REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-881/2024-30

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Idi Vrančić, a po prijedlogu sudskog savjetnika Lordana Ćošića, u pravnoj stvari tužiteljice MC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Ivica Čuturić, odvjetnik u Zagrebu, Trg Marka Marulića 13, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 22. listopada 2025. u nazočnosti punomoćnika tužiteljice Ivice Čuturića, odvjetnika, i punomoćnika tuženika ČC, zaposlenika, dana 10. prosinca 2025. godine objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d., Vatroslava Jagića 33, 10000 Zagreb, OIB: 26187994862, platiti tužiteljici MC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade štete daljnji iznos od 1.110,00 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na dosuđeni iznos neimovinske štete od 900,00 eura teku od 8. veljače 2024. do isplate, a na dosuđeni iznos imovinske štete za tuđu pomoć i njegu od 210,00 eura od 10. prosinca 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici zakonske zatezne kamate na isplaćeni iznos naknade štete od 2.000,00 eura, tekuće od podnošenja odštetnog zahtjeva 8. veljače 2024. do dana plaćanja 24. srpnja 2025. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva tužiteljice za naknadu štete u iznosu od 105,00 eura, zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 8. veljače 2024. do isplate.

IV. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva tužiteljice za naknadom zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos naknade imovinske štete od 210,00 eura, tekućih od 8. veljače 2024. do 9. prosinca 2025.

V. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici na ime izgubljene zarade iznos od 2.504,71 eura bruto s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 327,99 eura teku od dana 15.01.2024.god. pa do isplate,

- na iznos od 204,84 eura teku od dana 15.02.2024.god. pa do isplate,

- na iznos od 327,99 eura teku od dana 15.03.2024.god. pa do isplate,

- na iznos od 603,63 eura teku od dana 15.03.2024.god. pa do isplate,

- na iznos od 550,92 eura teku od dana 15.05.2024.god. pa do isplate,

- na iznos od 489,34 eura teku od dana 15.06.2024.god. pa do isplate,

po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

VI. Nalaže se tuženiku da isplati tužiteljici parnični trošak u iznosu od 2.987,50 eura zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama, tekućim od 10. prosinca 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

VII. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troška parničnog postupka u preostalom iznosu od 437,50 eura, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10. prosinca 2025. do isplate.

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbe učinjena podneskom tužiteljice od 11. rujna 2025.

Obrazloženje

1. Tužiteljica MC (dalje u tekstu: tužiteljica) u tužbi od 28. lipnja 2024. navodi da je dana 13. studenoga 2023. kao zaposlenica Kliničkog bolničkog centra Zagreb stradala na svom radnom mjestu na Odjelu za funkcijsku dijagnostiku pluća i srca, Jordanovac 104, Zagreb. Do nezgode je došlo za vrijeme redovnog radnog vremena na način da je prilikom zdravstvene obrade pacijentice tužiteljica pala sa neispravne stolice, kojom prilikom je zadobila udarac u glavu i leđa. Poslodavac tužiteljice, Klinički bolnički centar Zagreb, točnije Ministarstvo zdravstva Republike Hrvatske je u vrijeme štetnog događaja s tuženikom imao zaključenu policu osiguranja od nezgode za svoje djelatnike. Odgovornost tuženika za naknadu štete tužiteljici proizlazi iz odredbe čl. 7. st. 3. Zakona o radu, prema kojoj je poslodavac dužan osigurati radniku uvjete za rad na siguran način i na način koji ne ugrožava zdravlje radnika. Također, prema odredbi čl. 111. st. 1. ZR-a, ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, tuženik je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznoga prava, dok prema odredbi čl. 25. Zakona o zaštiti na radu odgovara radniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu po načelu objektivne odgovornosti (uzročnosti). Tužiteljica je u nezgodi zadobila ozljede opisane u priležećoj medicinskoj dokumentaciji, zbog čega joj je pružena medicinska pomoć u KBC-u Zagreb. Tužiteljica je zadobila udarac u glavu i leđa, a radi čega je osjećala bolove, trnce i opću slabost te mučninu i vrtoglavice, kao i šumove u ušima i pritisak u glavi. Nadalje, smetenost, pritisak na zatiljku, trnce, a tužiteljica, uslijed predmetnog štetnog događaja, ima i probleme s održavanjem ravnoteže i hodom. Također, došlo je do oštećenja sluha, povišenog krvnog tlaka, učestalih glavobolja, pritiska u glavi, itd. Uslijed navedenih tegoba, tužiteljica je bila primorana obavljati veliki broj radioloških pretraga te koristiti lijekove, a naložena joj je i fizikalna terapija. Unatoč provedenim fizikalnim terapijama, kod tužiteljice su i dalje prisutni bolovi, glavobolje, vrtoglavice, a tužiteljica je primorana paziti kako hoda te svakodnevno dolazi do ispadanja predmeta iz ruku. Nadalje tužiteljica navodi da je bila privremeno nesposobna za rad u trajanju od 7 mjeseci, te potražuje izgubljenu zaradu u visini razlike između isplaćene naknade plaće za vrijeme bolovanja do visine prosječne plaće koju je primila u posljednja tri mjeseca prije odlaska na bolovanje. Slijedom navedenoga tužiteljica uslijed pretrpljene ozljede na radu potražuje naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u visini od 4.000,00 eura, te naknadu imovinske štete zbog izgubljene zarade za prosinac 2023. iznos od 392,21 eura, za siječanj 2024. iznos od 359,75 eura, ožujak 2024. iznos od 477,03 eura, travanj 2024. iznos od 418,39 eura., svibanj 2024. iznos od 359,75 eura, odnosno sveukupno 6.007,13 eura. Tužiteljica navodi da je u mirnom postupku podnijela odštetni zahtjev tuženiku, no nije zaprimila odgovor na isti do dana podizanja tužbe. Tužiteljica potražuje i zakonske zatezne kamate na iznos neimovinske i imovinske štete, od dana nakon podnošenja odštetnog zahtjeva, to jest od 8. veljače 2024. pa do isplate sukladno čl. 1103. Zakona o obveznim odnosima, te zakonske zatezne kamate na iznose pojedinačnih izgubljenih zarada koje teku od 15. dana u sljedećem mjesecu, pa do isplate. Tužiteljica je podneskom od 31. siječnja 2025. specificirala tužbeni zahtjev u skladu sa provedenim medicinskim vještačenjem, na način da od tuženika potražuje naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, te imovinske štete za tuđu pomoć i njegu za 63 sata, po cijeni od 5,00 eura po satu, sveukupno 3.215,00 eura. S obzirom da je tuženik tužiteljici nakon podizanja tužbe isplatio iznos naknade neimovinske i imovinske štete u visini od 2.000,00 eura, po osnovi naknade štete potražuje daljnjih 1.215,00 eura sa zateznim kamatama od 8. veljače 2024. do isplate, te zatezne kamate na plaćeni iznos od 2.000,00 eura od 8. veljače 2024. do isplate 24. srpnja 2024., te naknadu imovinske štete zbog izgubljene zarade za prosinac 2023., te siječanj, ožujak, travanj, i svibanj 2024. zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama. Podneskom od 11. rujna 2025. tužiteljica je nakon provedenog financijskog vještačenja specificirala tužbeni zahtjev tako da konačno potražuje uz naknadu daljnjeg iznosa neimovinske i imovinske štete od 1.215,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od 8. veljače 2024. do isplate, i zateznim kamatama na plaćeni iznos od 2.000,00 eura od 8. veljače 2024. do 24. srpnja 2024., naknadu imovinske štete po osnovi izgubljene zarade za vrijeme bolovanja u bruto iznosima za prosinac 2023. 327,99 eura, za siječanj 2024. 204,84 eura, za veljaču 2024. 327,99 eura, za ožujak 2024. 603,63 eura, za travanj 2024. 550,92 eura, te za svibanj 2024. 489,34 eura, odnosno ukupno po toj osnovi 2.504,71 eura bruto, zajedno sa zateznim kamatama od 15-og dana u mjesecu za naknadu plaće za prethodni mjesec, pa do isplate, odnosno sveukupno 3.719,71 eura sa zateznim kamatama. Tužiteljica slijedom svega navedenog predlaže u cijelosti usvojiti tužbu i tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška tužiteljici.

