najmoprimca na predmetnom stanu i sukladno sukladno odredbi čl. 33. st. 2. ZNS tuženik je bio dužan od vlasnika stana zahtijevati sklapanje ugovora o najmu, dok je pak najmodavac bio dužan obavijestiti najmoprimca o svojem vlasništvu i prebivalištu u roku 60 dana od stupanja na snagu tog Zakona (čl. 33. st. 1. ZNS).

17. Iako tuženik u svom iskazu navodi da je nakon smrti svoje majke s prednikom tužitelja pokušao sklopiti ugovor o najmu predmetnog stana, ali da je prednik tužitelja to uporno odbijao, za tu tvrdnju tuženik nije predložio dokaze pa istu sud nalazi paušalnom i time neutemeljenom i u suprotnosti je s priloženim dopisom od 5. lipnja 2003. (list 16 spisa) i potvrde da je istog datuma dopis preporučeno upućen tuženiku (poleđina lista 16 spisa) iz kojeg je vidljivo da se prednik tužitelja u svojstvu vlasnika predmetnog stana obratio tuženiku putem punomoćnika nakon nešto više od dva mjeseca od smrti majke tuženika tražeći tuženikovo iseljenje iz stana, jer nakon smrti majke tuženik nije sklopio ugovor o najmu stana i isti koristi bez pravne osnove. U toj situaciji tuženik je dakle još uvijek mogao tražiti sklapanje ugovora o najmu stana s vlasnikom stana i u slučaju odbijanja vlasnika da taj ugovor sklopi, za tuženika je ostala mogućnost da pravo zaštićenog najma ostvaruje u sudskom postupku kakav je protiv EU pokrenula tuženikova majka, radi donošenja presude koja će nadomjestiti ugovor o najmu predmetnog stana. Činjenica da je NU umro 2010., potpuno je neodlučna za tuženikovo pravo i obvezu sklapanja ugovora o najmu stana nakon smrti majke, s obirom da je ovaj postupak protiv tuženika pokrenuo 6 godine prije svoje smrti, odnosno 7 godina nakon smrti tuženikove majke. Osim toga tuženikov stav o njegovom odnosu s vlasnicima stana i njegovim obvezama prema vlasnicima stana, jasno proizlazi iz njegovog iskaza u dijelu da nasljednike NU, odnosno tužitelje nije niti pokušao kontaktirati jer ga to nije zanimalo, te smatra da oni neosnovano polažu vlasnička prava na predmetni stan što nikada nitko drugi osim njegove obitelji nije uložio u taj stan.

17.1. Konačno, na tuženikovu tvrdnju da je on vlasništvo stana stekao dosjelošću, jer u stanu živi od rođenja kao četvrta generacija svoje obitelji, valja odgovoriti da ta činjenica nije dostatna za stjecanje vlasništva dosjelošću, jer u smislu odredbe čl. 159. st. 1. i 3. u vezi čl. 18. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14 i 81/15 – dalje: ZVDSP) bez obzira na postojanje pretpostavki kvalitete posjeda bilo za redovnu ili izvanrednu dosjelost, posjednik koji zna da nekretnina koju posjeduje nije njegova, ne može dosjelošću steći pravo vlasništva nekretnine, bez obzira na to koliko je trajao njegov posjed.

18. Dakle, sve i da je sukladno odredbi čl. 33. st. 2. ZNS tuženik podnio zahtjev vlasniku stana za sklapanje ugovora o najmu stana, što nije dokazao, nedvojbeno je da je tuženik nakon primitka dopisa vlasnika stana od 5. lipnja 2003. mogao podnijeti tužbu protiv prednika tužitelja sa zahtjevom da sud donese presudu koja će nadomjestiti ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom.

19. S obzirom da tuženik s vlasnikom stana nije sklopio ugovor o najmu stana, da se kao bespravni korisnik na traženje vlasnika iz stana odbijao iseliti, te da za isti stan nije plaćao naknadu za korištenje stana, to je tužbom u ovom postupku prednik tužitelja zahtijevao naložiti tuženiku iseljenje iz predmetne nekretnine, predaju iste tužitelju u posjed, slobodnu od stvari i osoba uz plaćanje naknade za bespravno korištenje od 10. travnja 2003. pa nadalje.

