Republika Hrvatska
Županijski sud u Karlovcu
Karlovac
Gž-815/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Karlovcu, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinje Vesne Britvec predsjednice vijeća, sutkinje Vinke Vrančić izvjestiteljice i članice vijeća, te suca Josipa Štrucelja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ON, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Arijani Visković odvjetnici iz Selca, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB:53056966535, iz Zagreba, Petrinjska 59, zastupanog po punomoćniku Valentini Vižentin odvjetnici u Odvjetničkom uredu Poldan i dr. iz Rijeke, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Crikvenici, poslovni broj P-73/2024 od 5. rujna 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 10. prosinca 2025.
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuju presuda Općinskog suda u Crikvenici, poslovni broj P-73/2024 od 5. rujna 2025.
II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu žalbenog troška u iznosu 250,00 EUR, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja poslovni broj P-73/2024 od 5. rujna 2025. suđeno je:
"I. Utvrđuje se da je ništetna odredba 2 Ugovora o kreditu-broj [broj kredita], koji su dana **.**.2007.g. sklopili tužitelj ON iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnik kredita i tuženik Raiffeisenbanka Austria d.d., Zagreb, Petrinjska 59, OIB: 53056966535 kao kreditor, u dijelu u kojem je tužitelj obvezan platiti kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi, koja je promjenjiva sukladno odluci banke o kreditiranju građana.
II. Utvrđuje se da je ništetna odredba čl. 7 istog ugovora u dijelu u kojem se tužitelj obvezao otplaćivati kredit i kamate u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za CHF, važećim na dan dospijeća.
III. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austrija, d.d. Zagreb, Petrinjska 59, OIB:53056966535, da tužitelju ON iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 1.051,10€ (7.919,48 kn) na ime ništetnosti odredbe čl. 2 Ugovora o kreditu, a koja odredba se odnosi na promjenu redovne kamatne stope odnosno preplatu koja predstavlja razliku nastalu između plaćene kamate po ugovoru o kreditu i kamate koju bi tužitelj bio u obvezi platiti primjenom ugovorene kamatne stope prema početnom otplatnom planu sa zakonskom zateznom kamatom i to počev od dospijeća svakog pojedinog iznosa po stopi iz članka 1 Uredbe o visini zatezne kamate do dana 31. prosinca 2007.g., a od dana 01. siječnja 2008.g. do dana 31. srpnja 2015.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećano za 5% poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, i to:
– na iznos od 12,36 € (95,31 kn) počev od dana 30.11.2007.g. pa do isplate
– na iznos od 12,53 € (94,44 kn) počev od dana 31.12.2007.g. pa do isplate
– na iznos od 12,41 € (93,53 kn) počev od dana 31.01.2008.g. pa do isplate
– na iznos od 12,30 € (92,67 kn) počev od dana 29.02.2008.g. pa do isplate
– na iznos od 12,17€ (91,76 kn) počev od dana 31.03.2008.g. pa do isplate
– na iznos od 12,06€ (90,89 kn) počev od dana 30.04.2008.g. pa do isplate
– na iznos od 18,43 € (138,86 kn) počev od dana 31.05.2008.g. pa do isplate