2. U odgovoru na tužbu od 18. srpnja 2024. tuženik Croatia osiguranje d.d. (dalje u tekstu: tuženik) navodi da priznaje nastanak štetnog događaja, pasivnu legitimaciju kao i odgovornost za isti. Tuženik navodi da na temelju dostavljene medicinske dokumentacije tužiteljice, nespornim čini iznos naknade štete u visini od 2.000,00 eura, od čega 1.600,00 eura s osnova neimovinske štete, te 400,00 eura s osnova pružanja tuđe pomoći i njege. U pogledu zahtjeva tužiteljice na ime izgubljene zarade tuženik isti u cijelosti osporava navodeći da tužiteljica ima pravo na isplatu 100% plaće za vrijeme bolovanja sukladno Zakonu o zdravstvenoj zaštiti, s obzirom da se radi o ozljedi na radu. Tuženik također smatra da bi tužiteljica na ime izgubljene zarade mogla potraživati samo neto razliku između prosječnog neto iznosa plaće koju je primala prije štetnog događaja i naknade neto plaće koju prima za vrijeme bolovanja, a ne u bruto iznosima. Nadalje tuženik smatra da se radi o povredi takve vrste da tužiteljici ne pripada pravo na naknadu neimovinske i imovinske štete u iznosu većem od nespornog isplaćenog iznosa. Tuženik također osporava zatraženi tijek kamata, navodeći da tužiteljici eventualno pripada pravo na isplatu zateznih kamata od dana kada joj je liječenje završeno. Tuženik osporava i visinu tužbenog zahtjeva preko isplaćenog nespornog dijela kao prekomjernu i neprimjerenu ozljedama, te slijedom svega navedenoga predlaže da sud odbije tužitelja s tužbenim zahtjevom kao neosnovanim. Na ročištu 23. travnja 2025. tuženik se protivi djelomičnom povlačenju tužbe tužiteljice iz podneska od 31. siječnja 2025., a koju obavijest je primio 13. veljače 2025. Tuženik ne osporava tijek zateznih kamata na neimovinsku štetu postavljenih od podnošenja odštetnog zahtjeva 8 veljače 2024., dok je sporan tijek zateznih kamata na naknadu imovinske štete za tuđu pomoć i njegu, za koji smatra da može krenuti najranije od presuđenja, a ako se utvrdi da je bila potrebna tuđa pomoć i njega tuženik osporava visinu iste preko 4,00 eura po satu. Na ročištu 22. listopada 2025. tuženik čini nespornim da su pomoć i njegu tijekom liječenja pružali ukućani, te slijedom svega navedenoga predlaže u cijelosti odbiti tužbu i tužbeni zahtjev, uz naknadu troška sudskih pristojbi tuženiku.

3. Tužiteljica je nakon upuštanja tuženika u raspravljanje podneskom od 31. siječnja 2025. smanjila tužbeni zahtjev sa 6.007,13 eura, na 5.222,13 eura, umanjeno za nesporno plaćenih 2.000,00 eura, ukupno 3.222,13. S obzirom da se tuženik u roku od 15 dana od dana uručenja navedenog podneska (13. veljače 2025., str. 97 spisa) smanjenju tužbenog zahtjeva nije usprotivio, nego je to učinio tek na ročištu 23. travnja 2025. na temelju čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda RH, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje ZPP) djelomično povlačenje tužbe je dopušteno. Nadalje tužiteljica je podneskom od 11. rujna 2025. nakon provedenog financijskog vještačenja konačno specificirala tužbeni zahtjev u dijelu potraživanja izgubljene zarade, pa konačno potražuje 3.719,71 eura sa zateznim kamatama, čime je povisila tužbeni zahtjev, odnosno preinačila tužbu. S obzirom da se tuženik upustio u raspravljanje po preinačenoj tužbi, a nije se prije toga protivio preinaci, sukladno čl. 190. st. 4. ZPP-a utvrđuje se da je preinaka tužbe dopuštena stoga je odlučeno kao u izreci rješenja.

