1                            Poslovni broj: II Kž-426/2023-5

Poslovni broj: II Kž-426/2023-5

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Tanje Pavelin, predsjednice vijeća te Sande Janković i Tomislava Juriše članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Barišić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog P. M., zbog kaznenog djela iz članka 153. stavka 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21.– dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Kv I-155/2023. (K-33/2023.) od 27. rujna 2023. o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 18. listopada 2023.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba optuženog P. M. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj Kv I-155/2023. (K-33/2023.) od 27. rujna 2023., u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog P. M., zbog kaznenog djela protiv spolne slobode – silovanja iz članka 153. stavka 1. i 2. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., dalje: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv optuženika iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. U istražni zatvor optuženiku je uračunato vrijeme lišenja slobode od 2. travnja 2022. pa nadalje.

2. Žalbu protiv uvodno citiranog rješenja podnio je optuženi P. M. po branitelju, odvjetniku D. R., zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se ukine istražni zatvor optuženiku, a podredno da se predmet vrati na ponovno odlučivanje.

3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu s člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na uvid.

4. Žalba nije osnovana.

5. Nije u pravu žalitelj kada tvrdi da je sud de facto utvrđivao da li je optuženik odgovoran za počinjenje kaznenog djela, a da je trebao utvrđivati postoji li osnovana sumnja. Naime, drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud u točki 5.1., 5.2. i 5.3. pobijanog rješenja dao jasne i dostatne razloge u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke za primjenu istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08, a upravo suprotno žalbenim navodima, ispravno ne ulazeći u kaznenu odgovornost optuženika.

6. Neosnovan je žalbeni navod optuženika da prvostupanjski sud nije cijenio to što je optuženiku ukinuta osuđujuća presuda uz uputu prvostupanjskom sudu da je valjalo konkretno cijeniti iskaze svjedoka, iz čega žalitelj neosnovano prejudicira da to samo po sebi znači umanjenje odgovornosti optuženika za počinjenje kaznenog djela. Naime, žalitelj pogrešno poistovjećuje raspravno i izvanraspravno vijeće, gubeći iz vida da je navedena uputa dana raspravnom vijeću prvostupanjskog suda o kojoj će voditi računa u ponovljenom kaznenom postupku. Međutim, pobijanim rješenjem izvanraspravno vijeće donijelo je odluku o produljenju istražnog zatvora optuženiku, a u kojem rješenju ono nije ovlašteno upuštati se u analizu prihvatljivosti i vjerodostojnosti pojedinih dokaza te izvoditi činjenične zaključke. Time bi se prejudicirala odluka o krivnji ovog optuženika, a obrana ima prilike na raspravi ponoviti svoje stavove o činjeničnom stanju, s time da su za vrijeme rasprave optuženici podvrgnuti kontradiktornom raspravljanju i razmatranju od strane raspravnog vijeća. Prema tome, prilikom odluke o osnovanost daljnje primjene mjere istražnog zatvora prvostupanjski se sud ispravno u takvu analizu nije upustio jer na to nije ni ovlašten, jednako kao što to nije ovlašten ni Visoki kazneni sud Republike Hrvatske.

7. Žalitelj se neosnovano poziva na stav Europskog suda ljudska prava u primjeni članka odredbe članka 5. stavak 1. točka c. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" Međunarodni ugovori 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10., 13/17.), kao i na presude Europskog suda za ljudska prava Clooth protiv Belgije, § 40, Muller protiv Francuske, § 44 Matznetter protiv Austrije, § 9, iznoseći tvrdnju da prvostupanjski sud nije valjano vrednovao sve okolnosti na strani optuženika prilikom ocjene o postojanju opasnosti od ponavljanja kaznenog djela. Suprotno navedenom, uvidom u pobijano rješenje ocjena je drugostupanjskog suda, da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve činjenice koje su odlučne za primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog Petra Mikulića iz osnova u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

7.1. Postojanje opasnosti od ponavljanja kaznenog djela prvostupanjski sud pravilno utvrđuje u okolnostima počinjenja kaznenog djela za koje je optuženik prema potvrđenoj optužnici osnovano sumnjiv. Naime, način počinjenja djela za koje se optuženik tereti u ovom kaznenom postupku, upućuje na iskazanu upornost tijekom inkriminiranog događaja i na visok stupanj njegove kriminalne volje iskazane upravo u odnosu na oštećenu M. R..