– na iznos od 18,25€ (137,50 kn) počev od dana 30.06.2008.g. pa do isplate
– na iznos od 18,06 € (136,09 kn) počev od dana 31.07.2008.g. pa do isplate
– na iznos od 17,87 € (134,63 kn) počev od dana 31.08.2008.g. pa do isplate
– na iznos od 17,68 € (133,22 kn) počev od dana 30.09.2008.g. pa do isplate
– na iznos od 17,49 € (131,76 kn) počev od dana 31.10.2008.g. pa do isplate
– na iznos od 17,30€ (130,31 kn) počev od dana 30.11.2008.g. pa do isplate
– na iznos od 17,09 €(128,80 kn) počev od dana 31.12.2008.g. pa do isplate
– na iznos od 16,90 € (127,30 kn) počev od dana 31.01.2009.g. pa do isplate
– na iznos od 16,70 € (125,80 kn) počev od dana 28.02.2009.g. pa do isplate
– na iznos od 26,85 € (202,31 kn) počev od dana 31.03.2009.g. pa do isplate
– na iznos od 26,52 € (199,85 kn) počev od dana 30.04.2009.g. pa do isplate
– na iznos od 26,19 € (197,39 kn) počev od dana 31.05.2009.g. pa do isplate
– na iznos od 25,87 € (194,89 kn) počev od dana 30.06.2009.g. pa do isplate
– na iznos od 25,53€ (192,39 kn) počev od dana 31.07.2009.g. pa do isplate
– na iznos od 25,13 € (189,79 kn) počev od dana 31.08.2009.g. pa do isplate
– na iznos od 24,85€ (187,20 kn) počev od dana 30.09.2009.g. pa do isplate
– na iznos od 24,50€ (184,56 kn) počev od dana 31.10.2009.g. pa do isplate
– na iznos od 24,14 € (181,87 kn) počev od dana 30.11.2009.g. pa do isplate
– na iznos od 23,79 € (179,23 kn) počev od dana 31.12.2009.g. pa do isplate
– na iznos od 23,43 € (176,50 kn) počev od dana 31.01.2010.g. pa do isplate
– na iznos od 23,06 € (173,73 kn) počev od dana 28.02.2010.g. pa do isplate
– na iznos od 22,69 € (170,95 kn) počev od dana 31.03.2010.g. pa do isplate
– na iznos od 22,31€ (168,13 kn ) počev od dana 30.04.2010.g. pa do isplate
– na iznos od 21,94€ (165,31kn) počev od dana 31.05.2010.g. pa do isplate
– na iznos od 21,56 € (162,44 kn) počev od dana 30.06.2010.g. pa do isplate
– na iznos od 21,17€ (159,52 kn) počev od dana 31.07.2010.g. pa do isplate
– na iznos od 20,78 € (156,57 kn) počev od dana 31.08.2010.g. pa do isplate
– na iznos od 20,39 € (153,61 kn) počev od dana 30.09.2010.g. pa do isplate
– na iznos od 19,99 € (150,60 kn) počev od dana 31.10.2010.g. pa do isplate
– na iznos od 19,58 € (147,55 kn) počev od dana 30.11.2010.g. pa do isplate
– na iznos od 19,17 € (144,46 kn) počev od dana 31.12.2010.g. pa do isplate
– na iznos od 18,77 € (141,41 kn) počev od dana 31.01.2011.g. pa do isplate
– na iznos od 18,35 € (138,27 kn) počev od dana 28.02.2011.g. pa do isplate
– na iznos od 17,93 € (135,08 kn) počev od dana 31.03.2011.g. pa do isplate
– na iznos od 17,50 € (131,85 kn) počev od dana 30.04.2011.g. pa do isplate
– na iznos od 17,07 € (128,62 kn) počev od dana 31.05.2011.g. pa do isplate
– na iznos od 16,64 € (125,34 kn) počev od dana 30.06.2011.g. pa do isplate
– na iznos od 14,71 € (110,83 kn) počev od dana 31.07.2011.g. pa do isplate
– na iznos od 14,30 € (107,78 kn) počev od dana 31.08.2011.g. pa do isplate
– na iznos od 13,90 € (104,73 kn) počev od dana 30.09.2011.g. pa do isplate
– na iznos od 9,43 € ( 71,05 kn) počev od dana 31.10.2011.g. pa do isplate
– na iznos od 9,13 € (68,82 kn) počev od dana 30.11.2011.g. pa do isplate