20. Valja također istaknuti da sve kada bi se i smatralo, a s obzirom na činjenicu da je tuženik smrću majke kao član obiteljskog domaćinstva stekao status najmodavca ex lege na predmetnom stanu i da se postojanje pretpostavki obvezno pravnog odnosa s vlasnikom stana predmnijeva, uvjeti iz čl. 22. ZNS o otkazu ugovora bili bi ispunjeni, jer sama tužba predstavlja otkaz ugovora o najmu stana u pisanom obliku s obrazloženjem, a ispunjeni su i uvjeti o trajanju otkaznog roka jer ovaj postupak traje više od 20 godina (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi broj Rev-12/14 od 7. veljače 2023.).

21. Iako prema recentnoj praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske rokovi iz čl. 33. ZNS nisu prekluzivni, obveza je najmoprimca u primjerenom i razumnom vremenu koje se utvrđuje prema okolnostima svakog pojedinog slučaja, zatražiti od vlasnika stana sklapanje ugovora o najmu stana, a u suprotnom da će izgubiti prava koja mu pripadaju kao najmoprimcu (Rev-927/07 od 12. veljače 2008., Rev-1775/10 od 21. ožujka 2012., Rev-2143/11 od 21. svibnja 2013., Rev-1023/2017 od 28. travnja 2021….)

22. U okolnostima konkretnog slučaja za postupanje tuženika- protutužitelja kao najmoprimca u rokovima određenim čl. 33. st. 2. ZNS, odnosno praksi VsRH, za obvezu sklapanja ugovora o najmu stana odlučna je činjenica da su prava i obveze na predmetnom stanu na tuženika - protutužitelja kao najmoprimca, prešla smrću njegove majke u ožujku 2003. od kada je bio dužan sklopiti ugovor o najmu s vlasnikom stana, te da je znao komu se treba obratiti za sklapanje ugovora o najmu najkasnije primitkom dopisa u lipnju 2003. Međutim, tuženik - protutužitelj je tek u ovom postupku, koji je tužitelj - protutuženik pokrenuo tužbom od 14. svibnja 2004., radi njegovog iseljenja, tražio tek protutužbom od 6. ožujka 2007. donošenje presude koja će nadomjestiti ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom.

23. Pritom valja naglasiti da je tuženikov status najmoprimca na predmetnom stanu tek zakonska pretpostavka za posjedovanje stana, a da bi imao valjanu pravnu osnovu za posjedovanje stana najmoprimac mora ispuniti i zakonsku obvezu koja mu nalaže zahtijevati od vlasnika stana sklapanja ugovora o najmu stana i to u razumnom i primjerenom roku, što je tuženik - protutužitelj propustio učiniti, jer se prema ranijim činjeničnim utvrđenjima vlasniku stana tuženik uopće nije obratio radi sklapanja ugovora o najmu stana, već je u ovom postupku skoro nakon 4 godine od nastanka te obveze i 3 godine nakon što je vlasnik stana protiv njega pokrenuo postupak za iseljenje, protutužbom tražio da presuda nadomjesti ugovor o najmu stana.

24. Prema zauzetom stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske (primjerice u odlukama poslovni broj Revx-640/12-2 od 8. travnja 2015., Rev 3023/15 od 17. listopada 2018.,…) do gubitka zakonom stečenih prava najmoprimca, pa tako i prava na korištenje stana, može doći zbog nepodnošenja zahtjeva za sklapanje ugovora o najmu stana u odgovarajućem, a razumnom vremenu, ili s tim u vezi traženjem odgovarajuće sudske zaštite.

