Republika Hrvatska

Općinski sud u Šibeniku

Stjepana Radića 81

Poslovni broj: P-1261/2022-33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku (OIB: 29399232217), po sutkinji Martini Miletić Lovrić, u pravnoj stvari tužitelja IŽ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], protiv tuženika Ad1) REPUBLIKA HRVATSKA (OIB: 52634238587) zastupana po ODO Šibenik i Ad2) GRAD ŠIBENIK (OIB: 55644094063) Trg branitelja domovinskog rata 1/1 Šibenik, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave dana 20. studenog 2025. godine, u prisutnosti punomoćnice tužitelja Vesna Šarić, odvjetnica u Šibeniku i zz OŽ više savjetnice u ODO Šibenik, po objavi, dana 10. prosinca 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj IŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik za cijelo dijela kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], u površini od 1000m2, za koju je u Katastru rezerviran novi broj oznake kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], prikazano na Skici mjesta očevida od 08. listopada 2024. od strane Geodeta EŽ slovima A-B-C-D-A , a koja Skica je sastavni dio ove Presude.

II. Ovlašćuje se tužitelj temeljem ove Presude po provedenoj parcelaciji nekretnine sukladno utvrđenju iz toč. 1. ove Presude i po provedenom upisu novoformirane nekretnine nastale tako izvršenom parcelacijom temeljem Geodetskog elaborata koji će biti izrađen prema Skici mjesta očevida iz točke 1 ove Presude, u zemljišnim knjigama zatraži i postigne uknjižbu prava vlasništva novonastale kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] na svoje ime: IŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], uz istodobni izbris postojećeg upisa: REPUBLIKA HRVATSKA.

Obrazloženje

1. Tužitelj IŽ podnio je ovom sudu, dana 09. lipnja 2022. godine, tužbu protiv tuženika Republika Hrvatska, radi utvrđenja prava vlasništva nekretnine označene kao kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina].

1.1. Tužitelj u tužbi navodi da je predmet tužbe dio kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] koji da je na Geodetskom situacijskom nacrtu geodeta ŠŽ od dana 14. veljače 2022. godine označen slovima A-B-C-D-A površine 1000m2. Predmetna nekretnina da predstavlja kuću s dvorištem u kojoj tužitelj živi sa svojom obitelji. Nekretninu tužitelj da je stekao temeljem Rješenja o nasljeđivanju iza smrti oca pok. TŽ O-1037/17 a pok. TŽ CŽ da je istu stekao nasljeđivanjem od svog oca pok. FŽ. Tužiteljev djed pok. FŽ da je bio lugar i neposredno nakon drugog svjetskog rata, točnije 1946. godine, ondašnja vlast da mu je dala predmetnu zemlju na kojoj je isti sagradio prizemlje a kasnije kuća da je nadograđena i legalizirana rješenjem o izvedenom stanju Klasa UP/I-361-02/13- 01/2826 od dana 19. siječnja 2017. godine. Tužiteljev djed, otac da su bili a sada i tužitelj da je u mirnom i nesmetanom posjedu predmetne nekretnine. Slijedom svega naprijed navedenog, tužitelj da ima pravni interes da sredi zemljišnoknjižno stanje pa je predložio da sud prihvati tužbeni zahtjev.

1.2. Podneskom od dana 17. listopada 2024. godine tužitelj je proširio tužbu na pasivnoj strani na način da je kao tuženika I označio Grad Šibenik a čemu se tuženik I nije protivio.

2. Tuženik I protivio se tužbi i tužbenom zahtjevu navodeći kako iz dokaza koji prileže tužbi ne proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva. Činjenica dugogodišnjeg posjeda od strane prednika tužitelja nije ničim dokazana niti je poznato stanje na terenu. Tužitelj da nije priložio niti jedan dokaz da je njegovom predniku, djedu ĆŽ 1946. godine dodijeljen predmetni dio nekretnine a isto da niti ne proizlazi iz stanja u zemljišnim knjigama jer da mu je nekretnina dodijeljena od ondašnjih vlasti da nema nikakvog razloga zašto se isti ne bi uknjižio kao vlasnik predmetne nekretnine. Iz svega navedenog tužena I je smatrao da tužitelj svojim navodima nije doveo u sumnju upis prava vlasništva predmetne nekretnine na imenu tužene.