– na iznos od 8,83 € (66,54 kn) počev od dana 31.12.2011.g. pa do isplate
– na iznos od 8,54 € (64,31 kn) počev od dana 31.01.2012.g. pa do isplate
– na iznos od 8,22 € (61,94 kn) počev od dana 29.02.2012.g. pa do isplate
– na iznos do 7,92 € (59,67 kn) počev od dana 31.03.2012.g. pa do isplate
– na iznos od 7,61 € (57,30 kn) počev od dana 30.04.2012.g. pa do isplate
– na iznos od 7,30 € (54,98 kn) počev od dana 31.05.2012.g. pa do isplate
– na iznos od 6,98 € (52,61 kn) počev od dana 30.06.2012.g. pa do isplate
– na iznos od 6,66 € (50,20 kn) počev od dana 31.07.2012.g. pa do isplate
– na iznos od 6,34 € (47,79 kn) počev od dana 31.08.2012.g. pa do isplate
– na iznos od 6,01 € (45,29 kn) počev od dana 30.09.2012.g. pa do isplate
– na iznos od 5,69 € (42,87 kn) počev od dana 31.10.2012.g. pa do isplate
– na iznos od 5,35 € (40,32 kn) počev od dana 30.11.2012.g. pa do isplate
– na iznos od 5,02 € (37,82 kn) počev od dana 31.12.2012.g. pa do isplate
– na iznos od 4,68 € (35,27 kn) počev od dana 31.01.2013.g. pa do isplate
– na iznos od 4,34 € (32,68 kn) počev od dana 28.02.2013.g. pa do isplate
– na iznos od 4,00 € (30,13 kn) počev od dana 31.03.2013.g. pa do isplate
– na iznos od 3,66 € (27,54 kn) počev od dana 30.04.2013.g. pa do isplate
– na iznos od 3,30 € (24,90 kn) počev od dana 31.05.2013.g. pa do isplate
– na iznos od 2,94 € (22,17 kn) počev od dana 30.06.2013.g. pa do isplate
– na iznos od 2,59 € (19,53 kn) počev od dana 31.07.2013.g. pa do isplate
– na iznos do 2,23 € (16,79 kn) počev od dana 31.08.2013.g. pa do isplate
– na iznos od 1,87 € (14,06 kn) počev od dana 30.09.2012.g. pa do isplate
– na iznos od 1,50€ (11,29 kn) počev od dana 31.10.2013.g. pa do isplate
– na iznos od 1,13 € (8,51 kn) počev od dana 30.11.2013.g. pa do isplate
– na iznos od 0,76 € (5,69 kn) počev od dana 31.12.2013.g. pa do isplate
– na iznos od 0,50 € (3,78 kn) počev od dana 31.01.2014.g. pa do isplate sve to u roku od 15 dana.
IV. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austrija, d.d. Zagreb, Petrinjska 59, OIB: 53056966535 da tužitelju ON iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati ukupan iznos od 3.958,92€ (29.828,46 kuna) na ime ništetnosti odredbe čl. 7 Ugovora o kreditu, temeljenoj na valutnoj klauzuli odnosno na ime tečajne razlike nastale u odnosu na početni mjesečni anuitet sa zakonskom zateznom kamatom počev od dospijeća svakog pojedinog iznosa po stopi iz članka 1 Uredbe o visini zatezne kamate do dana 31. prosinca 2007.g., a od dana 01. siječnja 2008.g. do dana 31. srpnja 2015.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećano za 5% poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, i to:
- na iznos od 3,28 € (24,71 kn) počev od dana 31.03.2008.g. pa do isplate
- na iznos od 16,01 € (120,63 kn) počev od dana 31.10.2008..g pa do isplate
- na iznos od 2,68 € (20,20 kn) počev od dana 30.11.2008.g. pa do isplate
- na iznos od 19,62 € (147,86 kn) počev od dana 31.12.2008.g. pa do isplate
- na iznos od 22,23 € (167,48 kn) počev od dana 31.01.2009.g. pa do isplate
- na iznos od 23,41 € (176,35 kn) počev od dana 28.02.2009.g. pa do isplate
- na iznos od 20,64 € (155,52 kn) počev od dana 31.03.2009.g. pa do isplate
