Republika Hrvatska
Županijski sud u Karlovcu
Karlovac
Gž Ovr-187/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Karlovcu, sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Vinki Vrančić, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja E.ON Plin d.o.o., OIB: 14555304503, Zagreb, Capraška ulica 6, zastupanog po punomoćniku Tihomiru Zecu odvjetniku u Osijeku, protiv ovršenika TIM DENT d.o.o., OIB 50884015513, Zagreb, Milana Ogrizovića 30, radi troškova izvansudske ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrv-103736/2024-3 od 19. svibnja 2025., 10. prosinca 2025.
r i j e š i o j e
Djelomično se prihvaća žalba ovršenika te se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrv-103736/2024-3 od 19. svibnja 2025. preinačuje i rješava:
Nalaže se ovršeniku naknaditi ovrhovoditelju trošak postupka u iznosu od 171,88 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 19. svibnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 8 (osam) dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova postupka izvansudske ovrhe preko dosuđenog iznosa odbija kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem suda prvog stupnja poslovni broj Ovrv-103736/2024-3 od 19. svibnja 2025. naloženo je ovršeniku naknaditi ovrhovoditelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 203,13 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koja teče od 19. svibnja 2025., pa do isplate, sve u roku 8 (osam) dana od dana primitka toga rješenja.
2. Pravovremeno podnesenom žalbom to rješenje u cijelosti pobija ovršenik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. u vezi sa člankom 381. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. – dalje: ZPP) koji se primjenjuje na temelju članka 21. stavak 1. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022., 6/2024. – dalje: OZ). U žalbi navodi da je sud pogrešno primijenio odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/2023. – dalje: OT) u odnosu na sastav prijedloga radi dostave pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi u iznosu od 93,75 EUR jer da se ne radi o prijedlogu koji je ovrhovoditelj podnio sudu već Financijskoj agenciji, kao i da nije bilo mjesta dosudi troška sastava podneska od 26. studenoga 2024. u iznosu od 46,88 EUR obzirom na to da se radi o podnesku kojim je ovrhovoditelj zatražio naknadu troškova postupka pa da isti sadržajno predstavlja troškovnik koji da nije potreban za provedbu ovrhe niti da je OT predviđeno pravo na naknadu za sastav troškovnika. Ističe da je prvostupanjski sud propustio utvrditi je li ovrhovoditelj zahtjev za naknadu troškova podnio u zakonskom roku određenom člankom 14. stavak 6. OZ-a. Predlaže žalbu prihvatiti i pobijano rješenje preinačiti u smislu žalbenih navoda, podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
3. Žalba je djelomično osnovana.
4. Ispitujući zakonitost pobijanog rješenja povodom žalbe ovršenika i po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz članka 365. stavak 2. u vezi s odredbom iz članka 381. ZPP, koji se u ovršnom postupku primjenjuju temeljem odredbe članka 21. stavak 1. OZ, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da pobijano rješenje nije doneseno uz počinjenje niti jedne od bitnih povreda odredaba postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, ali materijalno pravo je pogrešno primijenjeno.
5. Pobijanim rješenjem odlučeno je o zahtjevu ovrhovoditelja za naknadu troškova postupka izvansudske ovrhe.
6. Iz stanja spisa proizlazi da je ovrhovoditelj postavio zahtjev za naknadu troška sastava zahtjeva radi dostave ovršnog rješenja o ovrsi Financijskoj agenciji, troška pribavljanja potvrde pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi i troška sastava podneska od 26. studenoga 2024. te kao dokaze osnovanosti ovih troškova dostavio zahtjev za izravnu naplatu, potvrdu Financijske agencije (iz sustava e-Građani) o zaprimljenoj osnovi za plaćanje i rješenje o ovrsi javnog bilježnika sa potvrdom pravomoćnosti i ovršnosti.