25. Prema tome, bez obzira na stjecanje statusa najmoprimca na temelju zakona, najmodavac i najmoprimac (kao član domaćinstva i nasljednik bivšeg najmoprimca) imaju ne samo pravo već i obvezu sklopiti ugovor o najmu, pa kada do sklapanja takvog ugovora nije došlo, jer je najmoprimac propustio u odgovarajućem, a razumnom vremenu zatražiti njegovo sklapanje ili s tim u vezi zatražiti odgovarajuću sudsku zaštitu, tada je zbog nepoduzimanja ovih pravnih radnji kojim bi se konačno uredili odnosi vlasnika i korisnika stana, kroz razdoblje od gotovo četiri godine tuženik u smislu odredbi ZNS tuženik- protutužitelj izgubio zakonom stečena prava najmoprimca na predmetnoj nekretnini.

26. U utvrđenim okolnostima, a u skladu sa navedenim odredbama ZNS i pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske, tuženik nije dakle izgubio samo status najmoprimca, već je izgubio i pravo na korištenje predmetnog stana, pa je slijedom toga osnovan tužbeni zahtjev za iseljenje tuženika - protutužitelja, jer se nalazi u posjedu predmetnog stana bez pravne osnove (točka I. izreke), dok je protutužbeni zahtjev tuženika - protutužitelja za donošenje presude koja će nadomjestiti ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom, odbijen kao neosnovan (točka III. izreke).

27. Na tuženikovo pozivanje na pravo na dom u predmetnoj nekretnini valja navesti sljedeće:

28. Sukladno odredbi čl. 2. st. 1. Zakona o načinu izvršenja presuda Europskog suda za ljudska prava u skupini predmeta Statileo protiv Hrvatske (broj zahtjeva: 12027/10 i dr. i Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I- 3242/2018 i dr.- dalje: Zakon), taj Zakon se primjenjuje na stanove u vlasništvu fizičkih i pravnih osoba u kojima na dan njegova stupanja na snagu stanuju zaštićeni najmoprimci po osnovi bivšeg stanarskog prava.

28.1. Prema čl. 3. st. 1. Zakona na pravni položaj zaštićenog najmoprimca odnosno zaštićenog podstanara, stečen na temelju zakona kojim se uređuje područje najma stanova, primjenjuju se odredbe ovoga Zakona.

Prilikom izmjena pravnog položaja zaštićenog najmoprimca Republika Hrvatska će osigurati stalan i siguran smještaj zaštićenim najmoprimcima u slučaju da oni, ili njihov bračni ili izvanbračni drug ili životni partner, nemaju drugu useljivu nekretninu na području iste jedinice lokalne samouprave u kojoj se nalazi stan u kojem imaju status zaštićenog najmoprimca (st. 2.) dok se prema stavku 3. pravni položaj zaštićenog najmoprimca odnosno zaštićenog podstanara iz stavka 1. ovoga članka može izmijeniti i ako za vrijeme provedbe ovoga Zakona bude donesena pravomoćna sudska odluka kojom se nalaže njegova promjena.

29. Prema čl. 7. Zakona:

(1) Izvršenje sudskih odluka iz članka 1. ovoga Zakona provodi se u tri faze. (2) U prvoj fazi, koja započinje nakon stupanja na snagu ovoga Zakona, a završava 31. listopada 2024., nadležni ministar donosi pravilnik iz članka 11. ovoga Zakona te nadležno ministarstvo na temelju ovoga Zakona i pravilnika ustrojava Registar stanova u vlasništvu fizičkih i pravnih osoba u kojima stanuju zaštićeni najmoprimci i zaštićeni podstanari koji su taj status stekli po osnovi bivšeg stanarskog prava. (3) U drugoj fazi, nakon ustrojavanja Registra, donosi se Program mjera za izvršenje presuda Europskog suda za ljudska prava i odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske.

(4) Program mjera iz stavka 3. ovoga članka donosi Vlada Republike Hrvatske na prijedlog nadležnog ministarstva.

(5) U trećoj fazi, koja započinje 1. siječnja 2025., operativno se provode odgovarajuće programske mjere zasebno za svaki stan upisan u Registar te se, sukladno odredbama ovoga Zakona i Programa mjera, obeštećuju ovlaštenici prava na naknadu.