- na iznos od 21,28€ (160,30 kn) počev od dana 30.04.2009.g. pa do isplate
- na iznos od 16,20 € (122,04 kn) počev od dana 31.05.2009.g. pa do isplate
- na iznos od 12,39€ (93,87 kn) počev od dana 30.06.2009.g. pa do isplate
- na iznos od 13,45€ (101,37 kn) počev od dana 31.07.2009.g. pa do isplate
- na iznos od 15,42€ (116,21 kn) počev od dana 31.08.2009.g. pa do isplate
- na iznos od 15,25 € (114,92 kn) počev od dana 30.09.2009.g. pa do isplate
- na iznos od 13,26€ (99,91 kn) počev od dana 31.10.2009.g. pa do isplate
- na iznos od 17,00€ (128,08 kn) počev od dana 30.11.2009.g. pa do isplate
- na iznos od 20,00 € (150,66 kn) počev od dana 31.12.2009.g. pa do isplate
- na iznos od 24,26 € (182,78 kn) počev od dana 31.01.2010.g. pa do isplate
- na iznos od 23,28 € (175,41 kn) počev od dana 28.02.2010.g. pa do isplate
- na iznos od 29,07 € (219,00 kn) počev od dana 31.03.2010.g. pa do isplate
- na iznos od 27,97 € (210,73 kn) počev od dana 30.04.2010.g. pa do isplate
- na iznos od 30,11 € (226,85 kn) počev od dana 31.05.2010.g. pa do isplate
- na iznos od 48,62 € (366,35 kn) počev od dana 30.06.2010.g. pa do isplate
- na iznos od 44,81 € (337,63 kn) počev od dana 31.07.2010.g. pa do isplate
- na iznos od 56,46 € (425,37 kn) počev od dana 31.08.2010.g. pa do isplate
- na iznos od 52,44 € (395,08 kn) počev od dana 30.09.2010.g. pa do isplate
- na iznos od 45,96 € (346,30 kn) počev od dana 31.10.2010.g. pa do isplate
- na iznos od 59,62 € (449,17 kn) počev od dana 30.11.2010.g. pa do isplate
- na iznos od 76,99 € (580,05 kn) počev od dana 31.12.2010.g. pa do isplate
- na iznos od 64,69 € (487,38 kn) počev od dana 31.01.2011.g. pa do isplate
- na iznos od 69,00 € (519,88 kn) počev od dana 28.02.2011.g. pa do isplate
- na iznos od 63,51 € (478,54 kn) počev od dana 31.03.2011.g. pa do isplate
- na iznos od 64,50 € (485,97 kn) počev od dana 30.04.2011.g. pa do isplate
- na iznos od 87,78 € (661,41 kn) počev od dana 31.05.2011.g. pa do isplate
- na iznos od 90,05 € (678,51 kn) počev od dana 30.06.2011.g. pa do isplate
- na iznos od 109,16 € (822,44 kn) počev od dana 31.07.2011.g. pa do isplate
- na iznos od 99,19 € (747,38 kn ) počev od dana 31.08.2011.g. pa do isplate
- na iznos od 88,29 € (665,22 kn) počev od dana 30.09.2011.g. pa do isplate
- na iznos od 86,36 € (650,68 kn) počev od dana 31-10-2011.g. pa do isplate
- na iznos od 85,00 € (644,40 kn) počev od dana 30.11.2011.g. pa do isplate
- na iznos od 90,68 € (683,25 kn) počev od dana 31.12.2011.g. pa do isplate
- na iznos od 95,18 € (717,12 kn) počev od dana 31.01.2012.g. pa do isplate
- na iznos od 95,78 € (721,66 kn) počev od dana 28.02.2012.g. pa do isplate
- na iznos od 92,67 € (698,23 kn) počev od dana 31.03.2012.g. pa do isplate
- na iznos od 94,77 € (714,05 kn) počev od dana 30.04.2012.g. pa do isplate
- na iznos od 96,21 € (724,87 kn) počev od dana 31.05.2012.g. pa do isplate
- na iznos od 93,79 € (706,66 kn) počev od dana 30.06.2012.g. pa do isplate
- na iznos od 94,43 € (711,45 kn) počev od dana 31.07.2012.g. pa do isplate
- na iznos od 92,61 € (697,80 kn) počev od dana 31.08.2012.g. pa do isplate
- na iznos od 88,70 € (668,30 kn) počev od dana 30.09.2012.g. pa do isplate