3. Tuženik Ad 2 nije se protivio tužbi te je predložio da sud izvede dokaze.

4. U postupku su izvedeni dokazi pregledom preslike rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Ljiljanke Malenica iz Šibenika pod poslovnim brojem O-1037/17 od dana 11. veljače 2022. godine, preslike rješenja o javnog bilježnika Ljiljanke Malenica pod poslovnim brojem O-182/05 od dana 25. svibnja 2005. godine, nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za geodeziju Pjera Sladoljeva od dana 04. studenoga 2024. godine, saslušanjem svjedoka IŽN, ĐŽ i JŽ, saslušanjem tužitelja te preslike izjave PŽ od dana 07. studenog 2025. godine ovjerene od strane javnog bilježnika Nevena Nakić iz Šibenika, broj ovjere OV-12537/2025 od dana 07. studenog 2025. godine.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Analizom i ocjenom svih u postupku provedenih dokaza, kako pojedinačno tako i u njihovoj ukupnosti, kao i rezultata cjelokupnog postupka, sud je tužbeni zahtjev našao osnovanim.

7. Predmet spora predstavlja dio nekretnine označene kao kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] u površini od 1000m2 a za koju je u katastru rezerviran novi broj 1202/86 K. O. [katastarska općina], označena slovima A-B-C-D-A na skici mjesta očevida Pjera Sladoljeva od dana 08. listopada 2024. godine.

8. Pregledom zemljišno knjižnog izvatka sud je utvrdio da je u zemljišnim knjigama suda kao vlasnik utužene nekretnine upisana Republika Hrvatska.

8.1. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Pjera Sladoljeva od dana 04. studenog 2024. godine, proizlazi da je dio nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] prikazan slovima A-B-C-D-A, da je nekretnina ograđena betonskim zidom u većem dijelu dok je u jednom dijelu ograđena potpornim zidom. Na istoj da se nalazi stambena kuća objekt koji predstavlja pečenjaru, bazen i igralište. Vještak također napominje da je za predmetnu nekretninu rezerviran novi broj katastarske oznake čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina].

9. Iz iskaza svjedoka IŽN, stare 82 godine, a kojeg je sud cijenio kao istinit i vjerodostojan, proizlazi da ista živjela u [adresa] te da su njezini prednici imali polje u blizini nekretnine koja je predmet spora. Ista da se sijaća da je djed tužitelja bio na predmetnoj nekretnini još 1950-tih i 1960-tih godina prošlog stoljeća. Djed tužitelja da je na nekretnini sadio poljoprivredne kulture za svoje osobne potrebe, a nekretnina da je bila ograđena suhozidom i to u istim gabaritima kao što je i danas. Nadalje, isticala je kako je djed tužitelja BŽ po zanimanju bio lugar, a na nekretnini da je osim djeda tužitelja viđala još i oca tužitelja TŽ koji da su ubirali plodove kultura koje su tamo bile zasađene i to kruške i smokve. Kuću da je djed tužitelja počeo graditi 1970-tih godina prošlog stoljeća a isti da je nadogradio tužitelj. Da joj nije poznato da bi prednicima tuženika ili tuženiku netko osporavao posjed utužene nekretnine.

9.1. Iz iskaza svjedoka KŽ, stare 89 godine, proizlazi da je ista sa svojom majkom dolazila na branje ljekovitog bilja te da joj je tada majka rekla da predmetna nekretnina predstavlja nekretninu od FŽ koji da je bio lugar a radilo se o kući pred kraj osnovne škole. Da je na nekretnini znala viđati djeda tužitelja MŽ, a nakon njegove smrti tako da je bio BŽ CŽ, otac tužitelja koji da je također nekretninu obrađivao. Na nekretnini da se počelo sa gradnjom objekta 1970-tih godina prošlog stoljeća i to da je po sjećanju navedene svjedokinje počeo otac tužitelja. Nekretnina da je bila ograđena suhozidom i to u istoj površini kao što je i danas. Djed tužitelja da je predmetnu nekretninu dobio od države te da istoj nije poznato da bi prednicima tužitelja i samom tužitelju netko osporavao posjed.

9.2. Svjedok JŽ, star 92 godine, u svom je iskazu naveo ne može precizirati predmet spora, pričao o svojim osobnim stvarima te izjavljuje da se malo smeo, a uzimajući u obzir duboku starost svjedoka kao i sve što je iskazao, njegov iskaz sud nije cijenio kao bitan, niti je istog uzeo u obzir prilikom odlučivanja.