4. Tijekom postupka izvedeni su sljedeći dokazi: izvršen je uvid u prijavu o ozljedi na radu (str. 7 – 10 spisa), u medicinsku dokumentaciju (str. 11 – 33, 79 spisa), u izvješća o privremenoj nesposobnosti za rad tužiteljice (str. 34 – 41 spisa), u platne liste (str. 42 – 55 spisa), u odštetni zahtjev od 7. veljače 2024. i odgovor tuženika (str. 57 - 58 spisa), u Nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka dr. Božidara Šebečića od 17. prosinca 2024. (str. 86 – 89 spisa), Nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Lidije Tkalec Gradinščak od 25. kolovoza 2025. (str. 113 – 117 spisa), u presliku zdravstvenog kartona tužiteljice (prilog u spisu), u sudsku praksu te ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.

5. Sud je u skladu s čl. 8. ZPP-a, na temelju svih izvedenih dokaza i na temelju rezultata cjelokupnog postupka utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično osnovan iz slijedećih razloga.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice kao radnice osiguranika tuženika za naknadom neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu, te izgubljene zarade zbog privremene nesposobnosti za rad, uslijed ozljede na radu koju je tužiteljica kao zaposlenica osiguranika tuženika pretrpjela dana 13. studenoga 2023.

7. U postupku nije sporno da je tužiteljica MC u trenutku štetnog događaja 13. studenoga 2023. zaposlena kod poslodavca Klinički bolnički centar Zagreb, niti da je do štetnog događaja došlo za vrijeme radnog vremena, u obavljanju redovnih radnih zadataka. Nije sporna pasivna legitimacija tuženika odnosno da poslodavac tužiteljice kod tuženika na dan štetnog događaja ima sklopljenu policu osiguranja od odgovornosti koja uključuje i osiguranje izvanugovorne odgovornosti prema djelatnicima. Nije sporan nastanak štetnog događaja niti odgovornost tuženika. Nije sporno da je tužiteljica 7. veljače 2024. podnijela odštetni zahtjev tuženiku radi naknade neimovinske i imovinske štete, te da je tuženik 24. srpnja 2024., nakon podnošenja tužbe, tužiteljici isplatio iznos od 2.000,00 eura po osnovi naknade neimovinske i imovinske štete uslijed predmetne ozljede. Nije sporan tijek zateznih kamata na utuženi iznos naknade neimovinske štete tekući od 8. veljače 2024. Sporna je visina tužbenog zahtjeva preko isplaćenih 2.000,00 eura, tijek zatezne kamate na imovinsku štete za tuđu pomoć i njegu, te ima li tužiteljica pravo na naknadu imovinske štete zbog izgubljene zarade uslijed korištenja privremene nesposobnosti za rad.

8. Iz prijave ozljede na radu od 30. studenoga 2023. (str. 7-10 spisa) proizlazi da je tužiteljica MC kao zaposlenik poslodavca KBC Zagreb dana 13. studenoga 2023. oko 10,15 sati, u okviru radnog vremena, koji je taj dan bilo od 07,00 do 15,00 sati, pretrpjela ozljedu na radu kada je prilikom upisa i pregleda pacijenta za funkcijsku dijagnostiku, uslijed puknuća nosača sjedećeg dijela stolice na kojoj je sjedila, pala sa stolice na leđa i udarila glavom o pod, i tom prilikom se ozlijedila.

9. Temeljem podataka koji su navedeni u prijavi o ozljedi na radu, Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje je priznao predmetnu ozljedu tužiteljice ozljedom na radu i to ovjerom tiskanice prijave o ozljedi na radu, sukladno čl. 129. st. 1 Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine" broj: 80/13, 137/13 i 98/19), kojim je propisano da o priznavanju ozljede na radu Zavod odlučuje u pravilu bez donošenja pisanog rješenja, i to ovjerom tiskanice prijave o ozljedi na radu, odnosno profesionalne bolesti. Iz navedenog proizlazi da je Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje tužiteljici priznao ozljedu od 13. studenoga 2023. kao ozljedu na radu dana 12. siječnja 2024., a protiv navedene odluke bila je dopuštena žalba Direkciji Zavoda u roku od 15 dana od dana primitka ovjerene tiskanice prijave o ozljedi na radu, što je vidljivo iz ovjerene tiskanice prijave o ozljedi na radu (str. 10 spisa). Tuženik nije dostavio u spis dokaz iz kojeg bi bilo vidljivo da je protiv navedenog rješenja podnio žalbu, niti je to tvrdio tijekom postupka, slijedom čega je rješenje HZZO-a postalo pravomoćno. Pitanje je li ozljeda koju je tužiteljica zadobila 13. studenoga 2023. ozljeda na radu, predstavlja prethodno pitanje u ovom postupku u smislu čl. 12. st. 1. ZPP-a. S obzirom da je o tom pitanju nadležno tijelo (HZZO) donijelo odluku, sud je vezan pravomoćnom odlukom donesenom od strane HZZO-a u upravnom postupku.

10. Iz izvješća o privremenoj nesposobnosti za rad tužiteljice koja prileže spisu (str. 34 – 41 spisa), proizlazi da je tužiteljica bila na bolovanju od 13. studenoga 2023. do 13. lipnja 2024.

11. Svu priloženu dokumentaciju sud je ocijenio vjerodostojnom, uključujući prijavu ozljede radu s prilozima, kao i medicinsku dokumentaciju tužiteljice, s obzirom da se radi o javnim ispravama, a njihovu vjerodostojnost stranke nisu osporavale.