- na iznos od92,87 € ( 699,75 kn) počev od dana 31.10.2012.g. pa do isplate
- na iznos od 94,88 € (714,84 kn) počev od dana 30.11.2012.g. pa do isplate
- na iznos od 93,47 € (704,26 kn) počev od dana 31.12.2012.g. pa do isplate
- na iznos od 85,60 € (644,94 kn) počev od dana 31.01.2013.g. pa do isplate
- na iznos od 92,29 € (695,33 kn) počev od dana 28.02.2013.g. pa do isplate
- na iznos od 92,87 € (699,74 kn) počev od dana 31.03.2013.g. pa do isplate
- na iznos od 90,25 € (679,99 kn)počev od dana 30.04.2013.g. pa do isplate
- na iznos od 82,10 € (618,55 kn) počev od dana 31.05.2013.g. pa do isplate
- na iznos od 81,89 € (616,99 kn) počev od dana 30.06.2013.g. pa do isplate
- na iznos od 83,89 € (632,08 kn) počev od dana 31.07.2013.g. pa do isplate
- na iznos od 87,10 € (656,27 kn) počev od dana 31.08.2012.g. pa do isplate
- na iznos od 91,55 € (689,77 kn) počev od dana 30.09.2013.g. pa do isplate
- na iznos od 89,25 € (672,49 kn) počev od dana 31.10.2013.g. pa do isplate
- na iznos od 90,88 € (684,73 kn) počev od dana 30.11.2013.g. pa do isplate
- na iznos od 92,72 € (698,61 kn) počev od dana 31.12.2013.g. pa do isplate
- na iznos od 93,87 € (707,23 kn) počev od dana 31.01.2014.g. pa do isplate, sve to u roku od 15 dana.
V. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.001,24 EUR-a sa zateznim zakonskim kamatama koje teku od dana 05. rujna 2025. godine pa sve do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.".
2. Protiv te presude žalbu je pravovremeno podnio tuženik zbog bitne povrede odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. – dalje: ZPP), nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da sud drugog stupnja pobijanu presudu ukine i predmet vrati na ponovni postupak, te traži trošak sastava žalbe s PDV-om u iznosu 250,00 EUR.
2.1. Odgovor na žalbu nije podnijet.
3. Žalba nije osnovana.
4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti odredbe članka 2. i odredbe članka 7. Ugovora o kreditu broj [broj kredita] koji je između stranaka zaključen **.**.2007., u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa sukladno Odluci banke o kreditiranju građana i u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula vezana za tečaj švicarskog franka (u daljnjem tekstu: CHF), te zahtjev za povrat preplaćenih iznosa.
5. Tijekom prvostupanjskog postupka i u žalbenom postupku, obzirom na žalbene navode tuženika, sporno je da li su ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezanoj za tečaj CHF nepoštene i ništetne, tijek dosuđenih zateznih kamata na pojedine mjesečne iznose, te osnovanost prigovora zastare.
6. Ispitujući zakonitost pobijane presude povodom žalbe tuženika ,te po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne Novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 70/19, 80/22, 114/22 - dalje ZPP) ovaj sud drugog stupnja je utvrdio da pobijana presuda nije donesena uz počinjenje niti jedne od bitnih povreda odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje pazi po službenoj dužnosti.
6.1. Suprotno žalbenim navodima tuženika, nije počinjena bitna povreda odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama.