10. Dakle, iz iskaza navedenih svjedoka IŽN i KŽ a koje je sud cijenio istinitim, vjerodostojnim, budući su jasno i nedvojbeno iskazivali o bitnim činjenicama, koje su im osobno poznate, proizlazi da su prednici tužitelja bili u samostalnom posjedu utužene nekretnine i to prvo djed tužitelja koji je na nekretnini imao vrt te počeo sa gradnjom kuću, zatim otac tužitelja CŽ koji je kuću nadogradio, te naposljetku sam tužitelj koji i danas tamo živi sa svojom obitelji.

11. Tužitelj IŽ je u svom iskazu naveo da je njegov djed ĆŽ bio lugar te kako je bio u službi da je na korištenje dobio predmetnu nekretninu. Djed da je nekretninu obrađivao, na njoj da je imao nešto povrća, smokava te da je imao i jednog magarca. Njegov djed da je ogradio predmetnu nekretninu i to kamenjima i dračom u potpuno istim gabaritima i površini kao što je i danas. Njegov djed i otac da su 1970-tih godina prošlog stoljeća počeli sa gradnjom kuće te da je nakon smrti djeda nekretninu naslijedio njegov otac koji da je istu također obrađivao na način da je na istoj sadio sezonsko voće i povrće. Nakon smrti tužitelja nekretninu da je u cijelosti naslijedio upravo on budući su se njegove sestre odrekle u njegovu korist. Nakon što je nekretninu naslijedio da je krenuo u adaptaciju kuće te je podigao kat, stavio krov i sagradio bazen.

12. Uvidom u rješenje o nasljeđivanju javnog bilježnika Ljiljanke Malenica pod poslovnim brojem O-182/05 od dana 25. svibnja 2005. godine iza smrti ĆŽ vidljivo je kako je u dijelu rješenja, točnije toč. I u kojoj je utvrđeno koje nekretnine predstavljaju ostavinu navedeno, između ostalog, izvanknjižno vlasništvo kuće u [adresa] do ceste sa vrtom i dvorištem te izvanknjižno vlasništvo kuće u [adresa] sa dvorištem i vrtom do željezničke pruge.

12.1. Nadalje, iz rješenja o nasljeđivanju iza smrti tužitelja TŽ, doneseno do strane javnog bilježnika Ljiljanke Malenica pod poslovnim brojem O-1037/17 od dana 11. veljače 2022. godine vidljivo je kako je u toč. I. izreke u kojoj su navedene nekretnine koje čine ostavinu stoji izvanknjižno vlasništvo nekretnine koja predstavlja kuću sa vrtom položena u [adresa] na dijelu čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] a koja prema navedenom rješenju u cijelosti pripada GŽ, ovdje tužitelja.

12.2. Isto tako iz pisane i ovjerene izjave od strane ŽŽ, strica tužitelja, od dana 07. studenog 2005. godine, proizlazi kako je isti iza smrti svog oca ĆŽ pok. PŽ naslijedio kuću u [adresa] do ceste sa magazinom, vrtom i dvorištem što da je navedeno u toč. II A predmetnog rješenja o nasljeđivanju O-182/05, dok otac tužitelja da je naslijedio dio kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] točnije kuću u [adresa] s vrtom i dvorištem do željezničke pruge navedeno u toč. II B predmetnog rješenja o nasljeđivanju.

13. Prema odredbi članka 388. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96, 68/98,137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 46/10, 143/12, 152/14 dalje: ZV) stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava od stupanja na snagu ovoga Zakona prosuđuju prema njegovih odredbama, ako prijelaznim i završnim odredbama ili posebnim zakonom nije što drugo propisano.

13.1. Odredbom članka 388. stavak 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17., dalje: ZV), a koji propis je stupio na snagu 1. siječnja 1997., bilo propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu kao i za stjecanje prava na tim nekretninama dosjelošću, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana, s tim da je ta odredba ukinuta odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-58/97 od 17. studenog 1999. („Narodne novine“ br. 137/99.), te je ujedno Zakonom o izmjenama i dopunama ZV-a („Narodne novine“ br. 114/01.) dopunjen članak 388. na način da je novom odredbom stavka 4. propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću na nekretninama koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu kao i stjecanje stvarnog prava na tim nekretninama dosjelošću ne računa vrijeme posjedovanja proteklo prije tog datuma.