12. Tijekom postupka proveden je dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. Božidaru Šebečiću koji je 17. prosinca 2024. sudu dostavio svoj pisani Nalaz i mišljenje (str. 86 – 89 spisa). Sudski vještak je osobno pregledao tužiteljicu kojom prilikom ista navodi da je uslijed puknuća osovine stolice pala na leđa i udarila glavom, te da je nakon pada bila „ošamućena“, a da je prije predmetnog događaja kod povišenog tlaka imala zujanje u ušima, a nakon pada ima učestale glavobolje, vrtoglavice, stalni šum u ušima, loše se osjeća, usporena je, i nestabilna. Sudski vještak na temelju priložene medicinske dokumentacije, osobnog zdravstvenog kartona i pregleda tužiteljice zaključuje da je tužiteljica 13. studenoga 2023. stradala na radnom mjestu kada je zbog puknuća nosača sjedećeg dijela stolice pala na leđa i kod toga udarila glavom. Zadobila je natučenje glave i natučenje donjeg dijela leđa. Sumnja na istegnuće mišića uz vratnu kralježnicu postavljena od strane neurologa mjesec dana nakon štetnog događaja je zbog proteka vremena upitna. Tužiteljica je liječena po neurologu, otorinolaringologu i fizijatru, te je provela fizikalnu terapiju. Zbog zadobivenih ozljeda kod tužiteljice je došlo do povrede tjelesnog i duševnog zdravlja, a po završetku liječenja kod tužiteljice su zaostale učestale glavobolje, vrtoglavice, šum u ušima, usporena je, pri hodu je nestabilna, zanosi je. Prema mišljenju sudskog vještaka navedene trajne posljedice uzrok su smanjenja životne aktivnosti od 5%, a s obzirom da je tužiteljica prije predmetnog događaja imala povremeno vrtoglavice i zujanje u ušima, dio sadašnjih trajnih posljedica vezan je uz stanje prije štetnog događaja, odnosno prema slobodnoj procjeni vještaka, ozljeda glave iz štetnog događaja uzrok je smanjenja životne aktivnosti od 3% a 2% otpada na stanje prije štetnog događaja. U preslici zdravstvenog kartona nema podataka o vrtoglavici i šumu u ušima prije štetnog događaja, no u nalazu KBC-a Zagreb od 13. studenoga 2023. stoji da tužiteljica navodi unazad dva mjeseca prije štetnog događaja osjećaj vrtoglavice i šuma u ušima. Sudski vještak zaključuje da su tegobe s vratnom kralježnicom posljedica degenerativnih promjena vratne kralježnice opisane u nalazu magnetne rezonance od 3. siječnja 2024. Nadalje, sudski vještak zaključuje da je tužiteljica uslijed predmetne ozljede trpila fizičke bolove jačeg intenziteta jedan dan, srednjeg intenziteta 10 dana i manjeg intenziteta 6 tjedana kumulativno, a zaostale povremene glavobolje uključene su u smanjenje životne aktivnosti, a tužiteljica je uslijed predmetne ozljede trpjela i strah i to u trenutku štetnog događaja primarni strah jačeg intenziteta kratkotrajno, a u nastavku liječenja sekundarni strah zbog brige za zdravlje i ishode liječenja, i to jačeg intenziteta jedan dan, srednjeg intenziteta 6 dana, i manjeg intenziteta 4 tjedna kumulativno. Tužiteljici je tijekom liječenja bila potrebna tuđa pomoć u opsegu od 2 sata dnevno 3 tjedna za obavljanje težih kućnih poslova, za nabavku i pripremu hrane i sl.

13. Tužiteljica se na nalaz i mišljenje sudskog vještaka očitovala podneskom od 31. siječnja 2025. u kojem ističe da nema primjedbi te je uskladila tužbeni zahtjev s istim. Tuženik se nije pisano očitovao na nalaz i mišljenje sudskog vještaka, dok je na ročištu 23. travnja 2025. istaknuo da dio tegoba tužiteljice nije uzročno posljedično vezan sa štetnim događajem i to istegnuće mišića uz vratnu kralježnicu, vrtoglavica i zujanje u ušima, već da su iste posljedica ranijih ozljeda. Uvidom u pisani nalaz i mišljenje sudskog vještaka od 17. prosinca 2024. (str. 88 spisa) proizlazi da je sudski vještak utvrdio da istegnuće mišića uz vratnu kralježnicu, vrtoglavica i zujanje u ušima, nisu posljedica štetnog događaja, stoga je i dio trajnih posljedica vezan uz stanje prije štetnog događaja, pri čemu je ozljeda glave iz štetnog događaja uzrok smanjenja životne aktivnosti od 3%, a 2% otpada na stanje prije štetnog događaja, pa su primjedbe tuženika bespredmetne. S obzirom da stranke nisu imale daljnjih primjedbi, sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje liječnika vještaka, budući da je sačinjen stručno, jasno i obrazloženo, te na temelju relevantne medicinske dokumentacije, zdravstvenog kartona i osobnog pregleda tužiteljice.

14. Radi utvrđivanja visine potraživanja koji se odnosi na izgubljenu zaradu tužiteljice naknade plaće zbog korištenja privremene nesposobnosti za rad izveden je dokaz financijskog vještačenja po stalnom sudskom vještaku za financije i računovodstvo Lidiji Tkalec Gradinščak, koja je 25. kolovoza 2025. podnijela svoj pisani nalaz i mišljenje (str. 113 – 117 spisa). Sudski vještak, na osnovi uvida u dokumentaciju u spisu, prije svega u obračunske liste plaće i izvješća o privremenoj nesposobnosti za ra, zaključuje da izgubljena zarada tužiteljice na ime razlike između plaće koju bi ostvarila da nije bilo štetnog događaja i naknade plaće za bolovanje zajedno sa povratom poreza i potporom koje je ostvarila, u razdoblju od prosinca 2023. do svibnja 2024. godine, iznosi ukupno 2.504,71 eura bruto i to 327,99 eura za prosinac 2023. godine, 204,84 eura za siječanj 2024. godine, 327,99 eura za veljaču 2024. godine, 603,63 eura za ožujak 2024. godine, 550,92 eura za travanj 2024. godine i 489,34 eura za svibanj 2024. godine. Nadalje izgubljena zarada tužiteljice u neto iznosima u utuženom razdoblju iznosi 226,97 eura – ako treba računati samo mjesece u kojima ima razlike u korist tužiteljice i to 130,69 eura za ožujak 2024. godine, 77,46 eura za travanj 2024. godine i 18,82 eura za svibanj 2024. godine. Ako treba uzeti u obzir cijelo sporno razdoblje te uračunati mjesece u kojima je tužiteljica ostvarila veća neto primanja od potencijalne neto plaće, sudski vještak zaključuje da tada tužiteljica nema gubitka na ime neto plaće, s obzirom da je u razdoblju od prosinca 2023. do svibnja 2024. godine ostvarila ukupno 3,68 eura više od neto plaće koju bi ostvarila da je u tom razdoblju radila da nije bilo štetnog događaja.

15. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka, budući da je sačinjen stručno, jasno i obrazloženo, a stranke na pisani nalaz i mišljenje nisu imali primjedbi. Tužiteljica je podneskom od 11. rujna 2025. izjavila da je u cijelosti suglasna sa nalazom i mišljenjem sudskog vještaka, te je uredila tužbeni zahtjev u skladu sa istim, i to prema varijanti izračuna izgubljene zarade naknade plaće u bruto iznosima, navodeći da naknadu izgubljene zarade potražuje u bruto iznosu sukladno čl. 433.a ZPP-a, s obzirom da nisu plaćeni porez, prirez i doprinosi, a s obzirom da se radi o razlici naknade plaće, koja se iskazuje u bruto iznosima. Tuženik u podnesku od 22. rujna 2025. navodi da nema primjedbi na nalaz i mišljenje sudskog vještaka Lidije Tkalec Gradinščak, te da je sudski vještak ispravno zaključio, da je tužiteljica, kada se uzme cjelokupno sporno razdoblje ostvarila veća primanja od potencijalne neto plaće te posljedično nema gubitaka na ime izgubljene zarade.

16. Sukladno čl. 220. st. 2. ZPP-a ostale predložene dokaze sud nije izvodio, s obzirom da je utvrdio da je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno već izvedenim dokazima i priloženim ispravama, a stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga.

17. Na temelju provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio da je tužiteljica MC dana 13. studenoga 2023. kao zaposlenik osiguranika tuženika za vrijeme radnog vremena, prilikom obavljanja redovnog radnog zadatka upisa i pregleda pacijenta za funkcijsku dijagnostiku, pretrpjela ozljedu na radu kada je uslijed puknuća nosača sjedećeg dijela stolice na kojoj je sjedila, pala sa stolice i udarila leđima i glavom o pod. Tužiteljici je navedena ozljeda priznata ozljedom na radu rješenjem HZZO-a 12. siječnja 2024. Tužitelj je 7. veljače 2024. podnio odštetni zahtjev tuženiku kao osiguraniku poslodavca, (str. 57-58 spisa), a nakon podnošenja tužbe tuženik je tužiteljici isplatio nesporni dio po osnovi neimovinske i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu uslijed predmetne ozljede u iz iznosu od 2.000,00 eura.

17. 1. Sud je na temelju priložene medicinske dokumentacije te nalaza i mišljenja sudskog vještaka dr. Božidara Šebečića utvrdio da je tužiteljica u štetnom događaju pretrpjela ozljede natučenja glave i donjeg dijela leđa. Tužiteljica je liječena po neurologu, otorinolaringologu i fizijatru, te je provela fizikalnu terapiju. Po završetku liječenja kod tužiteljice su kao izravna posljedica predmetne ozljede zaostale učestale glavobolje, vrtoglavice, šum u ušima, usporena je, pri hodu je nestabilna, zanosi je. Trajne posljedice uzrok su smanjenja životne aktivnosti od 5%, s tim da je ozljeda glave iz štetnog događaja uzrok smanjenja životne aktivnosti od 3%, a 2% otpada na stanje prije štetnog događaja. Nadalje, tužiteljica je uslijed predmetne ozljede trpjela fizičke bolove i to jakog intenziteta jedan dan, srednjeg intenziteta 10 dana i manjeg intenziteta 6 tjedana, i strah i to u trenutku štetnog događaja primarni strah jačeg intenziteta kratkotrajno, a u nastavku liječenja sekundarni strah, i to jačeg intenziteta jedan dan, srednjeg intenziteta 6 dana, i manjeg intenziteta 4 tjedna. Iz obračunskih lista plaće i izvještaja o privremenoj nesposobnosti za rad proizlazi da je tužiteljica bila na bolovanju od 13. studenoga 2023. do 13. lipnja 2024, a tijekom liječenja bila joj je potrebna tuđa pomoć i njega koju su joj pružali ukućani, što u postupku nije sporno, i to 2 sata dnevno tijekom 3 tjedna odnosno 21 dan, dakle sveukupno 42 sata.

18. Odredbom čl. 19. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 - dalje: ZOO) propisano je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom dok je čl. 1100. st. 1. ZOO-a propisano da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako nađe da težina povrede i okolnosti slučaja to opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.

19. U postupku nije sporno da za nastalu štetu tužiteljici uslijed predmetnog štetnog događaja na radnom mjestu, prema načelu objektivne odgovornosti odgovara poslodavac sukladno čl. 111. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14, 127/17 i 98/19 - dalje: ZR) i čl. 25. Zakona o zaštiti na radu (Narodne novine broj 71/14, 118/14, 154/14 , 94/18, 96/18, dalje u tekstu: ZZR), odnosno u skladu s čl. 965 st. 1. ZOO-a osiguratelj poslodavca, ovdje tuženik.

20. Odredbom čl. 1095. st. 1. ZOO-a propisano je da tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je nadoknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi.