7. Pravilno je sud prvog stupnja po pitanju ništetnosti promjenjive kamatne stope i valutne klauzule vezane za tečaj CHF, u pobijanoj presudi odlučivao temeljem pravomoćnih presuda donijetih u sporu po kolektivnoj tužbi u kojoj je sudjelovao tuženi kao bankar, u smislu odredbe članka 502.c ZPP-a.
7.1.Odredbom članka 118. ZZP/14, koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja postupka, bilo je propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavak 1. ZZP/14 u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavak 1. ZZP/14 obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a člankom 502.c ZPP-a propisan je učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, na način da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim postupcima za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavak 1. ZPP-a da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, u kojem slučaju će sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Dakle, navedene odredbe ZZP/14 i ZPP propisuju izravan, direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, te obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača na naknadu mogu pozvati na utvrđenja iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev postavljen u tužbi za zaštitu kolektivnih interesa, a gotovo na identičan način to propisuju i odredbe ZZP/22.
7.2. Tužitelj se u tužbi i tijekom postupka pozvao na kolektivni spor kod Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/2012 u kojem je presuda od 4. srpnja 2013. potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. potvrđene presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/14 i Rev- 2221/18 od 3. rujna 2019. kojima je pravomoćno utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditu i koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te na način da je koristio nedopušteno ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora, kao trgovac, nije potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima, bitnim za donošenje valjane odluke, utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sa sklapanjem predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka, pa je time postupio suprotno člancima 81., 82. i 90. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03. – u daljnjem tekstu ZZP/03), a od 1. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07., 125/07., 79/09. – u daljnjem tekstu ZZP/07), te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 25/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/13. i 155/23. – u daljnjem tekstu ZOO).
8. U vrijeme zaključivanja predmetnog ugovora o kreditu bio je na snazi Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09., 78/12., 56/13. – u daljnjem tekstu ZZP/07) koji je u članku 96. stavak 1. propisivao da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom, ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, te u stavku 2. smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.
8.1. Prema odredbi članka 102. stavak 1. ZZP/07, nepoštena ugovorna odredba je ništetna, te prema stavku 2. ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost i samog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe.
9. Sporne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli identične su odredbama koje su razmatrane presudama Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014., Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/19, Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. i Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019., te je stoga na tuženiku bio teret dokaza, a ne na tužitelju, o tome da sadržaj predmetnog ugovora o kreditu ne odgovara sadržaju ugovora o kreditu koji su zaključeni u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008, a što tuženik u tijeku postupka nije dokazao. Naime, tuženik je u odgovoru na tužbu predložio samo saslušanje javnog bilježnika, koji dokaz pravilno nije proveden jer se njime ne može utvrđivati obaviještenost potrošača prije sklapanja ugovora, s obzirom da javni bilježnik pri solemnizaciji ugovora nije mogao objasniti parametre promjene kamatne stope ili rizike fluktuacije tečaja CHF koji nisu bili navedeni u ugovoru koji je solemnizirao, niti je imao takvih ovlasti (jednako tako i Ustavni sud Republike Hrvatske odlukama broj U-3-5475/2021, U-III-4613/21, U-III-4372/21, U-III-3073/21.).
10. Kako nema dokaza da je tužitelj bio na odgovarajući način obaviješten o sadržaju i učincima spornih ugovornih odredbi, navodi o tome da su te odredbe mogle biti razumljive ili da je potrošač o njima mogao pojedinačno pregovarati ukazuju se neodlučnim za ishod postupka jer nitko ne može razumjeti ni informirano pregovarati o ugovornoj odredbi o čijem stvarnom sadržaju i učincima nije prethodno primjereno obaviješten, ni utjecati na njen sadržaj, a ni donijeti informativnu odluku o (ne)sklapanju ugovora.
11. Sporne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i odredbe kojom se glavnica veže uz valutu švicarskog franka (CHF) lako su uočljive, međutim iz sadržaja ugovora, kao niti iz sadržaja samih spornih odredbi nisu razvidni razlozi niti su vidljivi kriteriji na temelju kojih je tužitelj mogao predvidjeti ekonomske posljedice koje za njega proizlaze iz tih odredbi, te suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača istoga su ništave sukladno odredbi članka102. stavak 1. ZZP/07.