29.1. Prema čl 8. st. 1. Zakona Registar sadržava centralizirani popis i podatke o svim stanovima u [adresa] u vlasništvu ili suvlasništvu fizičkih i pravnih osoba u kojima stanuju zaštićeni najmoprimci i zaštićeni podstanari, a Registar ustrojava nadležno ministarstvo u elektroničkom obliku radi donošenja i provedbe Programa mjera (st.2.)

29.2. U Registar se sukladno odredbi čl. 14. st. 1. Zakona unose mjerodavni podaci iz zemljišnih knjiga, knjiga položenih ugovora, službenih evidencija, ugovora o najmu stanova sa zaštićenom najamninom odnosno sudskih presuda kojima se zamjenjuju ti ugovori i drugih mjerodavnih sudskih odluka i upravnih akata te podaci iz službenih evidencija osobnih stanja građana odnosno, za pravne osobe, podaci iz mjerodavnog sudskog ili drugog registra.

30. Odredbom čl. 15. st. 1. Zakona propisano je da nakon što se u Registar unesu potrebni podaci, stanu se dodjeljuje stalni registarski broj pod kojim se, u okvirima zadanim Programom mjera, vodi predmet za taj stan.

30.1. Prema čl. 15. st. 3. Zakona iznimno od stavka 1. ovoga članka, u predmetima u kojima traju upravni ili sudski postupci koji mogu utjecati na pravni položaj stranaka (sporovi radi utvrđenja statusa zaštićenog najmoprimca, iseljenja, predaje u posjed, donošenja presude koja zamjenjuje ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom, postupci povrata oduzete imovine, sporovi oko vlasništva nad stanom i sl.) stanu se dodjeljuje privremeni registarski broj, a stalni registarski broj se dodjeljuje i potvrda iz stavka 2. ovoga članka se sastavlja i dostavlja strankama nakon što se donese pravomoćna sudska odluka te se podaci uneseni u Registar usklade s njezinom izrekom, osim ako iz sudske odluke ne proizlazi obveza brisanja stana iz Registra.

30.2. U konkretnom slučaju riječ je upravo o situaciji iz čl. 15. st. 3. Zakona i tuženik je uz podnesak od 25.09.2024. dostavio presliku Zahtjeva za unos stana u registar stanova koji je predan Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine 11.07.2024..

30.3. Iz sadržaja tuženikovog Zahtjeva vidljivo je da u rubrici za koju je od 5 Zakonom predviđenih programskih mjera zainteresiran, tuženik nije označio niti jednu mjeru. Iz teksta ispod rubrika za ispunjavanje navedeno je da odabiri u tom obrascu nisu konačni i služe kao orijentir, te da će se tek 2025. stranke konačno izjašnjavati kojoj će od programskih mjera dati prednost.

30.4. Da je sukladno čl. 15.st. 3. Zakona do okončanja ovog spora i utvrđenja statusa tuženika dodijeljen stanu privremeni registarski broj [registarska oznaka] i tuženiku status privremenog zaštićenog najmoprimca, proizlazi iz Privremenog rješenja i Potvrde Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine od 14.02.2025. (list 395 -399 spisa). Istim rješenjem utvrđena je visina prosječne najamnine za stan u iznosu od 1.156,60 eur kao i da je obveza Republike Hrvatske vlasnicima predmetnog stana plaćati 50% najamnine, a ostalih 50 % da je dužan plaćati tuženik. S obzirom da je tuženik dostavio Obrazac H- Izjavu o nemogućnosti plaćanja utvrđene najamnine, navedeno Privremeno rješenje ukinuto je rješenjem od 23.05.2025. (list 400-407 spisa) te je obvezan tuženik plaćati tužiteljima prosječnu najamninu od srpnja 2025. u iznosu od 65,49 eur ukupno, te im od siječnja do srpnja platiti iste te iznose.

31. Prema čl. 16. st. 2. Zakona Programske mjere za izvršenje sudskih odluka iz članka 1. ovoga Zakona čine:

- mjere iz članka 17. stavka 1. točaka 1., 4. i 5. ovoga Zakona provedbom kojih osoba ostaje u posjedu stana u kojem je dotad imala status zaštićenog najmoprimca tako što na stanu stječe status najmoprimca ili pravo vlasništva na njemu

– mjere iz članka 17. stavka 1. točaka 2. i 3. ovoga Zakona provedbom kojih se zaštićeni najmoprimac iseljava iz stana oslobađajući ga od osoba i stvari te ga predaje u posjed vlasniku ili podredno Republici Hrvatskoj.