21. Nadalje, prema odredbi čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu (Narodne novine broj 71/14, 118/14, 154/14 , 94/18, 96/18, dalje u tekstu: ZZR) ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Pri tome, sukladno stavku 2. istog članka ZZR-a poslodavac može biti oslobođen te odgovornosti ili mu se odgovornost može smanjiti ako je šteta nastala uslijed više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati, niti njihove posljedice izbjeći, unatoč provedenim mjerama zaštite na radu. U postupku nije utvrđena ni jedna okolnost iz čl. 25. st. 2. ZZK koja bi otklonila ili umanjila odgovornost poslodavca za pretrpljenu ozljedu na radu tužiteljice, s obzirom da je tužiteljica ozljedu zadobila ozljedu uslijed pada sa neispravne stolice, a tuženik odgovornost poslodavca nije osporavao.

22. S obzirom da pasivna legitimacija tuženika nije sporna, odnosno da je u vrijeme štetnog događaja poslodavac tužiteljice osiguran policom osiguranja kod tuženika, te da je tuženik svoju odgovornost odnosno odgovornost svog osiguranika učinio nespornom, to sukladno čl. 965. st. 1. ZOO-a tuženik kao osiguratelj poslodavca, odgovara za naknadu štete za koju je odgovoran poslodavac. Slijedom navedenog, na temelju čl. 111. ZR-a i čl. 25. ZZR-a, za nastalu ozljedu na radu tužiteljici odgovara tuženik kao osiguratelj poslodavca.

23. Na temelju odredbe čl. 19. ZOO-a, a u vezi s čl. 1046. i čl. 1100. istog zakona, tužiteljica ima pravo od tuženika zahtijevati naknadu neimovinske štete koju trpi zbog povrede prava osobnosti uslijed pretrpljene ozljede na radu. Izvedenim dokazima sud je utvrdio da tužiteljici pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu za pretrpljene fizičke boli, i strah, te duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti od 3% uslijed predmetne ozljede na radu, a temeljem odredbe čl. 1095. ZOO-a i pravo na naknadu štete zbog pružene tuđe pomoći i njege. Visine pojedinih zahtjeva sud je cijenio po slobodnoj ocjeni imajući u vidu sve relevantne okolnosti značajne za svaki pojedini vid štete, odnosno, pri odlučivanju o zahtjevu za naknadu neimovinske štete te o visini njezine naknade sud je vodio računa o značenju povrijeđenoga dobra i cilju kome služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom prirodom i društvenom svrhom. Pri tome je sud pogotovo uzeo u obzir dob tužiteljice (rođena 1970. godine), očekivani životni vijek, težinu povrede i dugotrajnost liječenja, s obzirom da je na bolovanju provela 7 mjeseci, i za to vrijeme se liječila po neurologu, otorinolaringologu i fizijatru i provela fizikalne terapije, te da su joj od ozljede zaostale trajne posljedice koje se očituju u učestalim glavoboljama, vrtoglavicama, usporenosti i nestabilnom hodu, koje joj smanjuju životnu aktivnost za 3%.

24. Slijedom navedenoga, cijeneći utvrđenu dužinu, trajanje i intenzitet fizičkih bolova, lokalitet povreda i način liječenja sud je ocijenio tužiteljici primjerenom naknadu u iznosu od 1.340,00 eura. Nadalje imajući u vidu u nalazu i mišljenju vještaka opisanu vrstu i intenzitet pretrpljenog straha i dužinu trajanja sud je ocijenio primjerenom naknadu u visini od 1.000,00 eura. Uslijed pretrpljene ozljede tužiteljica trpi i duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti od 3%, stoga joj, uzevši u obzir težinu posljedica, dob i očekivani životni vijek, po toj osnovi pripada primjerena naknada u visini od 560,00 eura.

25. Sud se prilikom odmjeravanja visine novčane naknade vodio općeprihvaćenim kriterijima u sudskoj praksi pri odmjeravanju takve naknade, a uzeo je u obzir i općepoznatu činjenicu visoke stope inflacije i rasta potrošačkih cijena u Republici Hrvatskoj od 2020. godine do donošenja presude, sukladno recentnoj sudskoj praksi viših sudova izraženoj primjerice u odlukama Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R 3137/2024 od 25 srpnja 2024. i Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-546/2023 od 6. studenoga 2024. Slijedom navedenoga sud je utvrdio da tužiteljici temeljem čl. 1100. st. 2. ZOO-a pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u iznosu od 2.900,00 eura (1.340,00 eura za pretrpljene fizičke boli, 1.000,00 eura za pretrpljeni strah, te 560,00 eura za duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti).

26. Na temelju čl. 1089. st. 2. u vezi s čl. 1095. st. 1. ZOO-a, tuženik je dužan tužiteljici nadoknaditi imovinsku štetu za tuđu pomoć i njegu. Troškovi naknade za tuđu pomoć i njegu koju su tužiteljici pružali ukućani, utvrđeni su u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka prema intenzitetu i trajanju potrebe za ovakvom pomoći i njegom od ukupno 42 sata (2 sata dnevno tijekom 3 tjedna tj. 21 dan), stoga je zahtjev tužiteljice za daljnjih 21 sata preko 42 sata tuđe pomoći i njege neosnovan. Valja reći da je tuženik u postupku osporio cijenu sata nestručne pomoći i njege preko 4,00 eura po satu, dok je tužiteljica zatražila 5,00 eura po satu. S obzirom da su tužiteljici tuđu pomoć i njegu pružali ukućani, to je sud cijenu iste utvrdio po slobodnoj ocjeni, i to u visini od 5,00 eura po satu kako je predložila tužiteljica, smatrajući je primjerenom, a uzevši u obzir prihvaćenu sudsku praksu i aktualne društvene prilike, slijedom čega je sud utvrdio da tužiteljici za 42 sati tuđe pomoći i njege pripada ukupan iznos od 210,00 eura.

27. Slijedom navedenoga tužiteljici na ime naknade neimovinske i imovinske štete uslijed pretrpljene ozljede na radu pripada ukupan iznos od 3.110,00 eura, od čega 2.900,00 eura na ime neimovinske štete, te 210,00 eura na ime imovinske štete.