12. Navedene presude donesene u kolektivnom sporu temelje se na primjeni testa poštenosti odredaba potrošačkih ugovora (članci 85. i 87. ZZP/03, članci 99. i 102. ZZP/07) koji je, s obzirom na to da se ovo pitanje prvi put pojavilo u domaćoj sudskoj praksi, proveden tumačenjem domaćeg prava u duhu prava Europske unije i to Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima ("Službeni list" L 95, 21. travnja 1993.; u daljnjem tekstu: Direktiva 93/13/EEZ) kao dopunskog interpretativnog izvora o testu poštenosti odredaba potrošačkih ugovora.
12.1. Pitanje zaštite kolektivnih interesa potrošača između ostalog regulirano je Direktivom Vijeća 93/13-EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, a koje odredbe su implementirane i u naše zakonodavstvo Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača (Narodne Novine 78/12) i sada važećim Zakonom o zaštiti potrošača, s time da postoji obveza hrvatskih sudova da tumače nacionalno pravo u duhu prava Europske unije i sveopće njene pravne stečevine, a što uključuje uz ostalo i praksu Suda Europske unije na što se Republika Hrvatska obvezala sklapanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju koji je u primjeni od 2005.
12.2. U predmetima C-154/15, C-307/15 i C-308/15 Europski sud je utvrdio i definirao pravila koja vrijede neovisno o tome je li ugovorna odredba proglašenja nepoštenom u postupku individualne ili kolektivne zaštite od nepoštenih odredaba koja tek kumulativna primjena osigurava potpunu i djelotvornu zaštitu od nepoštenih odredaba suglasno Direktivi 93/13 EEZ. Prvo pravilo o ex tunc učincima utvrđenja da je određena ugovorna odredba nepoštena ide u pravcu da ti učinci idu unatrag od trenutka sklapanja ugovora. Smatra se da nepoštena ugovorna odredba nikad nije bila ugovorena tako da ne može imati učinak u odnosu na potrošača te sudsko utvrđenje nepoštenosti takve odredbe mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da navedene odredbe nije bilo. Drugo pravilo je da proglašenjem ugovorne odredbe nepoštenom za potrošače nastaje subjektivno pravo na restituciju i treće pravilo jest da potrošač ima pravo na punu restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora, neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba nepoštena.
13. Polazeći od karaktera interesa kolektiviteta koji se štite kolektivnom tužbom (etički, potrošački, antidiskriminacijski, ekološki i dr.), presuda donesena po kolektivnoj tužbi kojom je utvrđena ništetnost određenih odredbi tipskih potrošačkih ugovora tuženika u određenom razdoblju nije i ne može imati karakter protupravnosti manjeg značaja i nema mjesta primjeni odredbe članka 326. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. – u daljnjem tekstu ZOO), odnosno ograničenju isticanja (djelomične) ništetnosti spornog ugovora (tako i VSRH u Rev-112/2018-2 od 9. ožujka 2022.).
14. U situaciji utvrđene ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli kojom je glavnica vezana uz valutu CHF, tuženik je prema odredbi članka 1111. ZOO-a u vezi odredbe članka 323. stavak 1. ZOO-a, dužan vratiti tužitelju sve što je primio temeljem odredbe koja je utvrđena ništetnom, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama po stopi iz članka 29. stavak 2. i 8. ZOO-a. Naime, iznos stečen temeljem ništetne ugovorne odredbe predstavlja imovinu koja je stečena bez pravne osnove, a tuženik je suprotno žalbenim navodima, nesavjesni stjecatelj jer je do stjecanja došlo na temelju ugovornih odredbi koje su po njemu sastavljene.