Mjere iz ovoga članka prema st. 3. razrađuju se u Programu mjera u skladu s odredbama ovoga Zakona.

32. Lista programskih mjera koje ovise o volji najmoprimca navedene su u čl. 17. st. 1. Zakona i to:

1. prva programska mjera – ukidanje zaštićenog najma na stanu uz omogućavanje dotadašnjem zaštićenom najmoprimcu ostvarenja prava na dom tako da mu se priznaje status najmoprimca na istom stanu na neodređeno vrijeme u skladu s mjerodavnim odredbama Zakona o najmu stanova (»Narodne novine«, br. 91/96., 48/98., 66/98., 22/06., 68/18. i 105/20.) a na temelju nagodbe stranaka 2. druga programska mjera – isplata zaštićenom najmoprimcu od strane Republike Hrvatske odgovarajućeg iznosa novčanih sredstava u zamjenu za ukidanje statusa zaštićenog najmoprimca, iseljenje iz stana i njegova predaja u posjed vlasniku ili podredno Republici Hrvatskoj

3. treća programska mjera – ukidanje zaštićenog najma na stanu tako da zaštićeni najmoprimac oslobađa stan od osoba i stvari te ga predaje u posjed vlasniku ili podredno Republici Hrvatskoj, uz omogućavanje bivšem zaštićenom najmoprimcu ostvarenja prava na dom tako da se useli u odgovarajući stan koji mu u najam daje Republika Hrvatska i za koji plaća državnu najamninu, uz pravo na otkup tog stana po cijeni koja se utvrđuje prema posebnoj formuli propisanoj ovim Zakonom

33. Prema navodima tužitelja, odnosno njihovog punomoćnika na ročištu od 3. lipnja 2025. koje punomoćnik tuženika nije osporavao, tužitelji su i ranije bili voljni s tuženikom sklopiti nagodbu te mu priznati status zaštićenog najmoprimca, a sve da bi on mogao riješiti svoje stambeno pitanje prema Zakonu, ali je to tuženik odbio tražeći da mu tužitelji kupe novi manji stan na kojem će tuženik imati pravo doživotnog uživanja i da mu Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine isplati iznos od 60.000,00 eur, a što u smislu odredbe čl. 17. Zakona nije moguće.

34. Iz izloženog proizlazi da je uz suglasnost tužitelja, a u smislu odredbe čl. 17. st. 1. toč. 1. Zakona, tuženik imao mogućnost u predmetnom stanu ostvariti svoje pravo na dom na koje se poziva, a i u svom iskazu je naveo … da taj stan kakav god da je, da se u njemu osjeća kao svoj na svome, da je to njegov dom jer se u njemu rodio, u njemu živi i nada se da će u njemu "krepati". Međutim, tuženik je i kontradiktorno iskazao da u vlasništvu nema drugih nekretnina, jer da ima rado bi otišao iz ove, inzistirajući da se tako u zapisnik napiše "ludnice, anarhije i kaosa u nekretnini u kojoj živim."

35. S obzirom da predmetnu nekretninu tuženik koristi za stanovanje, bez valjane pravne osnove u smislu odredbi Zakona o najmu stanova, da je sukladno odredbama Zakona i statusa privremenog zaštićenog najmoprimca bio u mogućnosti riješiti svoje stambeno pitanje prihvaćanjem jedne od programskih mjera čl. 17. st. 1. Zakona, uključujući i ostvarenje prava na dom u predmetnom stanu, a da se tuženik nije opredijelio ni za jednu od Zakonom predviđenih mjera, to se odluka o osnovanosti tužbenog zahtjeva za iseljenje tuženika i predaju posjeda predmetne nekretnine temelji na odredbama čl. 161. st. 1., čl. 162., čl. 163., čl. 46. st. 2. ZVDSP u vezi čl. 64. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 - dalje: ZOO) i čl 219. i 221.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, - dalje ZPP o tužbenom zahtjevu odlučeno kao u točki I. izreke.