28. U postupku nije sporno da je tuženik 24. srpnja 2024. isplatio tužiteljici na ime naknade štete uslijed pretrpljene ozljede iznos od 2.000,00 eura. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da se nesporan iznos od 2.000,00 eura odnosi na naknadu neimovinske štete u visini od 1.600,00 eura, te naknadu imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u visini od 400,00 eura, dok je kasnije u postupku osporio cijenu sata tuđe pomoći i njege preko 4,00 eura po satu. Međutim sukladno čl. 1089. st. 2. ZOO-a visina imovinske štete određuje se prema cijenama u vrijeme donošenja odluke, stoga je potreba za tuđom pomoći i njegom i njezina visina utvrđena tek danom donošenja ove presude, pa se nesporno isplaćeni iznos od 2.000,00 eura može odnositi samo na naknadu neimovinske štete. Slijedom navedenoga tužiteljici po osnovi naknade štete uslijed pretrpljene ozljede na radu pripada daljnjih 1.110,00 eura, od čega 900,00 eura na ime naknade neimovinske štete, te 210,00 eura na ime naknade imovinske štete za pruženu tuđu pomoć i njegu, dok je u preostalom iznosu od 105,00 zahtjev tužiteljice, zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama odbijen kao neosnovan.

29. Odredbom čl. 1103. ZOO-a propisano je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. S obzirom da tužiteljica na dosuđeni iznos naknade neimovinske štete potražuje zateznu kamatu počevši od 8. veljače 2024., kao dana nakon podnošenja odštetnog zahtjeva 7. veljače 2024., a tuženik ne spori tijek zatezne kamate na naknadu neimovinske štete, sud je zahtjev koji se odnosi na tijek kamate na dosuđeni iznos naknade neimovinske štete od 900,00, od 8. veljače 2024. do isplate, eura ocijenio osnovanim.

30. U odnosu na zatraženi tijek kamate na iznos naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu, postavljen također od podnošenja odštetnog zahtjeva 8. veljače 2024. utvrđuje se da se ne radi o naknadi neimovinske štete, odnosno pravične novčane naknade koja prema čl. 1103. ZOO-a dospijeva podnošenjem tužbe ili pisanog zahtjeva, nego o imovinskoj šteti, čija se visina sukladno čl. 1089. st. 2. ZOO-a određuje prema cijenama u vrijeme donošenja odluke, stoga ista dospijeva donošenjem prvostupanjske presude, a ne podnošenjem odštetnog zahtjeva. Slijedom navedenoga tužiteljica ima pravo na zateznu kamatu na iznos naknade za tuđu pomoć i njegu od 210,00 eura od donošenja presude 10. prosinca 2025. do isplate, dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev za isplatom zateznih kamata od 8. veljače 2024. do dana koji prethodni donošenju presude 9. prosinca 2025. na iznos naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu odbijen kao neosnovan.

31. S obzirom da na temelju čl. 1103. ZOO-a obveza pravične novčane naknade tužiteljici dospijeva podnošenjem odštetnog zahtjeva 7. veljače 2024., osnovan je i zahtjev tužiteljice za isplatom zateznih kamata na isplaćeni nesporni iznos naknade štete od 2.000,00 eura, tekućih od dana nakon podnošenja odštetnog zahtjeva, 8. veljače 2024., do dana isplate 24. srpnja 2025. Odluka o stopi zatezne kamate temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. i st. 8. ZOO-a.

32. S obzirom da je tuženik odgovoran za štetu koju je tužiteljica pretrpjela u utuženom štetnom događaju, prema mišljenju ovog suda tuženik je dužan nadoknaditi štetu koju tužiteljica trpi uslijed isplate umanjene naknade za bolovanje. Naime, da nije bilo štetnog događaja, tužiteljica bi u utuženom razdoblju radila i primala bi osnovnu plaću i povećanu plaću uvećanu za sve propisane dodatke, pa ne bi trpjela štetu. Obveza tuženika da tužiteljici isplati razliku između isplaćene naknade za bolovanje i naknade plaće temelji se na odredbi čl. 111. st. 1. ZR-a i čl. 1095. st. 1. ZOO-a, kojim je propisano da tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja. S obzirom da u postupku nije sporno da je tužiteljičino bolovanje posljedica predmetne ozljede na radu, šteta koju tužiteljica trpi uslijed isplate umanjene naknade za bolovanje, predstavlja štetu u vezi s radom, u smislu članka 111. ZR-a. Također je potrebno napomenuti da čak i da je tužiteljici bio isplaćen 100% iznos osnovne plaće isto ne umanjuje pravo tužiteljice na naknadu plaće u iznosu za koji je njezina očekivana plaća umanjena, odnosno tužiteljica ima pravo i na očekivana uvećanja i dodatke.

33. Sud je stava da se tek isplatom razlike plaće u bruto iznosu ostvaruje pravo na potpunu naknadu štete u smislu odredbe čl. 1090. ZOO-a, koji propisuje da je odgovorna osoba dužna uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala. Naime, plaćom se prema odredbi čl. 90. st. 7. ZR-a smatra plaćom u bruto iznosu, slijedom čega je imovina koju radnik stječe radom bruto plaća radnika koja se sastoji od neto iznosa koji se isplaćuje radniku, doprinosa iz plaće, i poreza na dohodak i prirezu poreza na dohodak, čime u konkretnom slučaju šteta koju tužiteljica pretrpi iznosi onoliko koliko je njena imovina mogla biti povećana da nije bilo štetnog događaja. Nadalje, odredbom iz čl. 19. st. 1. Zakona o doprinosima (''Narodne novine'' broj 84/08, 152/08, 94/09, 18/11, 22/12, 144/12, 148/13, 41/14, 143/14, 115/16, 106/18, 33/23, 114/23, 152/24) propisano je kako je za osiguranika po osnovi radnog odnosa, obveznik doprinosa iz osnovice sam osiguranik – radnik. Slijedom navedenog tužiteljica ima pravo na izgubljenu zaradu zbog isplate manjeg iznosa naknade plaće od plaće koju bi primala da se štetni događaj nije dogodio u bruto iznosima, a takvo je pravno stajalište zauzeo i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojim odlukama broj Revr-603/13-2 od 12. srpnja 2017. i Revr-84/18-2 od 30. siječnja 2018.