15. U odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1172/2018-2 od 19. ožujka 2019. izraženo je stajalište da se u slučaju ništetnosti dijela ugovorne odredbe kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s jednostranom odlukom banke, primjenjuje kamatna stopa u numerički određenoj visini u vrijeme ugovaranja, sve dok se na zakonom propisani način ne nadomjestio dio ugovorne odredbe koji je utvrđen ništetnim i uspostavi zakoniti mehanizam promjene kamatne stope. Uzimajući u obzir navedeno i činjenicu da stranke nisu zaključile sporazum kojim bi nadomjestili sporni dio ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi, pravilno je sud prvog stupnja pobijanom presudom naložio tuženiku da tužitelju isplati preplaćene iznose s pripadajućim zakonskim zateznim kamata tekućim od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate.
16. Iznosi koje je tuženik dužan vratiti tužitelju restitucijom, ne mogu se umanjivati onim što tužitelj od tuženika nije dobio niti primio, te tuženik koji je u tipski ugovor unio nepoštene ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezanoj za tečaj CHF, ne može tražiti isplatu primjenom instituta stjecanja bez osnove iz članka 1111. ZOO-a. Prema stajalištu suda Europske unije u predmetu C- 140/22 (SN, KN protiv mBank presuda od 7. prosinca 2023.), Direktivi 93/13 se protivi to da se naknada koju potrošač traži temeljem povrata iznosa koje je platio u okviru izvršenja predmetnog ugovora umanji za protuvrijednost kamata na glavnicu koje bi kreditna institucija primila da je taj ugovor na snazi. Pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz rješenja broj Rev-1277/2022-2 od 8. ožujka 2023., nije primjenjivo obzirom da je od istog odstupljeno u odluci broj Rev-549/2023 od 18. prosinca 2023., te sudska praksa na koju se tuženik poziva u žalbi nije primjenjiva u ovom predmetu.
17. Neosnovano žalitelj osporava pravilnost primjene materijalnog prava u odnosu na istaknuti prigovor zastare. Prilikom odlučivanja o prigovoru zastare tražbine, pravilno je sud prvog stupnja u smislu odredbe članka 245. stavak 1. ZOO-a utvrdio da je došlo do prekida zastare podnošenjem kolektivne tužbe dana 4. travnja 2012. u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu pod brojem P-1401/12, da je donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. zastara počela teći iznova, pa je tako tužba u ovom predmetu podnijeta dana 12. lipnja 2019. unutar petogodišnjeg roka zastare iz članka 225. ZOO-a. Podneskom od 14. rujna 2022. tužitelj je proširio tužbeni zahtjev u odnosu na ništetnost valutne klauzule i isplatu po toj osnovi, unutar petogodišnjeg zastavnog roka koji teče od 14. lipnja 2018.
17.1. Odluka o odbijanju prigovora zastare utemeljena je na pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom u odluci broj Rev-2245/2017-2 od 20. ožujka 2018. prihvaćenim po Sudu Europske unije u predmetima C-609/19, spojeno predmetu C-776/19 i C-782/19. Prema stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske sadržanom u Zapisniku broj Su-IV-47/2020-2 od 30. siječnja 2020. zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO-a kao posljedica utvrđenja ništetnosti, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, te u zapisniku broj Su IV-33/22 od 31. siječnja 2022. pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju članka 241. ZOO-a te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe.
18. Odluka o parničnom trošku pravilna je jer je tuženik spor izgubio i stoga je dužan prema odredbi članka 154. stavak 5. u vezi članka 155. ZPP-a naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak.
19. Slijedom svega iznijetoga, valjalo je temeljem odredbe članka 368. ZPP-a odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu, te odlučiti kao u točki I izrijeke ove presude.
20. Budući da tuženik nije uspio sa žalbom, valjalo je temeljem odredbe članka 166. stavak 1. ZPP-a u vezi odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a odbiti njegov zahtjev za naknadu žalbenog troška u iznosu od 250,00 EUR, te odlučiti kao u točki II izrijeke ove presude.
U Karlovcu, 10. prosinca 2025.
Predsjednica vijeća
Vesna Britvec