13.2. Prema stajalištu ovog suda da se u konkretnom slučaju, neovisno o vremenu podnošenja tužbe (prije ili poslije naprijed citirane odluke Ustavnog suda RH), i to glede sporne nekretnine K. O. [katastarska općina], u vrijeme dosjelosti valja uračunati i vrijeme proteklo prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe članka 388. stavak 4. ZV-a, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona, te u svezi s tim da rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela (u konkretnom slučaju izvorna odredba članka 388. stavak 4. ZV-a) mora snositi država i iste se ne smiju ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba (kakvo pravno shvaćanje je, primjerice, izneseno i u odluci Europskog suda za ljudska prava: Trgo protiv Hrvatske). Presudom ESLJP od 11. lipnja 2009. godine u predmetu O protiv Republike Hrvatske zauzet je stav da bi se podnositelju zahtjeva za zaštitu ljudskih prava i sloboda u rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću računalo i vrijeme posjedovanja u kojemu su te nekretnine prema važećim zakonskim propisima Republike Hrvatske bile u društvenom vlasništvu.

13.3. Stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ZVDSP-a se prosuđuje prema pravnim pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka. U vremenskom razdoblju prije 1. rujna 1980. godine (kao dana stupanja na snagu Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima, stjecanje prava vlasništva na nekretninama prosuđuje se primjenom odredbi Općeg građanskog zakonika (dalje: OGZ).

13.4. Pravna pravila OGZ-a koji se na ovim prostorima primjenjuje od 1853. godine, s time da se od 1946. godine primjenjivao na temelju odredbe članka 4. Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. i za vrijeme neprijateljske okupacije (“Službeni list” FNRJ broj 86/1946). Prema pravnom pravilu paragrafa 1472. OGZ-a pravo vlasništva nekretnine na kojoj je bilo upisano državno vlasništvo kao općenarodna imovina temeljem izvanredne dosjelosti (originarno) moglo se steći nakon neprekidnog četrdesetgodišnjeg posjedovanja iste i to do 6. travnja 1941.

14. Cijeneći rezultate dokaznog postupka, a posebice iskaze svjedoka, koje je sud cijenio kao vjerodostojne i iste u cijelosti prihvatio, u postupku je nedvojbeno utvrđeno da je predmet spora i to dio nekretnine označene kao kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] bila u dugogodišnjem nesmetanom posjedu prednika tužitelja, točnije djeda tužitelja koji je tamo obrađivao zemlju i počeo sa gradnjom kuće te imao životinje, zatim oca tužitelja koji je također predmetnu nekretninu obrađivao pa sve do danas tužitelja.

15. Tužena Republika Hrvatska u tijeku postupka i do zaključenja glavne rasprave nije dokazala nepošten posjed, nekretnine koja je predmet tužbenog zahtjeva, po tužiteljevim prednicima, niti je osporavala iskaze saslušanih svjedoka, utvrđenja prilikom očevida, dok u odnosu na skicu mjesta očevida sastavljanju od strane stalnog sudskog vještaka Pjera Sladoljev nije imala posebnih primjedbi.

16. Stoga, zaključno, imajući u vidu, a polazeći od utvrđenja ovog suda da je kontinuirani, samostalni i od nikoga ometani posjed pravnih prednika tužitelja glede nekretnine koja je predmet spora izvršavan počevši najranije od 70-tih godina prošlog stoljeća a koji posjed je ovaj sud našao savjesnim odnosno poštenim, te koja kvaliteta posjeda se presumira po samom zakonu, a kako u konkretnom slučaju u odnosu na potraživanje tužitelja ne postoji suprotstavljeni pravni interes trećih osoba, zaključak je ovog suda kako je pravni prednik tužitelja i to djed istog odgovarajući realni dio nekretnine stekao ispunjenjem za to propisanih pretpostavki, točnije izvanrednom dosjelošću rok koje je propisan odredbom čl. 159. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, odnosno u trajanju od 40 godina, svakako dovršen stupanjem na snagu ZV-a, a onda se nekretnina prenosila generacijama u obitelji sve do tužitelja-

17. Odluka o troškovima parničnog postupka je izostala budući strane isti nisu potraživale.

18. Slijedom svega naprijed navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Šibeniku, 10. prosinca 2025.

SUTKINJA

Martina Miletić Lovrić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste.

Žalba se podnosi putem ovog suda za Županijski sud, u dovoljnom broju primjeraka sud i protivnu stranu.

DN-a:

- tužitelju po punomoćniku Suzana Malenica odvjetnica u Šibeniku

- za tuženu Ad1 ODO Šibenik

- tuženik Ad2 GRAD ŠIBENIK