36. Dokazni prijedlog tuženika za saslušanje tužitelja na sve okolnosti iz tužbe i protutužbe posebno na okolnost obveze sklapanja ugovora o najmu stana s tuženikom kao zaštićenim najmoprimcem i njihove obveze održavanja stana odbijen je iz razloga što su tužitelji žive u [adresa] i vlasništvo predmetnog stana stekli su iza smrti pok. NU na temelju rješenja o nasljeđivanju od 10. studenoga 2020., ovaj postupak na strani tužitelja preuzeli su na temelju rješenja o nastavku postupka od 23. kolovoza 2022., pa je životno i logično da nemaju saznanja o okolnostima tužbe iz 2004, i protutužbe iz 2007. i izvođenje dokaza njihovim saslušanjem sud ocjenjuje tuženikovim nastojanjem da se postupak odugovlači. Tim više što je tuženik predlagao i prekid ovog postupka iz neodređenih razloga koji prijedlog je sud također odbio ocijenivši ga usmjerenim na odugovlačenje postupka.

37. Uvidom u priklopljeni spis Općinskog suda u Zagrebu, broj R1-1123/1998 utvrđeno je da je majka tuženika ČU osnovala sudski polog u korist NU radi uplate zaštićene najamnine za predmetni stan u iznosu od 225,00 kn mjesečno. Među strankama nije sporno da tuženik nakon smrti svoje majke nije nastavio plaćati vlasniku stana zaštićenu najamninu niti je plaćao bilo kakvu naknadu za korištenje predmet

37.1. S obzirom da je tuženik nastavio stanovati u predmetnom stanu nakon smrti majke i zaštićenog najmoprimca koja je preminula u ožujku 2003.,to osnovano tužitelji zahtijevaju na temelju odredbe čl. 165. st. 1. ZVDSP da im tuženik plati naknadu za korištenje predmetnog stana od travnja 2003. pa nadalje.

38. Međutim, tuženik osporava da bi bio u obvezi plaćati tržišni najamninu, odnosno naknadu u visini tržišne najamnine, a koju visinu tužitelji nisu dokazali. U tužbi s osnove naknade koristi u visini tržišne najamnine prednik tužitelja traži iznos od 10,00 kn po m2, odnosno 1.508,90 kn mjesečno, da bi tužitelji taj isti iznos prema fiksnom tečaju konverzije preračunali u iznos od 200,71 eur mjesečno. S obzirom da tužitelji nisu dokazali na čemu temelje zatraženi iznos naknade koristi u iznosu od 1.508,90 kn/200,71 eur mjesečno, valjalo je zahtjev u tom dijelu pod točkom II. izreke odbiti kao neosnovan.

39. Odluka o parničnom trošku stranaka temelji se na odredbama čl. 154. st. 2. u vezi čl. 155. ZPP i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 126/22 i 138/23 - dalje: Tarifa)

40. U odnosu na parnične troškove valja reći da su se dokazi izvodili u odnosu na tužbeni zahtjev za iseljenje predaju u posjed, te na protutužbeni zahtjev za donošenje presude koja će nadomjestiti ugovor o najmu stana, dok na okolnost visine naknade nisu izvođeni dokazi što je i bio razlog odbijanja tužbenog zahtjeva u tom dijelu. S obzirom da su tužitelji uspjeli s tužbeni zahtjevom za iseljenje i predaju u posjed, te s odbijanjem protutužbenog zahtjeva za donošenje presude koja će nadomjestiti ugovor o najmu stana za koje bi im pripadala jednokratna naknada prema Tbr. 7.2., a tuženik je uspio s odbijanjem novčanog zahtjeva tužitelja za dokazivanje kojeg koji nisu nastali posebni troškovi, to je odlučeno da sukladno odredbi čl. 154. st. 4. ZPP svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

U Zagrebu, 10. prosinca 2025.

Sutkinja:

Boška Pavičić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude.

DNA:

1. tužiteljima po pun.

2. tuženiku po pun.