34. Sud je na temelju nalaza i mišljenja sudskog vještaka Lidije Tkalec Gradinščak od 25. kolovoza 2025. utvrdio da razlika naknade plaće u bruto iznosima koju bi tužiteljica ostvarila da nije bilo štetnog događaja, odnosno da nije bila na bolovanju od prosinca 2023. do svibnja 2024. godine, iznosi ukupno 2.504,71 eura bruto i to 327,99 eura za prosinac 2023. godine, 204,84 eura za siječanj 2024. godine, 327,99 eura za veljaču 2024. godine, 603,63 eura za ožujak 2024. godine, 550,92 eura za travanj 2024. godine i 489,34 eura za svibanj 2024. godine. Slijedom navedenoga osnovan je zahtjev tužiteljice za isplatu navedenih iznosa izgubljene zarade naknade plaće u bruto iznosima, sveukupno 2.504,71 eura bruto, stoga je tuženiku na temelju čl. 1090. ZOO u vezi sa čl. 111. ZR-a naloženo isplatiti tužiteljici navedeni iznos.

35. Na temelju čl. 29. st. 1. tuženik je dužan tužiteljici naknaditi i zakonske zatezne kamate na dosuđene iznose na ime izgubljene zarade, a koje kamate, sukladno čl. 92. st. 4. ZR-a teku od 15-og u mjesecu za prethodni mjesec za svaki dosuđeni mjesečni iznos.

36. S obzirom da je tužbeni zahtjev tužiteljice u ukupnom iznosu od 3.719,71 eura (1.215,00 eura na ime naknade neimovinske i imovinske štete, te 2.504,71 eura na ime izgubljene zarade) prihvaćen u cijelosti u pravnoj osnovi, a u pretežitom dijelu u pogledu visine (3.614,71 eura), sud je odluku o parničnim troškovima donio na temelju odredbe čl. 154. st. 5. ZPP-a prema kojoj sud može odlučiti da jedna stranka nadoknadi sve parnične troškove protivne stranke koja nije uspjela samo u neznatnom dijelu svojega zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi. S obzirom da tužiteljica nije uspjela samo u neznatnom dijelu zahtjeva (za iznos od 105,00 eura i dio zateznih kamata) tuženik je dužan tužiteljici naknaditi parnične troškove. Visina parničnih troškova određena je prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/23, dalje u tekstu: Tarifa), budući da je tužiteljica zastupana po odvjetniku.

37. Sukladno Tbr. 7/1 OT vrijednost pojedine radnje određena je u visini od 100 bodova. Tužiteljici je u cijelosti priznat zatraženi trošak za sastav odštetnog zahtjeva u visini od 100 bodova (Tbr. 7/1 OT), za sastav tužbe u visini od 100 bodova (Tbr. 7/1 OT), za sastav obrazloženog podneska od 22. kolovoza 2025. u visini od 100 bodova (Tbr. 8/1 OT), za sastav neobrazloženog podneska od 7. listopada 2024. u visini od 25 bodova (Tbr 8/4 OT) za sastav obrazloženog podneska od 31. siječnja 2025. u visini od 100 bodova (Tbr. 8/1 OT), za sastav obrazloženog podneska od 11. rujna 2025. u visini od 100 bodova (Tbr. 8/1 OT), za zastupanje na ročištima 22. listopada 2024., 23. travnja 2025., 11. srpnja 2025. i 22. listopada 2025. za svako u visini od po 100 bodova (Tbr. 9/1 OT) te za pristup na ročište za objavu presude u visini od 50 bodova (Tbr 9/3 OT). Na temelju čl. 155 ZPP-a tužiteljici nisu priznati troškovi sastava podnesaka od 28. listopada 2024. i 15. srpnja 2025., oba u visini od 25 bodova, s obzirom da istima samo dostavlja potvrdu uplate predujma za vještačenje, što nije bilo potrebno jer sud po službenoj dužnosti provjerava uplate putem računovodstva, zatim nije joj priznat trošak sastava podneska od 28. ožujka 2025. u visini 25 bodova s obzirom da se radi o požurnici, te trošak sastava podneska od 15. listopada 2025. s obzirom da se istim samo očituje na navode tuženika iz podneska od 22. rujna 2025. a isto je mogla učiniti i na ročištu 22. listopada 2025. za koje joj je priznat trošak, stoga svi navedeni podnesci nisu bili potrebni za vođenje ovog postupka. Na temelju čl. 11. st. 1. toč. 3. Zakona o sudskim pristojbama (''Narodne novine'' broj: 118/18, 51/23) neosnovan je zahtjev tužiteljice za naknadu troška sudske pristojbe na tužbu i presudu.

38. Slijedom navedenoga tužiteljici je priznat ukupni parnični trošak u visini od 975 bodova, odnosno sukladno Tbr. 54 OT 1.950,00 eura, odnosno uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46 OT) u visini od 487,50 eura, ukupno 2.437,50 eura, te za trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 300,00 eura, i trošak financijskog vještačenja u iznosu od 250,00 eura, sveukupno 2.987,50 eura, koji je trošak tuženik na temelju čl. 154. st. 5. ZPP-a dužan naknaditi tužiteljici, dok je u preostalom iznosu od 437,50 eura zahtjev tužiteljice za naknadu troška odbijen kao neosnovan, te je na temelju čl. 154. st. 5. ZPP-a neosnovan i zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška u visini sudskih pristojbi.

39. Odluka o kamati na parnični trošak donesena je sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a koja propisuje da parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka.

40. Slijedom svih navedenih i obrazloženih razloga odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 10. prosinca 2025.

Sutkinja:

Ida Vrančić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje ako je stranka o ročištu za objavu presude uredno obaviještena, bez obzira je li na isto pristupila, a u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi pisano putem ovoga suda u četiri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

1. tužiteljici po punomoćniku

2. tuženiku