7.2. Osim izloženog inkriminiranog načina počinjenja kaznenog djela za koje se okrivljenik tereti, pravilno prvostupanjski sud, pri donošenju zaključka o postojanju opasnosti od ponavljanja djela, uzima u obzir da je optuženik ranije tri puta osuđivan, od čega dva puta zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. KZ/11. te jedanput zbog kaznenog djela teške tjelesne ozljede u pokušaju iz članka 118. stavka 1. KZ/11. u svezi članka 34. KZ/11. te da je ovo djelo počinio u roku provjeravanja iz ranije presude, iz čega slijedi zaključak da do sada izrečene sankcije očito nisu ostvarile svoju svrhu. Kada se navedenom pridoda i rezultat psihijatrijskog vještačenja iz kojeg proizlazi da su kod optuženika prisutni poremećaji ličnosti sa početnim psihoorganskim promjenama sa izraženim problemom konzumacije alkohola na razini ovisnosti, zbog čega je vještak psihijatar preporučio izricanje sigurnosne mjere obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu, tada je svakako opravdan zaključak kako je stupanj opasnosti od ponavljanja kaznenih djela takav da se može uspješno prevenirati isključivo mjerom istražnog zatvora te u konkretnom slučaju, i po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske nema mjesta primjeni blažih mjera.

7.3. Pored navedenog, protivno žalbenom navodu optuženika, kojim se implicira da je povrijeđena presumpcija nevinosti, potkrepljenim praksom Europskog suda za ljudska prava, nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud pristupio procjeni istražnozatvorske osnove na način koji bi predstavljao kršenje ustavnih i konvencijskih prava optuženika. Naime, pobijano rješenje sadrži dostatne i relevantne razloge koji opravdavaju činjeničnu i pravnu osnovu daljnje primjene mjere istražnog zatvora te je produljenje istražnog zatvora, u raspravnom stadiju postupka, razmjerno postizanju opravdanog cilja, pri čemu zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti pretežu nad pravom optuženika na slobodu.

8. Žalitelj nadalje neosnovano ističe da narav kaznenih djela koja je sud vrednovao u pobijanom rješenju ne bi trebala biti od utjecaja na odluku da li je nužna daljnja primjena mjere istražnog zatvora. Upravo suprotno, prvostupanjski sud valjano ističe sklonost optuženika činjenju kaznenih djela s elementima nasilja, što ukazuje da je optuženik do sada već usvojio određeni obrazac ponašanja, a koji je svakako od utjecaja na ocjenu o postojanju ili nepostojanju opasnosti od daljnje kriminalne aktivnosti.

9. Nije osnovan žalbeni navod da prvostupanjski sud nije dao valjano obrazloženje kako i na koji način bi optuženik mogao dovesti u opasnost oštećenu ako se nalazi na otoku Korčuli, a što s obzirom na iskaz djelatnika doma ne bi trebalo biti sporno. Sve i da je navedena okolnost nesporna, iako uzgred valja istaći da ista nije ničim dokumentirana, opasnost od ponavljanja istog ili istovrsnog kaznenog djela nije vezana isključivo uz istu žrtvu, dakle konkretno, već u odnosu na bilo koju drugu osobu. Stoga ni ovom žalbenim navodom nije dovedena u pitanje ocjena prvostupanjskog suda o postojanju opasnosti od ponavljanja kaznenog djela.

10. U odnosu na žalbene navode kojima se upire na povredu načela razmjernosti drugostupanjski sud nalazi da ni načelo razmjernosti u ovom slučaju nije povrijeđeno. zatvora. Naime, prilikom ocjene je li riječ o eventualnoj povredi tog načela, sukladno članku 122. stavak 2. ZKP/08., vođeno je računa o razmjeru između, s jedne strane težine kaznenog djela za koje se tereti optuženik, propisanoj kazni, kazni koja se, prema podacima, može očekivati ako se utvrdi krivnja optuženika, te s druge strane, o potrebi određivanja i trajanja istražnog zatvora, pri čemu prijeti iscrpljivanje rokova trajanja istražnog zatvora iz članka 133. ZKP/08.

11. Kako ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 18. listopada 2023.