7. Prema odredbi članka 14. stavak 4. OZ-a ovršenik, odnosno protivnik osiguranja dužni su ovrhovoditelju, odnosno predlagatelju osiguranja naknaditi troškove koji su bili potrebni za ovrhu ili osiguranje, dok je stavkom 6. istog članka određeno da se zahtjev za naknadu troškova podnosi najkasnije u roku od trideset dana od dana završetka postupka.
8. S tim u vezi, prvenstveno se ističe, obzirom na žalbene navode kojima ovršenik dovodi u pitanje pravovremenost podnesenog zahtjeva za naknadu troškova izvansudske ovrhe, da ne proizlazi da bi zahtjev bio podnesen izvan roka iz članka 14. stavak 6. OZ-a, budući da iz stanja spisa ne proizlazi da je nastupio završetak postupka u smislu odredaba OZ-a, slijedom čega ne mogu nastupiti ni procesni učinci vezani uz dovršetak ovrhe u smislu prekluzije prava ovrhovoditelja na postavljanje zahtjeva za naknadu troškova.
9. Nadalje, iako s pravom ovršenik u žalbi ističe da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio odredbe OT priznavši ovrhovoditelju trošak sastava prijedloga radi dostave pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi prema Tbr. 11/5 OT u visini 93,75 EUR, pravilnom primjenom odredaba OT za sastav navedenog prijedloga radi dostave pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi Financijskoj agenciji trošak je trebalo odmjeriti pozivom na Tbr.11/6 OT, pa proizlazi da i pravilnom primjenom materijalnog prava u tom dijelu ne dolazi do promjene iznosa koji ovrhovoditelju pripada za sastav navedenog prijedloga odnosno prema Tbr. 11/6 OT ovrhovoditelju za sastav navedenog prijedloga pripada iznos od 93,75 EUR.
10. Ovršenik u žalbi ističe i da podnesak ovrhovoditelja od 26. studenoga 2024. predstavlja troškovnik pa da kao takav nije bio potreban u smislu odredbe članka 14. stavak 4. OZ-a.
10.1. Međutim, da bi ovrhovoditelj ostvario svoje pravo na naknadu troškova koji su mu nastali u povodu izvansudske ovrhe, morao je pokrenuti ovaj sudski postupak podneskom od 26. studenoga 2024. kojim je zatražio da sud odluči o naknadi troškova izvansudske ovrhe, zbog čega se radi o potrebnom trošku kojeg je ovrhovoditelju valjalo priznati primjenom odredbe članka 14. stavak 4. OZ-a, ali prema Tbr. 11/10 OT, a ne pozivom na odredbu Tbr. 11/8 OT kako je to pogrešno učinio prvostupanjski sud.
10.2. Stoga je pravilnom primjenom materijalnog prava na temelju odredbe Tbr. 11/10 OT ovrhovoditelju na ime naknade troška sastava podneska od 26. studenoga 2024. odnosno zahtjeva za naknadu troškova izvansudske ovrhe, pri čemu je osnovica za obračun vrijednosti predmeta spora iznos zatraženog troška (203,13 EUR), valjalo odmjeriti trošak u visini 6,25 bodova što pomnoženo s vrijednošću boda od 2,00 EUR daje iznos od 12,50 EUR, uz PDV od 25%, a što sveukupno iznosi 15,63 EUR, zbog čega za razliku do zatraženog iznosa od 46,88 EUR zahtjev ovrhovoditelja nije osnovan.
11. Slijedom navedenog, pravilnom primjenom materijalnog prava zahtjev ovrhovoditelja osnovan je za ukupni iznos od 171,88 EUR na ime naknade troškova izvansudske ovrhe, pa je, kako se žalba ovršenika ukazuje djelomično osnovanom, valjalo na temelju odredbe članka 380. točke 2. i 3. ZPP-a u vezi s odredbom članka 21. stavak 1. OZ-a, odlučiti kao u izreci ovoga rješenja.
U Karlovcu 10. prosinca 2025.
Sutkinja
Vinka Vrančić
